Republika

Hrvatska

Županijski sud

u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž-801/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice I. S., OIB: … iz Z., zastupana po punomoćniku V. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: …, Z., zastupan po punomoćnici Lj. R. L., zaposlenici tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. svibnja 2022. poslovni broj P-6435/2018, u sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2022.,

p r e s u d i o i r i j e š i o  j e

Djelomično su odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tuženika C. o. d.d. te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 25. svibnja 2022. poslovni broj P-6435/2018 u točki I. radi isplate iznosa od 39.048,00 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok se upreostalom dijelu te u točki II. (odluka o trošku) ukida prvostupanjska presuda i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave, s time da će se o trošku žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku C. O. d.d., OIB: …, Z., isplatiti tužiteljici I. S., OIB:… iz Z., isplatiti iznos od 100.935,39 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 28.06.2018.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku C. O. d.d., OIB:…, Z., naknaditi tužiteljici I. S., OIB: …

iz Z., parnični trošak u iznosu od 25.157,00 kn s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.05.2022. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv gornje presude žali se tuženik zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se presuda preinači ili ukine.

3. U odgovoru na žalbu u bitnom su osporeni žalbeni navodi i predloženo odbijanje žalbe.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:

5.1. Da je među strankama neprijeporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost za naknadu štete, neprijeporno je da su tužiteljici pomoć i njegu pružali ukućani. Neprijeporno je da je 16.900,00 kn s osnova naknade štete isplaćeno tužiteljici po tuženiku prije podnošenja tužbe, a prijeporna je visina tužbenog zahtjeva. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine postavljenog tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz liječničkim vještačenjem.

5.2. Da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. M. i dr. S. proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće paravertebralne musculature vratne kralježnice, zaostala je bolnost vratne kralježnice prilikom pokreta rotacije, inklinacije i reklinacije, kao i prilikom lateralnih kretnji. Kod tužiteljice na vratnoj kralježnici postoje dokazane degenerativne promjene koje nemaju veze sa samim štetnim događajem, ali je štetni događaj prouzročio aktivaciju tih promjena u vidu naglašenijeg opsega smanjenja pokretljivosti, kao i prouzročio dodatne bolove. Kao posljedica prijeloma krstačne kosti u visini S3 segmenta zaostala je bolnost i smanjenje pokretljivosti kako slabinske tako i sakralne kralježnice i to u pokretljivosti prema naprijed i prema natrag. Također zaostala joj je bolnost prilikom duljeg sjedenja ili prilikom duljeg stajanja. Zbog navedenih ozljeda tužiteljica je trpjela bolove jačeg intenziteta koji su trajali mjesec dana, srednje jake boli kroz 3 mjeseca, dok su manji bolovi slabijeg intenziteta trajali 6 mjeseci. Kod tužiteljice su zaostali manji povremeni bolovi koji su trajne naravi i ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tužiteljica je pretrpjela primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta u trenutku nezgode koji je trajao 1-2 sata. Za vrijeme daljnjeg liječenja postojao je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja), jačeg intenziteta i trajanja 3 tjedna, srednjeg intenziteta kroz 2 mjeseca, te manjeg intenziteta tijekom 4 mjeseca. Nakon toga je zaostao sekundarni strah u vidu straha za stanje zdravlja i konačan ishod liječenja. Kod tužiteljice je nastupilo smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 10% zbog čega će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna kroz vrijeme od 6 mjeseci i to kroz prva tri mjeseca 3x4 sata tjedno, a nakon tog vremena je bila potrebna kroz 3 mjeseca 3x3 sata tjedno. Vještaci su naveli da zbog epidemiološke situacije COVID 19 nisu izvršili pregled tužiteljice obzirom da je vještačenje provedeno u vrijeme zaštite mjera od COVID 19.

5.3. Na nalaz i mišljenje vještaka primjedbe su stavili i tužiteljica i tuženik. Na primjedbe i tužitelja i tuženika pisano su se očitovali liječnici vještaci (list 160-161 spisa) te su u odnosu na primjedbe tužiteljice naveli da su neosnovane primjedbe koje su vezane uz spominjanje glavobolje i vrtoglavice jer tužiteljica nije zadobila potres mozga, a isto tako nisu za tužiteljicu zaostale veće trajne posljedice zbog prijeloma krstačne kosti. Uzimajući u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i činjenicu da se tužiteljica liječila tijekom 18 mjeseci, vještaci su naveli da su sve ove tegobe i tijek liječenja ocijenili u svom nalazu i mišljenju te su kod istoga u cijelosti ostali. Nadalje, u odnosu na primjedbe tuženika vještaci navode da su svoju ocjenu dali na temelju objektivne medicinske dokumentacije, a činjenica da je tužitelju ocjena vještaka preniska, a tuženiku previsoka, potvrđuje da su vještaci trajne kvalifikatorne posljedice kod tužiteljice ispravno utvrdili.

