Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 43 Gž-3364/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Suzane Kapustić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Roberte Pandže kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. G., OIB:…, M. V., koju zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u Z., protiv I.-tuženice Z. M., OIB:…, I., i II.-tuženika E. M. iz B. i H., V. K., OIB:…, oboje zastupani po B. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z. S.-B. B. u S., radi isplate, odlučujući o žalbi I.-tuženice i II.-tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-603/18-28 od 4. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I.-tuženice Z. M. i II.-tuženika E. M. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-603/18-28 od 4. srpnja 2019. u dijelu u kojem je I.-tuženici Z. M. naloženo isplatiti tužiteljici K. G. iznos od 719,73 kune/95,52 eura[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. do isplate, te u dijelu u kojem je II.-tuženiku E. M. naloženo isplatiti tužiteljici K. G. iznos od 719,73 kune/95,52 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-603/18-28 od 4. srpnja 2019. u dijelu u kojem je I.-tuženici Z. M. naloženo isplatiti tužiteljici K. G. daljnji iznos od 12.856,37 kuna/1.706,33 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. do isplate, u dijelu u kojem je II.-tuženiku E. M. naloženo isplatiti tužiteljici K. G. daljnji iznos od 12.856,37 kuna/1.706,33 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. do isplate, u dijelu u kojem je I.-tuženici Z. M. i II.- tuženiku E. M. naloženo naknaditi tužiteljici K. G. trošak parničnog postupka u iznosu od 7.510,00 kuna/996,75 eura, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-tuženice Z. M. i II.-tuženika E. M. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 7.906,25 kuna/1.049,34 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke o trošku pa do isplate, i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice K. G. u dijelu u kojem ista zahtijeva da joj I.-tuženica Z. M. isplati daljnji iznos od 12.856,37 kuna/1.706,33 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. do isplate, te da joj II.-tuženik E. M. isplati daljnji iznos od 12.856,37 kuna/1.706,33 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice K. G. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 7.510,00 kuna/996,75 eura kao neosnovan.

3. Nalaže se tužiteljici K. G. naknaditi I.-tuženici Z. M. i II.-tuženiku E. M. trošak parničnog postupka u iznosu od 7.906,25 kuna/1.049,34 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici K. G. naknaditi I.-tuženici Z. M. i II.-tuženiku E. M. trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna/207,38 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I.-tuženice Z. M. i II.-tuženika E. M. za naknadu troška žalbenog postupka u daljnjem iznosu od 1.242,00 kune/164,84 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-603/18-28 od 4. srpnja 2019.

I.-tuženici je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 13.576,10 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. do isplate, II.-tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 13.576,10 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. do isplate, te je I.-tuženici i II.-tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.510,00 kuna.

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je I.-tuženici naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 13.576,10 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. do isplate, u dijelu u kojem je II.-tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 13.576,10 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. do isplate, u dijelu u kojem je I.- tuženici i II.-tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.510,00 kuna, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I.-tuženice i II.- tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 7.906,25 kuna/1.049,34 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke o trošku pa do isplate, žale se I.-tuženica i II.-tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlažu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.804,50 kuna.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode I.-tuženice i II.-tuženika u cijelosti, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba I.-tuženice i II.-tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 27.152,20 kuna, koji iznos tužiteljica potražuje od I.-tuženice i II.-tuženika kao nasljednika pokojnog S. B.. Tužiteljica je zakonska nasljednica u 2/4 dijela, a tuženici svaki u ¼ dijela nekretnina upisanih u k.o. S. S., zk.ul. 633, kčbr. 359/8 dvorište od 297 m2 , oranica od 256 m2, dvorišna zgrada, L. ulica od 34 m2, i kuća L. od 76 m2, te novčanih sredstava koja su u trenutku smrti bila na računu pokojnika. Tužiteljica je podmirila trošak pogreba pokojnika u iznosu od 5.675,50 kuna, trošak vjerskog obreda u iznosu od 1.750,00 kuna, režijske troškove naslijeđene nekretnine u iznosu od 2.878,90 kuna, te trošak popravka krovišta naslijeđene nekretnine u iznosu od 44.000,00 kuna. S obzirom na suvlasničke udjele, tužiteljica od I.-tuženice i II.- tuženika potražuje iznos od 27.152,20 kuna (od svakog po 13.576,10 kuna) na ime uloženih sredstava u nekretninu, režijskih troškova te troškova pogreba i vjerskog obreda pokojnika.

