Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Vinkovci, Trg bana J. Šokčevića 17

Poslovni broj 24 K-91/2019-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Antunu Bušiću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Ane Petrinić, u kaznenom predmetu protiv optuženika Ž. C., zbog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesne ozljede iz članka 117. st. 2. Kaznenog zakona ("NN 125/11 i 144/12 – nastavno KZ/11) i kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz članka 139. st. 2. KZ/11, u svezi članka 51. KZ/11, a povodom optužnice ODO u V.. broj K.-D.-3./20.-2. od 2. k.. 20.. (sada broj K.-D.- 5./20.), a izmijenjene usmeno na raspravi od 3. r.. 20.., nakon održane javne rasprave, zaključene u nazočnosti zamjenice ODO u V. N. M. M., oštećenice M. Š., optuženika Ž. C., te njegovog branitelja M. P., odvj.. u V., dana 17. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

OPTUŽENIK Ž. C., OIB …, sin A. i N. C. r. Š., rođ. 1. s.. 19.. godine u V., sa prebivalištem u V., I. G. K. 4., a boravištem u V. I. G. K. 4., drž. RH, završio VSS, Agronomski fakultet u Z., dipl. agronom, zaposlen u Hr. Osig. kući sa mjesečnim primanjima u iznosu od oko 8.000,00 kuna, razveden, otac troje djece, suvlasnik u ½ dijela obiteljske kuće u V., osobnog automobila VW Golf 19.. godište i suvlasnik u ½ dijela stana u O., neosuđivan,

k r i v  j e

što je :

I. dana 1. s. 20. godine između 16,30 i 17,00 sati u V. ul. I. G. K. kbr. 4.., u tijeku razgovora sa bivšom suprugom M. Š. u cilju da ju tjelesno ozlijedi udario nogom u predjelu vrata te je ona pala na krevet na lijevu stranu tijela i udarila glavom od drveni dio ivice kreveta uslijed čega je zadobila nagnječenje vrata s lijeve strane koja ozljeda je bila lake naravi, a u cilju da ju zastraši zaprijetio joj riječima "ubit ću te, ja ću otići u zatvor ali tebe neće biti" koje riječi su M. Š. ustrašile i uznemirile,

dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo počinjeno je prema bliskoj osobi i drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela u stjecaju sa kaznenim djelom protiv osobne slobode i to tjelesnu ozljedu, iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11 i prijetnju iz članka 139. stavak 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

III. te mu se stoga temeljem članka 51. st. 1. KZ/11 utvrđuje

- za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnu ozljedu iz članka 117. st. 2. KZ/11 – kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

- za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz čl.139. st. 2. KZ/11– kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci

IV. a temeljem članka 51. st. 2. KZ/11 u svezi s čl. 44. st 1. i 2., čl. 41. i čl. 47. st. 1. i 2. KZ/11 optuženik se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

u trajanju od 10 (deset) mjeseci

V. Temeljem članka 56. st. 2. i 3. KZ/11 optuženiku se izriče:

UVJETNA OSUDA

tako da mu se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti, ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI. Temeljem članka 148. stavak 1., u svezi članka 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, optuženik je dužan ovome sudu platiti troškove kaznenog postupka i to na ime troška medicinskog vještačenja iznos od 2.403,20 kuna / 318,96 eura[1] , te na ime paušala iznos od 1.000,00 kuna / 132,72 eura[2] , i to u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Presudom O. s. u V. posl. br. 1. K-1./1. od 1.. s.. 20.., a povodom optužnice ODO u V. broj K-DO-3./20.-2. od 2.. k.. 20. (sada broj KO-DO-5./20..), a izmijenjenom usmeno na raspravi od 3. r.. 20.., optuženik Ž. C. oslobođen je optužbe da bi u stjecaju počinio kazneno djela tjelesne ozljede iz članka 117. st. 2. KZ/11 i prijetnje iz članka 139. st. 2. KZ/11, na štetu svoje bivše supruge M. Š..