5.4. Nakon očitovanja liječnika vještaka tuženik je predložio izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem, a koji dokazni prijedlog je sud odbio jer nalaz i mišljenje vještaka nije nejasan, nepotpun ili proturječan sam sa sobom ili s utvrđenim okolnostima, a ne postoji niti osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, to je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan stručno i nepristrano, na temelju medicinske dokumentacije. Time je sud u cijelosti utvrdio osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

5.5. Da je u odnosu na troškove liječenja sud saslušao tužiteljicu koja je iskazala da je imala troškove liječenja koje je specificirala u tužbi i svaki trošak je dokazala priloženim računima. Prema preporuci liječnika specijaliste trebala je nabaviti lijekove, te je za nabavku nekih lijekova koje ne pokriva zdravstveno osiguranje platila trošak nabavke lijekova odnosno participaciju za lijekove. Bez obzira na utvrđenja vještaka tvrdi da je imala snažne vrtoglavice te je po preporuci specijalista kupila lijekove protiv vrtoglavice, a trošak tih lijekova ne pokriva HZOO. Tvrdi da njezino zdravstveno stanje nikako nije išlo na bolje, te je tijekom 11 mjeseci hodala na štakama i nije bila samostalno pokretna. S obzirom da njezino zdravstveno stanje zahtijevalo oporavak, a Toplice se na teret HZZO-a ne mogu dobiti osim eventualno jedanput godišnje i to neposredno nakon ozljeđivanja, ali se može dobiti uputnica za fizikalnu terapiju, tako je dobila uputnicu od strane svog nadležnog izabranog liječnika te je dva puta bila u Toplicama u L. i tamo je platila smještaj. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice saslušane kao stranke, jer je općepoznata činjenica da pacijenti ne mogu obaviti sve preglede putem HZZO-a, te da se na pretrage mora jako dugo čekati, pa stoga sud ocjenjuje da se radi o potrebnim troškovima za daljnje liječenje i za što brži oporavak tužiteljice. Isto tako je notorno da se i za lijekove koji su na listi HZZO-a mora plaćati participacija, a isto tako postoje i brojni lijekovi koji se mogu nabaviti uz liječnički recept ali se moraju platiti. Prema stavu VSRH izraženom u rješenju Rev-1146/10-2 ocjena opravdanosti troškova liječenja učinjenih u privatnim ustanovama ovisi o činjeničnim utvrđenjima u svakom konkretnom slučaju, a ne samo o tome može li se jednako kvalitetna usluga obaviti putem HZZO-a. Stoga je sud uvidom u priložene račune i na temelju saslušanja tužiteljice utvrdio da je tužiteljica imala troškova liječenja koje je platila, to je dokazala plaćenim računima, a ukupan iznos plaćenih računa daje zbroj od 5.035,39 kn što sud nalazi osnovanim. Stoga tužiteljica ima pravo na naknadu troškova liječenja prema odredbi čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO), a tako i VSRH broj Rev-79/08.

