Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-562/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u pravnoj stvari ovrhovoditelja, D. I. I. A., B., OIB: …, zastupan po punomoćniku N. G., odvjetniku u Z., protiv ovršenice M. R., Z., OIB:…, zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici u Z., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 2022., pod poslovnim brojem Ovr-632/21, 18. listopada 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. srpnja 2022., pod poslovnim brojem Ovr-632/21.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je kako je u ovršnom postupku nastupila subjektivna preinaka na strani ovrhovoditelja na način da je umjesto ovrhovoditelja stupila u poziciju V. R. iz P., OIB: …, te nastavila ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali ovršenica osporavajući rješenje u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. Ovršnog zakona (dalje: OZ – "Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), s prijedlogom da se rješenje ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Ovrhovoditelj nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovom konkretnom predmetu prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-632/21 od 17. ožujka 2021. odredio ovrhu radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja DDM I. I. A. i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom i isplatom, i to na nekretnini pobliže označenoj u rješenju o ovrsi, i to novčanog iznosa pobliže označenog u rješenju o ovrsi.
6. Nakon toga s obzirom da je došlo do promjene na strani vjerovnika i prijedloga za subjektivnom preinakom na strani ovrhovoditelja, sud je donio osporene rješenje, a sve ovo jer bi po ugovoru o ustupu-prijenosu tražbine, a na kojem ugovoru su ovjerovljeni potpisi stranaka, odnosno zastupnika stranaka, prvostupanjski sud smatrao da su ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 32. OZ-a.
7. Zaključak prvostupanjskog suda kako su ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 32. stavak 3. OZ-a kao pravilan prihvaća i ovaj sud.
8. Naime, odredbom članka 18. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (dalje: ZID OZ/14 – "Narodne novine" broj 93/14), u članku 32. iza stavka 2. dodani su stavci 3. i 4., a stavak 3. glasi: "ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj, umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Ako prijenos ne može dokazati na taj način prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Novi ovrhovoditelj mora primati ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kada u njega stupa. Za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika."
9. Ugovor o ustupu tražbine (ugovor o cesiji) jest ovjerena privatna isprava, a što znači da su se u cijelosti ostvarile pretpostavke iz odredbe članka 32. stavak 3. OZ-a, odnosno da je došlo do promjene vjerovnika, što je dokazano ovjerenom privatnom ispravom, a za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.
10. Suprotno od žalbenih navoda za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika u smislu odredbe članka 82. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18 i 126/21).
11. S obzirom na činjenicu kako se u ovršenikovoj žalbi ističe da općenito novi vjerovnik nije ovlašten tražiti ovrhu, odnosno osporava se valjanost ugovora o ustupu-prijenosu tražbine, to ovi žalbeni navodi u biti predstavljaju žalbeni razlog propisan odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, a po ovom žalbenom razlogu neovisno što je istaknut u ovoj fazi ovršnog postupka, potrebno je analognom primjenom odredbe članka 52. stavak 1. OZ-a u svezi odredbe članka 55. OZ-a da prvostupanjski sud zaključkom uputi ovršenika da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
12. Iako se izrijekom u žalbi ovršenik poziva na odredbe članka 33. i 34. OZ-a valjala istom ukazati kako niti iz jedne isprave u spisu ne proizlazi da bi ovršenikova obveza bila uvjetovana prethodnim ili istodobnim ispunjenjem neke obveze ovrhovoditelja ili nastupanjem nekog uvjeta, u smislu odredbe članka 33. OZ-a, niti je u smislu odredbe članka 34. OZ-a ovršeniku utvrđeno pravo na temelju ovršne isprave birati između više predmeta svoje obveze, a što znači da su ovi žalbeni razlozi neutemeljeni.
13. Ispitujući osporeno rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi odredbe članka 381. ZPP-a, a sve sukladno odredbi članka 21. OZ-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio povrede postupka, kao i da je pogrešno primijenio materijalno pravo.
14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti ovršenikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.
U Splitu 18. listopada 2022.
Sudac:
Miho Mratović, v. r.