REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 309/2020-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. G., OIB ... , iz P., i J. S., OIB ... , iz ... , obje kao nasljednice B. G. pok. Š., OIB ... , protiv tuženice Specijalne bolnice za ortopediju B. n. M., OIB ... , iz B. n. M., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1141/2018-5 od 3. srpnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačeno presuda te potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-143/16-169 od 3. rujna 2018., u sjednici održanoj 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja izjavljena protiv presude se odbija kao neosnovana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja izjavljena protiv dijela točke I. izreke rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1141/2018-5 od 3. srpnja 2019. koji se odnosi na odbijanje preinake tužbe u dijelu kojim se traži naknada štete s osnove tuđe njege i pomoći.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti predniku tužiteljica na ime naknade nematerijalne štete s osnove pretrpljenih fizičkih boli iznos od 30.000,00 kuna, pretrpljenog straha 25.000,00 kuna, psihičkih boli zbog naruženosti 20.000,00 kuna, te psihičkih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 65.000,00 kuna, odnosno ukupno 140.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. rujna 2018. (presuđenja) do isplate. Nadalje je točkom II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu iznad dosuđenog iznosa od 140.000,00 kuna do zatraženog iznosa od 1.050.000,00 kuna, kao i u dijelu kojim su zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos nematerijalne štete za razdoblje od 8. kolovoza 2006. do 2. rujna 2018. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 60.279,63 kuna, dok je točkom IV. izreke obijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa, a točkom je V. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke dopuštena objektivna preinaka tužbe u dijelu zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete s osnove pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha, psihičkih boli zbog naruženosti i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti povećanjem postojećeg zahtjeva na 1.050.000,00 kuna, dok nije dopuštena objektivna preinaka tužbe u dijelu u kojem se traži naknada štete s osnove tuđe njege i pomoći te izgubljene zarade. Ujedno je u točki II. izreke odbijen zahtjev tuženika iz podneska od 28. prosinca 2017. godine za izuzeće vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u R. i to izv. prof. dr. sc. A. T., dr. med., prof dr. sc. I. P., dr. med i prof. dr. sc. D. C., dr. med.

2. Drugostupanjskom je presudom u točki 1. izreke djelomično odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke. Ujedno je u točki 2. izreke odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. do IV. izreke. Potom je u točki 3. izreke djelomično preinačena prvostupanjska presuda u točkama III. i V. izreke te je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 20.430,60 kuna.

2.1. Drugostupanjskim je rješenjem u točki 1. izreke odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu točke I. izreke kojim se ne dopušta objektivna preinaka tužbe u dijelu u kojem se traži naknada štete s osnove tuđe njege i pomoći i izgubljene zarade. Točkom 2. je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja redovnu reviziju na temelju odredbe članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/1, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), podnosi tužitelj pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija izjavljena protiv presude nije osnovana, dok revizija izjavljena protiv rješenja nije dopuštena.

6. Revizijski je sud, u skladu s odredbom članka 392.a u povodu revizije protiv presude ispitao presudu u pobijanom dijelu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga odrođeno navedenih u reviziji.

7. Što se tiče revizije izjavljene protiv drugostupanjskog rješenja, valja navesti da je odredbom članka 400. stavka 1. ZPP propisano da stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen. Rješenje kojim se odbija žalba i potvrđuje prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim se ne dopušta objektivna preinaka tužbe nije rješenje kojim je postupak u predmetu spora pravomoćno završen, odnosno nije rješenje iz članka 400. stavka 1. ZPP, pa revizija protiv tog rješenja nije dopuštena. Stoga je reviziju tužitelja izjavljenu protiv rješenja valjalo odbaciti temeljem odredbe članka 392. stavka 1. ZPP.

8. Neutemeljeno revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točke 11. ZPP koja uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Pritom valja naglasiti da revident predmetnu bitnu povredu ističe na vrlo paušalan način ne ukazujući u čemu bi se ona posve precizno sastojala. Štoviše, ova je bitna povreda istaknuta u kontekstu nezadovoljstva revidenta zaključcima prvostupanjskog suda, ali ne sadrži argumentirane tvrdnje koje bi ukazivale na njezino stvarno počinjenje kako pred prvostupanjskim, tako ni pred drugostupanjskim sudom.

9. Predmet je pobijanog dijela drugostupanjske presude zahtjev za naknadu nematerijalne u štete u odbijajućem dijelu (preko dosuđenog iznosa od 140.000,00 kuna do iznosa o 1.050.000,00 kuna), kao i zahtjev za kamatu na iznos nematerijalne štete u odnosu na dosuđeni iznos u razdoblju od 8. kolovoza 2006. do 2. rujna 2018.

