REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 2115/20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja J. P., O.: …, iz T., protiv tuženica pod

1) L. G., O.: …, iz S., zastupane po pun.

B. M., odvj. u S. i pod 2) N. R., O.: …, iz S.,

zastupane po pun. I. R., odvj. u S., radi utvrđenja, nakon glavne

i javne rasprave održane dana 1. rujna 2022. g. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice pun. tužene pod 1) i pun. tužene pod 2), dana 17. listopada 2022. g.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da je tužitelj J. P., O.: …, suvlasnik stana u

S., površine 61,44 m², označen brojem 2, ulaz 3,

položen u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. 6475/23 z.u. 13327 k.o. S., poduložak 81 za ½ dijela te se ovlašćuje temeljem presude i bez daljnjeg sudjelovanja tužene pod 1) L. G., O.: …, zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva za ½ dijela uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene pod 1).''.

r i j e š i o j e :

I.Odbacuje se tužba u dijelu kojim je tužitelj zatražio utvrđenje da stan u S., površine 61,44 m², označen brojem 2, ulaz 3, položen u

prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. 6475/23 z.u. 13327 k.o. S., poduložak 81 predstavlja bračnu stečevinu između tužitelja J. P. i tužene pod 2) N. R. te u dijelu kojim je tužitelj zatražio utvrđenje da je tužena pod 2) suvlasnica opisanog stana za ½ dijela kao nedopuštena.

II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženoj pod 1) na ime parničnog troška iznos od 5.468,75 kn/725,83 eur[1] .

Dužan je tužitelj u roku od 15 dana isplatiti tuženoj pod 2) na ime parničnog troška iznos od 5.468,75 kn/725,83 eur.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom od 15. studenog 2012. g., koja je evidentirana pod poslovnim brojem Pst 1315/12, protiv tužene L. G. u kojoj je naveo da su tužitelj

i N. P. jedini i isključivi vlasnici stana u S., površine 61,44 m2

označenog brojem 2, ulaz 3, položenog u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. 6475/23 z.u. 13327 poduložak 81 k.o. S. koji su tužitelj i N. P., kao bračni drugovi, kupili 15. lipnja 2005. g. pomoću stambenog kredita koji su dobili od S.B. d.d. i to tužena pod 2) kao korisnik kredita i tužitelj kao sudužnik. Stan da je

samo formalno kupljen na ime tužene pod 1), inače majke N. P., a da je

stvarno vlasništvo tužitelja i N. P. na jednake dijelove, što da potvrđuje ovjerena Izjava L. G.. U međuvremenu da je razveden brak tužitelja i N.

P. presudom Općinskog suda u Trogiru P-163/09. Stan da je samo formalno upisan na ime tužene pod 1) kao njeno potonje vlasništvo, dok je S.B. d.d. upisana kao prethodni vlasnik radi osiguranja podmirenja kredita. Prvotna namjera tužitelja i N. P. da je bila da ovaj stan kupe na ime tužiteljeve sestre I. Š., ali da su ga na kraju formalno kupili na ime tužene pod 1). Kako tužitelj ima pravni interes srediti zemljišno-knjižno stanje predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da su tužitelj i N. P. jedini i isključivi vlasnici, svaki za po ½

idealnog dijela opisanog stana zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade te zemljišta na kojem je zgrada izgrađena te im je tužena pod 1) dužna izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja i N. P., svakog za po ½ dijela koju će u protivnom zamijeniti presuda. Postavljen je i podredni tužbeni zahtjev kojim je zatraženo utvrđenje da je tužitelj suvlasnik za ½ idealnog dijela opisanog stana zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade te zemljišta na kojem je zgrada izgrađena te mu je tužena pod 1) dužna izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja za ½ idealnog dijela koju će u protivnom zamijeniti presuda.

