REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 15 Kž-873/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Siniše Plešea kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ivane Restović, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Đ., zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Općinskog suda u Pazinu, broj: K-188/2019-62 od 22. veljače 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj u nazočnosti zz branitelja M. I. dana 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi M. Đ. za kazneno djelo iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

II. Odbija se žalba optuženog M. Đ. kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Pazinu, broj: K-188/2019-62 od 22. veljače 2022., optuženi M. Đ. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude pa mu je na temelju članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11 i u vezi članka 48. stavak 2. te članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci, koja je na temelju članka 55. stavak 1. i 3. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje s 2 sata rada, a koji će rad, uz pristanak optuženika, biti izvršen sukladno Zakonu o probaciji („Narodne novine“, broj: 99/18) i u roku koji za to odredi nadležno tijelo za probaciju.

1.1. Ako se optuženi M. Đ. u roku od 8 dana od dana za koji bude pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili ako mu ne bude bilo moguće dostaviti poziv na adresu koju je dao sudu ili ukoliko ne da pristanak za rad, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja te će zatvorska kazna biti izvršena.

1.2. Ako optuženi M. Đ. svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji mu za to odredi nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom će odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Ako optuženik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju donijet će odluku o produljenju roka za izvršenje rada.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženom M. Đ. naloženo je naknaditi trošak ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 700,00 kuna (trošak iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08) te trošak provedenih vještačenja u ukupnom iznosu od 16.704,30 kuna (trošak iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08), sveukupno 17.404,30 kuna, u korist Državnog proračuna RH i u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem primjerenom vremenskom trajanju.

4. Žalbu protiv presude podnio je i optuženi M. Đ., po branitelju M. I., odvjetniku iz P. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji i troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08-22 održana je javna sjednica na koju nije pristupio uredno pozvani Županijski državni odvjetnik i optuženik, dok je pristupio zz branitelja odvjetnik M. I. koji je u cijelosti ostao kod navoda žalbe.

8. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana. U odnosu na žalbu optuženika osim odluke o kazni

9. Optuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da u pobijanoj presudi prvostupanjski sud nije na valjani način otklonio nejasnoće, odstupanja ili praznine koje proizlaze iz provedenih dokaza te je uslijed selektivnih odlučnih činjenica bitnih za utvrđenje došlo do proturječja temeljem čega se presuda ne može ispitati, te je obrazloženje nejasno u dijelovima u kojima se obrazlažu utvrđenja i krivnje optuženika. Nadalje, žalitelj drži da je proturječna i izreka presude razlozima pa se slijedom navedenih nedostataka, a vezano za odlučne činjenice pobijana presuda ne može ispitati.

10. Suprotno stavu žalitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a potom i cijenio odlučne činjenice, te za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa slijedom toga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08-22 na koju upire žalitelj.

11. U odnosu na žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj drži da je u odnosu na dinamiku nastanka prometne nezgode koja nije sporna prvostupanjski sud trebao utvrditi postoje li na strani optuženika subjektivna obilježja kaznenog djela (sinkopa) u odnosu na gubitak svijesti optuženika kao uzročnoposljedične veze.

12. Žalitelj navodi da je prvostupanjski sud došao do pogrešnih zaključaka nakon provedenog dokaznog postupka i provođenja medicinskog vještačenja po vještacima dr. sc. D. T., specijalistu interne medicine, te L. R. P., neurologinji jer vještaci niti u jednom dijelu nisu isključili pojavu sinkope kao razlog za nastanak prometne nesreće.

13. Nadalje, žalitelj navodi da iz medicinskih nalaza i medicinske dokumentacije koji datiraju iz 1996., 1997. te 2003. je jasno da je optuženik tada obrađivan radi gubitka svijesti, a štoviše 2003. navodi se da optuženik dolazi radi nesvjestice. Tek ambulantnim pregledom neurologa 2015. se opet pojavljuje anamneza nesvjestica, a drži da je nejasno zašto sud u konkretnom slučaju cijeni protek vremena i godina kao bitan budući da je jasno da takvim stanjima mogu proći godine tijekom kojih se ne pojavi niti jedan problem vezan za nekakvu dijagnozu, da bi uslijed određenog događaja koji bi bio okidač došlo do pojave kao što je predmetna, a radi se o gubitku svijesti. Optuženik je i srčani bolesnik, a u svezi čega su vještaci rekli kako takvo stanje može dovesti do pojave sinkope. Stoga, imajući u vidu sve dokaze koji stvaraju dvojbu u vezi odlučnih činjenica koje bi ukazivalo nepostojanju/postojanju svijesti jasno je po stavu žalitelja kako nije dokazana krivnja na strani optuženika obzirom na pravni institut „in dubio pro reo“ koji je prvostupanjski sud propustio primijeniti.

