Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 72 Gž-678/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. G. iz V., OIB …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda M. i B. iz R., protiv tuženika G. R., OIB …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž., G. i R. iz R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1161/18-13 od 25. listopada 2019., dana 18. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1161/18-13 od 25. listopada 2019.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"1. Proglašava se nedopuštenim ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovr-3452/2017-5 od 31. kolovoza 2017.

2. Nalaže se tuženiku G. R., OIB …, da tužiteljici S. G. iz V., OIB …, naknadi troškove postupka 6.250,00 kn.

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u visini od 5.625,00 kn, kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka uključujući i trošak ovog žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713,89/14 i 70/19,80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-apa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.t.11.ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem ovrhe nedopuštenom a koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr- 3452/2017-5 od 31. kolovoza 2017. zbog zastare tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika, a koji je predviđen čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55 /16,73/17 i 131/20 - dalje OZ) a zbog kojeg je tužiteljica upućena u ovaj parnični postupak.

7. Ovdje nije sporno da je tuženik G. R. kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenice S. G. radi ovrhe na nekretninama ovršenice, dana 29. svibnja 2017., i to rješenja G. R., Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Klasa: …, Urbroj: … od 22. siječnja 2003., koje rješenje je postalo pravomoćno i izvršno 6. ožujka 2003., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika, u iznosu od 90.471,33 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče od 6. ožujka 2003. do isplate te je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovr-3452/2017-5 od 31. kolovoza 2017. sud odredio predloženu ovrhu.

8. Međutim ovdje je sporno da li je nastupila zastara potraživanja na koju se poziva tužiteljica smatrajući da se radi o zastarnom roku od 5 godina pozivajući se na Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 103/96 - dalje ZUP) i Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01 - dalje ZKG).

9. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe pozivajući se na recentnu sudsku praksu u istovrsnim predmetima da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo pozivajući se na čl. 270. st. 7. ZUP-a, ističući da novčano potraživanje jedinice lokalne samouprave koje po svojoj prirodi predstavlja komunalni doprinos zastarijeva u desetogodišnjem roku propisanom čl. 233. ZOO-a te da su ovdje u primjeni odredbe Zakona o obveznim odnosima te s obzirom da se u ovom konkretnom slučaju radi o sudskoj ovrsi koja se provodi po pravilima OZ-a, koji direktno upućuje na primjenu Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO-a) i to čl. 233. ZOO-a prema kojoj odredbi sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koji zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz spisa G. R. - Odjel gradske uprave za komunalni sustav Klasa: …, Urbroj: …, proizlazi da je tužiteljici, kao obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa, rješenjem od 22. siječnja 2003. određena visina komunalnog doprinosa za rekonstrukciju dvojne stambene građevine, u iznosu od 90.471,33 kn, u roku od 15 dana,

- da je G. R. - Odjel gradske uprave za komunalni sustav donio rješenje o ovrsi, pljenidbom novčanih sredstava kod ovlaštene organizacije za platni promet Klasa: …, Urbroj: … dana 3. ožujka 2008., protiv ovršenice S. G., na ime dugovanja komunalnog doprinosa u iznosu od 90.471,33 kn s osnova glavnice, zakonskih zateznih kamata i troškova ovrhe, protiv kojeg rješenja je ovršenica uložila žalbu 18. ožujka 2008., prije svega ističući prigovor zastare naplate komunalnog doprinosa, te je nadležni upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša, odlučujući o žalbi ovršenice, svojim rješenjem Klasa: …, Urbroj: … od 31. ožujka 2009. poništio pobijano rješenje od 3. ožujka 2008. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak,

- da iz obrazloženja istog rješenja proizlazi da se ovo drugostupanjsko tijelo osvrnulo i na žalbene navode o zastari predmetnog potraživanja, ocijenivši da dug komunalnog doprinosa zastarijeva u roku pet godina nakon što je rješenje postalo izvršno sukladno čl. 270. st. 7. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 103/96), jer se protekom tog roka ne može pristupiti izvršenju tog rješenja. Kako je žaliteljici utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, kao ovršnoj ispravi, postalo ovršno s danom 6. ožujka 2003., a žalbom pobijano rješenje je doneseno 3. ožujka 2008., dakle unutar roka od pet godina od izvršnosti rješenja je tijelo prvog stupnja u zakonskom roku pokrenulo postupak ovrhe,

