REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 7 Kž-843/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B., zbog kaznenih djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11) u vezi sa čl. 51. KZ/11, odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-27/2022 od 10. lipnja 2022. i okrivljenika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-92/2022 od 6. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog M. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku broj K-92/2022 od 6. svibnja 2022., okrivljeni M. B. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. 1) i 2), te mu se temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11, za kazneno djelo pod toč. 1) utvrđuje kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11, za kazneno djelo pod toč. 2) utvrđuje kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, te se temeljem čl. 51. KZ/11 okrivljeni M. B. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, time da mu se temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru koje teče od 29. prosinca 2021. do 6. svibnja 2022.
2. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine br.: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu ZKP/08) oštećeni I. K. i oštećeni D. K. se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućuju u parnicu.
3. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik se u cijelosti oslobađa plaćanja svih troškova kaznenog postupka.
4. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, zbog odluke o kazni, te je predložilo da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža kazna.
4.1. Žali se i okrivljeni M. B. po braniteljici N. K., odvjetnici iz S., kako tvrdi, "zbog svih žalbenih razloga", te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno, da se uvaži i okrivljenika oslobodi od optužbe jer nije dokazano da nije počinio djela za koja ga se tereti.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.
U odnosu na žalbu okrivljenika, osim zbog odluke o kazni
8. Nije u pravu žalitelj, tj. okrivljeni M. B. kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. i 11. ZKP/08, jer je presudom prekoračena optužba, a i nisu jasni razlozi u pobijanoj presudi, te oni koji su navedeni su proturječni.
8.1. Naime, ovaj žalitelj tvrdi da je prekoračena optužba jer je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo teške krađe koje je opisano pod toč. 1) pobijane presude prekoračio optužbu i to na način što je presudio da je okrivljenik, između ostalog:… "uzeo i za sebe zadržao 500,00 kuna, jednu zlatnu ogrlicu od supruge, zlatnu ogrlicu od sina, srebrni lančić od sina….", iako se, po tvrdnjama okrivljenika isti tereti da je uzeo i za sebe zadržao "oko 200,00 kuna" dok o vlasništvu lančića i ogrlice u optuženju nema određenja čije su vlasništvo. S tim u vezi žalitelj smatra da nije jasno temeljem čega je sud na nedvojben način utvrdio da bi iste stvari pripale supruzi i sinu oštećenika, pa se radi o bitnoj povredi iz čl. 468. st. 1. toč.9. ZKP/08, tj. da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu.
8.2. Suprotno navedenim tvrdnjama ovog žalitelja prvostupanjski sud je doista osudio okrivljenika za kazneno djelo teške krađe na način kako je to opisano pod toč. 1) izreke pobijane presude i tu se ne radi o prekoračenju optužbe. Naime, optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-27/22 od 21. siječnja 2022. precizirano je počinjenje kaznenih djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11 u vezi sa čl. 51. KZ/11, na način kako je to opisano u toj optužnici, da bi državni odvjetnik na raspravi koja je održana 6. svibnja 2022. (stranica 3. navedenog raspravnog zapisnika), mijenjao odnosno precizirao činjenični opis na način da je pod toč. 1) izmjena se sastojala da: "kod iznosa sveukupne vrijednosti 15.000,00 kuna treba stajati sveukupne vrijednosti oko 15.000,00 kuna", dok je u odnosu na toč. 2) precizirao činjenični opis na način kako je presuđeno pod toč. 2) izreke pobijane presude.
8.3. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka u odnosu na djelo pod toč. 1) precizirao tu točku na način što je izvršio korekciju predmetnog činjeničnog opisa pod toč. 1), o čemu je dao pismeno obrazloženje pod toč. 12.1. obrazloženja pobijane presude, a nakon što je analizirao iskaz oštećenika pod toč. 12. obrazloženja pobijane presude. Kako prvostupanjski sud ima pravo korigirati činjenični opis kao rezultat utvrđenog činjeničnog stanja, tijekom dokaznog postupka, a da time ne zadire u identitet optužbe, što je ovdje konkretno slučaj, jer je samo precizirao činjenični opis na način kako je to navedeno u toč. 1) izreke, to nema govora o bitnoj povredi iz čl. 468.- st. 1. toč. 9. ZKP/08, tj. da je prekoračena optužba.
8.4. Isto tako, suprotno navodima ovog žalitelja prvostupanjski sud nije počinio povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je izreka presude razumljiva, sama presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti nisu proturječni, niti sami sebi niti izreci presude, potpuno su jasni i neproturječni. Stoga, suprotno navodima ovog žalitelja nije počinjena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
9. Nadalje, pobijajući utvrđeno činjenično stanje, ovaj žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer, po mišljenju žalitelja, iz provedenih dokaza nije moguće zaključiti da je okrivljenik počinio dva kaznena djela za koja je proglašen krivim i osuđen u ovom postupku.
9.1. Navedene tvrdnje ovog žalitelja analizirao je ovaj drugostupanjski sud te je zaključio da u okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa novo što već nije bio predmet raščlambe i ocjene prvostupanjskog suda. U bitnome, okrivljenik polemizira s razlozima prvostupanjske presude i daje ocjenu rezultata provedenog dokaza na svoj subjektivan način. Razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjena oba kaznena djela, ovaj drugostupanjski sud smatra da okrivljenik istaknutim žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.
