Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 25 Gž Ovr-954/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja C. o. d.d., Z.1 , OIB:…, protiv ovršenice M. H., OIB: …, iz Z.1 , sada Lj., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice, izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj:Ovr-2748/19 od 18. ožujka 2019., dana 18. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice izjavljena izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/12, 93/14 i 55/16 - odluka Ustavnog suda i 73/17 - dalje: OZ) kao neosnovana te se u tom dijelu potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-2748/19 od 18. ožujka 2019.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je predložena ovrha na suvlasničkom dijelu nekretnine ovršenice u ½ dijela.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 23/15. i 89/14., dalje: ZPP)te žalbenih razloga iz čl. 50.st.1.t.1., 2. i 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - dalje: OZ) i predlaže žalbu usvojiti.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP u vezi s čl. 21. i čl. 50. st. 2. OZ-a time što žaliteljici kao ovršeniku uz rješenje o ovrsi nije dostavljena i ovršna isprava s obzirom da Ovršni zakon ne propisuje obvezu da se uz rješenje o ovrsi ovršeniku dostavlja ovršna isprava, a predmetni prijedlog za ovrhu sastavljen je u skladu s odredbom čl. 39. st. 1. OZ-a jer sadržava zahtjev za ovrhu u kojem je naznačena i ovršna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenica, njihovi OIB-i, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti.

6. Neosnovan je u cijelosti i prigovor kojim ovršenica u Izjavi o suglasnosti posl. br. OV-13728/13 od 23. kolovoza 2013. godine, potvrđenoj po javnom bilježniku I. A. iz Z.2 osporava svojstvo ovršne isprave kao valjane osnove za donošenje Rješenja o ovrsi posl. broj Ovr-2748/19, budući da čl. 202.st.5. OZ izričito propisuje da Izjava o suglasnosti potvrđena kod javnog bilježnika ima svojstvo ovršne isprave temeljem koje je ovrhovoditelj ovlašten predložiti ovrhu protiv dužnika i na drugom predmetu ovrhe.

7. Što se tiče prigovora ovršenice glede visine tražbine navedene u prijedlogu za ovrhu od 24. srpnja 2019, valja reći da se očito radi o omašci u pisanju s obzirom da je petitom zatražen iznos od 37.721,69 kn koji je u skladu sa iznosom koji je ovrhovoditelj isplatio svom osiguraniku (nalog za doznaku po šteti br.62 KRE 292/20171, te izvoda iz poslovnih knjiga na dan 24. srpnja 2018. godine).

8. Iz stanja spisa proizlazi da su ovršenica kao korisnik kredita i S. d.d. (dalje: Banka) dana 22. kolovoza 2013. sklopili Ugovor o kreditu, pa kako privatna isprava ovršenice - Izjava o suglasnosti potvrđena (solemnizirana) od strane javnog bilježnika I. A. iz Z.2 pod brojem OV-13728/13 od 23. kolovoza 2013. ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, nakon što je Banka otkazala navedeni ugovor o kreditu dopisom od dana 24. siječnja 2017. godine, a ovrhovoditelj je temeljem ugovora o osiguranju potraživanja svom osiguraniku S. d.d. dana 20 ožujka 2017. isplatio osigurninu u iznosu od 37.721,69 kn, sukladno čl. 21. i 32. OZ, izvršen je prijenos tražbine s vjerovnika iz ovršne isprave, na ovrhovoditelja koji je uz prijedlog za ovrhu dostavio ovjerenu ispravu - Izjavu o ustupu prava po ispravi br. OV-1893/17.

9. Na materijalnopravne pretpostavke i posljedice provedbe ovršnoga postupka i postupka osiguranja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obvezni odnosi, kako je to propisano čl.21. st.2. OZ. 10. Ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odukom donesenom u parničnom postupku (čl. 32. st.1. OZ).

11. Prema čl. 90. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svima ili samo s nekim sporednim pravima. Vjerovnikova prava mogu prijeći na ispunitelja i na temelju ugovora dužnika i ispunitelja, sklopljenog prije ispunjenja (st. 2. istog čl. ZOO).U ovim slučajevima subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastaje ispunjenjem (st. 3. istog čl. ZOO).

12. Prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguratelja (subrogacija) propisan je člankom 963. ZOO. Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu (čl. 963. st. 1. ZOO).

13. Kako je dakle, ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu priložio valjanu ovršnu ispravu, solemniziranu Izjavu o suglasnosti od 23. kolovoza 2013 koja ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta u smislu odredbe čl. 202. OZ, izjavu o ustupanju prava iz te ovršne isprave ovrhovoditelju od strane S. d.d., kao i dokaz o podmirenju predmetne tražbine od strane ovrhovoditelja, u korist S. d.d. - isplatni virman, cijeneći navedeno, ovaj sud smatra da je ovrhovoditelj dokazao da je tražbina prešla s Banke na njega, u skladu s navedenim odredbama ZOO, u vezi s čl. 21. st. 2. OZ, to kod donošenja pobijanog rješenja nije došlo do bitnih povreda odredaba postupka u smislu čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a ni do pogrešne primjene materijalnog prava, sve u vezi s čl. 21. st.1. i 2. OZ.

14. S tim u svezi valja reći da je odredbom čl. 9.3 Ugovora o kreditu ugovoreno ustupanje svih tražbina i prava kreditora iz tog ugovora na način da su svi potpisnici ugovora daju suglasnost Banci za ustupanje svih prava koja Banka ima prema Korisniku kredita temeljem toga ugovora, uključujući i ustupanje svom osiguratelju (ovdje ovrhovoditelju) do visine isplaćene štete, bilo prije, bilo u tijeku eventualnog sudskog spora.

15. U žalbi ovršenica ističe da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu odredbe čl. 80 b. st. 2. i 3. OZ-a.

16. Odredbom čl. 80.b. st. 2. OZ-a propisano je kako sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kn, ukoliko ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

17. U odredbi čl. 80.b. st. 3. OZ-a, propisano je kako će sud, pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz st. 2., uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu;

- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežitom dijelu namiri;

-služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji;

- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga;

- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

18. Iz sadržaja žalbe proizlazi kako ovršenik samo paušalno navodi da je vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja (10 puta) od vrijednosti nekretnine na kojem se predlaže provesti ovrhu. S druge strane, iz sadrža odgovora na žalbu proizlazi da je prednik ovrhovoditelja dana 19. rujna 2016. agenciji dostavio na provedbu zadužnicu ovršenice solemniziranu kod javnog bilježnika I. A. iz Z.2 posl. br. 13729/13, a ovršenikovom dužniku H. d.d. Izjavu o suglasnosti za zapljenu primanja solemniziranu kod istog bilježnika pod brojem OV-13728/13 koje su ostale nenaplaćene.

19. Obzirom da ovršeniica nije priložila dokaze iz kojih bi bilo razvidno da joj predmetna nekretnina služi za stanovanje i zadovoljenje njezinih osnovnih životnih potreba (adresa je različita od obje adrese navedene u spisu uključivo i u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji), u konkretnom slučaju nema dokaza da bi bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja.

20. Stoga je žalbu ovršenice valjalo odbiti kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja (čl. 380. toč.2 ZPP, u vezi s čl. 21. OZ).

U Zagrebu, 18. listopada 2022.

Sutkinja

Ksenija Jakovčević, v.r.