U odgovoru na tužbu tužena L. G. prigovorila je označenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše niskoj te je navela da je tužba nerazumljiva i nepotpuna jer se u narativnom dijelu spominje i tužena pod 2), a podnesena je samo protiv jedne tužene. U odnosu na navod tužitelja da opisani stan predstavlja imovinu stečenu u braku izjasnila se da se radi o zasebnoj imovini N. P. stečenoj sredstvima N.

P., pa ukoliko tužitelj tvrdi drugačije da je trebao ustati tužbom radi utvrđenja bračne stečevine. Iako se tužitelj poziva na Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva broj 80277/05 od 27. svibnja 2005. g., da se taj Ugovor ne dostavlja kao dokaz.

Na ročištu od 17. veljače 2014. g. tužitelj je pozvan izjasniti se da li je u ovoj parnici tužena jedino L. G. ili je to i N. P..

U podnesku od 4. rujna 2014. g. kao tužene označene su tužena pod 1) L.

G. i pod 2) N. P..

Nakon toga sud je dopisom od 8. rujna 2014. g. pozvao N. P., u odnosu

na koju je tužitelj proširio tužbu, izjasniti se pristaje li na proširenje tužbe u smislu odredbe čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91,

91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13).

Novooznačena tužena pod 2) N. P. dostavila je u spis podnesak od 29.

rujna 2014. g. u kojem je dala svoj pristanak na proširenje tužbe.

U odgovoru na tužbu tužena pod 2) istakla je prigovor presuđene stvari navodeći da je u predmetu diobe bračne stečevine pred Općinskim sudom u Trogiru dana 8. srpnja 2010. g. zaključena sudska nagodba kojom su tužitelj i tužena pod 2) u potpunosti uredili svoje odnose iz osnova bračne stečevine. Tom nagodbom sporni stan nije obuhvaćen jer nije predstavljao bračnu stečevinu. Nagodbom su stranke navele i da su razriješile sve odnose iz osnova bračne stečevine te da jedna prema drugoj nemaju nikakvih daljnjih potraživanja.

U podnesku od 30. listopada 2014. g. tužitelj je označio kao tuženu pod 2) N. R., navodeći da je u međuvremenu ova tužena promijenila prezime.

Na ročištu od 13. studenog 2014. g. sud je saznao da je tužitelj ustao i tužbom radi utvrđenja ništavosti sudske nagodbe koja je podnesena 14. studenog 2012. g. i zaprimljenom pred Općinskim sudom u Trogiru, sada ovim sudom, i koja se vodi pod poslovnim brojem P 549/12. Iz pribavljenog predmeta bivšeg Općinskog suda u Trogiru, sada ovog suda broj P 549/12, sud je utvrdio da je u tom predmetu podnesena tužba protiv tužene pod 2) kojom tužitelj traži utvrđenje ništetnosti sudske nagodbe zaključene između stranaka u predmetu Općinskog suda u Trogiru broj P 529/09.

Rješenjem broj Pst 1315/12 od 22. siječnja 2015. g. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim sudom u Trogiru vodi pod poslovnim brojem P 549/12.

Postupak je nastavljen rješenjem broj Pst 1315/12 od 21. travnja 2017. g. Nakon pravomoćnosti rješenja predmet je dobio novi poslovni broj P 3022/17.

Rješenjem broj P 3022/17 od 26. lipnja 2017. g. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom, Stalnom službom u Trogiru pod brojem R1 Ob-539/16, a po prijedlogu Županijskog državnog odvjetništva u S. radi lišavanja poslovne sposobnosti tužitelja i postavljanja skrbnika. Postupak je nastavljen rješenjem broj P 3022/17 od 30. prosinca 2019. g. te je predmet nakon pravomoćnosti rješenja dobio novi poslovni broj P 2115/20.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 4. rujna 2014. g. te je tužitelj zatražio utvrđenje da stan u S., površine 61,44 m²,

označen brojem 2, ulaz 3, prizemlje, sagrađen na čest. zem. 6475/23 z.u. 13327 k.o. S. poduložak 81, predstavlja bračnu stečevinu između tužitelja i tužene pod 2), da je tužitelj suvlasnik stana za ½ dijela, dok je tužena pod 2) suvlasnica za ½ dijela te ovlaštenje temeljem presude i bez daljnjeg sudjelovanja tužene pod 1) zatražiti i postići upis prava suvlasništva za ½ dijela opisanog stana uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene pod 1).