10. U provedenom su postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je prednik tužiteljica zbog posljedica ozljede iz 1991. imao povrijeđeno koljeno kojeg je liječio, među ostalim, i operativno te mu je 13. listopada 2003. u zdravstvenoj ustanovi tuženice učinjen operativni zahvat ugradnje umjetnog zgloba koljena,

- da je nakon ove operacije nastavio obavljati svoje poslove kuhara na brodu te mu je tijekom jedne od plovidbi nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja na desnom koljenu zbog čega je zatražio medicinsku pomoć u bolnici u P., A.;

- da mu je u navedenoj bolnici izvršen medicinski zahvat prilikom kojeg je utvrđeno da je u njegovom desnom koljenu zaostao zamotuljak gaze koji je izvađen 26. kolovoza 2004. te je ujedno utvrđena infekcija bakterijom Streptokok,

- da je 1. listopada 2004. predniku tužiteljica u K. Z. izvađena inficirana endoproteza desnog koljena,

- da je u nastavku liječenja koje je uslijedio u Njemačkoj, u S. B. H. B. 24. kolovoza 2005. kod tužitelja izveden operacijski zahvat ugradnje umjetnog koljena te da je postoperativno došlo do razvoja nove infekcije desnog koljena što je u konačnici završilo natkoljenom amputacijom desnog koljena tužitelja 13. svibnja 2013.

- da između štetnog događaja, operativnog zahvata prilikom kojeg je u koljenu tužitelja zaostao zamotuljak gaze, i nastale infekcije u desnom koljenu postoji uzročno - posljedična veza, jednako kao što postoji i uzročno - posljedična veza između zamotuljka gaze i nastale štete koja se na kraju liječenja manifestirala u natkoljeničnoj amputaciji desne noge tužitelja,

- da nije došlo do prekida uzročnosti između štetnog događaja - zamotuljka gaze i nastale štete.

11. Imajući na umu gornje činjenice, sudovi su ocijenili da, s obzirom da je infekcija desnog koljena tužitelja uzrokovana štetnim događajem - operativnim zahvatom kod prve ugradnje endoproteze koljena kod tuženice 13. listopada 2003. koja nije bila zbog zaostalog zamotuljka gaze potpuno izliječena, već samo zaliječena nakon operativnog zahvata 1. listopada 2004. u K. Z. kada je tužitelju odstranjena endoproteza, a da je u nastavku njegova liječenja koje je uslijedio u Njemačkoj u S. B. H. B. došlo do ponovne ugradnje endoproteze koljena tužitelju (24. kolovoza 2005.), postoperativno došlo do razvoja nove infekcije desnog koljena što je u konačnici završilo natkoljeničnom amputacijom desnog koljena tužitelja 13. svibnja 2013., to u konkretnom slučaju postoji podijeljena odgovornost između Specijalne bolnice za Ortopediju u B. n. M., u kojoj je prvi put ugrađeno umjetno koljeno, i bolnice S. B. H. u Njemačkoj, u kojoj je drugi put ugrađeno umjetno koljeno, i to u jednakim omjerima (50:50), a to u primjeni odredbe članka 192. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) čija je primjena utemeljena na odredbi članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). To stoga što između štetnog događaja povezanog sa zamotuljkom gaze koji je nađen u desnom koljenu tužitelja tijekom operacije u K. F.- H. 26. kolovoza 2004. i nastale infekcije u desnom koljenu tužitelja postoji uzročno - posljedična veza, a isto tako postoji i uzročno - posljedična veza između zamotuljka gaze i nastale štete koja se na kraju liječenja tužitelja manifestirala u natkoljeničnoj amputaciji desne noge.

12. Kod utvrđene činjenice da je šteta tužitelju nastala zbog liječničke pogreške za koju odgovara tuženica kao bolnica u kojoj je izveden zahvat koji je tu štetu djelomično prouzročio, prema ocjeni nižestupanjskih sudova, tužena bolnica odgovara prema načelu presumirane krivnje iz odredbe članka 154. stavka 1., članka 170. stavka 1. i članka 171. stavka 1. ZOO u opsegu svoje suodgovornosti (50%).

13. U pogledu visine nematerijalne štete, u postupku je vještačenjem po vještacima medicinske struke i na temelju medicinske dokumentacije utvrđeno da je prednik tužiteljica trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog mjeseca, srednjeg intenziteta u trajanju od tri mjeseca, slabog intenziteta u trajanju od devet mjeseci.

