REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 Kž-734/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene S. B., zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz čl. 231. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice, izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-49/2019 od 14. travnja 2022., a objavljene 19. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljene S. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-49/2019 od 14. travnja 2022., a objavljene 19. travnja 2022., okrivljena S. B. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela razbojničke krađe iz čl. 231. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se temeljem čl. 231. st. 1. KZ/11, osuđuje na kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenici se izriče uvjetna osuda na način da se određuje da kazna zatvora na koju je ista osuđena neće biti izvršena ukoliko u roku 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, okrivljenica se obvezuje podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 700,00 (sedamsto) kuna, te joj se nalaže uplatiti u korist proračuna Republike Hrvatske u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijela okrivljena S. B. po braniteljici M. K., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč.11. i st 3. ZKP/08, zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08 i zbog odluke o kazni i troškovima postupka iz čl. 467. toč. 4. ZKP/08, te je predložila da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicu oslobodi od optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba okrivljenice nije osnovana.

7. Nije u pravu žaliteljica, tj. okrivljena S. B. kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a koju povredu žaliteljica vidi u tome što prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama vezanim za ostvarivanje zakonskih obilježja "složenog" kaznenog djela razbojničke krađe.

7.1. Naime, suprotno navedenim tvrdnjama žaliteljice prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, navedeni razlozi su potpuno jasni i neproturječni tako da nije ostvarena navedena bitna povreda.

7.2. Nadalje, kada žaliteljica u žalbi, između ostalog, tvrdi da bi se moglo ostvariti zakonsko obilježje kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. KZ/11, dakle kazneno djelo razbojničke krađe, da počinitelj mora biti zatečen pri počinjenju djela, a tek onda nastavno na činjenicu da je zatečen u takvoj kriminalnoj djelatnosti u radnjama počinitelja kaznenog djela krađe tek onda mora uslijediti uporaba sile protiv neke osobe, odnosno prijetnja da će se izravno napasti život i tijelo te osobe, a što po žaliteljici nije utvrđeno, valja reći da sadržajno razmatrajući naprijed navedene tvrdnje, u biti se radi o prigovorima koji predstavljaju pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

7.3. Stoga je ovaj drugostupanjski sud postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, glede povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne ili materijalne naravi nije počinjena.

7.4. Isto tako, nije u pravu žaliteljica kada u uvodu žalbe tvrdi da je počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, a koju povredu u bitnome ne obrazlaže već se i tu radi sadržajno o prigovorima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Što se tiče prigovora koji se u biti odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, valja reći da suprotno navodima žaliteljice prvostupanjski sud je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni provedenih dokaza su pravilni i logični, te utemeljeni na izvedenim dokazima.

8.1. Naime, okrivljenici se stavlja na teret da je 23. veljače 2018. oko 16,30 sati, u Z., …, u cilju neovlaštenog stjecanja tuđih predmeta došla do stana koji se nalazi na navedenoj adresi i kojim se koristi I. R. koja ju je pustila u unutrašnjost stana, te je sa stola u dnevnom boravku uzela i za sebe zadržala mobilni uređaj marke S. G. S., crne boje, IMEI broja …, u koji je bila umetnuta SIM kartica pozivnog broja … vrijedan 7.000,00 kuna, vlasništvo I. R. i krenula prema izlazu iz stana, a nakon čega je u nakani da za sebe zadrži navedeni mobilni uređaj I. R. koja je krenula za njom i uhvatila ju za ruku tražeći da joj vrati mobilni uređaj rukom udarila po licu i odgurnula je tako da je I. R. pala na tlo, a kada se I. R. ustala i ponovno je uhvatila za ruku tražeći da joj vrati mobilni uređaj, ponovno ju je udarila rukom po licu i gurnula tako da je I. R. pala na tlo, nakon čega je prišla I. R. koja se nalazila na tlu te ju počela rukama gušiti i udarati šakama i nogama po cijelom tijelu, a nakon čega se trčeći udaljila iz zgrade odnoseći sa sobom navedeni mobilni uređaj. Dakle, stavlja joj se na teret da je zatečena pri počinjenju kaznenog djela krađe pa je s ciljem da ukradene stvari zadrži, uporabila silu protiv druge osobe.

8.2. Okrivljenica poriče počinjenje djela te u obrani, između ostaloga, tvrdi da je točno da je kritičnog dana, tj. 23. veljače 2018. došla na adresu oštećene I. R., u Z., … i to iz razloga što je tražila od nje da se ona odjavi sa adrese … u Z., ali da joj je tada oštećena rekla da nije dobro došla, da su sjedile za jednim malim stolićem kada je oštećenica uzela torbu koja je bila odložena na stoliću i bacila ju je kroz ulazna vrata stana na stubište, te joj je sve ispalo iz torbe. Tvrdi da je onda krenula prema vratima i oštećenica ju je tada gurnula kroz vrata iz stana. Također tvrdi da tom prilikom nije udarala, gušila ili na bilo koji način fizički napala oštećenicu, a kako ista tvrdi. Također tvrdi da nema nikakve veze sa njezinim mobitelom, a niti je točno da bi joj tom prilikom uzela mobitel.