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izjave tužene pod 1) od 29. svibnja 2009. g., presude Općinskog suda u Trogiru broj P 163/09 od 3. studenog 2009. g., potvrde od 12. svibnja 2005. g., potvrde od 4. svibnja 2005. g., potvrde od 7. listopada 2014. g. i predmeta broj P 529/09 Općinskog suda u Trogiru koji se nalazi u privitku spisa, broj P 8259/09 ovog suda koji se nalazi u privitku spisa, broj P 6211/19 ovog suda čiji su dijelovi kopirani te se u posebnom omotu nalaze u privitku spisa, broj P 549/12 (novi broj P 9007/15) ovog suda čiji su dijelovi kopirani te se u posebnom omotu nalaze u privitku spisa, broj Povrv 886/20 ovog suda čiji su dijelovi kopirani odnosno isprintani iz eSpisa te se u posebnom omotu nalaze u privitku spisa i broj R1 Ob 539/16 ovog suda, Stalne službe u Trogiru čiji su dijelovi kopirani odnosno isprintani iz eSpisa te se u posebnom omotu nalaze u privitku spisa.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužba na utvrđenje u odnosu na tuženu pod 2) je nedopuštena.

Tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 1) nije osnovan.

Predmet postupka predstavlja zahtjev kojim je tužitelj zatražio utvrđenje da stan u S., površine 61,44 m², označen brojem 2, ulaz 3,

prizemlje, sagrađen na čest. zem. 6475/23 z.u. 13327 k.o. S. poduložak 81,

predstavlja bračnu stečevinu između tužitelja i tužene pod 2), zatim utvrđenje da su tužitelj i tužena pod 2) suvlasnici tog stana svaki za po ½ dijela te ovlaštenje temeljem presude i bez daljnjeg sudjelovanja tužene pod 1) zatražiti i postići upis prava suvlasništva za ½ dijela opisanog stana uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene pod 1).

Tužena pod 2) je u odgovoru na tužbu navela da su tužitelj i tužena pod 2), kao bivši bračni drugovi, vodili pred Općinskim sudom u Trogiru postupak diobe bračne stečevine u predmetu pod brojem P 529/09 u kojem da je dana 8. srpnja 2010. g. zaključena sudska nagodba kojom su tužitelj i tužena pod 2) u potpunosti uredili svoje odnose iz osnova bračne stečevine. Tom nagodbom da sporni stan nije obuhvaćen jer nije predstavljao bračnu stečevinu. Nagodbom da su stranke tog postupka navele i da su razriješile sve odnose iz osnova bračne stečevine te da jedna prema drugoj nemaju nikakvih daljnjih potraživanja, pa je istakla prigovor presuđene stvari.

Sud je pribavio i pregledao predmet Općinskim sudom u Trogiru broj P 529/09 koji se vodio između tužitelja, kao tuženika u tom predmetu, i tužene pod 2), kao tužiteljice, a radi diobe bračne stečevine. Tužiteljica je u tom predmetu u tužbi navela da bračnu stečevinu stranaka čini stan u Trogiru, površine 61 m² i automobil B. te je predložila da sud utvrdi da su stranke suvlasnici tog stana za po ½ dijela, a tužiteljica da je vlasnica automobila.

