REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4046/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. H. d.o.o., OIB …, iz S. B., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. i p. iz S. B., protiv tuženika B. K., OIB …, iz S., zastupang po punomoćniku D. I., odvjetniku u S. B., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-375/2021-2 od 16. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-60/2017-26 od 10. ožujka 2022., u sjednici održanoj 18. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-375/2021-2 od 16. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-60/2017-26 od 10. ožujka 2022.
2. U odgovoru na prijedlog tuženik je osporio osnovanost prijedloga za dopuštenje revizije, te je predložio odbaciti prijedlog te mu dosuditi trošak sastava odgovora na prijedlog.
3. Prijedlog je nedopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pravno pitanje, koje glasi:
"Primjenjuje li se u ugovornom odnosu ugovoreni rok garancije u slučaju kada je prodavatelj znao za materijalni nedostatak prodane stvari kupcu ili mu to nije moglo ostati nepoznato, dok kupac nije mogao znati za isti nedostatak?".
5. Predmet ovog postupka je tužiteljev zahtjev za raskid ugovora o kupoprodaji zbog materijalnih nedostataka kupljenih stvari i povrat kupoprodajne cijene.
6. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da tužitelj nije dokazao da su bili ispunjeni uvjeti za raskid ugovora zbog materijalnih nedostataka stvari, (iz čl. 410. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO), jer se izjavom o raskidu ugovora nije mogla smatrati tužba radi raskida ugovora, posljedično čemu nije osnovan niti zahtjev tužitelja za vraćanjem onog što je tuženik primio na temelju Ugovora, odnosno vraćanje kupoprodajne cijene, jer Ugovor nije raskinut.
7. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj iznosi svoja pravna shvaćanja, te tvrdi da je navedeno pitanje bitno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali se u prijedlogu se ne poziva ni na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u kojoj bi bilo izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno pravnom shvaćanju u pobijanoj odluci, niti tvrdi da o postavljenom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, već samo ukazuje na, po drugostupanjskom sudu, pogrešnu primjenu materijalnog prava.
8. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
9. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a.).
Zagreb, 18. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