9.2. Protivno navodima žalbe okrivljenika, prvostupanjski sud je temeljem pravilne ocjene obrane okrivljenika, te iskaza saslušanih svjedoka kao i dokaza koji su provedeni tijekom postupka, a koji su precizirani u toč. 3. obrazloženja pobijane odluke, kao i na temelju svih tih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice inkriminiranih kaznenih djela za koja se tereti okrivljenika. Za takva svoja utvrđenja u obrazloženju presude iznio je valjane, logične i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9.3. Naime, iako okrivljenik poriče počinjenje oba djela za koja se tereti, te u svojoj obrani, između ostalog, navodi da je točno da je policija od njega oduzela jaknu s kapuljačom crne boje marke "Kilimanjaro" i gornji dio sive trenirke s kapuljačom, ali navodi da je tu jaknu i taj gornji dio trenirke uzeo u Komunalcu u P. jer su oni tamo dobivali puno robe kao donacije za ove ljude što su nastradali u potresu. Ističe, da je to ukrao onda bi to i priznao, a pogotovo to ne bi nosio po P. da svi vide. U odnosu na djelo pod toč. 2) tvrdi da o istom ništa ne zna i posebno da ne zna o kakvim radnim hlačama se radi niti je ikakve radne hlače ili tregerice plave boje imao kod sebe kada je bio kod J. Ne osporava, međutim, da je par dana boravio kod J., ali ponavlja da o ovom kaznenom djelu iz toč 2) doista ništa ne zna.
9.4. Kada navedenu obranu okrivljenika prvostupanjski sud dovede u vezu sa svim ostalim provedenim dokazima, tada pravilno zaključuje da je ista neuvjerljiva, kontradiktorna provedenim dokazima i usmjerena očito ka izbjegavanju od kaznenopravne odgovornosti.
9.5. Za sva svoja utvrđenja, kako u pogledu ocjene vjerodostojnosti obrane okrivljenika, tako i u pogledu ocjene vjerodostojnosti ostalih iskaza u ovom postupku, kao i dokaza koje je proveo, prvostupanjski sud je dao valjane i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.
9.6. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda, posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirana mu kaznena djela teške krađe.
9.7. Stoga nisu osnovani prigovori pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9.8. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona, te je protupravno postupanje okrivljenika opisano pod toč. 1) i 2) izreke pobijane presude, pravilno utvrdio kao kaznena djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.
U odnosu na žalbe zbog odluke o kazni
10. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud, nakon što je pravilno okrivljenika proglasio krivim za terećena mu kaznena djela teške krađe, na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude, istom izrekao preblagu kaznu, odnosno da kazna nije primjerena osobi okrivljenika i društvenoj opasnosti počinjenih kaznenih djela, te da se njome ne šalje jasna poruka, kako okrivljeniku tako i društvu o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela.
10.1. Iako okrivljenik izrekom ne podnosi žalbu zbog odluke o kazni, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao odluku o kazni i s aspekta okrivljenika.
10.2. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je kao olakotno okrivljeniku cijenio primjereno ponašanje pred sudom i činjenicu što se radi o mladoj osobi, dok je otegotnim cijenio okrivljenikovu dosadašnju višestruku osuđivanost, tj. da se iz KE vidi da je od 2014. osuđen za 7 istovrsnih kaznenih djela kao i u ovom postupku, te su mu izricane bezuvjetne kazne zatvora.
10.3. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
10.4. Odlučujući o tome koju će kaznu izreći, dakle o vrsti i mjeri kazne, prvostupanjski sud mora voditi računa o svim okolnostima o kojima treba voditi računa prilikom odmjeravanja kazne u smislu čl. 41. KZ/11 i čl. 47 KZ/11, tj. mora uzeti u obzir stupanj krivnje, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, način počinjenja, prijašnji počiniteljev život, ali i njegove osobne i imovinske prilike, te ukupnost društvenih uzroka koji su doprinijeli ovdje počinjenog kaznenog djela.
10.5. Ovaj drugostupanjski sud je analizirao navode prvostupanjskog suda u vezi izrečene kazne, kao i istaknute navode u žalbi državnog odvjetnika, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno okrivljeniku odmjerio kazne, tj. izrekao za kazneno djelo pod toč. 1) kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo pod toč. 2) u trajanju 8 (osam) mjeseci, te jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 2 mjeseca. Navedena kazna primjerena je težini počinjenih djela i svim okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odlučivanja o kazni, te će se istom dostatno izraziti društvena osuda za počinjena djela, jačati će povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali isto tako i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Upravo izrečenom kaznom ostvarit će se svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije. Kaznom koju je predložio državni odvjetnik pretjerano bi se naglasila retributivna funkcija svrhe kažnjavanja, dok nije bilo mjesta niti blažem kažnjavanju okrivljenika.
11. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.
12. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 18. listopada 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balent, v. r.
Za točnost otpravka - ovlašteni službenik
Snježana Pajek