Tuženik je u tom predmetu već u odgovoru na tužbu naveo da je tužiteljica izostavila navesti da bračnu stečevinu predstavlja i stan u S., površine

61,44 m² koji se isto ima podijeliti na jednake dijelove. Stan da je samo formalno kupljen na ime tužiteljičine majke L. G., u ovom predmetu tužene pod 1), te je kao dokaz dostavljena izjava tužene pod 1) od 29. svibnja 2009. g. koju je tužitelj i u ovom predmetu dostavio u spis. U odgovoru na tužbu tuženik, u ovoj parnici tužitelj, postavio je protutužbeni zahtjev kojim je, između ostalog, zatražio utvrđenje da je i stan u S., zajednička bračna stečevina stranaka na jednake dijelove. Ujedno je obavijestio sud da je podnio i tužbu radi ispravka uknjižbe na stanu u S. jer je kao vlasnik upisana L. G., a radi se o predmetu ovog suda broj P 8259/09 koji je ovaj sud isto pribavio i pregledao.

Nadalje, u podnesku tuženika u predmetu P 529/09 od 8. lipnja 2010. g. tuženik je predložio tekst sudske nagodbe u tom predmetu na način da tužiteljica N. P.

prizna tuženiku J. P. isključivo pravo vlasništva nad stanom u T. te se odriče bilo kakvih obveznopravnih ili stvarnopravnih potraživanja u odnosu na taj stan, a tuženik da se odriče bilo kakvih obveznopravnih ili stvarnopravnih potraživanja u odnosu na stan u S., K oji je kupljen na ime majke tužiteljice L.

G.. U odnosu na kredite tuženik je predložio da se utvrdi da će on preuzeti na sebe kredit u iznosu od 70.000 CHF, a tužiteljica kredit u iznosu od 50.000 CHF, a sve u roku od 30 dana od dana upisa stana u T. u zemljišne knjige na ime tuženika za cijelo. Na ročištu od 8. srpnja 2010. g. u predmetu P 529/09 Općinskog suda u Trogiru stranke tog postupka postigle su sudsku nagodbu u kojoj su, između ostalog, utvrdili da su tijekom trajanja bračne zajednice stekli imovinu: stan u T., osobni automobil marke B., sredstva uložena u kupnju i adaptaciju stana u S. koji glasi na ime

L. G. koji stan da je kupljen i adaptiran za potrebe zajedničkog života bivših supružnika i dvije police životnog osiguranja, kao i obveze: dva stambena i jedan nenamjenski kredit te da dijele u braku stečenu imovinu i obveze na način da, između ostalog, tužiteljica N. P. priznaje tuženiku J. P. isključivo pravo vlasništva nad stanom u T. te s odriče bilo kakvih obveznopravnih ili stvarnopravnih potraživanja u odnosu na taj stan. Stranke su u nagodbi odredile i način podjele obveza (kredita). Tuženik je stekao ovlaštenje u zemljišnim knjigama ishoditi za sebe upis prava vlasništva nad stanom u T. te su se stranke obvezale pred sudovima u S. i T. povući sve tužbe koje su u tijeku.

Tako je tužitelj povukao tužbu u predmetu P 8259/09 koji je pokrenuo protiv tuženica pod 1) i 2) radi ispravke uknjižbe u odnosu na stan u S., navodeći u podnesku od 30. srpnja 2010. g. da su stranke sklopile sudsku nagodbu

prema kojoj se i taj parnični postupak okončava povlačenjem.

Stoga ovaj sud navodi kako nije točan navod tužitelja da predmetna nekretnina nije bila predmet postupka pred Općinskim sudom u Trogiru broj P 529/09. Sudska nagodba u tom predmetu donesena je ne samo vezano za predmet tužbe nego i za predmet protutužbe, a protutužbenim zahtjevom u tom predmetu tuženik, ovdje tužitelj, već je navedeno, bio je zatražio utvrđenje da je i stan u S., zajednička bračna stečevina stranaka na jednake dijelove.

Stoga je tužba kojom je tužitelj zatražio utvrđenje da je stan u S., bračna stečevina tužitelja i tužene pod 2), svakog za ½ dijela nedopuštena jer se radi o

nagođenoj stvari.

