REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 445/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika Imperial d.d., OIB 90896496260, Rab, Jurja Barakovića 2, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Marijan, odvjetnik u Rabu, radi trpljenja uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4677/2016-2 od 17. listopada 2018. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2163/2014-18 od 18. travnja 2016., u sjednici održanoj 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4677/2016-2 u točkama I. i III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2163/2014-18 od 18. travnja 2016. u točkama I i III izreke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak revizije u iznosu od 7.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Tuženik IMPERIAL d.d. Rab, Jurja Barakovića 2, OIB: 90896496260, dužan je trpjeti da se tužitelj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 na temelju ove presude uknjiži kao vlasnik na nekretninama označenim kao k.č. 985/1 upisana u z.k.ul. 2146, k.č. 971/2, 1028, 1029/1, 1029/2, upisane u z.k.ul. 1313, k.č. 992/1, upisana u z.k.ul. 2255, k.č. 945/2, 948, 951, 957, 958, 964, 974/1, 974/2, 980/1, 1017, upisane u z.k.ul. 1263, sve k.o. Lopar.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva da tuženik trpi uknjižbu prava vlasništva tužitelja na nekretnini označenoj kao k.č.4664 upisanoj u z.k.ul. 2598 k.o. Lopar.

III. Nalaže se tuženiku IMPERIAL d.d. Rab, Jurja Barakovića 2, OIB: 90896496260, da tužitelju REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, isplati iznos od 26.000,00 kuna na ime naknade prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. travnja 2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od osam (8) dana.

IV. Odbija se preostali zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati daljnji iznos od 15.625,00 kuna na ime naknade prouzročenog parničnog troška.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-2163/2014- 18 od 18. travnja 2014. u točkama I. i III. izreke, i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Tuženik IMPERIAL d.d. Rab, Jurja Barakovića 2, OIB: 90896496260, dužan je trpjeti da se tužitelj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 na temelju ove presude uknjiži kao vlasnik na nekretninama označenim kao k.č. 985/1 upisana u z.k. ul. 2146, k.č. 971/2, 1028, 1029/1, 1029/2, upisane u z.k. ul. 1313, k.č. 992/1, upisana u z.k. ul. 2255, k.č. 945/2, 948, 951, 957, 958, 964, 974/1, 974/2, 980/1, 1017, upisane u z.k. ul. 1263, sve k.o. Lopar.“

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 29.762,76 kn (dvadesetdevettisućasedamstošezdesetdvije kune i sedamdesetšest lipa), u roku od osam dana.

3. Odbija se u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 17.926,49 kn (sedamnaesttisućadevetstodvadesetšest kuna i četrdesetdevet lipa), kao neosnovan.

4. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 26.000,00 kn (dvadesetšesttisuća kuna), kao neosnovan.".

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se drugostupanjska presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice na trpljenje uknjižbe prava vlasništva tužiteljice na nekretnini označenoj kao k.č. 985/1 koja je upisana u zk. ul. 2146; k.č. 971/2, 1028, 1029/1, 1029/2, koja je upisana u zk. ul. 1313; k.č. 992/1 koja je upisana u zk. ul. 2255; k.č. 945/2, 948, 951, 957, 958, 964, 974/1, 974/2, 980/1, 1017, koja je upisana u zk. ul. 1263, sve k.o. Lopar, a za koje vlasništvo tužitelj navodi da je stekao na temelju Zakona o turističkom zemljištu.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tuženika,

- da su utužene nekretnine k.č. 985/1 upisane u z.k.ul. 2146, k.č. 971/2, 1028, 1029/1, 1029/2, upisane u z.k.ul. 1313, k.č. 945/2, 948, 951, 957, 958, 964, 974/1, 974/2, 980/1, 1017, upisane u z.k.ul. 1263 sve k.o. Lopar, prije uknjižbe prava vlasništva tuženika bile u režimu društvenog vlasništva (list 33-123 spisa),

- da se iste nalaze unutar autokampa Lopar (auto kamp San Marino) (list 3-4 spisa),

- da su se prema Uvjerenju Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostava Rab, od 17. rujna 2013. nekretnine na dan 1. kolovoza 2010. nalazile unutar zone izgrađenog dijela ugostiteljsko – turističke namjene – kampovi T3 (list 24 spisa),

- da navedene nekretnine prednik tuženika HTP Imperijal Rab nije procijenio u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe tog poduzeća.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na nekretninu k.č. 4664 upisane u z.k.ul. 2598 k.o. Lopar prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju u odnosu na ovu nekretninu niti je u tom pravcu predlagao dokaze odnosno vještačenje pa je u tom dijelu prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

10.1. U odnosu na ostale nekretnine prvostupanjski sud zaključuje da sporne nekretnine predstavljaju kamp pa primjenom odredbe čl. 2. i 6. Zakona o turističkom zemljištu i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine" broj 92/10 – dalje: Zakon o turističkom zemljištu) i čl. 47. Zakona o privatizaciji ("Narodne novine" broj 21/96, 16/98, 71/97, 73/00, 92/10 i 145/10 – dalje: ZP) ocjenjuje da iste predstavljaju vlasništvo tužitelja, te u odnosu na te nekretnine prihvaća tužbeni zahtjev.

11. Sud drugog stupnja odlučujući po žalbi tuženika preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da se sporne nekretnine nalaze na dan 24. srpnja 1991. izvan zone građevinskog područja, a unutar zone "ostala poljoprivredna tla P-3" pa primjenom odredbe čl. 6. Zakona o turističkom zemljištu ocjenjuju da se ne radi o turističkom zemljištu i da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na naznačenim nekretninama k.č. 971/2, 1028, 1029/1, 1029/2, upisane u zk. ul. 1313; k.č. 945/2, 948, 951, 957, 958, 964, 974/1, 974/2, 980/1, upisane u zk. ul. 1263; k.č. 985/1 upisane u zk. ul. 2146; k.č. 1017 upisane u zk. ul. 1313, sve k.o. Lopar.