6. Osnovani su žalbeni navodi I.-tuženice i II.-tuženika u kojima oni ističu da je prvostupanjski sud u predmetnom postupku počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Naime, iz dokaza provedenih u predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je u ostavinskom postupku iza pokojnog S. B. pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Sisku poslovni broj: O-943/17 UPP/OS-72/17-2 od 26. travnja 2017. ovdje tužiteljica proglašena njegovom jedinom nasljednicom,

- da je pred prvostupanjskim sudom vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-128/18 radi pobijanja navedenog rješenja o nasljeđivanju i utvrđenja prava vlasništva, u kojem postupku je utvrđeno da su ovdje tuženici djeca pokojne kćeri S. B., te da su kao takvi njegovi nasljednici u 1/2 dijela, odnosno svaki u 1/4 dijela, temeljem čega su isti u navedenim omjerima naslijedili kuću koja je bila vlasništvo pokojnoga,

- da je u navedenom postupku, tamo tuženica, a ovdje tužiteljica, naglasila da je vlastitim sredstvima podmirila troškove pogreba pokojnoga oca, troškove vjerskog obreda i režijske troškove, te da je ulagala u potrebne radove na kući,

- da tuženici u ovom postupku nisu dokazali da bi pokojni S. B. imao ušteđevinu kojom je tužiteljica raspolagala prilikom plaćanja troška pogreba pokojnika u iznosu od 5.675,50 kuna, troška vjerskog obreda u iznosu od 1.750,00 kuna, režijskih troškova naslijeđene nekretnine u iznosu od 2.878,90 kuna, te troška popravka krovišta naslijeđene nekretnine u iznosu od 44.000,00 kuna,

- da su ovdje tuženici u parničnom postupku P-128/18 priznali sve navedene troškove te da su bili spremni dogovoriti se oko vlasničkih udjela prodajom ili podjelom kupoprodajne cijene, slijedom čega se u ovom sporu valja primijeniti odredba iz čl. 1129. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO/05) jer su tuženici naknadno odobrili ono što je tužiteljica kao poslovođa bez naloga izvršila, te se tužiteljica smatra nalogoprimcem od početka obavljanja posla.

8. Međutim, iz spisa poslovni broj P-128/18 ne proizlazi da su, ovdje tuženici, u tom postupku priznali sve troškove koje je tužiteljica podmirila, niti da su isti bili spremni dogovoriti se oko vlasničkih udjela prodajom ili podjelom kupoprodajne cijene (iz tog spisa proizlazi da su ovdje tuženici osporavali sve navedene troškove jer su poduzeti bez njihovog znanja i suglasnosti), slijedom čega su nejasni razlozi na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da su tuženici naknadno odobrili ono što je tužiteljica kao poslovođa bez naloga izvršila, budući da su isti proturječni stanju spisa poslovni broj P-128/18, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9. Odredbom iz čl. 373.a st. 1. ZPP-a propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, dok je odredbom iz čl. 373.a st. 3. ZPP-a propisano da, u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz čl. 373.a st. 1. ZPP-a, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

10. Neosnovan je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica od tuženika zahtijeva naknadu troškova pogreba i vjerskog obreda. Ovo iz razloga što navedeni troškovi ne predstavljaju dug pokojnoga oca tužiteljice za koji odgovaraju nasljednici u smislu odredbe iz čl. 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine, broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15., dalje: ZN), a prema odredbi iz čl. 1114. ZOO/05 ne može se zahtijevati povrat onoga što je dano ili učinjeno na ime ispunjenja neke naravne ili moralne obveze, kao što su primjerice troškovi pogreba i vjerskog obreda.

