Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž-1640/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. N. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženika I. L. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. P., odvjetnica iz Z., radi plateža, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3731/20-6 od 12. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3731/20-6 od 12. ožujka 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.350,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 5. svibnja 2015. do isplate te naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.168,90 kn / 951,48 eura[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 12. ožujka 2021. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena za period do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima te u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3731/20-6 od 12. ožujka 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 828,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 5. svibnja 2015. do isplate te naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.373,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. ožujka 2021. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena za period do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove nastale u povodu podnesenog pravnog lijeka u iznosu od 250,00 kn / 33,18 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.178,71 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. svibnja 2015. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.542,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2021. godine do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5%-tnih poena za period do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.250,00 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu 1.562,50 kn uvećano za sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.500,00 kn i ostale pristojbe po odluci suda.

2.1. Iako tuženik u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik pobija presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak te u dijelu kojim je odbijan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19. 80/22 – dalje: ZPP) uzeo da tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu i to u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.178,71 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama od 5. svibnja 20115. do isplate.

7. Među strankama nije sporno:

- da su stranke 13. siječnja 2014. sklopile sudsku nagodbu kojim je određena obveza tužitelja na plaćanje iznosa glavnice od 60.000,00 EUR i u određenom iznosu ugovorenih zateznih kamata kao i dinamika plaćanja te sankcije koje proizlaze za tužitelja u slučaju zakašnjenja sa ispunjenjem svoje obveze prema tuženiku,

- da je tužitelj kasnio s ispunjenjem svojih obveza, odnosno nije poštovao rokove plaćanja po sudskoj nagodbi,

- da je tužitelju podigao kredit kako bi u cijelosti ispunio svoju obvezu iz sudske nagodbe i ishodio od tuženika tabularnu ispravu potrebnu za upis prava vlasništva,

- da tuženik nije htio tužitelju predati tabularnu ispravu nakon što je tužitelju uplatio iznos od 56.363,79 EUR, zahtijevajući od tužitelja daljnji iznos od 5.178,71 EUR,

- da je tužitelj uplatio tuženiku 4. svibnja 2015. iznos od 5.178,71 EUR kada mu je predana tabularna isprava.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno:

- da je u postupku odobravanja kredita tužitelju, osobna bankarica tužitelja T. F. pisano putem e-maila kontaktirala punomoćnicu tuženika,odvjetnicu V. P., kako bi utvrdila koji točno iznos tužitelj mora platiti da ispuni svoju obvezu po sudskoj nagodbi,

- da je punomoćnica tuženika odgovorila osobnoj bankarici tužitelja da se iznos kredita u cijelosti plati na tekući račun tuženika, da potvrđuje primitak iznosa od 8.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, da preostali dio glavnice iznosi 56.350,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti te je tražila dostavu ugovora o kreditu.

9. Prvostupanjski sud je na temelju nespornih činjenica među strankama te navedenih utvrđenja zaključio da su stranke tijekom 2014. sklopile sporazum o prijevremenoj otplati dugovanja koje je obuhvaćalo plaćanje iznosa glavnice od 52.000,00 EUR i iznosa zateznih kamata od 4.350,00 EUR, i da je tuženik dao suglasnost tužitelju da se otpusti tužiteljev dug s naslova kamata u smislu odredbe čl. 203. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), čime je prestala obveza tužitelja na isplatu utužene glavnice. Stoga je sud pozivom na odredbe čl. 1112. ZOO i u vezi čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO prihvatio tužbeni zahtjev, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO u vezi čl. 1117. st. 2. ZOO i zahtjev za isplatu zatražene kamate na utuženu glavnicu.

