Broj: Pn-26/2022-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz M. B. 45, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. L., odvjetnica iz D., protiv tuženika W. osiguranje V. I. G. d.d. Z., Z., S. ulica 24, OIB: …, koga zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik iz Ž., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 29. kolovoza 2022. godine, u nazočnosti tužitelja M. M. osobno, Z. punomoćnika tužitelja A. D., odvjetničkog vježbenika iz D. i punomoćnika tuženika S. B., odvjetnika iz Ž., a sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku, dana 18. listopada 2022. godine;

p r e s u d i o  j e

I Tuženik W. O. V. I. G. d.d. Z., S. ulica 24, OIB: … dužan je tužitelju M. M., M. B. 45, OIB: … isplatiti na ime naknade štete iznos od 9.614,00 kn/1.276,00 EUR[1] s zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena i to na iznos od 3.850,00 kn,/510,98 EUR počam od 17. ožujka 2018. godine do isplate, a na iznos od 5.764,00kn/765,02 EUR počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.428,26 kn/1.914,96 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

O.

1.T. M.. M. po punomoćniku M. L., odvjetnici iz D., podnio je kod ovoga suda tužbu protiv tuženika W. osiguranje V. I. G. d.d. Z., Z., radi naknade štete.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 19. lipnja 2016. godine kao vozač osobnog automobila zadobio teške tjelesne ozljede u vidu više komadnog unutar zglobnog prijeloma lijeve potkoljenice u donjem dijelu, a radi naprijed opisane ozljede tužitelj je pred tuženikom pod brojem 1603562/MAO vodio postupak radi mirnog rješenja spora i izvansudske isplate štete u kojem postupku je tužitelju na ime nespornog dijela naknade štete u više navrata isplaćen ukupan iznos od 42.500,00 kn. Tužitelj isto tako navodi da je prilikom opisanog štetnog događaja tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a koja povreda opravdava dosudu pravične novčane naknade iznad isplaćenog iznosa, a pored toga tužitelj trpi i imovinsku štetu sve kako je imao troškove liječenja, tuđe pomoći i njege time da je trpio i izgubljenu zaradu imajući u vidu da prihode ostvaruje radom na OPG-u time da se bavi stočarstvom. Tužitelj navodi da je zadobio teške tjelesne ozljede u vidu više komadnog unutar zglobnog prijeloma lijeve potkoljenice u donjem dijelu te je bio bolnički liječen od 19. – 27. 06. 2016. godine, kojom prilikom je operativno liječen osteosintezom s pločicom i vijcima, a od 15. – 18. 02. 2017. ponovno je operativno liječen na način da su odstranjene pločice i vijci, a u više navrata je obavio preko 60 fizikalnih terapija koje i nadalje obavlja u Daruvarskim Toplicama u Daruvaru. Isto tako tužitelj u tužbi navodi da su nakon završetka liječenja tužitelju zaostale brojne trajne posljedice i to potpuno ukočenje lijevog nožnog zgloba koji je i nadalje otečen i deformiran time da tužitelju pri duljem stajanju otiče i lijeva potkoljenica, a tužitelj s obje strane lijeve potkoljenice ima ožiljak od 24, odnosno 13 cm, a pri hodu šepa na lijevu nogu te ne može izvesti čučanj, otežano se kreće, nije u mogućnosti nositi veće terete te mu je životna aktivnost znatno smanjena. Isto tako navodi da je trpio jak strah u trenutku povređivanja kao i sekundarni strah od posljedica povređivanja i ishoda, te dugotrajnosti liječenja. Tužitelj ističe da je trpio jake i dugotrajne bolove u trenutku ozljeđivanja, ali i tijekom liječenja, time da su i kasnije bili u slabijem intenzitetu, koje bolove osjeća i danas, a tužitelj je trpio i bolove nakon operacije kod razgibavanja, fizikalne terapije i rehabilitacijskog liječenja, kod obrade rane, ali i kod dugotrajnog mirovanja i hoda sa štakama. Tužitelj ističe da trpi naruženje srednjeg stupnja uvijek i svugdje vidljivo trećima radi načina hoda te ponekad vidljivo trećima radi zaostalih ožiljaka. Tužitelj u tužbi navodi da kada je odlazio na rehabilitaciju u Daruvarske toplice u Daruvar, a sukladno uputi nadležnog liječnika je imao i putni trošak koji mu nije financirao HZMO sve obzirom na udaljenost manju od 50 km i odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju kao i na ime odlazaka na kontrolne preglede, to tužitelj na ime naknade štete s osnova troškova liječenja potražuje iznos od 6.000,00 kn na ime cijene povratne karte Mala Bršljanica-Daruvar-Mala Bršljanica koja iznosi 100,00 kn po odlasku time da je tužitelj obavio najmanje 60 fizikalnih terapija te na ime kontrolnih pregleda u Bjelovaru iznos od 1.350,00 kn (cijena povratne karte Mala Bršljanica-Bjelovar-Mala Bršljanica iznosi 135,00 kn) odnosno ukupan iznos od 7.350,00 kn. Tužitelj navodi da mu je tijekom liječenja bila nužno potrebna i tuđa pomoć i njega i to za vrijeme liječenja tužitelja koju mu je pružala supruga na ime koje tuđe pomoći i njege nestručne osobe potražuje ukupan iznos od 5.000,00 kn. Slijedom svega navedenog tužitelj od tuženika na ime naknade neimovinske štete potražuje ukupan iznos od 59.000,00 kn te na ime imovinske štete ukupan iznos od 12.350,00 kn. Tužitelj u tužbi navodi da se obratio tuženiku sa zahtijevom za mirno rješenje spora te mu je tuženik isplatio ukupan iznos od 42.500,00 kn i to iznos od 39.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete te iznos od 3.500,00 kn na ime troškova prijevoza u paušalu pa slijedom navedenog tužitelj od tuženika potražuje razliku naknade štete i to na ime neimovinske štete iznos od 20.000,00 kn, a na ime imovinske štete (troškovi liječenja, tuđe pomoći i njege, troškova prijevoza) iznos od 8.850,00 kn. Tužitelj navodi da je opseg naknade štete vezan uz ozljeđivanje tužitelja u cijelosti bio poznat završetkom liječenja tužitelja slijedom čega tužitelj potražuje i zakonsku zateznu kamatu na sve vidove štete počam od zadnje isplate nespornog iznosa tužitelju dana 16. ožujka 2018. godine, to tužitelj predlaže da se tuženiku naloži da mu na ime naknade štete isplati iznos od 28.850,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2018. godine do isplate te troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje postojanje štetnog događaja i nastanka navedene štete pa posljedično tome tuženik i preuzima odgovornost i pasivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari, a sporna je visina tužbenog zahtijeva. Tuženi navodi kako je navedeno u historijatu tužbe, kao nesporni iznos na ime nastale imovinske i neimovinske štete tuženik je platio 42.500,00 kn te tuženik potvrđuje da je na ime neimovinske štete plaćeno 39.000,00 kn, a na ime imovinske štete 3.500,00 kn u paušalu. Tuženi navodi da je u ovom parničnom predmetu sporna razlika na ime štete koja se traži tužbenim zahtijevom i dalje tuženik smatra da tužitelju ne pripada iznos koji potražuje te svaka stavka koja po njemu nije plaćena se mora dokazati i to ne samo izjavom zbog toga se ostavlja dokaznom postupku da u njemu tužitelj dokaže koje je vrste štete imao i za svaku u spis uloži dokaz za svoju tvrdnju, a posebno napominje da je cjelokupna medicinska dokumentacija pregledana od strane cenzora tuženika koji su ugledni medicinski stručnjaci i nakon provjere je utvrđeno da ne postoji pokriće za dodatnu tražbinu iz tužbenog zahtijeva te se tuženik u cijelosti protivi postavljenom zahtijevu i tijeku zakonskih zateznih kamata. Tuženik ističe kako je u tijeku kazneni postupak i u ovom parničnom spisu ne postoje nikakvi dokazi o nastanku i okolnosti prometne nesreće te predlaže da se pribavi odluka i cijeli kazneni spis na temelju čega bi se mogle utvrditi sve činjenice u svezi predmetne štete i tuženik želi izvršiti uvid u nalaze o alkoholu osiguranika u izvornike medicinske i druge dokumentacije te pribavljanje zdravstvenog kartona radi provjere ranije bolesti i ozljede te tuženi u odgovoru na tužbu predlaže da se tužbeni zahtijev odbije.