11. Nadalje, u pogledu troška popravka krovišta naslijeđene nekretnine, valja reći da tužiteljica u predmetnom postupku u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazala da se radilo o hitnom i neodgodivom popravku, odnosno poslu koji ne trpi odgađanje zbog mogućeg nastanka štete u smislu odredbe iz čl. 1121. ZOO/05. Stoga se na konkretni trošak ne može primijeniti odredba iz čl. 1124. ZOO/05 o pravima poslovođe bez naloga, slijedom čega je neosnovan tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva naknadu troška popravka krovišta naslijeđene nekretnine.

12. Međutim, u pogledu režijskih troškova valja reći da su navedeni troškovi obveza svih nasljednika kao vlasnika predmetne nekretnine, pa tako i I.-tuženice i II.- tuženika, svakog u ¼ dijela. Naime, iako ovdje tuženici nisu bili upisani kao vlasnici konkretne nekretnine u razdoblju na koje se odnose troškovi komunalne naknade, potrošnje vode i električne energije (radi se o razdoblju nakon smrti pokojnog S. B., od ožujka 2017. do prosinca 2017.), isti su u trenutku smrti pokojnog S. B. postali njegovim nasljednicima u smislu odredbe iz čl. 4. st. 1. ZN-a, odnosno obveznicima plaćanja troškova nekretnine koju su naslijedili (a u navedenom razdoblju postojali su troškovi tzv. hladnog pogona). Suprotno žalbenim navodima tuženika u kojima oni ističu da iz uplatnica priloženih uz tužbu proizlazi da je riječ o iznosu od oko 2.000,00 kuna, zbrojem navedenih uplatnica dolazi se do iznosa od 2.898,62 kune, no kako tužiteljica potražuje iznos od 2.878,90 kuna, I.-tuženica i II.-tuženik dužni su tužiteljici isplatiti svaki po ¼ navedenog iznosa, odnosno svaki po 719,73 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2018. (kao dana podnošenja tužbe) pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 37. st. 4., čl. 38. st. 2., čl. 84. st. 1., čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14), u svezi čl. 9., čl. 29. st. 1., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO/05, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), te čl. 2. st. 1. ZPP-a.

13. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška parničnog postupka sukladno odredbi iz čl. 154. st. 3. ZPP-a, s obzirom da je ista sa tužbenim zahtjevom uspjela u omjeru od 5% (potraživala je iznos od 27.152,20 kuna, a dosuđeno joj je 1.439,46 kuna).

14. I.-tuženica i II.-tuženik imaju pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 18. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kuna, troška sastava podneska od 15. travnja 2019. u iznosu od 250,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 62,50 kuna, troška zastupanja na ročištima održanima 7. ožujka 2019., 18. travnja 2019., 16. svibnja 2019. i 6. lipnja 2019., u iznosu od po 1.000,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 250,00 kuna, te zastupanja na ročištu za objavu presude od 4. srpnja 2019. u iznosu od 500,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 125,00 kuna, odnosno ukupno 7.187,50 kuna, čemu treba dodati iznos od 718,75 kuna na ime zastupanja više osoba (10% za drugu osobu), što daje iznos od 7.906,25 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2022. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. toč. 1. i 3. Tbr. 9. toč. 1. i 3. Tbr. 36. toč. 1., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19., dalje: ZPDV), čl. 151. st. 3. ZPP-a i 29 st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 3. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a. Valja dodati da je tužiteljica dužna naknaditi tuženicima iznos od 7.906,25 kuna, iz čega proizlazi svakom po 3.953,13 kuna, s obzirom da u konkretnom slučaju iz odgovarajućih odredaba ZPP-a i ZOO-a ne proizlazi obveza tužiteljice da tuženicima solidarno naknadi trošak parničnog postupka.

15. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke, a primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP- a, kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

16. Tuženici, koji su sa žalbom uspjeli u omjeru od 95%, imaju pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 312,50 kuna, odnosno ukupno 1.562,50 kuna, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife i čl. 38. st.

1. ZPDV-a, u svezi čl. 2. st. 1., čl. 154. st. 3., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok isti nemaju pravo na naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.242,00 kune budući da u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nisu dokazali da im je navedeni trošak zaista i nastao, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima

III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 18. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Suzana Kapustić, v.r.