10. U ovoj fazi postupka i dalje je sporno je li tuženik, nakon što mu je tužitelj platio do 13. kolovoza 2014. ukupno 64.363,70 EUR, osnovano od tužitelja potraživao daljnji iznos od ukupno 5.178,71 EUR i to iznos od 4.350,00 EUR na temelju čl. 1.toč. III. sudske nagodbe te iznos od 828,71 EUR na ime kamate na obroke plaćene sa zakašnjenjem, pozivajući se u svom zahtjevu za isplatu tog iznosa na čl. 3. sudske nagodbe, a kako je to navedeno u Pozivu na plaćanje obveza koji je tuženik uputio tužitelju 16. rujna 2014. (list 37).

11. Iz sadržaja sudske nagodbe od 13. siječnja 2014. proizlazi sljedeće:

- u čl. 1.toč.I. ugovorena je dinamika plaćanja ostatka kupoprodajne cijene od 60.000,00 EUR, a u istom članku toč. II. se tužitelj kao kupac obvezao platiti na ime zateznih kamata iznos od 4.350,00 EUR,

- odredbom čl. 1. toč. III. određeno je, u bitnome, da se ovdje tužitelj obvezuje ovdje tuženiku platiti daljnji iznos od 4.350,00 EUR do 1. svibnja 2015. u slučaju da ovdje tužitelj kasni s plaćanjem bilo kojeg iznosa navedenog u čl. 1. toč. I. i II. sudske nagodbe.

12. Polazeći od navedenog sadržaja čl. 1. toč. III. ovaj sud je koristeći se ovlaštenjem iz č. 373.a. st. 1. toč. 2. ZPP utvrdio da su tom ugovornom odredbom stranke u sudskoj nagodbi ugovorile ugovornu kaznu za zakašnjenje u ispunjenju novčane obveze.

12.1. Odredbom čl. 350. st. 3. ZOO je propisano da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, zbog čega je ugovorna kazna iz odredbe odredba čl. 1. toč. III. ugovorena protivno prisilnim propisima, što za posljedicu ima ništetnost te odredbe o plaćanju ugovorne kazne za zakašnjenje u ispunjenju novčane obveze.

12.2. Da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi iz čl. 1. toč. III. sudske nagodbe, tužitelj je tuženiku ukazao u dopisu od 26. rujna 2014. (list 38-39 spisa) kojim je dostavio odgovor tuženiku na poziv na plaćanje ukupnog iznosa od 5.178,71 EUR (list 37 spisa).

12.3. Stoga u situaciji kada je tužitelj platio tuženiku iznos od 4.350,00 EUR na temelju takve ništetne odredbe o ugovornoj kazni, tužitelj sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u vezi čl. 324. ZOO, osnovano od tuženika potražuje povrat iznosa koji je tuženik primio na temelju ništetne odredbe čl. 1.toč. III. sudske nagodbe.

13. Odredbom čl. 3. sudske nagodbe definirana je situacija za slučaj da ovdje tužitelj u cijelosti ne izvrši isplatu iznosa navedenih u čl. 1. nagodbe, u kojem slučaju ovdje tuženik ima pravo na neisplaćeni dio potraživati zakonske zatezne kamate tekuće od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.

13.1. S obzirom na to da je tužitelj platio tuženiku do 13. kolovoza 2014. ukupno 64.363,70 EUR, dakle platio je iznos glavnice od 64.350,00 EUR prije dospijeća iznosa od 60.000,00 EUR navedenog u čl. 1. toč. I. (zaključno do 31. prosinca 2014.) i iznosa od 4.350,00 kn navedenog u toč. II. (zaključno do 1. travnja 2014.), temelj za isplatu zatezne kamate na obroke koje su plaćeni sa zakašnjenjem nije odredba čl. 3. sudske nagodbe, već odredba čl. 29. st. 1. ZOO prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

14. Tuženik je od tužitelja potraživao 828,71 EUR na ime zatezne kamate na glavnicu koju čine obroci koji su plaćeni u zakašnjenju, a tužitelj tvrdi da je između stranaka sklopljen ugovor o otpustu duga na ime isplate te zatezne kamate, a koju tvrdnju tužitelj temelji na e-mail korespondenciji između punomoćnice tuženika V. P. i djelatnice banke – osobne bankarice tužitelja T. F. od 23. srpnja 2014.