12. Ovakvo shvaćanje drugostupanjskog suda se ne može prihvatiti, pa osnovano revidentica osporava pravilnost materijalnog prava drugostupanjskog suda.

13. Naime, Zakon o turističkom zemljištu u čl. 2. pravi razliku između turističkog zemljišta kao građevinskog zemljišta koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe i nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a ima ugostiteljsko turističku namjenu i zemljišta na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja) na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća (stavak 1.), s jedne strane te s druge, ostalog građevinskog zemljišta koje nije procijenjeno u vrijednosti temeljnog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nije određena ugostiteljsko turistička namjena, na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća (stavak 2.).

14. Prema utvrđenju nižestupanjskog suda, predmetne nekretnine su se nakon stupanja na snagu Zakona o turističkom zemljištu nalazile izvan građevinskog područja, a unutar zone "ostala poljoprivredna tla – P3". Istina, i čl. 2. st. 2., jednako kao i čl. 5. spomenutog Zakona vežu namjenu kampa uz podatke navedene u dokumentima prostornog uređenja. Međutim, iz Obrazloženja Konačnog prijedloga Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije proizlazi da je cilj toga Zakona bio, među ostalim, urediti pitanje titulara vlasništva nad turističkim zemljištem, u ovisnosti o namjeni zemljišta, i to posebno na zemljištu u kampovima i posebno na zemljištu na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja. To sve u okolnostima kada su kroz provedbu postupka pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća ostala otvorena pitanja koja traže razjašnjenje, a među kojima je jedno od najznačajnijih uređenje vlasničkopravnih odnosa na građevinskom zemljištu koje u postupku pretvorbe i privatizacije nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala nekih pravnih subjekata i u kojima se, kako proizlazi iz spomenutog Obrazloženja, nesređeno vlasničko pravno stanje naročito odražava na turističko zemljište koje se nalazi u posjedu ili na korištenju gospodarskih subjekata iz oblasti turizma, među koja spadaju i kampovi.

15. U takvim okolnostima, a s obzirom na spomenute razloge donošenja predmetnog Zakona i pitanja koja je taj Zakon imao za cilj urediti, njegove odredbe koje reguliraju pitanje titulara prava vlasništva nad turističkim zemljištem, konkretno u kampovima, valja vezati uz stvarnu namjenu, a ne uz podatke o namjeni u dokumentima prostornog uređenja jer je stvarna namjena zemljišta bila element kojeg je predlagatelj zakona imao na umu kod uređenja pravne regulacije titulara vlasništva nad turističkim zemljištem koje obuhvaća i kampove.

16. Odredbom je članka 6. Zakona o turističkom zemljištu propisano da je turističko zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo Republike Hrvatske (stavak 1.), dok je prema stavku 2. istog članka turističko zemljište, odnosno građevine u kampovima čija vrijednost je u dijelu procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, suvlasništvo Republike Hrvatske i trgovačkog društva u idealnim dijelovima razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevine (stavak 2.).

17. Budući da u konkretnom slučaju predmetne nekretnine nisu procijenjene u temeljni kapital tuženika u postupku pretvorbe i privatizacije i predstavljaju turističko zemljište u kampu u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o turističkom zemljištu kao i činjenicu da je, u skladu s odredbom članka 4. ovoga Zakona, turističko zemljište čija je namjena turistička i nalazi se, među ostalim i u kampovima, dobro od interesa Republike Hrvatske, revizijski sud ocjenjuje nepravilnim zaključak drugostupanjskog suda prema kojem u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske.

18. Prema odredbi čl. 47. ZP, dionice, udjeli, stvari i prava koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi prenose se Hrvatskom fondu za privatizaciju, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu.

18.1. Iz sadržaja te odredbe proizlazi da je Hrvatski fond za privatizaciju po samom Zakonu postao vlasnik nekretnina koje nisu procijenjene u društvenom kapitalu poduzeća koje je provodilo pretvorbu pod uvjetom da ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos nekretnina na fond ne bi utjecao na postojeću tehnološku cjelinu, a niti to tijekom postupka tuženik tvrdi. Na strani tuženika nikada nisu nastupili razlozi za obnovu postupka pri Hrvatskom fondu za privatizaciju, odnosno nikada nisu nastupile okolnosti po kojima bi tuženik mogao tražiti da se predmetne nekretnine naknadno unesu u temeljni kapital društva, a s obzirom na nespornu činjenicu da tijekom pretvorbe nekretnine nisu unesene u temeljni kapital tuženika, opravdava zaključivanje prvostupanjskog suda da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao Hrvatski fond za privatizaciju na temelju odredbe čl. 47. Zakona o pretvorbi.

19. Budući da predmetne nekretnine također nisu bile upisane u društveni kapital tuženika, to tuženik ni na koji način nije mogao steći vlasništvo predmetnih nekretnina, već su predmetne nekretnine čl. 47. Zakona o privatizaciji prenesene tužitelju.

20. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu i presuditi kao u izreci ove odluke.

21. Odlučujući na temelju odredbe čl. 146. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova sastava revizije, tužiteljici je taj trošak dosuđen prema vrijednosti predmeta spora, a odmjereno u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) na čiju primjenu upućuje odredba čl. 155. st.

2. ZPP i to u iznosu od 7.500,00 kuna jer je taj iznos u skladu s odredbom Tbr 10 točke 6. st. 1. Tarife, radi čega je odlučeno kao u stavku II. izreke.

Zagreb, 18. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.