Republik

a Hrvatska

Županijski

sud u

Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž-748/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice D. R. OIB: … iz S., zastupana po punomoćniku R. P., odvjetniku u S., protiv tuženice D. R. OIB: … iz S., zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima u O. d. Lj.-V.i partneri iz S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 8. veljače 2022. poslovni broj P-32/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice D. R. i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu od 8. veljače 2022. poslovni broj P-32/2021 tako da se utvrđuje da je ništetan Ugovor o darovanju sklopljen između stranaka i ovjeren 12. listopada 2013. pred javnim bilježnikom P. Ž. iz T. pod brojem Ov-9423/13 te se nalaže tuženici D. R. da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 16.350,00 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju sklopljen između D. R. i D. R. dana 12.10.2013. g. pred javnim bilježnikom P. Ž. iz T. pod ovjerom br. Ov-9423/13 od 12.10.2013. g.“

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženoj trošak ovoga postupka u iznosu od 25.250,00 kn s zakonskim zateznim kamatama.«

2. Protiv gornje presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda preinači ili ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:

5.1. Da je među strankama prijeporno da li je ugovor o darovanju stana u S. od 2. listopada 2013. zaključen između tužiteljice D. R. i unuke joj D. R. valjan i da li kao takav proizvodi pravne učinke te da nakon savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinog dokaza i svih dokaza zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.2. Da bi ugovor bio pravovaljan potrebna je suglasnost volja ugovornih strana, baš kao što je potrebna i sposobnost za rasuđivanje. Tužiteljica nije bila pod pritiskom, niti je bilo tko vršio prisilu naspram nje, a djelatnica javnog bilježnika je zaključila da postoji suglasnost volja ugovornih strana i da je tužiteljica sposobna za rasuđivanje odnosno bila je sposobna shvatiti značenje svojega potpisa i ovjere istoga, te bila je sposobna shvatiti i posljedice koje iz ugovora proizlaze za obje ugovorne strane. Sud je poklonio vjeru iskazu javnog bilježnika i njegove djelatnice koji su sukladno svojoj profesiji dužni reagirati na svaku prinudu, prisilu ili slično na način da ne izvrše ovjeru potpisa. Kako nije bilo zapreke da se dopusti ovjera potpisa to je učinjeno. Stoga je iskaz sina tužiteljice neprihvatljiv i nevjerodostojan tim više što je isti iskazao kako nije prijavio policiji da bi na majku bio vršen pritisak, kazao je i da je stan u trebao pripasti njemu. Stoga, ovaj svjedok po ocjeni suda ima i osobnog interesa da iskazuje na opisani način, pa sud nije prihvatio njegov iskaz kao uvjerljiv i vjerodostojan.

5.3. Da s obzirom na to zaključak suda je da je Ugovor o darovanju stana u S., zaključen između tužiteljice D. R. i D. R. koja joj je unuka valjan i da proizvodi pravne učinke. Naime, ugovor je sastavljen u propisanoj formi. Potpis darovateljice uredno je ovjeren od strane javnog bilježnika. Daroprimateljica je stupila u posjed predmetnog stana, stoga, ugovor proizvodi pravne učinke. U konkretnom nije riječ o nedopuštenoj činidbi ili nedopuštenom uvjetu jer i sam svjedok D. R. kazuje kako mu je brat pok. M. R. pričao da je stan kupio on. Stoga ne može biti riječi o zabranjenom pravnom poslu niti nemoralnom pravnom poslu niti o zelenaškom pravnom poslu. U konkretnom zaključak suda jest da nije riječ niti o nedopuštenoj pobudi jer pobuda je nedopuštena ako je protivna Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Ugovor je ništetan ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na jednu stranu da sklopi ugovor i ako je druga strana to znala ili morala znati.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pobijana presuda nije ostvarila niti jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje - ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni ona na koju se upire u žalbi iz točke 11. jer presuda nema takvih proturječnosti ili pak nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati u pogledu ocjene dokazne građe koju je sud dao na temelju svojih procesnih ovlasti iz čl. 8. ZPP-a.

7. Međutim, odluka je rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, naime, predmet spora je deklaracija ništetnosti darovnog ugovora stranaka ovjeren 12. listopada 2013. pred javnim bilježnikom P. Ž. iz T. pod brojem Ov-9423/13, prema kogentnoj odredbi čl. 482. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine»,broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje - ZOO) ugovor o darovanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te bez prave predaje stvari sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, u suprotnom je ništetan.

8. U konkretnom slučaju sporni ugovor nije sklopljen u potrebnoj pisanoj formi, jer je javni bilježnik nesporno samo ovjerio potpis darovateljice i presliku izvorne isprave nakon ovjere potpisa, a prema stabilnoj sudskoj praksi (v. odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 459/2020, Rev 2759/2011, Rev 722/2012, Rev 2070/2011, Rev 955/2009, Rev 995/2004, Rev 880/2005 i Rev 2593/2000 i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-891/2006) ugovor o darovanju bez prave predaje mora biti sklopljen u obliku sudskog zapisnika, javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave sukladno odredbama čl. 53. st. 1. točka 2. ili kao ovdje čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/05, 120/16i 57/22, dalje - ZJB) jer je odredba prisilne naravi i ne trpi nikakve iznimke. Zbog toga je ugovor o darovanju bez predaje stvari u posjed koji nije sklopljen u propisanom obliku u smislu čl. 70. ZJB-a ništav (ništetan) neovisno čak o činjenici da bi na temelju takvog ugovora i bio izvršen upis u zemljišne knjige, kao ovdje i u međuvremenu otuđen trećoj osobi, radi se o primjeni materijalnog prava na koju sud pazi i po službenoj dužnosti.