8.3. Kada navedenu obranu okrivljenice prvostupanjski sud dovede u vezu sa svim ostalim provedenim dokazima, a koji su precizirani u toč. 4. obrazloženja pobijane presude, tada pravilno zaključuje da je ista neuvjerljiva, kontradiktorna provedenim dokazima, te usmjerena ka izbjegavanju od kaznenopravne odgovornosti.

8.4. Prvostupanjski sud je detaljno analizirao sve provedene dokaze, te je temeljem tako iscrpne analize pravilno zaključio da obranu okrivljenice koja poriče da bi fizički napala oštećenicu na način kako ju se tereti i otuđila joj mobitel, a da je oštećenica nju izbacila iz stana, nije moguće prihvatiti kao uvjerljivom i vjerodostojnom. To iz razloga što iz iskaza same oštećenice, ali i svjedoka T. O. koji su dali na prvom ispitivanju, kao i liječničke dokumentacije za oštećenicu je nesporno utvrđeno da je okrivljenica u vrijeme i mjestu kako ju se tereti došla u stan oštećenice, da je istu prvo verbalno napala i uzela joj mobitel sa stola, a tada je oštećenica tražila da joj ga vrati, da je istu fizički napala, kako je to pobliže opisano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude. Iz iskaza svjedoka T. O. ne proizlazi da bi mu okrivljenica po dolasku u stan, kada mu je predala mobitel oštećenice spominjala da ju je oštećenica izbacila iz stana, a što bi bilo životno i logično da mu ispriča da se to stvarno i dogodilo. Nasuprot tome, oštećenicaje tom prilikom zadobila tjelesne ozljede a što je razvidno iz liječničke dokumentacije koja prileže spisu.

8.5. Prema tome, analizirajući kompletan dokazni postupak i ovaj drugostupanjski sud smatra da je nesporno utvrđeno da je okrivljenica počinila djelo razbojničke krađe na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

8.6. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žaliteljicu.

9. Na navode žaliteljice, a vezano za tvrdnje koje su iznijete u žalbi, valja reći da se radi o tvrdnjama koje predstavljaju preocjenu provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, a preocjena tih dokaza je provedena na subjektivan način i ničim nije dovela u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

9.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenice, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenice su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žaliteljica zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenice za inkriminirano joj kazneno djelo razbojničke krađe.

9.2. Zbog svega navedenog nije ostvaren žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.3. Prema tome, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je okrivljenica počinila kazneno djelo razbojničke krađe iz čl. 231. st. 1. KZ/11 na način kako je precizirao u izreci pobijane presude, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

10. Što se tiče žalbenih tvrdnji okrivljenice vezano za izrečenu kaznu, a koja se u bitnome sastoji u tome da sud nije dovoljno cijenio ni jednu od olakotnih okolnosti koje navodi, a to je prijašnja neosuđivanost, zaposlenost, ponašanje nakon inkriminiranog događaja, da je majka maloljetnog djeteta, valja reći da su i te tvrdnje neosnovane.

10.1. Naime, odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

10.2. Prilikom donošenja odluke o kazni, sud mora uvijek voditi računa o okolnostima koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za počinitelja kaznenog djela, a posebno težinu počinjenog djela stupanj krivnje, pobude iz kojih je djelo počinjeno, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, te ukupnost društvenih i osobnih razloga koji su doprinijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

10.3. U ovdje konkretnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne okrivljenici kao olakotno cijenio da je ista zaposlena, da je majka jednog maloljetnog djeteta za koje je dužna skrbiti, kao i činjenicu koja proizlazi iz izvatka iz KE, a to je da nije osuđivana, dok otegotnih okolnosti nije našao.

10.4. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno okrivljenici izrekao uvjetnu osudu, dakle samo prijetnju kaznom zatvora s prethodno utvrđenom kaznom zatvora u trajanju 1 godine i rokom provjeravanja u trajanju 4 godine, jer je navedena kazna primjerena težini počinjenog djela, načinu počinjenja tog djela, te upravo tom kaznom će se optimalno djelovati na okrivljenicu da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Upravo odmjerenom kaznom po prvostupanjskom sudu, optimalno će se ostvariti uvjeti, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije.

11. Što se tiče prigovora vezano za troškove postupka, valja reći da su isti neosnovani jer je pravilno prvostupanjski sud odlučio i obvezao okrivljenicu da podmiri troškove postupka u iznosu 700,00 kuna, pri tome vodeći računa o duljini i složenosti ovog postupka, te imovinskim prilikama okrivljenice. To što okrivljenica ima dijete, te zarađuje 3.500,00 kuna, a što znači upola manje od prosječne hrvatske plaće, ne znači da neće moći podmiriti troškove postupka. Naime, okrivljenica je osoba koja je rođena ... godine, a što znači da ima … godina, te je sposobna da radom van posla za svoje potrebe i potrebe svoje obitelji, može ostvariti dodatni prihod, pa samim time i podmiriti dugove koje je po zakonu dužna platiti.

11.1. Stoga žalbeni prigovor da joj je neosnovano previsoko dosuđen trošak postupka nije osnovan.

12. Zbog svega navedenog valjalo je presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke, a budući da žalba nije osnovana to je temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 18. listopada 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.