REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Kž-930/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Plešea kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog O. G. i 2. okrivljenog L. B., zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu te 1. okrivljenog O. G. i 2. okrivljenog L. B., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-283/2022 od 8. srpnja 2022, u javnoj sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2022,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 2. okrivljenog L. B. i državnog odvjetnika u odnosu na 2. okrivljenog L. B. kao neosnovane, te se pobijana presuda u odnosu na tog okrivljenika potvrđuje.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba 1. okrivljenog O. G., ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na 1. okrivljenog O. G. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na tog okrivljenika.

II. Uslijed naprijed navedene odluke, žalba državnog odvjetnika u odnosu na 1. okrivljenog O. G. za sada je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. okrivljeni O. G. i 2. okrivljeni L. B. zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 2. u svezi članka 229. stavak 1. točka 1. i 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pa su na temelju odredbe članka 229. stavak 2. KZ/11 1. okrivljeni O. G. i 2. okrivljeni L. B. osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine svaki.

2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 1. okrivljenom O. G. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. siječnja 2022. pa nadalje. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 2. okrivljenom L. B. u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. siječnja 2022. pa nadalje.

3. Na temelju odredbe članka 158 stavak 2 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 - dalje u tekstu ZKP/08) nalaže se 1.okrivljenom O. G. i 2. okrivljenom L. B. da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplate solidarno oštećeniku P. banka Z. d.d., iznos od 60.498,78 kuna, u roku od 3 (tri) mjeseca, računajući od pravomoćnosti presude, dok se sa preostalim imovinskopravnim zahtjevom u visini od 51.900,00 kuna, oštećeni upućuje u parnicu.

4. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. i stavak 4. ZKP/08 okrivljenici su na ime troškova kaznenog postupka dužni platiti paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kuna svaki, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenih im branitelja po službenoj dužnosti, dok je I-okrivljeni O. G. dužan na ime troškova vještačenja platiti iznos od 3.564,80 kuna.

5. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se 1. i 2. okrivljenicima izreknu strože kazne.

6. Žalbu je podnio i 1. okrivljenik osobno i putem braniteljice A. M. G., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Žalbu je podnio i 2. okrivljeni L. B. osobno i putem branitelja B. R., odvjetnika iz Z., zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrekne blaža kazna.

8. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika 1. okrivljenik je putem braniteljice A. M. G., odvjetnice iz Z., predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

9. 2. okrivljenik je osobno u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

10. Braniteljica 1.okrivljenika A. M. G., odvjetnica iz Z. te branitelj 2. okrivljenika B. R., odvjetnik iz Z., zatražili su obavijest o sjednici vijeća kojoj su pristupili i u cijelosti ostali kod navoda iz žalbi i odgovora na žalbu. Sjednici su putem videokonferencijske veze iz Zatvora u Z. pristupili 1. i 2. okrivljenici, dok uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu nije pristupio sjednici, pa je sjednica održana bez nazočnosti zamjenika ŽDO u Zagrebu.

11. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

12. Žalba 1. okrivljenog O. G. je osnovana, dok žalba 2. okrivljenog L. B. i žalba državnog odvjetnika u odnosu na 2. okrivljenika nisu osnovane, a žalba državnog odvjetnika u odnosu na 1. okrivljenika je za sada bespredmetna.

U odnosu na rješenje

13. U pravu je 1. okrivljeni O. G. kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

13.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. stavak 2. i stavak 3. ZKP/08 jer da su razlozi izneseni u pobijanoj presudi nejasni, odnosno da presuda trpi izostanak razloga o pojedinim odlučnim činjenicama, te da je došlo do teške povrede prava na pravično suđenje koje je okrivljeniku zajamčeno Ustavom R. H. i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te da je sud u tijeku rasprave i pri donošenju presude nepravilno primijenio pojedine procesne norme koje su bile od utjecaja na presudu. U prilog tome ističe se da iz pobijane presude nije jasno koji su dokazi izvedeni i na kojim dokazima sud temelji presudu, da tijekom rasprave nikada nisu iznijeti dokazni prijedlozi optužbe niti je sud o njima odlučivao a jednako tako niti obrana se nije očitovala o dokaznim prijedlozima tužitelja, te da je sud, unatoč izjavi 1. okrivljenika da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela, trebao izvesti i druge dokaze, tim više što je iz sadržaja obrane 1. okrivljenika jasno da on osporava ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

13.2. Naime, u pravu je 1. okrivljenik kada navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo (točka 5. obrazloženja presude), da analizom i ocjenom provedenih dokaza je nesporno utvrđeno da su 1. i 2. okrivljenici počinili kazneno djelo protiv imovine teškom krađom iz članka 229. stavak 2. u svezi članka 229. stavak 1. točka 1. i 2. u svezi članak 228. stavak 1. KZ/11, i da se iz formulacije prvostupanjskog suda ne može razaznati o kojim dokazima je riječ, međutim, prvostupanjski sud u obrazloženju presude (točka 4. obrazloženja), iako pogrešno navodi da je pročitao kaznenu prijavu, koja nije dokaz u postupku, nabraja provedene dokaze zbog čega se može zaključiti da je prvostupanjski sud upravo na tim dokazima utvrdio da su okrivljenici počinili kazneno djelo za koje su i proglašeni krivima pobijanom presudom.