4. Tužitelj je podneskom od 29. svibnja 2019. godine očitujući se na navode odgovora na tužbu dostavio dokaz o cijeni autobusne karte to jest Cjenik usluga prijevoza putnika u cestovnom linijskom prijevozu trgovačkog društva Čazmatrans – Nova d.o.o. Čazma.

5. Tijekom postupka tuženik je podneskom od 10. srpnja 2020. godine, a nakon provedenog prometno-tehničkog vještačenja naveo da nema primjedbe na nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka te da je osiguraniku tuženika izostala koncentracija iz nekog nepoznatog razloga, ali ovi razlozi nepažnje nisu od utjecaja na ovaj postupak, a kako je osiguranik tuženika ispunjavao sve minimalne uvjete i prava na upravljanje vozilom, tuženik nema interes u nastavku postupka dokazivati što je vozilo njegovog osiguranika iznijelo iz njegovog desnog prometnog traka pa tuženik u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka te više nema potrebe raspravljati o nastanku prometne nesreće i pozivati sudskog vještaka.

6. Tužitelj je tijekom postupka, a nakon provedenog liječničkog vještačenja podneskom od 27. kolovoza 2021. godine izvijestio sud da su posljedice ozljeđivanja tužitelja i dugotrajno liječenje dovele do brojnih posljedica za tužitelja koje je u nalazu opisao medicinski vještak time da tužitelj ima u cijelosti smanjenu pokretljivost nožnog zgloba te mora ulagati pojačane napore kod svih aktivnosti koje iziskuju duže stajanje i hodanje, odnosno gotovo kod svih aktivnosti time da i danas trpi bolove kod dužeg hodanja i stajanja pa sukladno nalazu i mišljenju vještaka te sukladno orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su izmijenjeni pravnim shvaćanjem sjednice građanskog odjela VSRH od dana 15. lipnja 2020. godine i koji se primjenjuju na sve parnične postupke u svim stupnjevima suđenja, tužitelj od tuženika potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete tako da na ime pretrpljenih fizičkih bolova potražuje iznos od 25.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha potražuje iznos od 20.000,00 kn, na ime duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti potražuje iz nos od 30.000,00 kn, na ime duševnih bolova radi naruženosti potražuje iznos od 33.000,00 kn, na ime troškova prijevoza u paušalu 7.350,00 kn, a na ime tuđe njege i pomoći 4.620,00 kn, odnosno ukupno 119.970,00 kn te ističe da je naknada na ime tuđe njege i pomoći određena u paušalu sukladno cijeni rada nestručne osobe koja na području Grada Garešnice iznosi najmanje 30,00 kn/h, a sve kako na području Grada Garešnice ne postoji ustanova za pružanje tuđe njege i pomoći, prema slobodnoj ocjeni primjenom odredbe članka 223. ZPP-a. Tužitelj ističe kako je tuženik u postupku mirnog rješenja spora tužitelju isplatio iznos od 42.500,00 kn i to iznos od 39.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete te iznos od 3.500,00 kn na ime naknade troškova prijevoza u paušalu, to tužitelj od tuženika potražuje razliku naknade štete i to na ime naknade neimovinske štete iznos od 69.000,00 kn, a na ime naknade imovinske štete iznos od 8.470,00 kn (dio troškova prijevoza u iznosu od 3.850,00 kn i na ime tuđe pomoći i njege iznos od 4.620,00 kn) odnosno ukupan iznos od 77.470,00 kn te ističe kako je medicinski vještak utvrdio da je liječenje tužitelja u cijelosti završeno 03. 11. 2017. godine to tužitelj ostaje kod zahtijeva za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od 16. ožujka 2018. godine.