15. Osnovano tuženik u žalbi osporava, a što je isticao i tijekom postupka, da bi tuženik usmenim sporazumom otpustio tužiteljev dug s naslova zateznih kamata na obroke koji su plaćeni u zakašnjenju.

15.1. Naime, nakon što je osobna bankarica tužitelja dostavila punomoćnici tuženika mailom od 23. srpnja 2014. nacrt ugovora o kreditu te zatražila od nje potvrdu dosadašnjih uplata tužitelja, te podatak koliki je preostali iznos koji tužitelj mora uplatiti tuženiku odnosno koji iznos tuženik potražuje od tužitelja, punomoćnica tuženika je u odgovoru navela da se iznos kredita u cijelosti plati na račun tuženika, zatim potvrdila primitak iznosa od 8.000,00 EUR te navela da preostali iznos neplaćene glavnice iznosi 56.350,00 EUR. Dakle punomoćnica tuženika nije izričito odgovorila koji preostali iznos tužitelj mora uplatiti tuženiku odnosno koji preostali iznos koji tuženik potražuje od tužitelja, već je samo navela koliko iznosi neplaćeni iznos glavnice. Kada se uzme u obzir da je kredit odobren na iznos od 54.400,00 EUR, dakle na manji iznos od glavnice koju je punomoćnica tuženika navela u mailu nakon nesporne ranije uplate od 8.000,00 EUR, kao i iskaz osobne bankarice tužitelja da joj nije bilo poznato da bi stranke pregovarale o otpustu duga na temelju sporazuma, tada sve te okolnosti ukazuju da tuženik nije izjavio tužitelju na pravno valjan način, sukladno čl. 249. st. 1. i 2. ZOO, da neće tražiti plaćanje kamate na obroke koji su plaćeni u zakašnjenju, a što je pretpostavka za prestanak obveze sukladno čl. 203. ZOO.

16. Kako je naprijed navedeno, a imajući u vidu nespornu činjenicu da tužitelj nije plaćao obroke u rokovima navedenim u sudskoj nagodbi, tužitelj je na temelju čl. 29.st. 1. ZOO dužan platiti tuženiku zateznu kamatu na obroke koje je platio u zakašnjenju, pri čemu iz spisa proizlazi da je tuženik uz poziv od 16. rujna 2014. na plaćanje zatezne kamate na obroke plaćene u zakašnjenju dostavio tužitelju obračun zatezne kamate, a koji izračun tužitelj tijekom ovog postupka nije osporavao.

17. Stoga je iz naprijed navedenih razloga valjalo na temelju čl. 373.a. st. 1. toč. 2. ZPP prvostupanjsku presudu djelomično potvrditi za isplatu iznosa od 4.350,00 EUR sa zateznom kamatom od dana stjecanja, a djelomično preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 828,71 EUR.

18. S obzirom na izmijenjeni omjer uspjeha stranka u sporu zbog djelomične preinake prvostupanjske odluke, a na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 2. ZPP odlučeno je o troškovima postupka.

18.1. Nakon preinake prvostupanjske presude, tužitelj u sporu uspio 84 %, a tuženik 16%, pa tužitelju pripada trošak u omjeru od 68%. Stoga je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP valjalo djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I.izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.168,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. ožujka 2021. do isplate i u pobijanom dijelu točke II.izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, a na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.373,60 kn i u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbiti.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka koji su nastali tuženiku temelji se na odredbama čl. 166. st.2. ZPP i čl. 154. st.2. ZPP budući da je tuženik sa žalbom uspio 16%. Tako je tuženiku dosuđen trošak za sastav žalbe prema Tbr. 10/1 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015 – dalje: OT) i Tbr. 50 OT uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42 OT) sukladno navedenom uspjehu od 16%, u iznosu od 250,00 kn. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi, jer tuženik nije dokazao da je platio sudsku pristojbu na žalbu.

U Zagrebu, 18. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.