5.6. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije), sud se rukovodio jačinom i trajanjem pretrpljenih tjelesnih boli, duševnih boli i straha izazvanih trajnim narušenjem zdravlja. Prema ocjeni suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju u kojem ovaj sud odlučuje, potrebno je procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju, da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti. Cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. st. 2 ZOO-a, intenzitet i trajanje bolova koje je trpjela tužiteljica, sud je tužiteljici utvrdio osnovanim zatraženi iznos od 65.950,00 kn. Pri tome je sud imao u vidu i ostale okolnosti značajne za visinu ove nematerijalne štete, kao što su karakter ozljeda, tijek liječenja i sve ostale neugodnosti vezane uz liječenje. S obzirom da je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela strah, sud je tužiteljici utvrdio osnovanim zatraženi iznos od 30.000,00 kn. Pri tome je sud imao u vidu i ostale okolnosti značajne za visinu ove nematerijalne štete, kao što su karakter ozljeda, tijek liječenja i sve ostale neugodnosti vezane uz liječenje. Cijeneći stupanj umanjenja životne i radne aktivnosti tužiteljice u omjeru od 10%, prema odredbi čl. 1100. st. 2.. ZOO-a, sud je tužiteljici utvrdio osnovanim zatraženi iznos od 11.250,00 kn, pri tome imajući u vidu da je tužiteljica rođena 1961. godine, te će po redovnom tijeku stvari ove posljedice trpjeti dugi niz godina. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u svezi s time. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 252 sata, a koju pomoć i njegu su joj pružali ukućani. Sud je mišljenja da primjerena cijena tuđe pomoći i njege koju pružaju članovi obitelji, a koji nisu dužni pomoć pružati besplatno iznosi 25,00 kn za 1 sat tuđe pomoći i njege. Ova cijena je primjerena pomoći u kući u G. Z. u vrijeme kada je pomoć pružana, a i danas budući je pružanje nemedicinske kućne pomoći bitno slično uslugama koje pružaju kućne pomoćnice. Stoga kako tužiteljičino imovno stanje valja dovesti u takvo stanje da joj u cijelosti bude naknađeno ono što mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koje joj pružaju treće osobe, a po ocjeni ovog suda minimalna primjerena cijena za takvu vrstu pomoći iznosi 25,00 kn za 1 sat što za potrebnih 252 sata pružene tuđe pomoći i njege iznosi 6.300,00 kn, a koji zatraženi iznos je sud našao u cijelosti osnovan. Time je sud našao da je osnovan zahtjev tužiteljice za tjelesne boli, strah, smanjenje životne aktivnosti, tuđu pomoć i njegu u ukupnoj svoti od 112.800,00 kn. Kako je tuženik tužiteljici prije početka ovog postupka isplatio ukupno po njemu nesporan iznos s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu svotu od 16.900,00 kn, to je sud tužiteljici dosudio na ime naknade neimovinske štete 90.500,00 kn, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 5.400,00 kn odnosno ta dva iznosa daju zbroj od 95.900,00 kn, te je tužiteljici dosudio i trošak plaćenih troškova liječenja u ukupnom iznosu od 5.035,39 kn, što zajedno čini svotu od 100.935,39 kn koji iznos je sud tužiteljici i dosudio. Sud je tužiteljici na imovinsku i neimovinsku štetu dosudio kamatu tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 28. lipnja 2018., a kako je to tužiteljica zatražila jer se tužiteljica s odštetnim zahtjevom obratila tuženiku dana 27. lipnja 2018., pa tužiteljica ima pravo zatražiti kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer je tako propisano odredbom čl. 1103. ZOO-a koji propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se ne dovodi u pitanje dosuđena šteta u iznosu od 39.048,00 osim što se neosnovano prigovara navedenoj imovinskoj šteti na ime tuđe njege i pomoći jer je tijek zateznih kamata dosuđene na način da teku 28. lipnja 2018., tj. nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 27. lipnja 2018. sukladno čl. 1103. ZOO-a, kao i na iznos tuđe i njege i pomoći, jer se zahtjev na naknadu štete doduše odnosi na potraživanje tzv. nenovčane imovinske štete, ali u konkretnom slučaju visina štete nije utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja pa tužiteljici pripada zatezna kamata na utvrđeni iznos štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer je cijena utvrđena, kako je navedeno u obrazloženju pobijane presude, u vrijeme pružanja usluge (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 3439/2018).

7. Kako u tom dijelu pobijana presuda nije ostvarila niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) na koje ovaj pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a to je u tom dijelu valjalo djelomično odbiti žalbu i djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu.

8. Međutim, što se tiče prigovora tuženice glede dosuđene neimovinske štete na ime pretrpljenih fizičkih boli i straha iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka prvostupanjski sud otklanja, u bitnom, uz paušalno obrazloženje da je nalaz dan stručno i nepristrano, na temelju medicinske dokumentacije.

9. Opravdano se u žalbi navodi da je u podnesku od 3. prosinca 2021. (list spisa 164) tuženik prigovorio i dopunskom nalazu vještaka jer sami vještaci navode da su u ocjeni straha i fizičkih bolova iste ocijenili više od uobičajenog kod većine osoba s istim ozljedama i da to nisu potkrijepili objektivnim medicinskim razlozima, dakle, sami navode da nalaz znatno odstupa od uobičajene prakse i objektivnih normi vještačenja bez potrebne medicinske dokumentacije iz koje bi to proizlazilo (pregledi i terapija), predloživši usmeno saslušanje vještaka na ročištu ili kontrolno vještačenje.

10. Treba reći da nalaz i mišljenje vještaka sud ocjenjuje kao i svaki drugi dokaz, a u konkretnom slučaju sud prvog stupnja olako prelazi preko činjenice da su vještaci pretrpljeni strah i fizičke boli za tužiteljicu ocijenili znatno više od uobičajenog argumentirajući to samo time da je svaki čovjek posebna jedinka ne navodeći koje bi to bile okolnosti na strani tužiteljice koje bi opravdavale takvu ocjenu, s time da po motrištu ovog suda narav povreda na to ne upućuje (natučenje glave i leđa, istegnuće muskulature vratne kralježnice i prijelom krstačne kosti, ali bez pomaka).

11. U odnosu na žalbeni navod tuženika da vještaci nisu saslušani na glavnoj raspravi glede njegovih primjedbi treba reći da prema odredbi čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Imajući na umu da je tuženik navedenim obrazloženim podneskom prigovorio pisanom nalazu i mišljenju vještaka, da je na ročištu održanom pred prvostupanjskim sudom 7. ožujka 2022. ustrajao kod prigovora na nalaz vještaka i predložio pozvati iste na ročište radi očitovanja na istaknute prigovore, odnosno provesti kontrolno vještačenje, za zaključiti je da je odbijanjem tog dokaznog prijedloga tuženik onemogućen u raspravljanju pred sudom, kako se to navodi u žalbi (v. primjerice odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 298/2021 i Rev 493/2020).

12. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a djelomično ukinuti prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu, a posljedično i odluku o trošku, dok je odluka o trošku žalbenog postupka donesena u smislu čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zadru, 18. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Katija Hrabrov