7. Sud je dopustio preinaku tužbe tako da je predmet tužbenog zahtijeva isplata iznosa od 77.470,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2018. godine do isplate smatrajući da je isto svrsishodno za razrješenje odnosa između stranaka, a s obzirom da je do povećanja tužbenog zahtijeva došlo zbog donošenja novih orijentacijskih kriterija na sjednici Vrhovnog suda i radi se o okolnosti koju treba tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

8. Presudom ovoga suda broj Pn-99/19.-49. od 25. listopada 2021. godine naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 70.005,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom te kućom od 17. ožujka 2018. godine dok je preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva tužbeni zahtijev tužitelja u iznosu od 7.465,00 kn zajedno s nedosuđenom zakonskom zateznom kamatom odbijen i naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.775,84 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude.

9. Povodom žalbe tuženika presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3850/2021-2. od 14. siječnja 2022. godine, žalba tuženika je djelomično odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda ovoga suda broj Pn-99/2019-49. od 25. listopada 2021. godine u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 63.155,00 kn sa zateznim kamatama, a ukinuta je navedena presuda u dijelu točke I izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.850,00 kn te u točci III izreke pa je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Tijekom postupka tužitelj je podneskom od 15. ožujka 2022. godine izvijestio sud da sukladno ukidnoj odluci navodi da je tužitelj na ime naknade štete uslijed tuđe pomoći i njege potraživao 4.620,00 kn te na ime troškova prijevoza u paušalu iznos od 7.350,00 kn time da je tuženik na ime troškova prijevoza u paušalu platio tužitelju iznos od 3.500,00 kn, a presudom prvostupanjskog suda tužitelju je na ime naknade štete dosuđen iznos od 3.850,00 kn te iznos od 6.500,00 kn na ime troškova prijevoza i liječenja u paušalu te tužitelj izvješćuje sud da na ime naknade štete radi tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 3.850,00 kn, a u odnosu na naknadu troškova prijevoza tužitelj potražuje kako slijedi: na ime odlazaka na kontrolne preglede kod kirurga u Bjelovar i to: 1. srpnja 2016., 5. srpnja 2016., 02. kolovoza 2016., 02. rujna 2016., 21. studenog 2016., 27. veljače 2017, 04. ožujka 2017., 24. kolovoza 2017. godine, odnosno 8 odlazaka x 124,00 kn, visina autobusne karte odnosno iznos od 992,00 kn. Isto tako tužitelj navodi da je dana 29. rujna 2017. godine bio na snimanju na radiologiji u bolnici Bjelovar te na bolničkom liječenju u Općoj bolnici Bjelovar od 19. lipnja 2016. godine, a gdje je otpušten 27. lipnja 2019. time da je bio na ponovnom bolničkom liječenju od 15. veljače do 18. veljače 2017. godine na ime čega potražuje iznos od 3 odlaska x 124,00 kn odnosno 372,00 kn. Isto tako tužitelj navodi da je dakle imao ukupne troškove prijevoza u Bjelovar u iznosu od 1.364,00 kn, a da je na ime odlazaka na preglede kod fizijatra u Daruvarske toplice te na ime odlazaka na fizikalnu terapiju i to: 19. kolovoza 2016. godine (određena terapija u trajanju od 10 dana), 07. listopada 2016. godine (produžena terapija za još 10 dana), 21. listopada 2016. godine (produžena terapija za 5 dana), 12. travnja 2017. godine (određena fizikalna terapija od 10 dana), 10. svibnja 2017. godine (produžena terapija za 5 dana), 02. lipnja 2017. godine, 03. studenog 2017. godine (određena terapija od 10 dana), 21. siječnja 2019. godine (određena terapija od 10 dana) te 31. svibnja 2021. godine (određena terapija od 10 dana) pa je dakle tužitelj obavio 9 pregleda kod fizijatra u Daruvarskim toplicama te ukupno 70 dana fizikalne terapije na koje je svakodnevno putovao pa slijedom navedenog na ime troškova prijevoza potražuje iznos od 79 odlazaka x 100,00 kn, odnosno 7.900,00 kn tako da je tužitelj imao ukupne troškove prijevoza u Daruvar u iznosu od 7.900,00 kn pa sveukupni troškovi prijevoza tužitelja iznose 9.264,00 kn budući da je tuženik tužitelju na ime naknade troškova prijevoza isplatio iznos od 3.500,00 kn, to tužitelj na ime razlike troškova prijevoza potražuje iznos od 5.764,00 kn, a troškove liječenja u paušalu koji se odnose na hranu, odjeću i obuću tužitelj ne potražuje. Dakle, tužitelj od tuženika potražuje na ime naknade štete radi tuđe pomoći i njege iznos od 3.850,00 kn, te na ime troškova prijevoza iznos od 5.764,00 kn odnosno ukupan iznos od 9.614,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom i to na iznos od 3.850,00 kn od 17. ožujka 2018., a na iznos od 5.764,00 kn od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate i sud je navedenu preinaku dopustio smatrajući da je ista svrsishodna za razrješenje odnosa između stranaka.

11. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je ispitao svjedoka D. D., D. G., proveo je prometno-tehničko vještačenje s prometno-tehničkim vještakom Z. J., proveo je liječničko vještačenje s liječničkim vještakom B. K. koji je svoj nalaz i mišljenje dao na raspravi, ispitao je tužitelja M. M. kao stranku, izvršio je uvid u preslik liječničke dokumentacije tužitelja (list br. 4-28), u dopis sa privicima (list br. 29-31), u preslik podneska tužitelja (list br. 32), u preslik dopisa odvjetnika Ž. R. (list br. 33), u dopis Općinskog suda u Bjelovaru broj K-653/2016., u spis Općinskog suda u Bjelovaru broj K-653/16., u zdravstveni karton tužitelja, u preslik Sudske prakse na suglasan prijedlog stranaka pročitao je nalaze i mišljenja prometno-tehničkog vještaka Z. J. te je izvršio uvid u cjelokupan spis.