14. Međutim, žalbeni prigovori u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje temeljeno na nalazu i mišljenju vještaka interne medicine dr. sc. D. T., te medicinskog vještaka neurologinje dr. sc. L. R. P. nisu osnovani. U žalbi prije svega, vještaka interne medicine fragmentarno interpretira nalaz izostavljajući zaključak navedenog vještaka gdje doista navodi da oni ne mogu sa sigurnosti isključiti postojanje tzv. sinkope tj. gubitka svijesti koje bi dovelo do prometne nesreće, ali isključivo zbog navoda optuženika danih liječnicima prilikom njegove obrade 1996. Međutim, vještak specijalist dr. sc. D. T. je dakle iskazao da se kod optuženika pojavljuju navodi da je imao povremene gubitke svijesti, ali da se radi o nalazima u kojima su ti navodi subjektivno, ali ne i objektivno potvrđeni, da su dva od ukupno tri takva nalaza (neurologa) ispisana rukom, a na nalazu se ne vidi ime i prezime pacijenta pa se ne može sa sigurnošću utvrditi vjerodostojnost. Nadalje, podatak o gubitku svijesti optuženika prije prometne nesreće u dokumentaciji da se pojavljuje tek u kasnijim kontrolama neurologa i drugih specijalista, a ne već prilikom samog boravka u bolnici. Kako u vozilu nije bilo svjedoka prometne nesreće po stavu vještaka nije moguće utvrditi da je bolesnik imao gubitak svijesti koji je prethodno doveo do prometne nesreće, no isto tako se takav navod ne može isključiti s obzirom na navode o gubicima svijesti u nalazima interniste i neurologa prije prometne nesreće (točka 9. presude).

15. Kada se s tim u vezi uzme u obzir da nema neurološke obrade optuženika prema medicinskoj dokumentaciji sve do 2015., odnosno nakon prometne nezgode, da vještaci ukazuju da iz medicinske dokumentacije proizlazi da oni ne mogu sa sigurnošću isključiti postojanje tzv. sinkope odnosno gubitka svijesti, dok također ukazuju da iz medicinske dokumentacije nigdje nije vidljiv medicinski trag koji bi ukazivao na sklonost optuženika padanju u nesvijest, već samo navode kako se eventualna nesvjestica (znači samo navod pacijenta o tome) bilježi u ranijoj dokumentaciji konkretno onoj iz 1996., a što se ne može direktno povezati s optuženikovim zdravstvenim stanjem utvrđenim iz medicinske dokumentacije iz 2015. (točka 16. presude).

16. Slijedom iznijetog, pravilno je prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika i sinkopu kao navedeni uzrok nesvjestice odnosno posljedično nastale prometne nezgode jer nisu utvrđeni medicinsko relevantni pokazatelji koji bi ukazivali na takvu uzročnoposljedičnu okolnost, a koja bi ekskulpirala optuženika.

17. Stoga je činjenično stanje pravilno utvrđeno, a nadasve iz razloga što iz otpusnog pisma O. bolnice P. za optuženika od 4. rujna 2015., dakle neposredno nakon prometne nesreće kada je optuženik bio hospitaliziran, nigdje se ne navodi zdravstveno stanje niti trag da bi optuženik imao problema s padanjem u nesvijest tj. s gubicima svijesti, već se to spominje tek u medicinskoj dokumentaciji O. bolnice P. od 17. listopada 2015. gdje se konkretno navodi: „subjektivno navod da je pred prometnu nezgodu izgubio svijest“. Slijedom svega iznijetog i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda obrana optuženika predstavlja naknadnu konstrukciju događaja, te je pravilno prvostupanjski sud takvu obranu otklonio kao neprihvatljivu te danu u cilju izbjegavanja kaznene odgovornosti, te je optuženika proglasio krivim, a pritom nije povrijeđen Kazneni zakon na štetu optuženika.

18. U odnosu na žalbu optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, prvostupanjski sud je primijenio kogentnu odredbu članka 148. stavak 1. ZKP/08-22. Ako bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati, podaci koji postoje u ovom kaznenom postupku za sada ne daju osnovu za primjenu odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08. Bude li imovinsko stanje osuđenika u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka takvo da bi plaćanjem tih troškova uzdržavanje bilo dovedeno u pitanje, predsjednik vijeća može na obrazloženi zahtjev optuženika posebnim rješenjem osloboditi ga dužnosti naknade troškova u skladu s odredbom članka 148. stavak 6. ZKP/08-22.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni

19. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne optuženiku precijenio značaj olakotnih okolnosti, te da počinjeno kazneno djelo je takvog značaja da zaslužuje strožu kaznu.

20. Nasuprot tome, optuženi se zalaže za blaže kažnjavanje jer da je podcijenjeno značenje olakotnih okolnosti jer se radi o osobi koja ranije nije osuđivana, te drži da je izrečena kazna prestroga.

21. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda te prihvaćanja okolnosti navedenih u prvostupanjskoj presudi (točka 20. presude) kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci koja je zamijenjena na temelju članka 55. stavak 1. i 3. KZ/11 radom za opće dobro je preblaga te je s obzirom na utvrđene okolnosti valjalo optuženiku izreći strožu kaznu, te je shodno tome na temelju članka 486. ZKP/08 pobijana presuda preinačena u odluci o kazni na način da se optuženik na temelju članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca.

22. Upravo ovako izrečenom kaznom zatvora će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te utjecati kako na optuženika, tako i na druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

23. Slijedom svega iznijetog, a kako se u navodima žalbe optuženika utvrđenja prvostupanjskog suda ne dovode s uspjehom u sumnju, a kako u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08-22 nisu nađene bitne povrede formalne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dok je žalba državnog odvjetnika osnovana, to je na temelju članka 486. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 18. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Lidija Vidjak, v.r.