Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 43 Gž Ovr-1468/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & P. u Z., protiv ovršenika S. P. iz S., OIB:…, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-1945/22 od 15. rujna 2022., dana 18. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja B. K. d.o.o., ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-1945/22 od 15. rujna 2022., te se predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

II. O zahtjevu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. za naknadu troška sastava žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-1945/22 od 15. rujna 2022. odbačen je prijedlog ovrhovoditelja od 29. srpnja 2022., radi određivanja ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika temeljem ovršne isprave, kao nedopušten.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 625,00 kuna.

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pobijano rješenje može se ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

5. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

6. Iz stanja u spisu predmeta u bitnom proizlazi da je ovrhovoditelj 29. srpnja 2022. prvostupanjskom sudu podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, na temelju ovršne isprave, i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-7519/03 od 11. rujna 2003., a kojim rješenjem je bila određena ovrha na pokretninama ovršenika.

7. Prvostupanjski sud je odbacio kao nedopušten prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika s obrazloženjem da ovrhovoditelj nije uz prijedlog za ovrhu priložio potvrdu Financijske agencije (dalje: Agencija) o nemogućnosti izravne naplate.

8. Međutim, osnovano ovrhovoditelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu iz čl. 211. OZ-a kada je odbacio njegov prijedlog za ovrhu kao nedopušten s obrazloženjem da ovrhovoditelj nije prethodno zatražio izravnu naplatu od Agencije.

9. Naime, na temelju priložene ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-7519/03 od 11. rujna 2003. ne može se sukladno odredbi iz čl. 209. OZ-a izravno zatražiti naplata i prijenos od Agencije. To iz razloga što je odredbom iz čl. 284. st. 1. OZ-a određeno da se od Agencije može zatražiti provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika samo na temelju rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika.

10. Isto tako, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. usvojen je zaključak da na temelju rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave kojim ovrha nije određena općenito na imovini ili na računima ovršenika, nego na plaći, pokretninama, nekretnini ili motornom vozilu, nije moguće provesti postupak izravne naplate.

11. Slijedom navedenog, ovrhovoditelj u konkretnom slučaju nije bio dužan dostaviti potvrdu Agencije o nemogućnosti provedbe ovrhe izravnom naplatom, pa stoga nije bilo mjesta odbacivanju prijedloga za ovrhu kao nedopuštenog iz tog razloga.

12. S obzirom na to da je prvostupanjski sud pogrešno odbacio prijedlog za ovrhu, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje mu je ovim rješenjem ukazano, sve kako bi mogao donijeti zakonitu i pravilnu odluku.

14. Odluka o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 18. listopada 2022.

Sutkinja:

Jadranka Travaš, v.r.