12. Na temelju tako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, Sud je presudio kao u izreci, a iz slijedećih razloga.

13. Tijekom postupka, nedvojbeno je utvrđeno da je dana 19. lipnja 2016. godine u Garešničkom Brestovcu došlo do prometne nezgode u kojoj je učestvovao osobni automobil marke Honda Acord 2.0 CL Sport, reg. oznake i broja ZG … kojim je iz pravca Palešnika u pravcu Garešnice upravljao osiguranik tuženika D. G. te je ispred kbr. 104 uslijed nepropisne brzine kretanja lijevim dijelom svog kolnika prešao na prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera zbog čega je prednjim lijevom uglom vozila udario u prednju lijevu bočnu stranu osobnog automobila marke Mercedes reg. oznake i broja BJ … kojim je upravljao M. M., a koji se pravilno kretao svojim desnim prometnim trakom, a uslijed kojeg udara je došlo do ozljeđivanja tužitelja M. M.. Iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka Z. J. između ostalog proizlazi da je uzrok nastanka prometne nesreće isključivo taj što se osiguranik tuženika D. G. sa vozilom Honda, na ravnom dijelu ceste, nepravilno kretao, na način da je sa vozilom prešao na lijevu prometnu traku, a kako u spisu nema materijalnih pokazatelja koji na izravan način ukazuju na razloge prelaska vozila Honda na lijevu stranu kolnika, to znači da je do prelaska vozila na lijevu stranu kolnika, moglo doći zbog subjektivnih razloga vozača te je prometnu nesreću bilo moguće izbjeći da se osiguranik tuženika D. G. sa vozilom Honda na pravilan način kretao ravnim dijelom kolnika, odnosno da se kretao sebi desnom stranom kolnika. Nadalje, iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka Z. J. proizlazi da je tužitelj na opasnost reagirao pravilno, skretanjem vozila M. u desno i najvjerojatnije kočenjem, te je na taj način izbjegao sudar prednjim krajevima vozila, u kojem slučaju bi posljedice bile zasigurno veće.

14. Uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru broj K-653/2016. utvrđeno je da je u istom donesena presuda broj K-653/16-2. od 21. prosinca 2016. godine, a kojom je D. G. proglašen krivim što je dana 19. lipnja 2016. godine oko 15,30 sati u Garešničkom Brestovcu upravljajući osobnim automobilom marke "Honda Accord 2.0 CL Sport" reg. oznake i broja ZG … Državnom cestom DC-45 iz pravca Palešnika u pravcu Garešnice, smjerom istok-zapad, protivno odredbi članka 53. stavka 1. i članka 47. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama iako dužan kretati se svojim prometnim trakom koji se proteže uz desni rub kolnika i brzinom ne većom od 50 km/h za vožnju u naseljenom mjestu, isto propustio činiti, olako držeći da se neće ništa desiti i da neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, tako da je u nastavku vožnje, dolaskom do ispred kbr. 104 uslijed nepropisne brzine kretanja lijevim dijelom svoga vozila prešao na prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera, zbog čega je prednjim uglom svoga vozila udario u prednju lijevo bočnu stranu osobnog automobila marke Mercedes reg. oznake i broja BJ … kojim je upravljao M. M. pravilno se krečući svojim desnim prometnim trakom, od kojeg udara se je njegovo vozilo zaustavilo na sjevernoj prometnoj traci kod raskrižja sa Staklenom ulicom, uslijed čega je M. M. zadobio višekomadni zglobni prijelom lijeve potkoljenice koja ozljeda je teške naravi, a čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu označeno po odredbi članka 227. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po odredbi članka 227. stavak 2. Kaznenog zakona, radi čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci na koju je temeljem odredbe članka 56. Kaznenog zakona primijenjena uvjetna osuda tako da je izvršenje kazne odgođeno na vrijeme od dvije godine pod uvjetom da isti u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo. Navedena presuda postala je pravomoćna 02. veljače 2017. godine.

15. Sukladno odredbi članka 12. stavak 3. Zakona o parničnom postupku u parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. S obzirom na navedeno po ocjeni ovoga suda nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da je osiguranik tuženika D. G. skrivio prometnu nesreću u kojoj je tužitelju nastala imovinska i neimovinska šteta i da je upravo osiguranik tuženika upravljajući svojim vozilom prešao na prometnu traku kojom se pravilno kretao tužitelj tako da je osiguranik tuženika svojim vozilom udario u prednju lijevo bočnu stranu osobnog automobila marke Mercedes kojim je upravljao tužitelj od kojeg udara je njegovo vozilo zaustavilo na sjevernoj prometnoj traci, a uslijed čega je tužitelj zadobio višekomadni zglobni prijelom lijeve potkoljenice koja ozljeda je teške naravi. Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da je u trenutku nastanka prometne nezgode D. G. upravljao osobnim automobilom marke Honda Accord 2.0 CL sport reg. oznake i broja ZG …, a koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano policom osiguranja broj 211006061370 kod tuženika, a što je između stranaka nesporno. S obzirom na navedeno po ocjeni ovoga Suda tuženik je odgovoran za nastalu štetu tužitelju.

16. Dakle, između stranaka je nesporno da je došlo do prometne nezgode u kojoj je tužitelj ozljeđen, te je nesporno da je poradi iste osiguranik tuženika D. G. proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K- 653/2016-2. od 21. prosinca 2016. godine. Sporna je visina nastale štete tužitelju.

17. Po ocjeni ovoga Suda za nastanak prometne nezgode i nastalu štetu isključivo je odgovoran osiguranik tuženika te je tuženik s obzirom na sve naprijed obrazloženo dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu.

18. Kao što je naprijed navedeno nakon donošenja odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3850/2021-2. između stranaka je ostalo sporno koliki iznos je tuženik dužan tužitelju platiti zbog potrebne tuđe pomoći i njege i naknade troškova liječenja to jest prijevoza, te tužitelj od tuženika potražuje na ime naknade štete radi tuđe pomoći i njege iznos od 3.850,00 kn, te na ime troškova prijevoza iznos od 5.764,00 kn odnosno ukupan iznos od 9.614,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom i to na iznos od 3.850,00 kn od 17. ožujka 2018., a na iznos od 5.764,00 kn od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate budući da tužitelj navodi da mu na ime troškova prijevoza pripada iznos od 9.264,00 kn no tuženik mu je na ime istih isplatio iznos od 3.500,00 kn pa od tuženika potražuje na ime troškova prijevoza iznos od 5.764,00 kn.

19. Iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka D.. B. K. između ostalog proizlazi da je tužitelj M. M. nastradao u prometnoj nezgodi dana 19. lipnja 2016. godine kao vozač osobnog automobila i da je tom prilikom zadobio više iverni unutar zglobni prijelom distalnog dijela lijeve potkoljenice što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, a navedena ozljeda je liječena operativno te je provedena fizikalna terapija u više navrata, a liječenje je kod tužitelja dovršeno nakon provedene fizikalne terapije koja mu je određena 03. studenog 2017. godine. Isto tako iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka proizlazi da obzirom na sadašnji klinički nalaz u korelaciji sa priloženom medicinskom dokumentacijom može se ustvrditi da je nakon provedenog liječenja kod tužitelja zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 25% zbog post. traumatske artroze nožnog zgloba uz smanjenu pokretljivost nožnog zgloba jakog stupnja i da će tužitelj morati ulagati pojačane napore pri svim aktivnostima koje iziskuju duže stajanje i hodanje te je potrebno napomenuti da kod tužitelja može doći do daljnjeg napredovanja posttraumatske artroze lijevog gležnja što može zahtijevati daljnje operacijsko liječenje u smislu ukočenja (artrodeza) nožnog zgloba. Isto tako iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka proizlazi da je prilikom ozljeđivanja i tijekom liječenja, uzimajući u obzir i broj operativnih zahvata, tužitelj trpio bolove koji su bili ukupno gledajući jakog intenziteta u trajanju od pet dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna, slabog intenziteta u trajanju od tri mjeseca, a povremene bolove ima i sada prilikom dužeg hodanja i stajanja te da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta potrajao je tijekom dva dana, srednjeg intenziteta tijekom pet dana, a strah slabijeg intenziteta koji se manifestirao kao zabrinutost za ishod liječenja potrajao je tijekom slijedeća tri mjeseca. Isto tako iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka proizlazi da edem lijeve potkoljenice i gležnja sa prisutnim brojnim ožiljcima, predstavlja naruženje jakog stupnja koje je uočljivo trećima samo ponekad kada tužitelj nosi kratke hlače na plaži i slično te da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć nemedicinskog osoblja u trajanju od četiri sata dnevno nakon otpusta iz bolnice u trajanju od četiri tjedna (mirovanje nakon operativnog zahvata kada se nije smio oslanjati na operiranu nogu, provođenje osobne higijene, spremanje hrane, odlazak u nabavku i slično) te po dva sata dnevno u trajanju od slijedeća tri tjedna. Očitujući se o istaknutim prigovorima na nalaz i mišljenje liječničkog vještaka isti je izričito naveo da je svoj nalaz i mišljenje dao na temelju priložene medicinske dokumentacije i vrste ozljeda kod tužitelja te da se u podnesku tuženika prigovara na postotak smanjenja životnih aktivnosti, a da je on koristio Tablice za procjenu smanjenja životnih aktivnosti sudskog društva za medicinska vještačenja pri Hrvatskom liječničkom zboru i u tim tablicama je pod točkom 2. točka 4. točka 3. vrlo jasno opisano da se posttraumatska artroza nožnog zgloba uz smanjenu pokretljivost jakog stupnja ocjenjuje sa 25%, a kada bi kod tužitelja bila prisutna antiloza (ukočenje zgloba) tada bi mogao taj postotak biti 20% ukoliko bi taj zglob bio ukočen u nepovoljnom kliničkom položaju, a to bi značilo da stopalo visi prema dolje pa da konkretno kod tužitelja postoji minimalna pokretljivost, a što je naveo u svom nalazu i mišljenju i da je on smanjenje životnih aktivnosti tužitelja procijenio sa 25% s obzirom na točno propisane uvjete odnosno propisane vrijednosti tih smanjenja u medicinskim Tablicama hrvatskog društva za medicinska vještačenja pri hrvatskom liječničkom zboru. Liječnički vještak je isto tako u spis predao nalaz Djelatnosti za radiologiju koji nosi datum 05. srpanj 2021. godine, a na temelju kojeg je dostavio nalaz i mišljenje te je naveo da s obzirom na medicinsku dokumentaciju kojom je tužitelj raspolagao od ranije i konkretne preglede i nalaze pregleda učinjene u tijeku vještačenja zdravstveno stanje tužitelja je u pogoršanju i kod njega je narušena biomehanika hoda jer on vidno šepa, a nikoga se ne može natjerati da hoda uz pomoć pomagala odnosno štake, no da je kod tužitelja zdravstveno stanje evidentirano kao što je detaljno opisano u nalazu i da je tužitelj na raspravu došao uz pomoć pomagala nalaz bi bio isti s obzirom da on kao vještak mora dati mišljenje o pokretljivosti navedenog zgloba, a ovdje izražena smanjena pokretljivost u jakom stupnju, a uvidom u RTG snimku vidljivo da je došlo do posttraumatske artroze. Isto tako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se kod tužitelja radi o nastanku posttraumatske artroze gležnja uz smanjenu pokretljivost u jakom stupnju, a prema dostavljenim Tablicama da je kod tužitelja došlo do potpunog ukočenja zgloba tada bi zglob bio ukočen u funkcijskom položaju smanjenje životne aktivnosti bilo 15%, a ako bi bilo u nepovoljnom položaju (plantarna fleksija) tada bi bilo smanjenje životnih aktivnosti 20% no izričito je istaknuo da je kod tužitelja utvrđeno da je došlo do posttraumatske artroze nožnog zgloba uz smanjenu pokretljivost nožnog zgloba jakog stupnja, a za što je prema citiranim Tablicama predviđeno smanjenje životnih aktivnosti 25% i to je propisano na strani 38 Tablica, a prilikom izrade nalaza i mišljenja imao je uvid u Bolnički informacijski sustav u kojem su priložene rendgenske snimke od momenta ozljeđivanja do završno učinjenih RTG snimaka koje je predao sudu te je nedvojbeno utvrdio da u vrijeme ozljeđivanja kod tužitelja nisu bile izražene artrotske promjene gležnja, a stanje u trenutku ozljeđivanja do davanja nalaza i mišljenja se drastično pogoršalo. Uz navedeno iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka D.. B. K. nedvojbeno proizlazi da je tužitelj bio na bolničkom liječenju u Općoj bolnici Bjelovar od 19. lipnja 2016. do 27. lipnja 2016. godine, da je zbog zadobivenih ozljeda obavljao redovite kontrole kod kirurga u Općoj bolnici u Bjelovaru i to 01. srpnja 2016. godine, 05. srpnja 2016. godine, 02. kolovoza 2016. godine, 02. rujna 2016. godine, 21. studenog 2016. godine te da je ponovno hospitaliziran na kirurškom odjelu u vremenu od 15. veljače 2017. do 18. veljače 2017. godine kada mu je izvađen osteosintetski materijal iz lijeve potkoljenice nakon čega je ponovno odlazio na kontrole kod kirurga u Opću bolnicu Bjelovar dana 27. veljače 2017. godine, 04. ožujka 2017. godine, 24. kolovoza 2017. godine te da je dana 29. rujna 2017. godine tužitelj u Općoj bolnici u Bjelovaru na radiologiji izvršio snimanje proksimalne trećine lijeve potkoljenice i distalne polovice lijeve potkoljenice. Uz navedeno iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka D.. B. K. proizlazi da je tužitelj zbog i zadobivenih ozljeda odlazio na preglede kod fizijatra u D. T. i to 19. kolovoza 2016. godine (kada mu je nakon pregleda određena ambulantna fizikalna terapija) dana 7. listopada 2016. godine kada je upućen na fizikalnu terapiju, 21. listopada 2016. godine nakon provedenih fizikalnih terapija time da je upućen na nastavak fizikalnih terapija, dana 12. travnja 2017. godine kada je upućen na fizikalnu terapiju ambulantno, dana 10. svibnja 2017. godine kada mu je ponovno određen nastavak fizikalne terapije ambulantno, dana 02. lipnja 2017. godine nakon provedenih fizikalnih terapija, dana 03. studenog 2017. godine kada je ponovno upućen na fizikalnu terapiju ambulantno te da je ponovno u periodu od 18. do 31. svibnja 2021. godine obavljao fizikalne terapije u D. T., a kako to proizlazi iz iskaznice fizikalne terapije.

20. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, a temeljem odredbe članka 1095. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima te isto tako sukladno odredbi članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima tuženik je dužan tužitelju naknaditi i troškove liječenja, a to znači troškove prijevoza vezano za poduzeto liječenje budući da je istom odredbom propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

21. Kao što je naprijed navedeno tužitelj je naveo da na ime naknade štete radi tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 3.850,00 kn. Iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka kao što je naprijed navedeno proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, a koju mu je moglo pružati nemedicinsko osoblje izvan boravka u bolnici i to u trajanju od četiri sati dnevno nakon otpusta iz bolnice u trajanju od četiri tjedna (mirovanje nakon operativnog zahvata kada se nije smio oslanjati na operiranu nogu, provođenje osobne higijene, spremanje hrane, odlazak u nabavku i slično) te po dva sata u trajanju od tri tjedna. S obzirom da dakle tužitelj ima pravo na naknadu ove imovinske štete, no da stranke nisu predložile dokaze radi utvrđivanja visine iste, a ona bi se mogla utvrditi s nerazmjernim teškoćama s obzirom na visinu štete, o visini ovog vida štete odlučeno je slobodnom ocjenom. Tuženik je temeljem odredbe čl. 1095. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, obvezan tužitelju za 4 sata dnevno u periodu od četiri tjedna i za dva sata dnevno u trajanju od tri tjedna potrebne tuđe pomoći i njege isplatiti naknadu. Uvažavajući općepoznate cijene rada na području prebivalište tužitelja i to činjenicu da nadnica nekvalificiranog radnika iznosi 250,00 kn za 10 sati rada, ovaj Sud procjenjuje da je cijena rada nekvalificirane osobe 25,00 kn po satu, pa s obzirom na navedeno tužitelju s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 3.850,00 kn (28 dana x 4 h = 112 h x 25,00 kn = 2.800,00 kn + 21 dan x 2 sata = 42 sata x 25,00 kn = 1.050,00 kn = 3.850,00 kn).

