REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 382/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz N., OIB: ... , koga zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice Lučke uprave N., N., OIB: ... , koju zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1264/2020-2 od 9. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-28/2019-68 od 15. rujna 2020., u sjednici održanoj 18. listopada 2022.
p r e s u d i o j e :
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 16. prosinca 2015. kao i zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto nadzornog operatera. Ujedno je tužitelj obvezan tuženici naknaditi troškove postupka u iznosu od 14.777,13 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/23, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženice o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu te zahtjev za povratak na posao.
7. Uz obrazloženje
- da je tužitelj na temelju ugovora o radu od 16. studenoga 1999. zaposlen kod tuženice na radnom mjestu lučkog redara;
- da je tuženica dana 16. prosinca 2015. donijela odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom mu ugovor o radu otkazuje zbog nemogućnosti tužitelja da zbog vrućina radi u ljetnim mjesecima, kada je poslodavcu opseg poslovanja najveći, zbog čega mu je otežana organizacija rada i nesmetano odvijanje radnog procesa;
- da je čl. 24. Pravilnika o radu tuženice propisano da je u situaciji kada ovlašteno tijelo utvrdi da kod radnika postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, tuženica dužna uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela ponuditi sklapanje ugovora o radu u pisanom obliku za obavljanje poslova za koje je radnik sposoban, a ako to poslodavac nije u mogućnosti ponuditi radniku ili to radnik odbije, poslodavac mu može otkazati ugovor o radu;
- da ovlašteno tijelo nije utvrdilo da kod tužitelja postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnost zbog čega radnik ne bi bio u mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta;
- da iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Z. proizlazi da tužitelj nije u mogućnosti sukladno potrebama poslodavca obavljati rad na radnom mjestu lučkog redara u punom obimu i trajno;
- da tuženica nije u mogućnosti tužitelju ponuditi sklapanje ugovora oradu na drugom radnom mjestu
prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica imala opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu, da je otkaz dopušten, a tužbeni zahtjev neosnovan.
8. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio je utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda o dopuštenosti otkaza.
9. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).
10. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP počinjene po oba suda uz tvrdnju da su nižestupanjski sudovi pogrešno protumačili nalaz i mišljenje vještakinje Z.. Smatra tužitelj da iz njenog nalaza i mišljenja ne proizlazi zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nije u mogućnosti sukladno potrebama poslodavca obavljati rad na radnom mjestu lučkog redara u punom obimu i trajno.
11. Suprotno tvrdnji revidenta, takvo utvrđenje nižestupanjskih ima uporište u konačnom mišljenju vještakinje danom povodom prigovora tuženika (list 277 do 281 spisa) u kojem je određeno navedeno da tužitelj s obzirom na zdravstveno stanje nije u mogućnosti sukladno potrebama poslodavca obavljati rad na radnom mjestu lučkog redara u punom obimu i trajno, odnosno zbog svojih trajnih psihofizičkih osobina i sposobnosti nije u mogućnosti izvršavati obveze iz ugovora o radu u traženom opsegu i kvaliteti.
12. Ne postoji stoga proturječnost između obrazloženja presuda i dokaza izvedenih tijekom postupka, presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
13. Kako to navodi tužitelj, prema nalazima i mišljenjima saslušanih vještaka, tužitelj je mogao obavljati poslove svog radnog mjesta uz pridržavanje mjera zaštite na radu, a posebno uz omogućavanje pauza od po 15-ak minuta više puta dnevno. Prema utvrđenju sudova, s obzirom na organizaciju rada tužitelja, tuženica mu takve pauze ne može omogućiti. Jednako tako prema utvrđenju sudova temeljenom na navodima odluke o otkazu i iskazu zakonskog zastupnika tuženice, tuženica ne može tužitelja zaposliti na nekom drugom mjestu.
14. Obveza poslodavca da radnika zaposli na nekim drugim poslovima u slučaju osobno uvjetovanog otkaza bila je propisana odredbom čl. 107. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ 149/09), dok takva obveza odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14 - dalje: ZR) više nije propisana. Utvrđenje je prvostupanjskog suda da je takva obveza propisana odredbama Pravilnika o radu tuženice, koje odredbe, kao povoljnije za radnika treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari.
15. Tužitelj iznosi tvrdnju da tijekom postupka nije dokazano da tuženica nema mogućnosti tužitelja zaposliti na drugom radnom mjestu koje odgovara njegovom zdravstvenom stanju.
16. Prema odredbi čl. 135. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14 - dalje: ZR) u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu. Dakle, poslodavac je dužan dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz, dok je ostale činjenice, konkretno, mogućnost zapošljavanja na drugom radnom mjestu, prema općim odredbama o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. ZPP-a) dužan dokazati radnik.
17. S obzirom na navedeno, neosnovano tužitelj, na kojem je bio teret dokaza te činjenice, ukazuje na nedokazanost nemogućnosti zapošljavanja tužitelja na nekom drugom radnom mjestu. Konačno, ni u reviziji tužitelj ne navodi da ga je tuženica mogla zaposliti na nekom drugom određenom radnom mjestu, niti osporava zaključak sudova o nemogućnosti organiziranja petnaestminutnih stanki tijekom radnog vremena tužitelja.
18. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
19. Tužitelj osim što navodi da je zbog pogrešnog utvrđenja o postojanju trajne osobine tužitelja koja opravdava osobno uvjetovani otkaz, materijalno pravo pogrešno primijenjeno, postojanje tog revizijskog razloga ne obrazlaže na način propisan odredbom čl. 391. st. 3. ZPP-a. Stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj razlog nije uzeo u obzir.
20. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
21. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 18. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