13.1. Pored toga, on je imao i ozbiljne komplikacije tijekom liječenja u vidu brojnih operativnih zahvata (dvanaest, od čega devet većih i tri manja), kao i ostale brojne liječničke zahvate kojima je bilo praćeno liječenje, zato što operacijske zahvate prate i anestezijski zahvati, previjanje i toalete rana, parenteralno primanje lijekova - antibiotici pretežno, ambulantni pregledi, različite laboratorijske pretrage koje prethode operacijama zbog određivanja statusa organizma, fizikalne terapije, rendgenske obrade, učenje hoda s prilagodbama proteze, punkcije zgloba, radiološke obrade, endoskopije, imobilizacija za koljeno - longete, ortoza).

13.2. Nadalje je utvrđeno da je prednik tužiteljica trpio i strah, i to sekundarni strah u obliku zabrinutosti za vlastito zdravlje i ishod liječenja jakog stupnja koji je trajao jedan mjesec sumarno, srednjeg stupnja ukupno dva mjeseca, a slabog stupnja šest mjeseci.

13.3. Kod njega je ujedno utvrđeno postojanje trajne naruženosti u jakom stupnju, koja se okolnosno manifestira u amputaciji desne noge, nošenju proteze i hodom sa štakama uz šepanje. Nadalje je utvrđeno da su mu životne aktivnosti bile smanjene za 55% u odnosu na njegove zdrave vršnjake, a bio je rođen 1952. te je u vrijeme štetnog događaja bio u dobi od 51 godinu života. Zbog ovakvog smanjenja životnih aktivnosti prednik je tužiteljica bio ograničen kod svih fizičkih aktivnosti koje uključuju dizanje i nošenje tereta, hodanje po ravnom, posebice hodanje po kosinama, po stepenicama kao i neravnom terenu, u svakodnevnom je životu bio ograničen u uobičajenim dnevnim aktivnostima poput odijevanja i razodijevanja, kupanja, pripremanja hrane, manjih popravaka po kući, loženja, nošenja i cijepanja drva (grijanje na drva), odlaska u trgovinu i rada u vrtu te je zbog svega toga duševno patio.

14. Imajući na umu sve naprijed utvrđene činjenice, sudovi su u primjeni odredbe članka 200. stavka 1. ZOO/91 utvrdili predniku tužiteljica pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete u iznosu od 280.000,00 kuna, od čega za pretrpljene fizičke bolove 60.000,00 kuna, strah 50.000,00 kuna, duševne bolove zbog naruženosti 40.000,00 kuna i smanjenja životne aktivnosti 130.0,000 kuna, te su mu u granicama odgovornosti tuženice od 50% dosudili razmjeran iznos od 140.000,00 kuna, od čega za pretrpljene fizičke bolove 30.000,00 kuna, strah 25.000,00 kuna, duševne bolove zbog naruženosti 20.000,00 kuna i smanjenja životne aktivnosti 65.000,00 kuna. Na dosuđeni iznos pravične novčane naknade nematerijalne štete tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate na temelju odredbe članka 277. stavka 1. ZOO/91.

15. Neutemeljeno tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod ocjene sudova prema kojoj odgovornost tuženice za štetu koju tužitelj trpi nije veća od 50% jer za ocjenu postojanja većeg stupnja suodgovornosti tuženice nema uporišta u utvrđenim činjenicama, posebno s obzirom na ukupni tijek i okolnosti liječenja prednika tužitelja te činjenicu da su u liječenju tužitelja sudjelovale i druge medicinske ustanove čije su postupanje i ulogu u liječenju prednika tužitelja sudovi na ozbiljan i razborit način cijenili u primjeni odredbe članka 192. ZOO/91. Isto se odnosi i na primjenu odredbe članka 200. stavka 1. ZOO/91 u pogledu visine nematerijalne štete jer za utvrđenje i dosuđenje većeg iznosa pravične novčane naknade nematerijalne štete nema uporišta u činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima budući da sudovi, usprkos težini nematerijalne štete po svim utvrđenim osnovama, ipak nisu podcijenili tu težinu budući da utvrđeni i dosuđeni iznosi nematerijalne štete predstavljaju primjerenu satisfakciju za pretrpljene fizičke bolove i strah te duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti. Jednako su tako sudovi pravilno primijenili odredbu članka 277. stavka ZOO/91 kada su na dosuđeni iznos pravične novčane naknade nematerijalne štete tužitelju dosudili zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate što je u skladu s ustaljenom sudskom praksom u primjeni ove zakonske odredbe.

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, reviziju je valjao odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe 393. ZPP.

Zagreb, 18. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.