Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

8.P: Pr-1828/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz O., L. P. 21, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u O., protiv tuženika centra, iz O., J. H. 4, OIB: …, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. rujna 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženiku centru isplatiti tužiteljici M. K. na ime razlike plaće bruto

iznos

od

7.600,28

kn/1.008,73

eura[1]

(slovima:sedamtisućašestokunaidvadesetosamlipa/tisućuosameuraisedamdesettri- centa) sa zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 599,81 kn od dana 16. veljače 2016. pa do isplate,

-na iznos od 630,94 kn od dana 16. ožujka 2016. pa do isplate,

-na iznos od 567,39 kn od dana 16. travnja 2016. pa do isplate,

-na iznos od 550,10 kn od dana 16. svibnja 2016. pa do isplate,

-na iznos od 682,14 kn od dana 16. lipnja 2016. pa do isplate,

-na iznos od 597,29 kn od dana 16. srpnja 2016. pa do isplate,

-na iznos od 649,58 kn od dana 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

-na iznos od 596,46 kn od dana 16. rujna 2016. pa do isplate,

-na iznos od 585,25 kn od dana 16. listopada 2016. pa do isplate,

-na iznos od 543,00 kn od dana 16. studenog 2016. pa do isplate,

-na iznos od 575,94 kn od dana 16. prosinca 2016. pa do isplate,

-na iznos od 551,63 kn od dana 16. siječnja 2017. pa do isplate,

-na iznos od 470,75 kn od dana 16. veljače 2017. pa do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

II. Tužbeni zahtjev se odbija za iznos od 551,03 kn sa zateznom kamatom od 16. siječnja 2016. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.418,75 kn / 321,02 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, u tužbi podnesenoj 29. siječnja 2021., naveo da kao zaposlenik potražuje od tuženika, kao poslodavca, isplatu razlike u plaći za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., na temelju odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Tužitelj je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva u Klinici za unutarnje bolesti. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ 27/01 i 39/09). U utuženom razdoblju plaća tužitelja definirana je u čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ 27/01 i 31/09), a osnovica plaće regulirana je čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine‟ 39/09 i 124/09). U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine‟ 115/10), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine‟ 141/12, 150/13 i 153/13), te Sporazumi Vlade RH i Sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice u javnim službama. Tako je na temelju čl. I. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. osnovica za bruto plaće od 2009. iznosila 5.415,37 kn. Na temelju čl. II. Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. određeno je privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini i to na 5.108,84 kn (čl. II.), a čl. III. vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. Nadalje, čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 27. prosinca 2011. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ugovoreno trajanje istog je pet godina. Sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine‟ 93/14), primjena Izmjene Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Državni zavod za statistiku je dana 27. studenog 2015. objavio priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8 %, slijedom čega je razvidno da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2 %, čime su ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice plaća na temelju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za obračun plaće za 2016. godinu, jer je na snazi bio Temeljni kolektivni ugovor („Narodne novine‟ 141/12) i Sporazum o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaće za utuženo razdoblje bila određena u iznosu od 5.415,37 kn, no unatoč tome tuženik je u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao plaće na temelju osnovice od 5.108,84 kn, osim plaće za siječanj 2017. koja je obračunata na temelju osnovice od 5.211,02 kn. Slijedom navedenog, nastao je ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnova razlike u plaći u iznosu od 8.151,31 kn, za utuženo razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja za potraživanje u prosincu 2015., nije osporio visinu tužbenog zahtjeva, već pravnu osnovu zahtjeva za prosinac 2015. i siječanj 2017. godine. U podnesku od 20. srpnja 2022., tuženik je ostao kod prigovora zastare za potraživanje za prosinac 2015., a više nije osporavao potraživanje za siječanj 2017.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokaze tužitelja i tuženika koji se nalaze u eSpis-u kao prilog tužbi i podnescima stranaka.

4. Među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju tužitelj bio zaposlen kod tuženika. Tuženik je poslodavac koji predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine‟ 27/01 i 39/09). U vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. tuženik je tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao na temelju osnovice od 5.108,84 kn, osim za siječanj 2017., za koji je plaća obračunata na temelju osnovice od 5.211,02 kn. Ove činjenice među strankama nisu sporne. Među strankama nije sporna niti visina potraživanja za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., u ukupnom iznosu od 7.600,28 kn na ime razlike isplaćenih plaća.

5. Među strankama je sporno je li tuženik dužan tužitelju isplatiti i iznos od 511,03 kn s dospijećem 16. siječnja 2016., a na ime naknade razlike plaće za prosinac 2015., zbog istaknutog prigovora zastare potraživanja.

6. Prigovor zastare je osnovan, budući da je uvidom u spis utvrđeno da je tužba podnesena 29. siječnja 2021., a potraživanje za prosinac 2015. dospjelo je 16. siječnja 2016., kako je to sam tužitelj naveo u tužbi. Navod tužitelja da platna lista za mjesec prosinac 2015. nije potpisana, niti sadrži pečat poslodavca, pa time ne može predstavljati vjerodostojnu ispravu, nije od utjecaja na odlučivanje o prigovoru zastare. Naime, odredbom čl. 92. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine‟ 93/14), propisano je da ako Kolektivnim ugovorom ili Ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje se najkasnije do 15- og dana u idućem mjesecu, a odredbom čl. 51. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine‟ 141/12, 150/13 i 153/13) ugovoreno je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec najkasnije do 15-og u idućem mjesecu, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana. Dakle, slijedom navedenog, plaća tužitelja za prosinac 2015. je dospjela 15. siječnja 2016., a kako je tužba podnesena 29. siječnja 2021., podnesena je nakon proteka petogodišnjeg roka zastare iz članka 139. Zakona o radu, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan i odbijen za iznos od 551,03 kn, s pripadajućim zateznim kamatama.

7. U preostalom dijelu, a za iznos od 7.600,28 kn s dospijećem od 16. veljače 2016. do 16. veljače 2017., tužbeni zahtjev je osnovan i tuženik je tužitelju dužan isplatiti nesporni iznos, a na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

8. Dakle, kako je nesporno da je tuženik u spornom razdoblju (od siječnja 2016. do siječnja 2017.) tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebalo primijeniti osnovicu od 5.415,37 kuna, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 7.600,28 kn bruto, s mjesečnim iznosima razlike plaće koje tuženik nije sporio, to je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Valja istaknuti da tužitelj nije utužio bruto iznos novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, no na temelju članka 433.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku, smatra se da je utužio bruto iznos, pa mu je tako i dosuđeno.

9. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez na porez na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom, na temelju članka 45. stavka 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine‟ 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak.

10. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, budući da je tužitelj, u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, djelomično uspio u ovom sporu. Naime, tužitelj je po osnovi i visini uspio s 93 % u ovom sporu, a tuženik sa 7 %, pa oduzimanjem postotka uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja, utvrđeno je da je tužitelj uspio sa 86 % u ovom sporu, a na temelju citirane zakonske odredbe. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, sastava obrazloženog podneska od 14. svibnja 2021. i zastupanja na ročištu 13. rujna 2022., u iznosima od po 937,50 kn, što čini ukupno 2.812,50 kn. Primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju je priznat trošak u iznosu od 2.418,75 kn (86 %), koji je sud našao osnovanim, sukladnim vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi.

11. Na temelju čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine‟ 87/22 i 88/22) ukupni iznosi novčane obveze iskazani su dvojno, i u kunama i u eurima.

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 18. listopada 2022.

SUDAC

Davor

Liščić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi