REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 113/2020-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sucu mr. sc. Emanuelu Radoloviću, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Kristijane Matejčić, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz P., Z. 48, OIB, koju zastupa punomoćnica M. C. T., odvjetnica u L., Z. 8, protiv tuženika A. osiguranje d. d. Z., L. 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva G. i partneri d. o. o., odvjetnici u R., R. 8, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 30. kolovoza 2022. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, 17. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi štetu u iznosu 29.945,41 kuna (dvadeset devet tisuća devetsto četrdeset pet kuna i četrdeset jednu lipu) / 3.974,44 eura[1] (tri tisuće devetsto sedamdeset četiri eura i četrdeset četiri centa) sa zateznim kamatama koje teku od 6. prosinca 2019. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. U preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu 18.596,50 kuna (osamnaest tisuća petsto devedeset šest kuna i pedeset lipa) / 2.468,18 eura[1] (dvije tisuće četiristo šezdeset osam eura i osamnaest centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. listopada 2022. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu 27.510,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. prosinca 2019. pa do isplate.

2. U tužbi je navela da je zadobila povrede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. srpnja 2019. oko 16:05 na kolniku brze ceste B8, nadvožnjaku Z., kada se je sudarila s vozilom koje se kretalo ispred nje, a kojim je upravljao K. K.. On je odgovoran za nastanak prometne nezgode s obzirom na to da je odjednom naglo zakočio i zaustavio se na mjestu bez da je prethodno usporavao te upozorio o namjeri zaustavljanja na način da bi upalio sva četiri pokazivača smjera. Time joj je skratio zaustavni put. Ona se je kretala u ograničenju brzine te je održavala potreban razmak. Opreza radi, zadržava omjer suodgovornosti za štetni događaj 30 %, što znači da je 70 % odgovornosti na strani tuženika. Nakon nezgode je kolima hitne pomoći odvezena u KBC Rijeka, gdje je bila hospitalizirana nekoliko dana. Nakon toga nastavila je s liječenjem. U nezgodi je zadobila tjelesne povrede i to frakturu prsne kosti i desnog rebra. Slijedom toga nastala joj je neimovinska šteta po osnovi povrede prava osobnosti zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha i smanjenja životne aktivnosti. Nakon prometne nezgode bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega u obavljanju osnovnih životnih aktivnosti poput odlaska na toalet, održavanja higijene, pripravljanje hrane, vožnje na liječničke preglede, a kasnije u obavljanju kućanskih poslova. Tuđa pomoć i njega bila joj je potrebna u ukupnom trajanju tri mjeseca. Pomagali su joj članovi njezine obitelji. Zbog pretrpljenih ozljeda bila je na bolovanju od 4. srpnja 2019. do 23. rujna 2019., pa je posljedično tome pretrpjela i imovinsku štetu po osnovi razlike u isplati plaće do punog iznosa neto plaće od 10.266,90 kuna. Za vrijeme hospitalizacije posjećivali su je članovi obitelji te su je odvezli kući. Tako da joj i za pet odlazaka u Rijeku pripada 1.300,00 kuna. Vozilo osobe odgovorne za nastanak prometne nezgode bilo je osigurano kod tuženika. Ona se prije podnošenja ove tužbe obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom, koji je on u cijelosti otklonio kao neosnovan.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da nije sporno da se je 4. srpnja 2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužiteljica, kao vozačica motornog vozila reg. oznake P. te K. K., kao vozač vozila reg. oznake Z.. U trenutku prometne nezgode on je bio osiguratelj vozila reg. oznake Z. na temelju ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti broj 068202220083. Osporio je da bi za štetni događaj bio odgovoran njegov osiguranik, već je odgovornost na tužiteljici koja nije svoju vožnju prilagodila uvjetima na kolniku i održavala potreban razmak. Ne osporava da bi tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede i to prijelom prsne kosti, međutim ta je ozljeda zadobivena uslijed nekorištenja sigurnosnog pojasa. Osporio je i visinu zatražene naknade štete. Medicinska dokumentacija ne potkrjepljuje navode iz tužbe o pretrpljenoj neimovinskoj šteti. Ne osporava da bi nesposobnost za rad tužiteljice poradi tjelesnih ozljeda koje je ona zadobila u prometnoj nezgodi bila u trajanju od 5. srpnja 2019. do 23. rujna 2019., ali je osporio visinu zahtjeva za naknadu izgubljene zarade na ime razlike u plaći. Tužiteljica je dostavila potvrdu poslodavca o prosječnoj visini plaće za razdoblje od 1. travnja 2019. do 30. lipnja 2019. u kojoj je navedeno da bi ona u tome razdoblju ostvarila prosječnu plaću u iznosu 10.266,90 kuna, međutim kada se ta potvrda stavi u korelaciju s podatkom da 70 % plaće tužiteljice za razdoblje od 1. rujna 2019. do 20. rujna 2019. iznosi 3.040,28 kuna matematičkim izračunom ne dolazi se do zaključka da bi uobičajena plaća tužiteljice po redovnom tijeku stvari iznosila 10.266,90 kuna. Osporio je i zahtjev na ime naknade troškova putovanja iz P. u R. po osnovi i visini. Stvarni troškovi putovanja na toj relaciji iznose 56,28 kuna u jednom smjeru prema izračunu putem HAK interaktivne mape.

4. Tužiteljica je u podnesku od 30. travnja 2020. osporila navode tuženika da u trenutku prometne nezgode ne bi koristila sigurnosni pojas. Na fotografijama koje su nastale nakon nezgode vidljive su masnice nastale uslijed korištenja sigurnosnog pojasa. Vezano za prigovore za naknadu troškova putovanja iz P. u R. za vrijeme hospitalizacije navela je da se radi o troškovima putovanja za posjete članova njezine obitelji.

5. 1. U podnesku od 31. kolovoza 2020. tužiteljica je u fazi prethodnog postupka preinačila tužbu na način da uz utuženi iznos 27.510,00 kuna potražuje i daljnji iznos 5.390,12 kuna, odnosno ukupno 32.900,12 kuna. U ranije utuženi iznos nije pribrojala naknadu po osnovi izgubljene zarade za vrijeme trajanja bolovanja.

