REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4118/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M. O. … iz S., zastupane po punomoćniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. C. i S. P. iz S., protiv tuženice O. b. d.d. OIB …, S., zastupane po punomoćniku iz Odvjetničkog društva V. & P. d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 128/2020-2 od 10. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P- 242/19 od 18. studenog 2019., u sjednici održanoj 18. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 128/2020-2 od 10. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-242/19 od 18. studenog 2019., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja drugih županijskih sudova.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog je nedopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno pravno pitanje koje glasi:
"Je li pravno valjana odredba ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo kreditora, kao jedne ugovorne strane, na naplatu naknade u slučaju odustanka od ugovora o kreditu i u slučaju prijevremene otplate kredita?"
5. Za postavljeno pitanje predlagatelj smatra da je važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je kao razloge važnosti prvog pitanja navedena odluka Trgovačkog suda u Osijeku broj P-1449/11-11 od 21. veljače 2012., Županijskog suda u Puli-Pola u poslovni broj Gž-311/2018-2 od 3. rujna 2018., Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-86/2018-2 od 28. ožujka 2019., a u kojima "navedeni drugostupanjski sudovi odlučuju da zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije osnovan jer se navedena ugovorna odredba (i) ne može podvesti pod neku od nepoštenih odredbi iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, (ii) nadalje sud utvrđuje da navedena ugovorna odredba nije protivna čl. 1024. ZOO, (iii) te sud dodatno zaključuje da se navedena ugovorna odredba može smatrati odustatninom u smislu čl. 306. ZOO-a". Tvrdi da je shvaćanje u pobijanoj odluci suprotno stajalištu koje je zauzeo i VSRH u odluci broj Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. "jer u ovom postupku nije sporno da iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavlja iznos kamata koje bi po predmetnom Ugovoru o kreditu tekle za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad je tužitelj po Ugovoru o kreditu trebao kredit u cijelosti vratiti".
6. Nižestupanjski sudovi su zaključili "da je odredba čl. 6. st. 3. Ugovora nepoštena, a time i ništetna suglasno odredbama čl. 81. st. 1. i 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. ZZP. Takav zaključak prvostupanjski sud je izveo iz činjenice da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da je ista prouzročila značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana jer u trenutku sklapanja Ugovora tužiteljica kao korisnica kredita nije mogla unaprijed znati kolika je naknada niti utjecati na njen sadržaj i visinu, dok je tuženica s druge strane bila ovlaštena naknadu zaračunati sukladno internim odlukama. Pravilno je, nadalje, prvostupanjski sud zaključio da je odredba čl. 6. st. 3. Ugovora nejasna i posljedično svemu nepoštena budući tužiteljica nije mogla utjecati na njen sadržaj, a kojom odredbom je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužiteljici kao korisniku kredita nametnuta obveza koja objektivno nije mogla biti sagledana po tužiteljici u vrijeme sklapanja Ugovora, te je kao takva nerazumljiva. Posljedično svemu, pravilan je konačni zaključak prvostupanjskog suda, da je tom odredbom, prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka Ugovora, a na štetu tužiteljice, pa je posljedično tome prihvatio zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. st. 3. Ugovora. (…).
7. Prema ocjeni ovoga suda postavljeno pitanje nije važno jer je na navedeno pitanje ovaj sud već odgovorio u odlukama broj: Rev 659/2022-2 od 14. lipnja 2022. Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022., Rev 43/2022-2 od 14. lipnja 2022., a pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci ne odstupa od tog shvaćanja.
8. Ni tvrdnja revidenta da nije nedopušteno i nije protivno kogentnoj normi iz čl. 1068. stavak 3. i 4. ZOO/91 ugovoriti unaprijed naknadu štete za slučaj prijevremene otplate kredita, u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izraženim u odluci broj Rev- 112/2018-2 od 9. ožujka 2022., ne daje razlog važnosti navedenom pitanju jer se u navedenoj odluci u bitnom navodi da bi, s obzirom na odredbe čl. 1068. stavak 3. i 4. ZOO/91, koje predviđaju dužnost korisnika kredita naknaditi banci štetu samo ako ju je banka pretrpjela, kao i zabranu davatelju kredita da korisniku kredita za slučaj prijevremene otplate kredita uračuna kamate za razdoblje od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti, tuženik imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali da se naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate (neostvarene kamate) koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate.
9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 18. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
