REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4052/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Đ. iz L., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu C. G. & H. d.o.o. u Z., protiv tuženika H. v., ..., iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. C. & A. P. u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 2/2022-2 od 9. svibnja 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-380/2020-29 od 3. studenoga 2021., u sjednici održanoj 18. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-2/2022-2 od 9. svibnja 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-380/2020-29 od 3. studenoga 2021. radi slijedećih pitanja:
„Ima li radnik pravo na naknadu mjesečnih troškova prijevoza u punom iznosu ukoliko nije radio sve radne dane u jednom mjesecu?
Može li stvarni trošak prijevoza na razini jednog kalendarskog mjeseca u smislu odredbe čl. 59. st. 1. Kolektivnog ugovora za vodno gospodarstvo (NN 88/03), odnosno u smislu odredbe čl. 63. st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih voda (NN 12/18) predstavljati puni iznos mjesečne karte ukoliko radnik sve radne dane u tom istom mjesecu na koji se odnosi trošak prijevoza nije radio, ili uopće nije radio (zbog korištenja bolovanja, godišnjeg odmora, slobodnih dana, rodiljnog dopusta i sl.)?
Može li poslodavac radniku razmjerno umanjiti naknadu mjesečnih troškova prijevoza ukoliko radnik taj konkretni mjesec nije radio sve radne dane?
Je li radnik dužan dokazati poslodavcu stvarno nastale troškove prijevoza za svaki kalendarski mjesec, odnosno je li radnik dužan dostaviti poslodavcu dokaz o stvarno nastalim troškovima prijevoza za svaki kalendarski mjesec?“
2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u većem broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i županijskih sudova (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1367/01 od 30. listopada 2001. i dr.).
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.
4. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije je nedopušten.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Naime, prvo, treće i četvrto pitanje tuženika nisu važna pitanja za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tuženik u tako postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo prijeporno u konkretnom sporu (kada se razmjerno umanjuje naknada za troškove prijevoza te na kome je u postupku teret dokaza o nastalim troškovima prijevoza) je činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja, a osobito ovisi o odredbama kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, ugovora o radu i drugih izvora prava koji se odnose na tu naknadu, odnosno ovisi o tome kako je kod pojedinog poslodavca uređeno to pravo i ostvaruje li se isplatom na račun ili u obliku mjesečnih pokaza, odnosno pojedinačnih voznih karata.
6.2. Što se tiče drugog postavljenog pitanja, za odgovoriti je da je, po ocjeni ovoga suda, tako postavljeno pitanje općenito postavljeno pitanje, koje kao takvo, samo po sebi, nije dovoljno za dopuštenost revizije. Naime, u reviziji mora biti postavljeno pravno pitanje koje je utemeljeno na utvrđenom činjeničnom stanju u predmetu u kojem se revizija podnosi i da upravo od odgovora na tako postavljeno pitanje ovisi ishod konkretnog spora, a da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ, sve imajući u vidu konkretnu činjeničnu situaciju. U konkretnom slučaju to nije učinjeno, jer se pitanjem preispituje situacija kada radnik „nije radio sve radne dane u tom mjesecu“, dok je u ovom konkretnom slučaju utvrđeno da tužitelj u kolovozu 2015. i srpnju 2016. nije izostao s posla niti jedan dan pa pitanje polazi od u postupku neutvrđenih činjenica i kao takvo nije od utjecaja na ishod spora.
7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 18. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