5. 2. Tuženik se nije očitovao o preinaci tužbe.

5. 3. U skladu s čl. 190. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022., dalje: ZPP) raspravnim rješenjem ovog suda posl. br. P 113/2020-22 od 15. listopada 2020. dopuštena je preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva na ime naknade štete u iznosu 32.900,12 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. prosinca 2019. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena.

6. 1. U dokaznom postupku pročitani su dopis tuženika od 22. siječnja 2020. (str. 7), potvrda Postaje prometne policije Pula – Pola od 30. srpnja 2019. (str. 10- 12), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola Postaje prometne policije Rijeka od 4. srpnja 2019. (str. 13), izjava osiguranika o štetnom događaju (str. 14-15), medicinska dokumentacija (str. 16-21), potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad od 8. srpnja 2018. (str. 22), potvrda K. P. d. d. od 16. listopada 2019. (str. 23), obrazac IP (str. 24-25), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 26-29), ugovor o radu od 4. siječnja 2011. (str 30), ugovor o kupoprodaji nekretnine (str. 31-34), izlist iz HAK mape (str. 45-46), spis C. osiguranje br. AO100582019 (str. 61-74), dokumentacija Postaje prometne policije Pula – Pola (str. 76-97), podaci o prometnoj nezgodi (str. 116), nalaz i mišljenje prometnog vještaka G. H. (str. 145-152) i nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. Ž. C. (str. 231-240). Pregledane su fotografije na stranici 52-54 spisa. Reproducirana je snimka na DVD disku priloženom na stranici 98 spisa. Pored toga saslušani su svjedoci K. K. i M. B. U. (str. 126-128) te tužiteljica (str. 129-131). Izveden je i dokaz usmenim pojašnjenjem nalaza i mišljenja prometnog vještaka G. H. (str. 188-190).

6. 2. Ostali dokazni prijedlozi stranaka su odbijeni jer su na osnovi izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja joj je nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. srpnja 2019. na kolniku brze ceste B8.

9. Između stranaka nije sporno da se je 4. srpnja 2019. dogodila prometna nezgoda na kolniku brze ceste B8 između tunela Z. 1 i tunela Z. 2, na vijaduktu V. D., kod 48. kilometra i 100 metara, u kojoj su sudjelovali tužiteljica, kao vozačica vozila Ford Focus reg. oznake P. i K. K., kao vozač vozila Honda CR-V reg. oznake Z. Nije sporno da je tužiteljica doprinijela nastanku prometne nezgode, time i nastaloj šteti 30 %. Vozilo Honda reg. oznake Z. je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika po osnovi ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti broj 068202220083.

10. Sporno je da li postoji odgovornost tuženika za štetni događaj, i ako da, u kojem omjeru.

11. Reproduciranjem snimke nadzornih kamera pravne osobe B. I. upravljanje i održavanje d. o. o. utvrđeno je da se je prometna nezgoda dogodila na način da su se dva motorna vozila kretala jedno iza drugoga u istom smjeru i to prvo vozilo Honda, pa iza njega vozilo Ford Focus na mostu „V. D.“, na ravnom dijelu ceste. Vozilo Honda je nakon prelaska jedne četvrtine mosta iznenada počelo usporavati da bi se u kraćem vremenu u potpunosti zaustavilo uslijed čega je vozilo Ford Focus, koje se kretalo iza njega, svojim prednjim dijelom vozila naletjelo na stražnji dio zaustavljenog vozila Honda. Na snimci je vidljivo da se je vozilo Ford Focus kretalo s određenim sigurnosnim razmakom iza vozila Honda. Vidljivo je i da su uvjeti na cesti bilo dobri – suh kolnik, sunčano vrijeme, manja gustoća prometa. Zbog kvalitete snimke nije moguće razaznati da li su se i kada upalila stop svjetla na vozilima.

12. Prema zapisniku o očevidu Postaje prometne policije Pula – Pola od 30. srpnja 2019. utvrđeno je da je na dan nezgode stanje kolnika bilo dobro, kolnik je bio suh. Na kolniku se u smjeru kretanja oba vozila nalazio postavljen prometni znak izričitih naredaba „Ograničenje brzine na 80 km/h“ te prometni znak opasnosti „Kamenje pada“. Upisana je izjava K. K. da je njegovo vozilo do momenta prometne nezgode bilo ispravno, a da su se za vrijeme vožnje na kontrolnoj tabli u vozilu upalile crvene lampice te se automobil zaustavio na cesti. Na to je konstatirano da policijski službenici očevidom nisu utvrdili neispravnost vozila K. K. U prometnoj nezgodi oštećena su oba vozila.

13. U zapisniku o očevidu, kao ni u skici mjesta nezgode, nije evidentirano da bi na kolniku bili pronađeni tragovi kočenja.

14. U skladu sa sadržajem zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola od 4. srpnja 2019. utvrđeno je da tužiteljica i K. K. u trenutku prometne nesreće nisu bili pod utjecajem alkohola.

15. Postaja prometne policije Pula – Pola je protiv tužiteljice i osiguranika tuženika K. K., kao okrivljenika izdala obvezni prekršajni nalog. Tužiteljica je optužena zato što predmetnog dana nije na brzoj cesti držala potreban razmak kada se je kretala iza drugog vozila tako da ne ugrožava sigurnost prometa, uslijed čega je izazvala prometnu nesreću u kojoj je sama zadobila teške tjelesne ozljede čime je postupila protivno čl. 142. st. 3., kažnjivo po čl. 142. st. 5. uz primjenu čl. 293. st. 2. i čl. 145. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015. i 108/2017., dalje: ZSPC). Protiv okrivljenog K. K. izdan je obvezni prekršajni nalog za to što je predmetnog dana promijenio način upravljanja vozilom naglim smanjenjem brzine kretanja vozila nakon čega je zaustavio vozilo, iako nije bilo neposredne opasnosti da to učini, a da pri tome nije upozorio o svojoj namjeri druge vozače koji su se kretali iza njega dajući im znak uključivanjem stop svjetala i svih pokazivača smjera, uslijed čega je na stražnji dio njegovog vozila, prednjim dijelom naletio osobni automobil kojim je upravljala tužiteljica, čime je postupio protivno čl. 52. st. 1. i 2. kažnjivo po čl. 52. st. 4. ZSPC-a, kao i zbog toga što je nepropisno, na mjestu gdje to nije smio (na brzoj cesti), zaustavio osobni automobil protivno čl. 140. st. 1. u vezi s čl. 145. ZSPC-a.

16. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona podnijela prigovor protiv obveznog prekršajnog naloga, dok je K. K. iskazao da je podmirio izrečenu mu novčanu kaznu.

17. Svjedok K. K. je iskazao da je upravljao vozilom koje je imalo automatski mjenjač brzina. Vozio je brzinom od nekih 60 km/h u načinu vožnje automatic economy. Smanjivao je brzinu i davao gas kada je vozilo počelo proizvoditi buku i naglo usporavati na što je on pokušavao povećati brzinu. Međutim, vozilo na to nije reagiralo te je stao. Čula se buka kao kada se u vozilu pri većoj brzini kretanja prebaci u nižu brzinu na mjenjaču. Tada se prestrašio i počeo je kočiti. To je bila tolika buka u motoru da je mislio da će motor eksplodirati tako da je naglo kočio. U trenutku zaustavljanja na kontrolnoj ploči upalila mu se je crvena lampica, ne zna točno što je ona pokazivala. Nakon toga mu ta lampica više nije bila upaljena. U trenutku zaustavljanja nije upalio sva četiri pokazivača smjera. Sve se to odvijalo u sekundama. Nije bilo prostora za manevriranje vozila kako su tamo dvije kolničke trake bez zaustavne trake. Tada je tužiteljica udarila u stražnji kraj njegovog vozila zbog čega je njegovo vozilo odletjelo par metara naprijed. Prije toga nije primijetio vozilo iza sebe. Tog dana se u Z. vratio istim vozilom. Na putu do Z. nije imao nikakvih problema. Stop svjetla na stražnjem dijelu njegova vozila bila su ispravna.

18. Svjedokinja M. B. U. je iskazala da je upravljala vozilom brzinom od oko 50 km/h kada je iza naplatnih kućica na ulazu u tunel vidjela kako se vozilo koje se kretalo ispred njezinog vozila, kojim je upravljala tužiteljica, udarilo u vozilo koje se nalazilo ispred nje. Vozilo ispred tužiteljice je iznenada naglo stalo. Tužiteljica nije mogla izbjeći vozilo ispred sebe. Ne zna zašto se vozač tamo zaustavio. Ona je u trenutku sudara stala na kočnicu i uspjela se zaustaviti. Sva vozila su se kretala manjim brzinama kako se nezgoda dogodila u blizini naplatnih kućica. Nakon nezgode izašla je iz vozila i došla do tužiteljice koja je sjedila u vozilu i bila preplašena i iznenađena te se žalila na vozača koji je ispred nje naglo stao.

19. U bitnome suglasno kao i svjedokinja M. B. U. o okolnosti nastanka prometne nezgode iskazala je i tužiteljica. Ona se prije sudara kretala brzinom oko 60 km/h. Kako se radilo o tunelu, bila je fokusirana na vozilo ispred sebe. Brzinu kretanja vozila uskladila je s ograničenjem i održavanjem propisanog razmaka. Razmak između nje i vozila ispred nje je iznosio oko 20 metara odnosno tri duljine njezinog vozila. Do samog sudara došlo je na ravnom dijelu prometnice na vijaduktu, kada se je vozilo ispred nje naglo zaustavilo. Ono nije odavalo nikakve znakove da bi se tako nešto moglo dogoditi. Na vozilu nisu bila upaljena sva četiri pokazivača smjera niti su se upalila stop svjetla odnosno ništa što bi upućivalo da se nešto događa s vozilom ispred nje. Kako se vozilo ispred nje naglo zaustavilo, tako je ona udarila u njega. Ne sjeća se da li je uspjela kočiti u cilju izbjegavanja vozila koje se nalazilo ispred nje. Vozilo koje se nalazilo ispred nje se u trenutku zaustavilo te nije mogla poduzeti nikakvu radnju kako bi ga izbjegla.

20. Prometni vještak G. H. je u nalazu i mišljenju od 21. srpnja 2021. naveo da se je sudar dogodio na ravnom dijelu ceste bez prepreka u pogledu preglednosti. Na temelju video snimke i dužine Honde od 4,6 metara utvrđeno je da je ona prevalila skoro tri svoje dužine tijekom jedne sekunde. Prije kočenja Honda se kretala brzinom od oko 50 km/h. Hondu je slijedio i sustizao Ford brzinom od 58 km/h. Vozač Honde je kočio iz tehnički nepoznatog razloga nepoznatim usporenjem koje je iznosilo

.

najviše 4,5 m/s[2] jer nisu ocrtani tragovi kočenja. Na temelju procjene glede vremensko-prostorne analize Ford se nalazio iza Honde, kada se ona zaustavila najmanje 3,3 dužine Forda što znači oko 14 metara. Vozač Honde je iz tehnički nepoznatog razloga odlučio kočiti. U tom trenutku je do sudara preostalo 4,2 sekunde na putu do mjesta sudara udaljenosti 37 metara. Kada je Honda počela kočiti do sudara je preostalo 3,2 sekunde na putu od 23 metra. Vozačica Forda je reagirala na uočenu opasnost 2,2 sekunde prije sudara kada se nalazila 32 metra ispred mjesta sudara. Razlika vremena od paljenja stop svjetala na Hondi do reagiranja na kočenje vozačice Forda iznosila je oko jednu sekundu. Ford je udario u zaustavljenu Hondu brzinom od 38 km/h. To znači da je tužiteljica, kao vozačica Forda, kasnila u reagiranju na kočenje jednu sekundu. Pod uvjetom da je reagirala pravodobno to jest upravo kada se upalilo svjetlo na Hondi (Ford bi se nalazio ispred mjesta sudara 48 metara) zaustavila bi Ford na putu od najviše 42 metra što znači da bi se uspjela zaustaviti ispred mjesta sudara. Ford je držao međusobni razmak u odnosu na Hondu dovoljno velik da se pravovremenom reakcijom i naglim kočenjem može zaustaviti do Honde u slučaju opasnosti.

21. Prilikom usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja prometni vještak G. H.. je naveo da u predmetnom spisu postoji video-snimak iz kojeg se jasno vidi da je prvo vozilo Honda, usporavalo nemaksimalnim intenzitetom, odnosno da kočenje nije bilo forsirano. U predmetnom spisu nema elemenata iz kojih bi se moglo utvrditi zbog čega se je vozilo Honda zaustavilo na nadvožnjaku između dva tunela. Vozačica Forda, koje vozilo se kretalo iza vozila Honda, očigledno nije očekivala zaustavljeno vozilo te je kasnila u reakciji na kočenju i naletjela na zaustavljeno vozilo ispred sebe. Vremensko-prostorna slika je u konkretnom slučaju vrlo jasna jer je sudar snimljen video-nadzorom. Da se radilo o maksimalno forsiranom kočenju, na kolniku bi morali ostati tragovi kočenja. Nesporna je stvar da je zaustavljanje vozila na vijaduktu zabranjena radnja i izuzetno opasna, pogotovo ako se radi bez osobito važnoga razloga. Nema razloga za zaustavljanje vozila na vijaduktu osim naglog prestanka rada motora. Osobno vozilo Honda je fotografirano iza tunela, gdje je došlo vlastitim pogonom, iz čega proizlazi da je u trenutku sudara bilo u voznom stanju, da se nije ugasilo i stalo samo od sebe. Ako se je vozilo Honda zaustavilo zbog naglog kvara, vozač je morao odmah upaliti četiri pokazivača smjera. Imao je nekoliko sekundi i za to vrijeme mogao je upaliti sva četiri pokazivača. Tužiteljica nije očekivala zaustavljeno vozilo na vijaduktu, ali bez obzira na to, ona nije pratila promet ispred sebe s dužnom pažnjom na način da može zaustaviti svoje vozilo u svakom trenutku ako naiđe na nekakvu prepreku na cesti. Vrijeme reakcije prosječnog vozača je jedna sekunda od trenutka uočavanja opasnosti do reagiranja kočenjem vozila. Vozačica je zakasnila s reakcijom u trajanju od sekunde na paljenje crvenih stop svjetala na vozilu ispred nje. Vozačica nije pravovremeno uočila opasnost na cesti jer nije očekivala opasnost na tom dijelu prometnice.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan, argumentiran i jasan. Vještak je precizno i argumentirano obrazložio kako je došao da zaključaka iznesenih u nalazu i mišljenju. Stranke nakon usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

23. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje M. B. U., kao i iskaz tužiteljice kao vjerodostojne, uvjerljive i međusobno povezane. One su u bitnome suglasno iskazale o spornim okolnostima, a to je da se je vozilo Honda iznenada, bez upozorenja, zaustavilo na mostu Vela draga. Iskaz tužiteljice u skladu je s njezinom izjavom koju je dala neposredno nakon prometne nezgode policijskim službenicima, kao i navodima u prijavi štete podnesenoj osiguravatelju C. osiguranje d. d.

24. S obzirom na navode iz zapisnika o očevidu, službenu bilješku Postaje prometne policije P. – P. s izjavom K. K., snimku prometne nesreće te nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud nije prihvatio kao vjerodostojne navode osiguranika tuženika u dijelu u kojem je iskazao da bi do iznenadnog zaustavljanja njegovog vozila došlo zbog objektivnih razloga, odnosno tehničkog kvara na vozilu. Mišljenje je ovog suda da nije logično ni životno da je uzrok zaustavljanja vozila Honda na mostu Vela draga bio tehnički kvar na vozilu s obzirom na to da je nakon nezgode osiguranik tuženika bez problema ponovno pokrenuo vozilo i potom nastavio put prema Zagrebu bez ikakvih poteškoća u upravljanju vozilom. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, stav je ovog suda da je osiguranik tuženika izjavom o tehničkom kvaru na vozilu pokušao umanjiti svoju odgovornost zbog iznenadnog zaustavljanja vozila na mjestu gdje je to zabranjeno. Da navedeni osiguranik tuženika pokušava umanjiti odgovornost za štetni događaj vidljivo je iz prijave štete C. osiguranju d. d. od 5. srpnja 2019. u kojoj je naveo da je do štetnog događaja došlo na način da je vozio u svom traku, da je usporio brzinu i da se je auto koje je vozilo iza njega, zabilo u njegovo vozilo, a što ne odgovara opisu dinamike nastanka prometne nezgode iz njegovog iskaza u ovom postupku.

25. Upravo je za odluku o utvrđivanju omjera suodgovornosti tužiteljice i osiguranika tuženika za predmetnu prometnu nezgodu relevantna okolnost razlog i način na koji je osiguranik tuženika zaustavio vozilo na mjestu gdje se ono ne smije zaustaviti te da li je tužiteljica mogla predvidjeti takvu reakciju tuženika i izbjeći sudar. 26. Uzimajući u obzir da je osiguranik tuženika iznenada smanjio brzinu i zaustavio se na mostu, a da nije u skladu sa zakonskom obvezom upozorio vozače koji su nailazili na njega da će zaustaviti vozilo, za što je prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka imao dovoljno vremena, stav je ovog suda da tužiteljica navedenu radnju nije mogla razumno očekivati. Pritom je uzeto obzir da se radilo o zaustavljanju vozila na mjestu gdje je to izričito zabranjeno i izuzetno opasno, a da je tužiteljica držala dovoljno velik razmak u odnosu na Hondu da se pravovremenom reakcijom može zaustaviti do Honde u slučaju u opasnosti. Prema video snimci i nalazu i mišljenju prometnog vještaka od trenutka kada je vozilo osiguranika tuženika počelo usporavati do trenutka sudara protekle su 3,2 sekunde. Ako se uzme u obzir da je za reakciju prosječnom vozaču na kočenje potrebno oko jedne sekunde, to znači da je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, po matematičkom izračunu, odmah u tom trenutku (3,2 sekunde prije naleta) tužiteljica trebala reagirati kočenjem, dok je ona to učinila sekundu kasnije odnosno 2,2 sekunde prije naleta. Međutim, uzimajući u obzir sve okolnosti oko nastanka ove nezgode, utvrđeno je da tužiteljica nije mogla razumno predvidjeti da će doći do iznenadnog zaustavljanja vozila osiguranika tuženika.

27. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je do prometne nezgode došlo na način da se osiguranik tuženika bez opravdanih razloga, iznenada zaustavio na mostu Vela draga, bez da bi na to upozorio ostale sudionike u prometu paljenjem četiriju pokazivača smjera, iako je za to imao dovoljno vremena. Tužiteljica se kretala vozilom s dovoljnim razmakom u odnosu na vozilo osiguranika tuženika i unutar propisanog ograničenja brzine. Tužiteljica nije očekivala takvu reakciju vozača Honde niti ju je mogla predvidjeti, a time ni izbjeći sudar s vozilom osiguranika tuženika.

28. Prema čl. 1072. st. 1. ZOO-a kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (čl. 1072. st. 2. ZOO-a).

29. U čl. 52. st. 1. ZSPC-a određeno je da vozač ne smije mijenjati način upravljanja vozilom naglim smanjenjem brzine kretanja vozila, osim u slučaju neposredne opasnosti, dok je u čl. 109. st. 1. ZSPC-a određeno da je vozač dužan držati potreban razmak kad se kreće iza drugog vozila, tako da ne ugrožava sigurnost prometa.

30. Dakle, u navedenim odredbama ZSPC-a izričito je propisano na koji način se vozač mora ponašati prilikom upravljanja vozilom na prometnici, a u pogledu brzine kretanja i održavanja sigurnosnog razmaka od drugih vozila koja istovremeno sudjeluju u prometu. Vozač ne smije naglo smanjivati brzinu kretanja vozila i na taj način mijenjati način upravljanja vozila, osim u slučaju neposredne opasnosti, a svaki vozač dužan je održavati potreban razmak u situaciji kada se prometnicom kreće iza drugog vozila, tako da ne ugrožava sigurnost prometa. U konkretnom slučaju je osiguranik tuženika dok je upravljao vozilom Honda promijenio način upravljanja vozila naglim smanjenjem brzine, a da za to nije imao opravdani razlog. U skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, tužiteljica je održavala sigurnosni razmak koji joj je omogućio pravovremeno zaustavljanje vozila, međutim zbog iznenadne i neočekivane reakcije vozača Honde ona nije odmah reagirala kočenjem jer nije mogla predvidjeti da će se vozilo ispred nje zaustaviti. Zbog nepoštivanja norme o zabrani upravljanja vozilom naglim smanjenjem brzine, što je u konkretnom slučaju dovelo i do neopravdanog zaustavljanja vozila na mjestu gdje je to zabranjeno, čini osiguranika tuženika suodgovornim za predmetnu prometnu nezgodu u omjeru 70 %.

31. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor doprinosa šteti na strani tužiteljice zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom.

32. U zapisniku o očevidu Postaje prometne policije P. – P. nije utvrđeno da li je tužiteljica u trenutku nezgode bila vezana sigurnosnim pojasom, a to iz razloga što je tužiteljica nakon nezgode odvezana u KBC R. na daljnju liječničku obradu te je obavijesni razgovor s njom proveden nakon zaprimanja na Zavodu za hitnu medicinu u Rijeci.

33. U prijavi Hitne medicinske pomoći dostavljenoj Postaji prometne policije Pula – Pola navedeno je da je tužiteljica nakon prometne nezgode izjavila da je bila vezana sigurnosnim pojasom.

34. Tužiteljica je u iskazu navela da je bila vezana sigurnosnim pojasom te da su joj na mjestu vezivanja ostale masnice kako je to vidljivo na fotografijama koje su nastale nakon prometne nezgode. Njezin iskaz je i u ovom dijelu prihvaćen kao istinit.

35. Tuženik je u tijeku postupka odustao od dokaznog prijedloga da se radi utvrđivanja činjenice da li je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom u vrijeme prometne nezgode izvede dokaz vještačenjem po vještaku sudske medicine.

36. Na temelju iskaza tužiteljice, priloženih fotografija i prijave Hitne medicinske pomoći, sud je utvrdio da je tužiteljica u trenutku prometne nezgode bila vezana sigurnosnim pojasom.

37. Sporna je visina štete koja je nastala tužiteljici u prometnoj nezgodi.

38. Tužiteljica je iskazala da je u predmetnoj prometnoj nezgodi pretrpjela ozljedu prijeloma prsne kosti i desnog rebra. U trenutku nezgode bila je u šoku, nije mogla disati. Osjećala je bol te joj je bilo jasno da trpi nekakvu ozljedu. Nije mogla ni na noge, pa je bila u strahu zbog toga. Dok je boravila u bolnici, posjećivali su je članovi obitelji i to svaki dan kako bi joj pomogli otići do toaleta, otuširati se. Svaki pokret jako ju je bolio. Konzumirala je analgetike jer za takvu ozljedu nije postojala mogućnost imobilizacije. U to vrijeme je stanovala sa svojom obitelji i to roditeljima, sestrom, njezinim suprugom i djecom. Oni su joj pomagali nakon dolaska iz bolnice. Krajem prošle godine je odselila od svoje obitelji. Članovi obitelji pomagali su joj dok je izlazila iz kreveta te su brinuli o njoj jer je u početku morala mirovati i osjećala je bol kod svakog pokreta. U trajanju 15 dana bol je bila intenzivna i osjećala ga je unatoč analgeticima koje je pila, a analgetike je pila i po noći. Dorete je pila po noći po preporuci liječnika u bolnici u trajanju od nekih mjesec dana, a po danu je pila ibuprofen od 600 mg. Nakon mjesec dana osjetila je poboljšanje na način da je mogla kraće hodati te je osjećala slabije bolove. Dana 23. rujna 2019. vratila se na svoje radno mjesto u odjelu prodaje u društvu K. P. d. d. i to na način da je rekla svojoj doktorici da želi prekinuti bolovanje i vratiti se na posao. U početku su joj puno pomagali kolege. Kod kuće joj je također kroz dulji period trebala pomoć obitelji u obavljanju fizičkih poslova, s obzirom na to da je više od pola godine trpjela bolove. Početkom ove godine htjela se opet početi baviti fitnesom, međutim, kada je pokušala izvoditi vježbe nije to mogla učiniti jer je pritom osjećala jake bolove. Počela je ići na grupne vježbe kod fizioterapeuta i sada nakon mjesec dana vidi neko napredovanje te se polako vraća u aktivniji život. Prije nezgode nije se profesionalno bavila sportom, već samo rekreativno. Po preporuci doktora iz bolnice Sušak radila je samostalno kod kuće vježbe disanja. Liječnici joj nisu odredili nikakvu fizikalnu terapiju. Plan joj je bio odseliti od obitelji u srpnju 2019., međutim, to je sve zbog ove situacije odgođeno za kraj 2019. Članovi obitelji pomogli su joj sa selidbom. Kako je dugo mirovala, nema jačinu u prsima i zna biti bolno. Zadnjih mjesec dana ide na vježbe i vidi neko poboljšanje.