- da je isto tijelo donijelo je rješenje o ovrsi Klasa: …, Urbroj: … od 30. travnja 2009., pljenidbom novčane tražbine ovršenika (mirovine),

- da tuženik kao ovrhovoditelj nije uspio naplatiti svoju tražbinu i to pljenidbom novčanih sredstava tužiteljice kao ovršenice temeljem rješenja od 3. ožujka 2008. odnosno rješenja od 30. travnja 2009., nakon čega je i pred ovim sudom pokrenuo postupak ovrhe na nekretninama u suvlasništvu tužiteljice koji postupak je započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu od 25. svibnja 2017.

11. Međutim iako je sud pravilno zaključio da je tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenim osnovan jer je nastupila zastara ,prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio o kojem zastarnom roku se radi u ovom konkretnom slučaju.

12. Pravilno se sud poziva na odredbu čl.32.st.7.ZKG-a prema kojoj izvršenje rješenja o komunalnom doprinosu u nadležnosti je jedinica lokalne samouprave ,tj. nadležnog upravnog tijela koje izvršenje provodi u skladu s propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak odnosno dobit a što znači da se Opći porezni zakon primjenjuje na postupak ovrhe rješenja o komunalnom doprinosu.

13. Prema odredbi čl.2.Općeg poreznog zakona ( Narodne novine broj 127/00,86/01 i 150/02-dalje OPZ) oblici javnih davanja jesu porezi,carine, pristojbe i doprinosi, pa je stoga komunalni doprinos javno davanje koje je obveznik plaćanja komunalnog doprinosa dužan platiti jedinici lokalne samouprave.

14. Stoga se u predmetnoj parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pokrenutoj povodom prigovora zastare za donošenje odluke o opstojnosti tuženikovog potraživanja primjenjuju rokovi iz specijalnog zakona važećeg u vrijeme donošenja rješenja tuženika od 22. siječnja 2003. kojim je tužiteljici kao obveznici komunalnog doprinosa utvrđena visina komunalnog doprinosa.

15. Odredbom čl.90. OPZ-a propisan je relativni rok zastare od tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći ,dok je odredbom čl.92. istog zakona propisana apsolutna zastara koja nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi puta teći .

Pri tome valja naglasiti da prekid zastare koji je propisan čl.91.OPZ-a odnosi se samo na relativnu zastaru iz čl.90.OPZ-a te ne utječe na tijek apsolutne zastare iz čl.92.OPZ-a.

16. Prema tome kako je rješenje ,a kojim je određena tužiteljici visina komunalnog doprinosa za rekonstrukciju dvojne stambene građevine u iznosu od 90.471,33 kn doneseno 22.siječnja 2003. te je isto postalo izvršno s danom 6. ožujka 2003. onda prema odredbi čl.90.st.4.OPZ-a zastara prava počinje teći istekom godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu dakle od 1. siječnja 2004. i ističe 1. siječnja 2010.

17. S obzirom da je ovdje tuženik G. R. kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu 29.svibnja 2017. na temelju ovršne isprave , rješenja G. R., Odjela gradske uprave za komunalni sustav, Klasa: …, Urbroj: … od 22. siječnja 2003., koje rješenje je postalo pravomoćno i izvršno dana 6. ožujka 2003.te s obzirom da je zastara prava nastupila 1. siječnja 2010. onda je iz tih razloga valjalo proglasiti ovrhu nedopuštenom.

18. Ovdje valja naglasiti da donošenje rješenja o ovrsi od 3. ožujka 2008. kao i rješenja o ovrsi od 30. travnja 2009. utječe na prekid zastare ali samo relativne zastare a ne utječe kako je već naprijed navedeno na tijek apsolutne zastare iz čl.92.OPZ-a a ovdje je upravo riječ o apsolutnoj zastari.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno i zakonito na temelju odredbe čl.154.st.1.i čl.155.st.1.ZPP-a te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

20. Žalbeni prigovor tuženika da je sud odmjerio trošak parničnog postupka u previsokom iznosu koji nije u skladu s Tarifom je paušalne naravi jer tuženik ne konkretizira za koje radnje smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

21. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl.373.t.3..ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

22. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka.

23. Tužiteljici nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 18. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.