22. Tužitelj na ime naknade troškova prijevoza potražuje iznos od 5,764,00 kn navodeći da bi mu po tom osnovu pripadao iznos od 9.264,00 kn, no budući da mu je tuženik na ime troškova prijevoza isplatio iznos od 3.500,00 kn tužitelj od tuženika potražuje isplati na ime troškova prijevoza u iznosu od 5.764,00 kn. Iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka D.. B. K. te dostavljene liječničke dokumentacije između ostalog proizlazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda odlazio na kontrolne preglede kod kirurga u Bjelovar 01. srpnja 2016., 05. srpnja 2016., 02. kolovoza 2016. godine, 02. rujna 2016., 21. studenog 2016., 27. veljače 2017., 04. ožujka 2017., 24. kolovoza 2017., da je odlazio na preglede kod fizijatra u Daruvarske Toplice 19. kolovoza 2016. godine, 07. listopada 2016. godine, 21. listopada 2016. godine, 12. travnja 2017. godine, 10. svibnja 2017. godine, 02. lipnja 2017. godine, 03. studenog 2017. godine, 21. siječnja 2019. godine, te 31. svibnja 2021. godine, da je dana 29. rujna 2017. godine bio na snimanju na radiologiji, da je zbog zadobivenih ozljeda bio na bolničkom liječenju u Općoj bolnici Bjelovar od 19. lipnja 2016. gdje mu je 20. lipnja 2016. godine učinjen operativni zahvat, a da je kući otpušten 27. lipnja 2016. godine time da je ponovo na bolničkom liječenju bio od 15. veljače do 18. veljače 2017. godine kada mu je izvađen osteosintetski materijal iz lijeve potkoljenice te da je obavljao preglede i fizikalne terapije u Daruvarskim Toplicama u Daruvaru i da je bio na pregledu kod fizijatra u Daruvarskim Toplicama 19. kolovoza 2016. godine kada mu je određena terapija ambulantno, dana 07. listopada 2016. godine kada mu je određena terapija za još 10 dana, 21. listopada 2016. godine kada mu je produžena terapija za još pet dana, 12. travnja 2017. godine kada mu je određena terapija za 10 dana, 10. svibnja 2017. godine kada mu je produžena terapija za 5 dana te 02. lipnja 2017. godine, zatim 03. studenog 2017. godine kada mu je određeno provođenje fizikalnih terapija u trajanju od 10 dana, 21. siječnja 2019. godine, kada mu je određeno provođenje fizikalnih terapija u trajanju od 10 dana te 31. svibnja 2021. godine kada mu je određeno provođenje fizikalnih terapija u trajanju od 10 dana. Dakle, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda odlazio na preglede u Bjelovar 11 puta, da je odlazio na preglede kod specijaliste fizijatra u Daruvarske Toplice u Daruvar 9 puta, te da je zbog zadobivenih ozljeda putovao na fizikalne terapije u Daruvar u Daruvarske Toplice 70 puta. Iz iskaza tužitelja M. M. između ostalog proizlazi da je zbog liječenja putovao u Daruvar i Bjelovar te da je u Bjelovar odlazio svaki drugi dan i to sigurno 5 ili 6 puta nakon ozljeđivanja, a poslije toga je u Bjelovar išao svakih 8 dana i to četiri ili pet puta, a isti takav redoslijed previjanja je bio i poslije vađenja vijaka tako da je ponovno 2017. godine odlazio na previjanje u Bjelovar, i na početku svaki drugi dan, a zatim svakih 8 dana i 9 dana ga je tamo vozila njegova supruga. Isto tako iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2016. godine išao na fizikalne terapije u Daruvar sigurno 35 puta, a 2017. godine nakon što su mu izvađeni vijci išao je u Daruvar na fizikalne terapije sigurno 25 puta, a nakon toga tijekom 2018., 2019., 2020., 2021. godine kao i ove godine je išao 10 dana na fizikalne terapije u Daruvar, a prije tih terapija svaki puta je išao na pregled i dogovor, a isto tako i nakon obavljenih terapija na pregled, pa dakle da je svake godine dva puta morao ići u Daruvar na pregled kod fizijatra i sve je to točno time da kada je ranije iskazivao je rekao da je odlazio na fizikalne terapije u Daruvar u trajanju od 30 dana, a da je to rekao otprilike te je smatrao da nije bitno te da ne mora biti 100% točno, time da je sada točno iskazivao o broju odlazaka.

23. Uvidom u dostavljeni cjenik Čazmatrans Nova d.o.o. Čazma utvrđeno je da je cijena javnog prijevoza na relaciji Mala Bršljanica – Daruvar – Mala Bršljanica (udaljenost 50 km u jednom smjeru 50,00 kn u jednom smjeru odnosno ukupno 100,00 kn, a da je cijena javnog prijevoza na relaciji Mala Bršljanica – Bjelovar – Mala Bršljanica (udaljenost 68 km u jednom smjeru) 62,00 kn u jednom smjeru, odnosno 124,00 kn ukupno. Dakle, tužitelj je radi odlazaka na liječničke preglede u Opću bolnicu u Bjelovar te na bolničko liječenje kao i na preglede kod fizijatra u Daruvarskim toplicama u Daruvaru i radi odlaska na fizikalne terapije u Daruvarske Toplice imao naprijed navedene troškove prijevoza i to je tužitelj imao trošak prijevoza za osam odlazaka u bolnicu u Bjelovar radi pregleda, jedan odlazak u Bjelovar radi snimanja na radiologiji te dva puta trošak odlaska na bolničko liječenje u Bjelovaru, odnosno ukupno 11 odlazaka u Bjelovar, a s obzirom na dostavljenu dokumentaciju za cijenu prijevoza tužitelju na ime troškova liječenja radi prijevoza u Bjelovar pripada iznos od 1.364,00 kn (11 x 124 kn). Isto tako tužitelju pripada naknada na ime troškova liječenja to jest prijevoza iz mjesta prebivališta u Daruvar radi pregleda kod fizijatra 9 puta te radi obavljanja fizikalnih terapije 70 puta i to uvažavajući navedene cijene javnog prijevoza tužitelju na ime troškova prijevoza u Daruvar pripada iznos od 7.900,00 kn (79 x 100 kn), odnosno tužitelju bi pripadali troškovi prijevoza od ukupno 9.264,00 kn (1.346 + 7.900), no budući da je tuženik tužitelju na ime troškova prijevoza isplatio iznos od 3.500,00 kn, tuženik je dužan tužitelju na ime troškova prijevoza radi obavljanja potrebnih liječničkih pregleda u Bjelovaru i Daruvaru te radi obavljanja fizikalnih terapija u Daruvaru u iznosu od 5.764,00 kn.

