Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 1 Kžmp-39/2022-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihela Grahovac i Renate Miličević kao članica vijeća, uz sudjelovanje Ivane Restović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Đ., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – bludnom radnjom iz članka 155. stavak 2. u svezi sa člankom 153. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj: Kmp-8/2021-24. od 17. veljače 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj u prisutnosti branitelja optuženika odvjetnika M. H., dana 18. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog D. Đ., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj: Kmp-8/2021-24. od 17. veljače 2022. optuženi D. Đ. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode – bludnom radnjom iz članka 155. stavak 2. u svezi sa člankom 153. stavak 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv imovine – krađom iz članka 228. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisana u izreci pobijane presude te mu je za kazneno djelo iz članka 155. stavak 2. u svezi sa člankom 153. stavak 2. KZ/11., na temelju članka 155. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11., na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, a uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci 2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi D. Đ. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08., u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, u korist proračunskih sredstava suda u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi D. Đ. po branitelju M. H., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se u cijelosti ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje pred izmijenjenog suca te da se obavijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., na zahtjev optuženika, o održavanju sjednice izvješteni su optuženi D. Đ., njegov branitelj odvjetnik M. H. te državni odvjetnik, a sjednici je pristupio optuženi D. Đ. uz branitelja odvjetnika M. H., dok nije pristupio uredno obaviješteni Županijski državni odvjetnik u Zagrebu pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njegovoj odsutnosti.

7. Žalba je osnovana.

8. U pravu je žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je izreka prvostupanjske presuda u odnosu na kazneno djelo krađe iz članak 228. stavak 1. KZ/11. nejasna, kao i obrazloženje prvostupanjske presude u odnosu na ovo kazneno djelo zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati

9. Naime, iz činjeničnog opisa proizlazi se oštećena K. M. uspjela osloboditi i pobjeći, "dok je mobitel marke "I phone 7", zlatne boje, IMEI broja 352984094997763 sa umetnutom SIM karticom, vrijednosti oko 6.000,00 kuna, koji je imala sa sobom, zatim uzeo i zadržao za sebe", iz čega ne proizlazi jasno na koji način je predmetni mobitel iz detencije oštećenice prešao u detenciju optuženika, odnosno na koji to način optuženik oduzima tuđu pokretnu stvar i postupa li s ciljem da ju protupravno prisvoji. U dijelu presude u kojem se citira iskaz oštećene K. M. navodi se da joj je počinitelj u jednom trenutku uzeo i mobitel koji joj je otuđio, dok u dijelu navođenja iskaza svjedoka F. B. stoji kako mu je K. rekla da je pružila mobitel prema napadaču ne bi li ga se tako riješila, iz čega je svjedok zaključio da namjera počinitelja bila prije svega dirati K., a kada mu se pružila prilika da je uzeo i mobitel. Iz ovako šturo naznačenih činjenica ostalo je nerazjašnjeno je li počinitelj uzeo predmetni mobitel iz ruku oštećenice ili je isti ostao na mjestu događaja pa ga je po odlasku oštećenice uzeo i zadržao.

10. Isto tako u pravu je žalitelj kada tvrdi da su u presudi izostali razlozi o subjektivnim obilježjima kaznenog djela krađe, odnosno da je postupao s namjerom otuđenja tuđe stvari jer osim što se paušalno navodi da je optuženik postupao s izravnom namjerom u odnosu na počinjenje oba kaznena djela, subjektivni element se u odnosu na svako pojedino kazneno djelo ne objašnjava.

11. Žalitelj je u pravu i kada ističe da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te osnovano postavlja pitanje može li se na prepoznavanju optuženika kao počinitelja od strane oštećenice, koje prepoznavanje je bilo devet mjeseci nakon samog događaja, zaključiti da je upravo optuženik počinitelj inkriminiranih kaznenih djela. Oštećenica je prvo prepoznala optuženika putem fotografija objavljenih na njegovom facebook profilu, njezin se opis pretežno temeljio na činjenici da je riječ o osobi s izbrazdanim licem, odnosno s problematičnim tenom lica, nakon čega je uslijedila formalna radnja prepoznavanja. Vjerodostojnost rezultata prepoznavanja treba povezati s činjenicom da je u vrijeme događaja oštećenica jednom pogledala počinitelja i to u trenutku kada joj je ruku stavio na međunožje jer ga je imala namjeru udariti s ciljem obrane, da je to bilo oko tri sata noću na slabo ili nikako osvijetljenom mjestu, u situaciji koja je za nju bila nedvojbeno stresna. Na vjerodostojnost rezultata prepoznavanja sigurno utječe i činjenica da je oštećenica i na sudu navela da prepoznaje optuženika kao napadača, odnosno počinitelja, iako je optuženik imao cijelo vrijeme masku na licu, a navela je da je zapamtila i glas napadača, međutim, u trenutku iskazivanja, a s obzirom da je optuženik prije toga šutio, nije imala saznanja o glasu optuženika pa da bi ga mogla komparirati s glasom napadača, stoga je upitno na temelju čega je prepoznala optuženika. Istaknute činjenice prvostupanjski sud nije imao u vidu kod ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice i dokazne snage prepoznavanja optuženika od strane oštećenice.