39. Iskaz tužiteljice je i u tom dijelu u cijelosti prihvaćen kao istinit budući da je u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu.

40. Na temelju medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka dr. Ž. C., spec. kirurške ortopedije, utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma prsne kosti (sternuma) s kasnije utvrđenim oštećenjem hrskavice rebara. Do ozljede je došlo direktnim kontaktom regije prsnog koša s otvorenim zračnim jastukom. U slučaju da je došlo do direktnog kontakta s tvrdom podlogom – upravljačem došlo bi do teže ozljede prsnog koša. Tužiteljici je dijagnoza postavljena na Zavodu za torakalnu kirurgiju KBC R. Tijekom kratkotrajnog liječenja isključen je bilo kakav vid moguće komplikacije na temelju UZT obrade, pregleda kardiologa te RTG snimke grudnih organa. Realizirano je konzervativno liječenje u smislu simptomatske terapije (relativno mirovanje, analgetska terapija). Po završetku navedenog bolničkog liječenja realiziran je samo jedan dodatni pregled torakalnog kirurga u kojem nisu utvrđene nikakve komplikacije. Nakon navedenog pregleda registriran je još samo pregled 16. kolovoza 2019. unutar kojeg je UZV obradom utvrđeno oštećenje hrskavice desnih rebara na pripoju za sternum, što se uklapa u karakter ozljede. Nakon navedenog termina nema daljnje medicinske dokumentacije koja bi govorila u prilog potrebe za daljnjim aktivnim liječenjem ozljede sternuma i njezinih posljedica. Tužiteljica je mjesec dana nakon toga (23. rujna 2019.) prekinula bolovanje te je uključena u radne aktivnosti, kao i prije prometne nezgode. Pregledom tužiteljice utvrđeno je da su kod nje zaostale manje trajne posljedice koje se mogu sumirati na blažu redukciju i bolnost pri forsiranim respiratornim ekskurzijama prsnog koša, bolnost na grubu i ciljanu palpaciju opisanih pripoja rebara, uz subjektivan osjećaj povremenog stezanja u prsištu. Tužiteljici je stoga otežano obavljanje samo onih aktivnosti svakodnevnog života koje iziskuju dugi i veći funkcijsko-fizički angažman ozlijeđene regije u smislu obavljanja poslova s potrebom dizanja i prenošenja teških tereta, naglih kretnji, kontakta s tvrdom podlogom, potrebom forsiranih respiracijskih ekskurzija i slično što se prvenstveno manifestira kod obavljanja teških poslova u i oko kućanstva, uključujući i forsirane sportsko-rekreacijske aktivnosti, a puno manje u sklopu profesionalne-radne aktivnosti s obzirom na njen karakter. Sve navedene posljedice utječu na umanjenje opće životne aktivnosti u brojčanom iskazu četiri do pet posto. Tužiteljica je tijekom liječenja trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju oko tri do četiri dana vezano uz zadobivenu ozljedu te kraći posttraumatski period koji obuhvaća početnu fazu hospitalizacije te kraću fazu kućne njege po dolasku iz bolnice. Bolovi srednjeg intenziteta potrajali su ukupno oko dvanaest do petnaest dana vezano za kasniji posttraumatski period, početak aktivnije mobilizacije i funkcijskog- respiratornog angažmana. Bolovi slabijeg intenziteta trajali su ukupno oko dvadeset pet do trideset dana te su oni bili vezani za fazu progresivnu-postupnu mobilizaciju te funkcijsko opterećenje. Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta koji je mogao potrajati unutar jednog sata (oko deset do petnaest minuta) vezano za mehanizam nastanka prometne nezgode i normalnu reakciju na stresnu situaciju, sekundarni strah srednjeg intenziteta mogao je potrajati oko sedam do deset dana, kao neposredno produžena reakcija na traumu, doživljeni stres, zadobivenu ozljedu i slično. Sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju petnaest do dvadeset dana kao vremenski period objektivne zabrinutosti za trajne posljedice.

41. Vještak je u odnosu na medicinsku dokumentaciju nastalu i zaprimljenu u spis nakon pokretanja ovog postupka, a koja se odnosi na promjene i tegobe glede vratne kralježnice naveo da se u niti jednom nalazu vezanom u predmetnu prometnu nezgodu ne spominje trzajna ozljeda vratne kralježnice. Kod primarne ozljede Hitne medicinske pomoći na terenu nisu navedeni bolovi u vratnoj kralježnici. Sve do 23. travnja 2021. nigdje se ne navode tegobe vezane za vratnu kralježnicu. Uzimajući sve u obzir, opisane promjene i tegobe vratne kralježnice ne mogu se dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s prometnom nezgodom od 4. srpnja 2019.

42. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan, konkretan i jasan. Vještak je argumentirano obrazložio kako je došao do zaključaka iznesenih u nalazu. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

43. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnoj nezgodi povrijeđeno pravo osobnosti. U sudaru je zadobila trzajnu ozljedu prijeloma prsne kosti (sternuma) s kasnije utvrđenim oštećenjem hrskavice rebara. Zbog zadobivene ozljede ona je nakon nezgode trpjela bolove i to bolove jakog intenziteta u trajanju ukupno od tri do četiri dana, bolove srednjeg intenziteta od 12 do 15 dana te slabijeg intenziteta od 25 do 30 dana. Pretrpjela je strah u trenutku ozljeđivanja te tijekom liječenja. Ostale su joj trajne posljedice slijedom čega joj je umanjena opća životna aktivnost od 4 % do 5 %. Zbog predmetne ozljede bila je na bolovanju neprekidno od 5. srpnja 2019. do 23. rujna 2019.

44. U čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a određeno je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod kojima se podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će oštećeniku dosuditi pravičnu naknadu ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini pravične naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

45. S obzirom na povrede koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nezgodi, trajanje liječenja i oporavka, kao i posljedice koje je uslijed toga pretrpjela te ograničenja koja su joj trajno zaostala uzimajući u obzir pritom i njezinu životnu dob, sud smatra kako joj je povrijeđeno pravo osobnosti. Tužiteljici je nastala neimovinska šteta u ukupnom iznosu 30.800,00 kuna. S obzirom na utvrđeni doprinos tuženik joj je obvezan naknaditi 70 % od te svote odnosno 21.560,00 kuna.

46. Tužiteljica je zatražila i naknadu imovinske štete i to na ime izgubljene zarade, tuđe pomoći i njege te troškova prijevoza članova obitelji na relaciji P. – R. koji su je posjećivali, dok je bila hospitalizirana u KBC R..

47. Prema čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako to nije moguće, dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. U čl. 1093. ZOO- a određeno je da je onaj koji drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove oštećenika u vezi s tim.

48. Tužiteljica po osnovi izgubljene zarade potražuje od tuženika isplatu za razdoblje od 4. srpnja 2019. do 23. rujna 2019. u iznosu 5.390,12 kuna.

49. U skladu s ugovorom o radu od 4. siječnja 2011. tužiteljica je u vrijeme prometne nezgode bila zaposlena u trgovačkom društvu K. P. d. d. U ugovoru je određeno radno vrijeme od 40 sati tjedno.

50. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Ž. C. i potvrde liječnika utvrđeno je da je ona bila neprekidno na bolovanju od 5. srpnja 2019. do 23. rujna 2019.

51. Prema izvješćima od privremenoj nesposobnosti (str. 28 i 29) utvrđeno je da je tužiteljici obračunavana naknada plaće za vrijeme bolovanja u iznosu 70 % iznosa u skladu s vrijednosti sata u neto iznosu 44,29 kuna.

52. Kamen d. d. je tužiteljici u periodu od 1. travnja 2019. do 30. lipnja 2019. isplaćivao prosječnu mjesečnu plaću u iznosu 10.266,90 kuna i to za travanj 7.686,26 kuna, za svibanj 13.158,74 kuna te za lipanj 9.955,69 kuna.

53. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici izgubljenu zaradu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao razliku ostvarenih primanja i primanja koja bi bila ostvarila da nije bila na bolovanju zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi u skladu s omjerom odgovornosti njegovog osiguranika u štetnom događaju.

54. Sud je prilikom obračuna visine izgubljene zarade uzeo u obzir vrijednost jednog sata prema obračunu poslodavca za posljednjih šest mjeseci u iznosu 44,29 kuna te broj radnih dana kada je tužiteljica bila na bolovanju. Od 5. srpnja 2019. do 31. srpnja 2019. je bilo ukupno 19 radnih dana, što čini fond od 152 sata, to pomnoženo s 44,29 kuna daje 6.732,08 kuna. Od tog iznosa 70 % čini 4.712,46 kuna. Time izgubljena zarada za srpanj 2019. iznosi 2.019,62 kuna (6.732,08 kuna umanjeno za 4.712,46 kuna). Od 1. do 15. kolovoza 2019. ukupan fond sati je bio 72 sata te bi joj za to razdoblje pripadala naknada od 3.188,88 kuna od čega 70 % iznosi 2.232,22 kuna. Razlika izgubljene zarade iznosi 956,66 kuna. Nakon toga se naknada isplaćivala na teret HZZO-a. Za razdoblje od 16. kolovoza 2019. do 31. kolovoza 2019. isplaćena joj je naknada od 2.128,64 kuna, dok bi joj prema fondu sati (88 sati) za to razdoblje pripadala naknada od 3.897,52 kuna (razlika od 1.768,88 kuna). Time za kolovoz njezina izgubljena zarada iznosi 2.725,54 kuna. Za razdoblje od 1. rujna 2019. do 20. rujna 2019. isplaćena joj je naknada od 3.040,80 kuna na teret HZZO-a, dok joj je prema fondu sati (120) i vrijednosti sata trebala biti za to razdoblje isplaćena plaća u iznosu 5.314,80 kuna. Time razlika po osnovi izgubljene zarade od 1. do 23. rujna 2019. iznosi 2.274,00 kuna. Ukupno izgubljena zarada u tom razdoblju iznosi 7.019,16 kuna, od čega 70 % iznosi 4.913,41 kuna, a koliko joj je tuženik dužan po osnovi izgubljene zarade. U preostalom dijelu odbijen je njezin zahtjev kao neosnovan.

55. Preostalo je odlučiti o osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova prijevoza članova njezine obitelji dok su je posjećivali u bolnici te pružanja tuđe pomoći i njege.

56. Tužiteljica je iskazala, a čiji je iskaz i u tom dijelu prihvaćen kao uvjerljiv i životan, da su je dok je boravila u bolnici posjećivali članovi obitelji i to svaki dan kako bi joj pomogli otići do wc-a, otuširati se jer ju se svaki pokret jako bolio. Članovi obitelji pomagali su joj i nakon što je otpuštena iz bolnice u obavljanju osnovnih životnih potreba i aktivnosti.