9. Kako je predmet spora ništetnost ugovora o darovanju zbog utvrđenog nedostatka pisane forme trebalo je stoga utvrditi da li je u konkretnom slučaju došlo do prave predaje darovanog stana, zbog čega su široki navodi o manama volje koje imaju za posljedicu pobojnost ugovora o darovanju nebitni, s time da tužiteljica u stranačkom iskazu navodi da osobe koje su u organizaciji prijevoza došle u D. i bile prisutne prilikom ovjere nisu prijetili, te navodi da je sklopljen ugovor o darovanju uz habitaciju stana u H. ulici što nije stipulirano, a sve skupa ne upućuje na nemoralnost ugovora kao razlog ništetnosti u smislu čl. 322. ZOO-a.

10. Glede navoda da bi stan samo formalno kupio za majku sin M. treba reći da bi se tada radilo o raspolaganju tuđom stvari što nema za posljedicu ništetnost ugovora.

11. Dakle, sporni ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta pa je valjalo utvrditi da li je valjano izvršena prava predaja darovanog stana kako je to navedeno u ukidnom rješenju, a o čemu sud prvog stupnja nije vodio računa.

12. Ugovor o darovanju u smislu odredbi čl. 479. - 498. ZOO-a, a time i temeljna obveza darovatelja da preda odnosno prenese dar obdareniku (čl. 479. st. 1. ZOO-a) nastaje kada se (kumulativno) darovatelj obveže predati odnosno prenijeti predmet darovanja obdareniku bez protučinidbe, a obdarenik prihvati to darovateljevo obvezivanje. Upravo okolnost što obveza darovatelja nastaje tek u tom trenutku afirmira darovanje kao ugovor, a ne jednostrani pravni posao. Riječ je o darovanju s predajom (realno darovanje), tj. u kojem je akt ispunjenja (predaje darovane stvari obdareniku) trebao uslijediti neposredno iza sklapanja ugovora.

13. Pitanje o tome kad će se smatrati je li faktički izvršena predaja nekretnine u samostalan posjed je činjenično pitanje, a odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog slučaja, i nije moguće unaprijed odrediti koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi sud ocjenom svih dokaza zaključio da se radi o predaji nekretnine u samostalan vlasnički posjed. Odlučno je utvrđenje da je po sklapanju ugovora daroprimatelj stupio u samostalan posjed, uz volju ugovornih strana da on od tada izvršava vlasnički posjed nekretnine.

14. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženica kao obdarenica ugovor potpisala 15. veljače 2013. kada bi ugovor bio sklopljen, tj. kada je kao obdarenica prihvatila darovateljičino obvezivanje, pa je trebalo utvrditi da li je neposredno iza sklapanja ugovora stan izašao iz faktične vlasti tužiteljice (prednice) u faktičnu vlast tuženice (sljednice) tako da se tuženica nađe u položaju da može izvršavati vlast glede stvari.

15. Na okolnost "prijelaza posjeda" tuženica u stranačkom iskazu navodi da se ne može sjetiti kada je počela koristiti stan, a neposredno nakon sklapanja ugovora da se zdravstveno stanje oca pogoršalo, da je pao u komu i umro 30. ožujka 2013. te da je to bio razlog zašto se čekalo s ovjerom ugovora, dok njezina majka kao svjedokinja navodi u iskazu da je prije sklapanja ugovora kći kao studentica povremeno dolazila u stan radi spremanja ispita, da se kći vratila u kuću nakon smrti oca te da je sporni stan iznajmljen Z. R. pola do godinu dana nakon sklapanja ugovora o darovanju, a svjedok Z. R. navodi da je iznajmio stan (početkom) 2014. koji je bio nenamješten.

16. Iz naprijed navedenog se zaključuje da je moguće da je tuženica prije 15. veljače 2013. povremeno u stanu boravila radi spremanja ispita koja okolnost ne može imati značenje prave predaje stana tuženici u neposredan (faktičan) posjed (v. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 359/2013), a po kazivanju tuženice ugovor je sastavio njezin otac (koji je očito poduzimao sve radnje) koji se neposredno po sklapanju ugovora razbolio i umro te se čekalo na ovjeru ugovora, zbog čega je po ocjeni ovog suda izostala realizacija ugovora tako da povremeni boravci tuženice u stanu prije sklapanja ugovora nisu one okolnosti koje bi imale značenje prave predaje stana u neposredan posjed neposredno nakon 15. veljače 2013. (v. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2066/2015) niti činjenica da je sljedeće godine stan iznajmila Z. R. koji navodi da je stan bio nenamješten koja činjenica sama za sebe upućuje na zaključak da se u njemu očito nije stanovalo, kako to navodi svjedok D. R., tako da nije bio ispunjen uvjet realne predaje vlasničkog posjeda od strane tužiteljice na tuženicu manifestacijama koje bi bile vidljive trećim osobama u relevantnom vremenu neposredno nakon 15. veljače 2013.

17. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude, dok je odluka o trošku donesena u smislu čl. 166. st. 3. ZPP-a, s time da je tužiteljici priznata nagrada od 100 bodova za sastav tužbe, zastupanja na osam ročišta i sastav dviju žalbi po 150 bodova ili ukupno s PDV-om 15.000,00 kuna, čemu valja dodati trošak plaćene pristojbe od 1.350,00 kuna pa je konačni trošak tužiteljice 16.350,00 kuna.

U Zadru, 18. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Katija Hrabrov