13.3. Međutim, u pravu je 1. okrivljenik kada navodi da je prvostupanjski sud pobijanu presudu temeljio i na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra a koji dokaz nije proveo na raspravi. Naime, 1.okrivljenik se je očitovao o optužbi navodeći da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, ali je u svojoj obrani naveo da je nakon izlaska iz zatvora počeo piti i konzumirati drogu, pa i lijekove, iz koje obrane zapravo proizlazi da osporava ubrojivost. Na tu okolnost ispravno je prvostupanjski sud naložio provođenje psihijatrijskog vještačenja 1. okrivljenika, koji nalaz je vještak u spis dostavio u pisanom obliku, a prvostupanjski sud taj dokaz na raspravi nije proveo. Odredbom članka 450. stavak 1. ZKP/08 propisao je da sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud na raspravi nije pročitao nalaz i mišljenje vještaka psihijatra niti ga je pozvao na raspravu, a pobijanu presudu je temeljio na tom nalazu. Sukladno tome, prvostupanjski sud je tijekom rasprave pri donošenju presude nepravilno primijenio odredbe zakona o kaznenom postupku, a što je utjecalo na presudu, čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08, zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu 1. okrivljenika i ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na tog okrivljenika i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a žalba državnog odvjetnika u odnosu na 1. okrivljenika zbog odluke o kazni, za sada je bespredmetna.

U odnosu na presudu

14. Nisu u pravu državni odvjetnik i 2. okrivljeni L. B. kada se žale zbog odluke o kazni.

14.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne, prvostupanjski sud je 2. okrivljeniku kao olakotno cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela, mlađu životnu dob, činjenicu da je ukradeni novac vraćen, dok mu je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir njegovu osuđivanost, način počinjenja inkriminiranog kaznenog djelo, složenost i zajednički angažman koji se ogleda u nabavi potrebne opreme za izazivanje eksplozije bankomata, iznimnu upornost i odlučnost kao i visok stupanj kriminalne volje, pa ga je, s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, smatrajući da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u koju kaznu se 2. okrivljeniku uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

14.2. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotnu okolnost na strani 2. okrivljenika, dok da je podcijenio otegotne okolnosti, odnosno činjenicu da je 2. okrivljenik višestruko osuđivan zbog počinjenja imovinskih kaznenih djela, te da je posebno trebao imati u vidu činjenicu da je 2. okrivljenik netom nakon izlaska iz zatvora sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, odmah nastavio s ozbiljnim pripremama za činjenje teškog kaznenog djela protiv imovine, a što sve upućuje na zaključak da izdržane kazne nisu utjecale na njega da svoje ponašanje uskladi sa društvenim normama, zbog čega da je 2. okrivljeniku trebalo izreći strožu kaznu.

14.3. 2. okrivljenik osobno u žalbi i putem njegovog branitelja navodi da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani, te navodi da je izrazio kajanje zbog počinjenog, da ga čeka posao na radnom mjestu na kojem je radio prije počinjenja kaznenog djela te da ima trajni smještaj u stanu u kojem je suvlasnik zajedno sa svojim ujakom, te je predložio da mu se izrekne blaža kazna jer da olakotne okolnosti treba znatnije cijeniti u usporedbi sa nespornim otegotnim okolnostima i da će se blažom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

14.4. Međutim, suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika i 2. okrivljenika, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani 2. okrivljenika, dajući primjeren značaj ovako utvrđenim i olakotnim i otegotnim okolnostima. Iako 2. okrivljenik u svojoj žalbi ističe nove okolnosti navodeći da se radi o dodatnim olakotnim okolnostima, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da unatoč postojanju olakotnih okolnosti na strani 2. okrivljenika, otegotne okolnosti na strani 2. okrivljenika, odnosno činjenica da je do sada već osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela, te da je prije počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u ovom kaznenom postupku netom izašao sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela razbojništva, su takove okolnosti koje opravdavaju 2. okrivljeniku izricanje kazne zatvora u trajanju do četiri godine, a na koju kaznu je 2. okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda i u koju je uračunato 2. okrivljeniku vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

14.5. Naime, upravo ovakvu kaznu, s obzirom na utvrđene okolnosti koje su relevantne za individualizaciju kazne, smatra primjerenom i ovaj drugostupanjski sud zbog čega su žalba 2. okrivljenika i žalba državnog odvjetnika u odnosu na 2. okrivljenika neosnovane.

15. Imajući na umu navedeno, na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08, prvostupanjska presuda je ukinuta u odnosu na 1. okrivljenika i u odnosu na njega vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te s obzirom na takvu odluku žalba državnog odvjetnika u odnosu na 1. okrivljenika za sada je bespredmetna, dok je u odnosu na 2. okrivljenika neosnovana. Stoga je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 18. listopada 2022.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše, v. r.