Prema odredbi čl. 333. Zakona o parničnom postupku (NN broj

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

U odnosu na zahtjev tužitelja da sud tuženu pod 2) u odnosu na tuženu pod 1) utvrdi suvlasnicom stana u S., za ½ dijela, treba navesti da tužitelj niti

ima pravni interes niti je ovlašten postaviti ovakav zahtjev koji se tiče pravnog odnosa između drugih osoba, pa je i u ovom dijelu tužbu kao nedopuštenu trebalo odbaciti i odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

Na ovom mjestu treba navesti da je tužitelj pred Općinskim sudom u Trogiru pod poslovnim brojem P 9007/15 (stari broj P 549/12) vodio i postupak radi utvrđenja ništetnosti sudske nagodbe sklopljene između tužitelja i tužene pod 2) dana 8. srpnja 2010. g. u postupku koji se pred Općinskim sudom u Trogiru vodio pod poslovnim brojem P 529/09 u kojem je postupku tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen, što znači da je nagodba zaključena između tužitelja i tužene pod 2) pravovaljana te proizvodi pravne učinke.

U odnosu na zahtjev tužitelja da ga sud utvrdi suvlasnikom stana u S., površine 61,44 m², označen brojem 2, ulaz 3, položen u

prizemlju zgrade sagrađene na čest. zem. 6475/23 z.u. 13327 k.o. S., poduložak 81 za ½ dijela te ovlasti temeljem presude i bez daljnjeg sudjelovanja tužene pod 1) L. G., O.: …, zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva za ½

dijela uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene pod 1), treba kazati da je ovaj zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan jer je u parnici koja se vodila između tužitelja i tužene pod 2) odlučeno i o tom stanu koji je bio predmet protutužbenog zahtjeva na način da je imovina bračnih drugova podijeljena u cijelosti te je taj stan u S. ostao upisan kao vlasništvo tužene pod 1) bez da tužitelj ima bilo kakvih stvarnopravnih i obveznopravnih pretenzija prema tom stanu.

Stoga je tužbeni zahtjev postavljen prema tuženoj pod 1) bilo potrebno odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor pa ga je trebalo obvezati na isplatu troškova kojima su bile izložene tužene pod 1) i 2)

Tuženoj pod 1) je, tako, trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu od 250 bodova i trošak zastupanja na ročištima od 17. veljače i 13. studenog 2014. g. i 1. rujna 2022. g. po 62,5 bodova (ukupno 187,5 bodova).

Ukupan broj bodova od 437,5 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12,

103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa). Iznos koji se dobije na opisan način (4.375,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 5.468,75 kn koji predstavlja iznos troška kojem je bila izložena tužena pod 1) u ovom sporu i kako je trebala glasiti odluka o troškovima iz točke II. izreke rješenja u odnosu na ovu tuženu.

Tuženoj pod 2) trebalo je priznati trošak sastava odgovora na tužbu od 250 bodova i trošak zastupanja na ročištima od 13. studenog 2014. g., 3. studenog 2020. g. i 1. rujna 2022. g. po 62,5 bodova (ukupno 187,5 bodova).

Ukupan broj bodova od 437,5 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife. Iznos koji se dobije na opisan način (4.375,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 5.468,75 kn koji predstavlja iznos troška kojem je bila izložena tužena pod 2) u ovom sporu i kako je trebala glasiti odluka o troškovima iz točke II. izreke rješenja u odnosu na ovu tuženu.

Tuženoj pod 2) sud nije priznao trošak sastava podnesaka od 18. prosinca 2014. g., 17. studenog 2020. g. i 18. veljače 2022. g. jer po ocjeni ovog suda traj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Sud je u izreci iznos parničnog troška koji je dužan podmiriti tužitelj iskazao i u valuti EUR, a temeljem odredbe čl. 48. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (N.N. broj 57/22).

U S., 17. listopada 2022. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 4 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).

.