24. Dakle, s obzirom na sve naprijed navedeno proizlazi da tužitelju na ime naknade za tuđu pomoć i njegu pripada ukupan iznos od 3.850,00 kn te na ime troškova liječenja odnosno prijevoza tužitelja na potrebne liječničke preglede i fizikalne terapije pripada iznos od 9.264,00 kn no budući da je tuženik tužitelju na ime troškova prijevoza isplatio već iznos od 3.500,00 kn sud je naložio tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 3.850,00 kn, a na ime troškove prijevoza da u isplati iznos od 5.764,00 kn, odnosno ukupno 9.614,00 kn. Sud je naložio tuženiku da tužitelju plati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.850,00 kn koji se odnosi na naknadu za tuđu pomoć i njegu i to počam od 17. ožujka 2018. godine, a kako to tužitelj i potražuje. Naime, liječenje tužitelja je završeno nakon fizikalne terapije koja mu je određena 03. studenog 2017. godine, (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka) a tužitelj je od tuženika zatražio isplatu nastale štete te je tuženik doista tužitelju na ime nastale štete u navedenoj prometnoj nezgodi i isplatio iznos od 42.500,00 kn 16. ožujka 2018. godine. S obzirom da tužitelju pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos štete od dana podnošenja odštetnog zahtijeva, a sukladno odredbi članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te s obzirom da tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 3.850,00 kn od 17. ožujka 2018. godine, sud je tuženiku naložio da tužitelju na dosuđeni iznos od 3.850,00 kn plati zakonsku zateznu kamatu od navedenog datuma. Sud je naložio tuženiku da tužitelju plati zakonske zatezne kamate na iznos od 5.764,00 kn koji se odnosi na troškove prijevoza tužitelja radi odlazaka na liječničke preglede i fizikalne terapije, počam od dana donošenja presude kako to i tužitelj traži s obzirom da je iznos navedenih troškova prijevoza utvrđen u tijeku ovoga postupka provedenim dokazima i to donošenjem ove presude.

25. Tužitelj je potraživao i to podneskom od 27. kolovoza 2021. godine isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 69.000,00 kn, na ime naknade imovinske štete iznos od 8.470,00 kn (dio troškova prijevoza u iznosu od 3.850,00 kn i na ime tuđe pomoći i njege iznos od 4.620,00 kn), odnosno ukupan iznos od 77.470,00 kn, a presudom ovoga suda broj Pn-99/2019-49 u dijelu u kojem je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3850/21-2., tužitelju je dosuđen iznos od 63.155,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a tužbeni zahtijev tužitelja u iznosu od 7.465,00 kn zajedno s nedosuđenom zateznom kamatom je odbijen i u tom dijelu je navedena presuda postala pravomoćna dok je tužitelj nakon što je presuda ovoga suda broj Pn-99/19 djelomično ukinuta izričito naveo da potražuje na ime naknade tuđe pomoći i njege 3.850,00 kn te na ime troškova prijevoza iznos od 5.764,00 kn odnosno ukupno 9.614,00 kn pa dakle proizlazi da je tužitelj prema konačno postavljenom zahtijevu sveukupno od tuženika potraživao iznos od 78.614,00 kn, (69.000,00 kn na ime neimovinske štete te 9.614,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć i njegu i troškove prijevoza), a presudom ovoga suda broj Pn-99/2019-49. u dijelu u kojem je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3850/21- 22. mu je dosuđen iznos od 63.155,00 kn, a ovom presudom mu je dosuđen iznos od 9.614,00 kn, odnosno proizlazi da je tužitelju dosuđen ukupan iznos od 72.769,00 kn pa proizlazi da je tužitelj prema konačno postavljenom zahtijevu u ovome postupku potraživao iznos od 78.614,00 kn, a dosuđen mu je iznos od 72.769,00 kn pa proizlazi da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 92,56%, a tuženi je uspio u omjeru od 7,44%.

26. Sukladno odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ako su stranke djelomično uspjele u parnici, Sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela u parnici, zatim će od postotka one strane koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon čega će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Dakle, s obzirom na uspjeh tužitelja u parnici Sud je, a sukladno naprijed citiranoj zakonskoj odredbi od postotka uspjeha tužitelja u parnici oduzeo postotak uspjeha u parnici tuženika dakle od 92,56% - 7,44% = 85,12%, i u tom omjeru odnosno postotku tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka. Sud je kao potrebne i opravdane troškove tužitelja cijenio troškove koji se odnose na zastupanje tužitelja po odvjetniku, a koji su određeni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora i odnose se na sastav zahtijeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 kn, (budući je sud, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužitelju priznao puni iznos naknade za sastav četiri podneska u ovome postupku), za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, za zastupanje tužitelja na ročištima održanim dana 26. kolovoza 2019., 9. prosinca 2019., 02. ožujka 2020., 09. rujna 2021. godine u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište, za sastav podneska od 27. kolovoza 2021., za sastav podneska od 29. svibnja 2019. i sastav podneska od 25. veljače 2020. godine u iznosu od 1.000,00 kn za sastav svakog, za zastupanje tužitelja na ročištu održanom 04. travnja 2022. godine i 29. kolovoza 2022. godine i to za svako ročište u iznosu od 750,00 kn, na sastav podneska od 15. ožujka 2022. godine u iznosu od 250,00 kn. Nadalje, potrebni i opravdani troškovi tužitelja odnose se na troškove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 2.500,00 kn, na trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 1.763,00 kn te na trošak uplaćenog predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 2.687,50 kn, a koliko tužitelj određeno potražuje u troškovniku.

27. Dakle, ukupni troškovi tužitelja iznose 16.950,50 kn pa s obzirom na naprijed citiranu odredbu članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, tužitelju s obzirom na uspjeh u parnici pripada pravo na 85,12 % navedenih troškova postupka, odnosno u iznosu od 14.428,26 kn, a što mu je sud i dosudio, odnosno naložio je tuženiku da tužitelju navedene troškove naknadi.

28. Sud je poklonio vjeru nalazima i mišljenjima liječničkog vještaka D.. B. K. i prometno tehničkog vještaka Z. J. jer su isti dati u skladu s pravilima znanosti i struke koja se primjenjuje, a pravilno su obrazloženi te nisu dovedeni u sumnju niti jednim provedenim dokazom. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka D. D. i D. G., no njihove iskaze je cijenio u skladu s ostalim provedenim dokazima i to posebice nalazima i mišljenjima liječničkog i prometno tehničkog vještaka, a kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja M. M. jer je njegov iskaz logičan i uvjerljiv, a isti je cijenio s obzirom na ostale provedene dokaze.

29. S obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.

U Garešnici, 18. listopada 2022. godine.

S u d a c :

Jarmilka Kučera-Slivar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste na Županijski sud, a putem ovoga Suda. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika