REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 416/2017-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženik B. S. Italija, R., Italija, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda M. i p. iz R., protiv tuženika- protutužitelja L. R. d.d. R., OIB …, koga zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u R., drugotuženika C. O. d.d. Z., Filijala R., OIB …, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda B. Š. i dr. iz R., radi isplate, odlučujući o reviziji I tuženika podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-1341/13-2 od 15. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru, broj P-1912/06-90 od 31. svibnja 2012., u sjednici održanoj 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija prvotuženika kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je I tuženiku da tužitelju isplati 615.328,80 USD sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2006. pa do isplate (toč. I izreke). Naloženo je II tuženiku da tužitelju isplati 66.534,08 USAD sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. Siječnja 2006. pa do isplate (toč. II izreke). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelju da mu I tuženik plati 47.303,06 USD sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. siječnja 2006. do isplate (toč. III izreke) kao i protutužbeni zahtjev I tuženika kojim traži isplatu 394.102,42 USD sa zateznim kamatama od 13. studenoga 2006. pa do isplate (toč. IV isplate). Naloženo je I tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 554.275,00 kn a tužitelju da II tuženiku naknadi trošak od 305.158,41 kn (toč. V izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda pod toč. III izreke (toč. I drugostupanjske presude), u dijelu pod toč. I izreke kojim je dosuđen iznos od 548.794,72 USD (toč. II drugostupanjske presude) dok je preinačena u dijelu točke I izreke za iznos od 66. 534,08 USD te je naloženo I i II tuženiku da tužitelju solidarno plate 66.534,08 USD dok je preinačena presuda u dijelu kamatne stope za razdoblje od 1. siječnja 2008. do isplate. Naloženo je I tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 523.517,40 kn, tužitelju da II tuženiku naknadi trošak od 241.784,37 kn (toč. III drugostupanjske presude). Odbijeni su zahtjevi stranka za naknadu troškova žalbenog postupka i to tužiteljev zahtjev za 176.505,00 kn, zahtjev I tuženika za 68.906,25 kn i zahtjev II tuženika za 26.227,20 kn (toč. IV drugostupanjske presude).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio 1. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijane presude i odbiti tužbeni zahtjev i prihvatiti protutužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troška revizije.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj ističe da je revizija izjavljena iz nedopuštenih razloga pa je predlaže odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a.

8. Prvotuženik ističe i da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP. Međutim, budući da u reviziji nije navedeno konkretno navedeno čime je počinjena navedena bitna povreda, odnosno nisu određeno navedeni i obrazloženi razlozi, to sukladno čl. 386. ZPP navedeni prigovor nije ni razmatran.

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete za koju tužitelj tvrdi da je nastala na njegovoj robi u količini od 2.471,20 tona sojine sačme koja je propala uslijed nestručnog skladištenja u prvotuženikovom silosu. Naknadu štete solidarno potražuje i od drugotuženika koji je osiguravatelj prvotuženika.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su sljedeće činjenice;

- tužitelj je bio vlasnik robe (brazilske sojine sačme za prehranu) koja je u količnini od 6.000.965 m/t prevezena u luku R. brdom P. po teretnici od 20. listopada 2005.,

- tužiteljev otpremnik (špediter) C. z. k. t. d.d. Z. – Podružnica R., bio je primatelj robe, tu je robu dao uskladištiti, nastupajući pritom u svoje ime i za tužiteljev račun. On je tužitelju cedirao sva prava i obveze u vezi s robom 17. studenoga 2006.,

- robu (soju) je primio tužiteljev otpremnik i uskladištio je kod prvotuženika s 1. prosincem 2005. U prvotuženikovom silosu u šest ćelija uskladištena je roba u količini od 5.898.000 m/t, o čemu je on 1. prosinca 2005. izdao potvrdu o sukladištenju,

- nakon što je roba uskladištena, tužitelj je robu sukcesivno prodavao i isporučivao iz silosa u razdoblju od 29. prosinca 2005. do 23. siječnja 2006.,