12. Oštećena K. M. je prilikom podnošenja kaznene prijave opisala napadača kao osobu u dobi od dvadesetak godina, s izraženim aknama po licu, odjeven u tamniju odjeću, dok se drugih detalja nije sjećala, da bi prilikom prepoznavanja naznačila da je počinitelj visok oko 165 cm, bez brade ili brkova s izraženim aknama na licu što je izgledalo dosta crveno i problematično odnosno s oštećenjem lica u vidu velikog broja brazdi na koži, oblik lica specifičan zbog čega ga je savršeno mogla zapamtiti i prepoznati. Počinitelj iz ovakvog opisa oštećenice nije u potpunosti uspoređen (visina, oblik lica) s optuženikom, već je isključivo prema izgledu kože lica optuženika koji se podudara s izgledom kože lica počinitelja, zaključeno da je upravo optuženik počinitelj, stoga je u odnosu na istaknute činjenice činjenično stanje ostalo nerazjašnjeno.

13. U odnosu na izgled kože lica, kao odlučujuće karakteristike korištene prilikom prepoznavanja, obrana je priložila fotografiju iz vozačke dozvole optuženika na kojoj se ne primjećuju ožiljci kakvi se primjećuju u stvarnosti pa je sud zaključio da predmetna fotografija nije vjerodostojan dokaz s obzirom na dostupne alate za uljepšavanje fotografija bez da je na tu okolnost proveo ijedan dokaz, provjerio i druge fotografije optuženika nastale u vrijeme događaja te ih komparirao, odnosno tehničkim putem provjerio autentičnost fotografije iz vozačke dozvole te iste rezultate povezao s medicinskom dokumentacijom optuženika i u istoj opisanim izgledom kože lica.

14. Svjedoci B., S. i M. Đ. potvrđuju obranu optuženika da nije imao sredstvo prijevoza kojim bi došao na mjesto događaja udaljeno oko pet kilometara od njegova mjesta stanovanja, da je u inkriminirano vrijeme bio kod kuće, opisujući detaljno što su toga dana radili. Svjedokinja M. Đ. je u svom iskazu navela da su se ona i suprug iz Bosne kući vratili 15. rujna 2018. između 20,00 i 21,00 sat što je sigurno činjenica koja se mogla na objektivan način provjeriti, a što je moglo biti od utjecaja na vjerodostojnost iskaza svjedoka alibija.

15. Vezano uz kazneno djelo krađe za koje kazneno djelo je optuženik proglašen krivim, osim nerazjašnjenih činjenica objašnjenih pri obrazlaganju bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koje se odnose na cilj postupanja počinitelja i način dolaska u posjed istog, u pobijanoj presudi je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik imao motiv uzeti tuđi mobitel kako bi ga unovčio jer mu je račun bio blokiran zbog neplaćane novčane kazne gubeći pri tom iz vida analizu provjere istovjetnosti, trajanja i učestalosti kontakata za otuđeni mobitel iz koje proizlazi da je mobitel bio neaktivan od 19. rujna 2018. do 14. svibnja 2019., odnosno gotovo osam mjeseci pa je nelogično ako je počinitelj postupao s tim ciljem stjecanja materijalnih sredstava da ga odmah nije prodao, došao do novca, a savjesni stjecatelj ga odmah aktivirao.

16. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti ukazane povrede odredaba kaznenog postupka, izvesti potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, vodeći računa da utvrdi i one činjenice na koje je ukazao drugostupanjski sud te savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, potom izložiti sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. listopad 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić