Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Gž-3204/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. J. iz P.1 , OIB: …, zastupane po punomoćniku Ž. H., odvjetnik iz R., protiv tuženika G. I. N. d.o.o. P.2 , OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetnik iz P. , radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola broj Pn-271/18-28 od 14. svibnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika G. I. N. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pn-271/18-28 od 14. svibnja 2021. godine, u dijelu pod točkom I izreke.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II izreke, kao i u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen trošak parničnog postupka i sudi:

Nalaže se tuženiku G. I. N. d.o.o. naknaditi tužiteljici B. J. daljnji iznos od 25.000,00 kn/3.318,07 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2018. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 4.850,00 kn/643,70 eura, sve u roku od 15 dana.

III Tuženik G. I. N. d.o.o. dužan je tužiteljici B. J. naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 781,20 kn/103,68 eura, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika G. I. N. d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 25.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 4.850,00 kn, sve u roku od 15 dana.

2. S dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 25.000,00 kn tužiteljica je odbijena.

3. Protiv te presude žali se tužiteljica, u dijelu pod točkom II izreke, kao i u dijelu kojim joj nije dosuđen trošak postupka, te tuženik, u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traže troškove sastava žalbi.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i traži trošak sastava odgovora.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice, jer sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužiteljici pravičnu novčanu naknadu štete u preniskom iznosu.

10. Naime, predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kojim od tuženika traži pravičnu novčanu naknadu štete zbog povrede prava osobnosti radi pretrpljenih duševnih boli uslijed povrede ugleda i časti kao posljedice objavljenog članka u tiskanom izdanju G. I. u rubrici crna kronika, pod nazivom "U pljački lutrije pomagala i djelatnica", u kojem se navodi da je tužiteljica, pod punim imenom i prezimenom, imala prste u nedavnoj pljački poslovnice H. l.

11. Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu toga zakona razumijevaju se, između ostalih, ugled, čast i dostojanstvo.

12. Prema odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o medijima (Narodne novine broj 153/09, 84/11, 94/13, 136/13 – dalje: ZM) nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim zakonom, a stavkom 2. istog članka određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezinog povećanja (materijalna šteta), te nanošenja drugome fizičkog ili psihičkog bola i straha (nematerijalna šteta), dok je u stavku 3. istog članka navedeno da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, ako tim zakonom nije drugačije određeno.

13. Sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZM nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

14. Da bi se dosudila naknada štete zbog povrede prava osobnosti radi pretrpljenih duševnih boli uslijed povrede ugleda i časti objavljenom informacijom mora biti povrijeđena privatnost, dostojanstvo, ugled, čast ili koje drugo Ustavom ili zakonom zaštićeno pravo osobe, a pri odmjeravanju visine naknade štete sud će, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 3. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, pri čemu će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Naknada nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti – povrede časti i ugleda, samo se iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Naime, dostojanstvo čovjeka je vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava a sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast kao vlastiti osjećaj vrijednosti i ugled kao uvažavanje od drugih u društvu, a na tužitelju je da dokaže da su postojale takve reakcije okoline da je kod njega došlo do poimanja osjećaja manje vrijednosti, koji se barem s izvjesnošću mogu ocijeniti da su posljedica sporne informacije.

16. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona radi u H. l. i da je prije izlaska tog članka bila na radnom mjestu prodavača H. l. zajedno sa svojom kolegicom i obje su doživjele pljačku od strane nepoznate osobe. O novinskom članku ju je obavijestila kolegica, kojoj je to rekao njezin suprug jer je to pročitao u novinama, te joj je kolegica poslala taj članak, nakon čega je tužiteljica doživjela živčani slom i naročito joj je teško pao odnos s djecom i kako će to oni primiti, a nakon objave članka uslijedili su mnogobrojni telefonski pozivi kako njoj tako i njezinoj djeci koja su dobila jako puno poruka s pitanjima je li ona u zatvoru, što je i njoj i djeci jako teško palo. Navedeni članak povrijedio je i njezine roditelje, kao i prijatelje, budući da je bilo ljudi koji su je znali iz grada, budući da ona živi u centru, koji su je loše gledali i zbog kojih se nije dobro osjećala, a bilo je i komentara zbog njenog boravka u pritvoru, zbog čega se povukla u kuću, a morala je potražiti i liječničku pomoć kod psihijatra, te je bila pod nadzorom dok se ne stabilizira, a od samog štetnog događaja pa do danas nalazi se na medikamentoznoj terapiji i uzima lijekove, jer joj je postavljena dijagnoza posttraumatski stres sindrom. Cijela ta situacija ju je jako potresla, a odrazila se kako na njezinu djecu tako i na njezinu užu i širu rodbinu jer su svi morali objašnjavati što joj se dogodilo, a najviše od svega ju je pogodio kako naslov članka, tako i navodi u članku da je ona jednom od razbojnika pripomagala u pljački i zbog čega je proživjela veliku sramotu.

17. I svjedoci A. L., G. T., B. M., G. T. i R. B., rođakinje i prijateljice tužiteljice, potvrđuju navode tužiteljice da je teško primila objavu spornog članka u kojoj je navedeno da je ona pomagač u pljački i da ju je to jako potreslo zbog čega je odlazila k liječniku i bila je jako loše, budući da je P.1 mala sredina i tužiteljicu poznaje velik broj ljudi, a puno ljudi što rodbine što prijatelja su zvali i pitali je li to istina, zbog čega je tužiteljica bila pod jakim stresom i povukla se u kuću, a vrlo rijetko je se u gradu može vidjeti i danas.

18. Svjedok R. F., glavni urednik tuženika, navodi da su prije objavljivanja spornog članka njihovi novinari u svemu postupali na uobičajen način, što znači da bi novinar u konkretnom slučaju po zaprimanju dojave o spornom događaju najprije zatražio od policije i od Županijskog državnog odvjetništva potvrdu je li se taj događaj dogodio i što je u konkretnom slučaju bilo poduzeto od strane nadležnih tijela, a u konkretnom slučaju su dobili od policije potvrdu da se taj događaj dogodio i da je u tijeku radnja izvida tog događaja, kao i da su u istražni zatvor privedene dvije punoljetne osobe, a na njihov upit od 17. srpnja 2018. godine, od državnog odvjetništva im nije ništa odgovoreno. Inače kod postavljenog upita odgovore bilo od policije ili od strane državnog odvjetništva uzimaju kao sto posto točne, a nakon dan ili dva od objave spornog članka od Županijskog državnog odvjetništva dobili su priopćenje da je predmetni kazneni postupak obustavljen, što su oni i objavili. Spomenuto očitovanje policije i nastavno priopćenje državnog odvjetništva zaprimili su putem e-maila, a ne zna tko je konkretna osoba koja im je dojavila o spornom događaju. Iako u spomenutom policijskom očitovanju nije navedeno ime i prezime tužiteljice nego su oni taj podatak dobili "usmenom predajom" od strane ljudi koji su o tom događaju nešto znali, pa su oni objavili ime tužiteljice iz razloga što je nepisano pravilo novinarstva "da javnost ima pravo znati".

19. Iz iskaza svjedoka S. P., urednika rubrike "Hrvatska i svijet" kod tuženika, proizlazi da su mu poznate okolnosti u svezi s objavom navedenog članka jer je u to vrijeme bio urednik crne kronike, te je dan ili dva prije objave članka njemu došao novinar koji je pisao članke koje su objavljivali u toj rubrici i naveo da je zaprimio dojavu da su dvoje djelatnika H. l. uključeni u kazneno djelo razbojništva i pljačku, pa je od policije i državnog odvjetništva nastavno na to zatražio da se izjasne o tom događaju, a dan dva prije objave spornog članka od policije je dobio potvrdu da su dvije osobe, bez navođenja imena i prezimena, osumnjičene da su počinile to djelo i da su izvidi u tijeku, a naknadno je novinar iz svojih izvora saznao imena i prezimena tih osoba osumnjičenih da su počinile to djelo. Isti dan kada je objavljen sporni članak novinari je od državnog odvjetništva zaprimio očitovanje da je kaznena prijava odbačena, a taj podatak oni prethodno nisu dobili od policije, a na dan objave spornog članka dobili su od državnog odvjetništva obavijest da su privedene osobe puštene iz istražnog zatvora. Nisu čekali priopćenje državnog odvjetništva iz razloga što su o spornom događaju obaviješteni od policije, o čemu su izvijestili glavnog urednika koji je procijenio da mogu objaviti sporni članak bez očitovanja državnog odvjetništva, a isto tako je i glavni urednik zaključio da je trebalo objaviti i ime tužiteljice.

20. Imajući u vidu iskaze glavnog urednika tuženika i glavnog urednika rubrike crne kronike, po ocjeni ovog suda proizlazi da je tuženik objavom spornog članka htio probuditi interes javnosti navodeći u spornom članku neistinite informacije koje nisu dovoljno dobro provjerili, te da je objavom takvih informacija članak izazvao negativan stav čitatelja i osoba iz njezine okoline prema tužiteljici, pa je stoga tuženik objavom sporne, nedovoljno provjerene informacije, povezujući ju izravno s tužiteljicom, povrijedio njezinu privatnost, dostojanstvo, čast i ugled, zbog čega joj je dužan naknaditi štetu.

21. Pri tome ne postoje okolnosti navedene u čl. 21. st. 4. al. 3. ZM koje bi oslobodile tuženika od odgovornosti za naknadu štete, budući da se sporne informacije ne temelje na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeti sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije, a isto tako nije postupao u dobroj vjeri.

22. Naime, Županijsko državno odvjetništvo u P.-P. je još 8. lipnja 2018. godine donijelo rješenje kojim odbacuje kaznenu prijavu protiv tužiteljice zbog kaznenog djela razbojništva pomaganjem, a sporni članak je objavljen 18. srpnja 2018. godine, dakle više od mjesec dana kasnije, pa nije uvjerljiv navod te dvojice svjedoka, urednika tuženika, da se sporna informacija temelji na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da je točna, niti da su tek na dan objave spornog članka dobili o Županijskog državnog odvjetništva informaciju da je kaznena prijava odbačena. Tim više što nisu u spis dostavili pismeni dokaz da ih je Županijsko državno odvjetništvo baš na dan objave članka izvjestilo o odbačaju kaznene prijave.

23. Stoga, ako se činjenična tvrdnja odnosi na pitanje od opravdanog zanimanja javnosti iznimno je važno pri tome da novinar, u skladu s pravilima svoje profesije, poduzme sve što je mogao da provjeri informaciju. Potrebno je, među ostalim, informaciju provjeriti u nekoliko neovisnih izvora, pribaviti ili pokušati pribaviti isprave koje mogu ukazati na postojanje ili nepostojanje te činjenice, obratiti se osobama za koje se pretpostavlja da raspolažu odgovarajućim spoznajama o temi koja se priprema, a ovisno o prirodi informacije obratiti se radi razjašnjenja i osobi na koju se informacija odnosi. Ako na temelju tako provedenog istraživanja novinar zaključi da je činjenična tvrdnja istinita, smatrat će se da je imao osnovani razlog povjerovati u istinitost informacije, iako tu istinitost ne može pouzdano dokazati. U konkretnom slučaju autor članka imao je više nego dovoljno vremena provjeriti je li dojava koju je dobio od svog izvora, točna.

24. Osim toga, dobra vjera je načelo koje zahtijeva da se postupa pravično, pošteno i korektno, a to načelo dobre vjere u izravnoj je svezi s iznimno važnim društvenim zadaćama javnih glasila. Novinar postupa u dobroj vjeri pod uvjetom da je, s obzirom na dostupne podatke, izjave svjedoka, dokumente i slično, iskreno vjerovao u istinitost sporne informacije i – što je jako važno – poduzeo potrebne korake da je provjeri, pri čemu postoji pravilo da što je činjenična tvrdnja objektivno "škodljivija" to njena provjera mora biti rigoroznija.

25. Međutim, novinar tuženika je postupao upravo suprotno, budući da je iz iskaza svjedoka tuženika vidljivo da je autor članka članak temeljio samo na informacijama koje je dobio od svog izvora, čije ime ne može otkriti, kao i na podatku policijske uprave u kojem je samo potvrđeno da su dvije osobe, bez navođenja imena, osumnjičene za počinjenje kaznenog djela, a koju informaciju nije provjerio kod Županijskog državnog odvjetništva, niti je izvršio ikakvu detaljnu provjeru te informacije, nego ju je objavio bez te provjere i to više od mjesec dana nakon odbačaja kaznene prijave, zbog čega navod tuženika da je sporna informacija potvrđena od policijske uprave ne ekskulpira tuženika od odgovornosti za štetu, tim više što tuženik ničim nije dokazao da je vršena korespondencija između autora članka i policijske uprave, kao niti sa Županijskim državnim odvjetništvom.

26. Prema tome, kako su u konkretnom slučaju iznesene neistinite tvrdnje u spornom članku kojima su povrijeđeni čast i ugled tužiteljice i to u dnevnom listu koji je tada imao nakladu od oko 20.000 primjeraka što tužiteljicu dodatno pogađa, jer je bila neopravdano izložena sudu javnosti glede svog privatnog života pa se i pretrpljeni duševni bolovi zbog inkriminiranog članka mogu mjeriti u većem intenzitetu.

27. Stoga, ocjenjujući značenje povrijeđenog dobra i druge okolnosti slučaja (odnos sredine prema tužiteljici), valjalo je preinačenjem prvostupanjske presude povisiti pravičnu novčanu naknadu štete za iznos od 25.000,00 kn, vodeći pri tome računa da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno, pa svi suprotni navodi u žalbi tuženika nisu osnovani.

28. Pri tome naknadnim ispravkom sporne informacije koju je tuženik objavio na zahtjev tužiteljice, nije tužiteljici naknađena šteta zbog objave neistinite informacije.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a sav trošak odmjeren je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa), pri čemu je sud prvog stupnja pravilno utvrdio trošak za sve radnje u postupku, koje utvrđenje prihvaća i ovaj sud, ali je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužiteljici visinu parničnog troška u preniskom iznosu, zbog čega je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude preinačiti odluku o trošku, čime je materijalno pravo, također, pravilno primijenjeno.

30. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.

31. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom, to joj je valjalo priznati trošak žalbe sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife.

32. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer za vođenje ovog postupka taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 18. svibnja 2022. godine

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.