- 24. siječnja 2006. tužitelja je špediter obavijestio da se roba u silosima stvrdnula, o čemu tužitelja ni njegovog špeditera prvotuženik nije obavijestio, kao niti o mogućnostima daljnje isporuke. Pristigli kamioni robu zato nisu više niti mogli preuzeti,

- vrijednost robe iznosi 249,00 USD po toni, a kako je ukupna stvrdnuta količina robe 2.471,20 m/t, njena vrijednost u silosu na dan nastupa štete 24. siječnja 2006. iznosi 615.328,80 USD,

- prvotuženik je 28. veljače 2006. obavijestio špeditera da će ih obavijestiti o vremenu potrebnom da se riješe problemi s robom pri čemu je tužitelj nakon što je 10. travnja 2006. dobio informaciju od prvotuženika (preko špeditera) da bi određena količina robe mogla biti na raspolaganju, organizirao četiri isporuke, budući da je dio robe doista bio oslobođen. Pri tome je jedan kupac odbio preuzeti 25. 000 kg karbonizirane sojine sačme, dok su drugi kupci reklamirali robu,

- tužitelj je otkazao poslovnu suradnju s prvotuženikom, te napustio robu koja je bila uskladištena i njemu nedostupna.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su zaključili da su tuženici dužni tužitelju naknaditi štetu.

12. Prema ocjeni ovog revizijskog suda, sud prvog i drugog stupnja pravilno su otklonili prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Budući da je C. R. bio tužiteljev otpremnik on je prema trećim osobama, pa tako i prema tuženiku, nastupao u svoje ime a za račun tužitelja kao nalogodavca pri čemu je sukladno čl. 829. i 780. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) dužan prenijeti na nalogodavca sve što je primio po osnovi posla i prenijeti potraživanja i ostala prava koja je stekao prema trećima s kojim je obavio posao u svoje ime i za njegov račun. Da je C. R. nastupao kao tužiteljev otpremnik prvostupanjski je sud zaključio na temelju niza dopisa koje je C. R. slao prvotuženiku pri čemu je i sam prvotuženik dopisom od 28. veljače 2006. C. R. informirao da je o spornoj robi (sojinoj sačmi) obavijestio i tužitelja. Nadalje, u izvještaju broj … od 9. svibnja 2006. sam prvotuženik je tužitelja označio kao isporučitelja predmetne robe te je upravo tužitelju ispostavio račun broj … od 6. studenoga 2006. na ime naknade troškova predaje, uskladištenja i radova na bušenju silosnih ćelija radi očuvanja kvalitete predmetne robe. Dakle, prvotuženik je postupao na način da priznaje tužitelju status koji sad u ovom postupku osporava.

13. Pored toga tužiteljeva aktivna legitimacija proizlazi i iz činjenice da je C. R. cesijom od 17. studenoga 2006. tužitelju ustupio sva prava koja je imao kao primatelj i ostavodavac robe, uključujući tako i pravo na tražbinu s osnove naknade štete na robi. U odnosu na prigovor tuženika za istaknuti je da je ugovor o cesiji neformalan ugovor (Rev-143/09 od 8.5.2013.) tako da nije osnovan prigovor kako se u konkretnom slučaju radi o jednostranom aktu te da obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu (Revt-3/07 od 6.3.2007.).

14. Revident osporava da bi odgovarao za štetu prema objektivnoj odgovornosti jer da to ne proizlazi iz njegovih Općih uvjeta poslovanja koji sadrže Posebne odredbe o slagačkom poslu za žitarice u rasutom stanju. Prema navedenim uvjetima obveza je prvotuženika pomoću uređaja silosa i drugih naprava izvršiti operacije koristeći silos ili na drugi uobičajen način i to iskrcaj, ukrcaj, smještaj, prekrcaj, iskladištenje, utovar, istovar, pretovar, prikupljanje terete i ostale usluge sa žitaricama u rasutom stanju (čl.1.); prvotuženik je dužan izvršiti naručene usluge pažnjom urednog slagača (čl.7.); prvotuženik odgovara za štetu koja se dogodila za vrijeme vršenja slagačke operacije i ako se dokaže da je šteta posljedica krivnje prvotuženika ili osobe za koje odgovara (čl.8.) pri čemu će njegova odgovornost za štetu biti apsolutno isključena u slučajevima a) više sile, okolnosti slične ratu, obustava rada, metež, sabotaža, razbojništvo, krađa, požar, eksplozija, izuzetno nevrijeme i druge elementarne nepogode, b) štete na teretu koju uzrokuje drugi teret, c) nevidljive mane mehanizacije koje se nisu mogle uočiti pažnjom urednog slagača, d) krivnja naručitelja ili trećih osoba, e) promjena kvalitete terete, curenje, kvarenje i sl., f) bilo koji propust u vršenju operacija za koju Luka nije dobila poseban nalog a postupila je pažnjom urednog slagača (čl.9.). Posebne ugovorene osnove isključenje prvotuženikove odgovornosti za štetu propisane su čl. 10. Općih uvjeta, među kojima: prirodna svojstva terete, šteta koja se ne može izbjeći uobičajenim načinom rada ako naručitelj nije stavio nikakve pisane prigovore ili šteta do koje je došlo zbog načina rada koje je zahtijevao naručitelj.

15. Prema čl. 731. st. 1. ZOO-a skladištar odgovara za štetu na robi, osim ako dokaže da je šteta uzrokovana uslijed okolnosti koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti ili je uzrokovana krivnjom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvom robe te neispravnom ambalažom. Skladištar je dužan upozoriti ostavodavca na mane ili prirodna svojstva robe odnosno na neispravnu ambalažu uslijed kojih može doći do štete na robi, čim je navedene nedostatke opazio ili morao opaziti.

16. Uzevši u obzir navedene zakonske odredbe te odredbe Općih uvjeta poslovanja, pravilan je zaključak suda prvog i drugog stupnja da je odgovornost prvotuženika kao skladištara objektivna te da se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala višom silom, krivnjom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvom robe te neispravnom ambalažom. Budući da prvotuženik ističe da je šteta nastala zbog prirodnih svojstava robe, da bi isključio svoju odgovornost to je trebao i dokazati (čl. 219. i 221.a ZPP-a), a kako to nije učinio to je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je prvotuženik odgovoran za nastalu štetu pa su stoga revizijski navodi kojim osporava svoju odgovornost neosnovani.

17. Revident neosnovano prigovara i visini dosuđene naknade štete. Naime, sudovi su utvrdili da upravo iz njegove potvrde o iskladištenju robe i navoda prvotuženika u podnesku od 4. veljače 2010. proizlazi da je iz silosa iskladišteno 3.387,80 tona, što je u stvari više nego tužitelj potražuje od 2.471,20 mt. Uzevši u obzir da je tužitelj kupcima za soju u vrijeme štetnog događaja naplaćivao po 273,00 USD po toni (prema računima u spisu), sudovi su prihvatili visinu štete od 249,00 USD po toni (to tim više što iz javnih podataka objavljenih od strane Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva proizlazi da je u vrijeme nastanka štete cijena iznosila 287,75 USD po toni sojine sačme). Pri tome pravilno drugostupanjski sud zaključuje da prvotuženik nije posebno konkretizirao prigovor za priznatu visinu štete isticanjem drugih cijena te robe (već dakle paušalno prigovara) a pozivanje na činjenicu da nije dostavljen izvozni račun krcatelja po teretnici i da nije vidljivo po kojoj cijeni je kupac platio teret, nije od utjecaja.

18. Budući da prvotuženik kao skladištar ima pravo na naknadu troškova opravdano učinjenih radi očuvanja stvari, ali ne i u slučaju kad je stvar tijekom skladištenja propala zbog njegove odgovornosti, to su pravilno sudovi odbili protutužbeni zahtjev. 19. Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

20. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na reviziju valjalo je odbiti kao neosnovan sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a budući da je riječ o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 18. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.