57. Vještak je u nalazu i mišljenju, koji je i u tom dijelu prihvaćen kao objektivan i argumentiran, utvrdio da je nakon realizacije bolničkog liječenja tužiteljici u periodu od prvih tri do četiri tjedna bila potrebna tuđa nestručna pomoć kroz oko dva do tri sata dnevno vezano za higijenu, toalet, oblačenje, obavljanje kućanskih poslova, vožnju auta i slično. U daljnjem periodu od četiri do pet tjedana bila joj je potrebna tuđa nestručna pomoć kroz oko jedan do dva sata dnevno za zahtjevnije aktivnosti u i oko kućanstva.

58. Na osnovi čl. 223. ZPP-a utvrđeno je da je cijena za pružanje usluge tuđe pomoći i njege u vrijeme njezinog liječenja i oporavka iznosila 30,00 kuna za sat. S obzirom na vremensko razdoblje tijekom kojega je tužiteljici pružena pomoć te dnevno trajanje takve pomoći, tužiteljici je nastala imovinska šteta u ukupnom trajanju 122 sata što iznosi 3.660,00 kuna. Slijedom toga tuženik joj je dužan naknaditi 70 % tako nastale štete, odnosno 2.562,00 kuna. Preko dosuđenog iznosa, zahtjev za naknadu daljnje štete po osnovi tuđe pomoći i njege odbijen je kao neosnovan.

59. Tužiteljica je bila hospitalizirana u KBC R. od 5. srpnja 2019. do 8. srpnja 2019. Na temelju njezinog iskaza utvrđeno je da su je posjećivali članovi obitelji i to ukupno pet puta kako bi joj pomagali.

60. Udaljenost od njihovog mjesta prebivališta u P. do R. iznosi 65 kilometara, ukupno po posjeti 130 kilometara.

61. Visina troška prijevoza prema cijenama u to vrijeme procijenjena je na osnovi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 2,00 kune po kilometru. Na taj način nastala joj je materijalna šteta u iznosu 1.300,00 kuna. Prema tome tužiteljici pripada 70 % naknade od navedenog iznosa odnosno 910,00 kuna.

62. Prema čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013.) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u zakonom određenom roku oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa zateznih kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

63. Tužiteljica se prije pokretanja ovog postupka obratila s odštetnim zahtjevom tuženiku 6. prosinca 2019., pa joj u skladu s čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pripadaju zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete od tog dana.

64. U skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a visina stope zateznih kamata određuje se po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Budući da se u ovom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkih ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava, ta stopa uvećava se za tri postotna poena.

65. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi štetu isplatom 29.945,41 kuna sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 6. prosinca 2019. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev odbijen.

66. 1. Stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

66. 2. Prema čl. 154. st. 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

66. 3. Između stranaka sporni su bili osnova i visina tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspjela 100 %, dok je u odnosu na visinu glede konačno postavljenog tužbenog zahtjeva uspjela s 91 %, što znači da nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, u odnosu na koji dio nisu nastali posebni troškovi. Stoga joj je u skladu s čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženik dužan naknaditi opravdane troškove postupka.

66. 4. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova zastupanja po punomoćniku kod sastava odštetnog zahtjeva 1.000,00 kuna, sastava tužbe 1.000,00 kuna, sastava podnesaka od 29. travnja 2020., 31. kolovoza 2020., 21. rujna 2020., 20. kolovoza 2020. i 6. travnja 2022. po 1.000,00 kuna, pristupa ročištima 16. lipnja 2020., 15. listopada 2020., 1. veljače 2022., 26. svibnja 2022. i 30. kolovoza 2022. po 1.000,00 kuna, predujma na ime troškova prometnog vještačenja 2.500,00 kuna uvećano za trošak pristupa vještaka na ročište, predujma za provođenje medicinskog vještačenja te troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu.

66. 5. U skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: OT) tužiteljici su priznati troškovi za zastupanje kod sastava odštetnog zahtjeva od 6. prosinca 2019. 1.000,00 kuna (tbr. 28. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 50. OT), sastava tužbe od 11. veljače 2020. 1.000,00 kuna (tbr. 7. t. 1. u vezi s tbr. 50. OT), sastava podnesaka od 29. travnja 2020. i 20. kolovoza 2021. po 1.000,00 kuna,(tbr. 8. t. 1. u vezi tbr. 7. t. 1. i tbr. 50. OT), kod pristupa ročištima 15. listopada 2020., 1. veljače 2022. i 30. kolovoza 2022. u iznosima po 1.000,00 kuna (tbr. 9. t. 1. u vezi tbr. 7. t. 1., tbr. 36. t. 1. i tbr. 50. OT), dok joj je kod pristupa ročištima 16. lipnja 2020. i 26. svibnja 2022. priznata nagrada u iznosima po 500,00 kuna (iz tbr. 9. t. 2. u vezi tbr. 7. t. 1., tbr. 36. t. 1. i tbr. 50. OT) budući da se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari te se nisu izvodili dokazi, već su ona bila procesne naravi. Na odmjerene troškove zastupanja u iznosu 8.000,00 kuna priznat joj je i PDV u iznosu 2.000,00 kuna (tar. br. 42. OT). Pored toga, priznati su joj i nastali troškovi prometnog vještačenja u iznosu 4.292,50 kuna te troškovi medicinskog vještačenja u iznosu 3.000,00 kuna. Priznate su joj i sudske pristojbe i to na tužbu u skladu s tar. br. 1. st. 1. u iznosu 625,00 kuna, i na presudu 679,00 kuna u skladu s tar. br. 2. st. 1. u vezi s tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/2019).

66. 6. U skladu s čl. 155. ZPP-a nisu joj priznati troškovi sastava podnesaka od 31. kolovoza 2020. i 21. rujna 2020. u iznosima po 1.000,00 kuna jer je navode iz tih podnesaka mogla iznijeti na ročištu 15. listopada 2020. za koje joj je priznata naknada za pristup. Trošak sastava podneska od 6. travnja 2020. u iznosu 1.000,00 kuna nije joj priznat iz razloga što u spisu takav podnesak nije priložen.

66. 7. Na priznate troškove postupka pripadaju joj i zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena.

66. 8. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu 18.596,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. listopada 2022. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, dok su zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu, kao i zahtjev tuženika u cijelosti odbijeni.

U Pazinu 17. listopada 2022.

Sudac

mr. sc. Emanuel Radolović, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužiteljica p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. tuženik p. p.