2. Međutim, a povodom žalbe ODO u V. protiv navedene presude, Ž.. sud u V. je svojim rješenjem posl. br,. 2.. Kž-4./1.-.. od 1. v. 20. ukinuo navedenu presudu i predmet je vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U nastavku postupka, a nakon ukidanja ranije presude, pozvan da se očituje o kaznenoj odgovornosti optuženik je ponovno izjavio da se niti za jedno od inkriminiranih djela ne smatra krivim.

4. Optuženik je na raspravi kod ovoga suda u cijelosti ostao kod obrane koju je iznio u ODO u V.. dana 1.. k… 20.., te je na raspravi svoju obranu samo nadopunio.

5. Naveo je da se od rastave sa bivšom suprugom M. radi mira povukao kod majke, u kuću koja se nalazi odmah do kuće u kojoj je živio prethodno sa M. i djecom dakle, na adresu I. G. K. 4.. On i M. imaju troje djece i temeljem sudske odluke je bilo određeno da on ima viđanje sa djecom utorkom i četvrtkom, međutim, djeca su stalno flukturirala između jednog i drugog dvorišta jer je sve to za njih jedno dvorište. Mišljenja je da M. stalno inicira sukobe. Inače je imao običaj da srijedom idu u kino jer je tada bilo povoljnije, međutim, kako je predmetnoga dana bila godišnjica Cinestara, iz kina su objavili da je taj utorak ulaznica 10,00 kuna i on je u kino trebao odvesti sestrinih dvoje djece i svojih troje. Oko 16,15 sati kada je došao sa posla svi su bili spremni za kino osim njegove starije kćerke P. koja mu je rekla da ju je majka, dakle M., istjerala van iz kuće i nije joj dala da se obuče. Nakon toga je M. "sasula paljbu" i na njega što sve skupa nije dugo trajalo, ali dovoljno dugo da propuste odlazak u kino. Navečer kada je legao spavati vidio je da je došla policija kod M., međutim policajci stalno dolaze kod M. jer su to njeni prijatelji. Inače djeca su stalno kod njega iako su povjerena na čuvanje M., a M. uzima alimentaciju i prijeti policijom kako njemu tako i djeci. Inače M. mu prijeti da će ga uništiti i poslovno i privatno i da će otići u zatvor. Kada se je nakon ovog događaja obratio socijalnoj radnici ona mu je rekla da je M. zvala policiju i da je išla kod doktora. Navodi da je M. tetka bila šefica Odjela u bolnici, a da je danas šefica Odjela njezina sestrična. M. je vidio kako sutradan tako i prekosutra nakon dana koji mu se optužnicom stavlja na teret, međutim, M. mu nije ništa rekla. Smatra da je sve ono što mu se optužnicom stavlja na teret M. izmišljotina. U svojoj obrani nadalje navodi događaj kada je M. zatvorila P. u WC, koja je potom kada je pao mrak izbila vrata koja je on i sačuvao. Došla je policija nakon navedenog događaja i tom prilikom su policajci rekli da to neće upisati jer im ne bi išlo u prilog. Smatra da M. vrši jedno sistematsko nasilje nad njima i to iz razloga što želi zadržati kuću i stan i primati novac za djecu unatoč tome što se on skrbi o djeci. Na raspravi je još naveo da on kritične zgode uopće nije niti ulazio u kuću u kojoj je tada boravila njegova bivša supruga M. Š., da on kritične zgode nije udario oštećenicu niti joj je prijetio, te da je ona tada njega verbalno napala jer je zabranila njihovoj zajedničkoj kćeri P. C., tada maloljetnici, da sa njim te njihovih dvoje djece i djecom njegove sestre ide u kino.

6. Tijekom dokaznog postupka kao dokazi optužbe pročitani su povijest bolesti O. ž. b. V. (list 5), povijest bolesti Hitnog prijema (list 6), nalaz Odjela za radiologiju (list 7), prijava O. ž. b. V. (list 8), pouka o pravima broj K-DO-337/14-8 (list 12-13), uz suglasnost stranka pročitan je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka A. B. na listu 37-37, 47,60 i 90, pročitani su podaci PP V. o postupanjima u obitelji C. na listu 98- 101, preslika P. s. u V. J-..-7./1. na listu 104-106, te presuda V. p. s. u RH posl. br. Jž-4../20. na listu 107-108, te je ispitana kao svjedok, a ujedno i kao oštećenica M. Š., dok su odbijeni dokazni prijedlozi optužbe za provođenjem psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja oštećenice M. Š., te za ispitivanjem svjedoka J. Š. i S. Č..

7. Kao dokazi obrane, a uz suglasnost stranka pročitani su iskazi svjedoka N. C. sa listova 48, 57-57, 90-91, J. C. K. sa listova 48-49, 58 91-92, J. Š. na listu 49 i 92 i M. V. 49 i 92, te je izvršen uvid u ovosudni spis posl. br. P.-5./20.. (ranije Pob- 2./1.).

8. Pored toga pročitani su i podaci iz kaznene evidencije za optuženika na listu 129.

9. Po ocjeni suda, a na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući u smislu članka 450. st. 2. ZKP/08 svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, te razmatajući i obranu samog optuženika, sud smatra dokazanim da je optuženik počinio u stjecaju oba kaznena djela stavljena mu na teret optužnim aktom.

10. Provedenim dokazima kao nesporno je utvrđeno:

- da su optuženik Ž. C. i oštećenica M. Š., ranije C., bivši bračni drugovi tijekom trajanja čije bračne zajednice je rođeno troje zajedničke djece, slijedom čega je oštećenica kao bivša supruga bliska osoba optuženika u smislu odredbe članka 87. t. 9. KZ/11.

- da je u vrijeme predmetnoga događaja koji se optuženiku stavlja na teret oštećenica M. Š. stanovala na adresi V., I. G. K. 4.., a optuženik nakon razvoda na adresi V., I. G. K. 4., kod svoje majke N. C., dakle odmah u kući do kuće u kojoj je stanovala oštećenica M. Š. i da je isti imao pravo na susrete i druženja sa mld. djecom svakog utorka i četvrtka koja odluka je primijenjena rješenjem O. s. u V., S. s. u V. broj R1 Ob-2/1. od 1. v.. 20.., koje rješenje je pravomoćno istoga dana na način da su zajednička mld. djeca oštećenice i optuženika P. C., F.A. C. i E. C. povjereni na skrb ocu Ž. C. dok su majci, ovdje oštećenici M. C. određeni susreti i druženja sa mld. djecom.

- da je predmetnoga dana optuženik Ž. C. svoje troje djece kao i dvoje djece njegove sestre J. C. K. trebao voziti u kino, te da je najstarija kćerka optuženika i oštećenice P. C. plakala i rekla da ju majka tj. oštećenica ne pušta u kuću da se obuče, a što proizlazi iz iskaza svjedoka J. C. K., čiji iskaz u ovom dijelu sud prihvaća kao točan i istinit te iskaza svjedoka J. Š. i M. V. čije iskaze sud također prihvaća kao točne i istinite jer isti ničim nisu dovedeni u sumnju.

11. Sporno je da li je optuženik kritičnoga dana oštećenici nanio tjelesne ozljede te da li je istoj prijetio, a time i pitanje njegove krivnje i kaznene odgovornosti za inkriminirana djela tjelesne ozljede iz članka 117. st. 2. KZ/11, te prijetnje iz članka 139. st. 2. KZ/11.

12. Ispitana u ODO, a potom i kod ovoga suda, oštećenica M. Š. prilikom svakog ispitivanja je mijenjala svoj iskaz po pitanju načina na koji je zadobila tjelesnu ozljedu koja se optuženiku stavlja na teret. Tako je oštećenica M. Š. prilikom ispitivanja u ODO u V. dana 2.. k… 20.. navela da je u jednom trenutku dok se nalazila u dječjoj sobi u istu ušao optuženik i vikao kako djeci ispunjava sve njihove želje na što mu je ona odgovorila da iste ispunjava svojoj djeci a ne njoj. Nakon toga on ju je istog trenutka nogom udario u predjelu vrata, ona je pala na pod i glavom udarila u krevet, a on se sagnuo, unio joj se u lice i rekao: "Ubit ću te, ja ću otići u zatvor, ali tebe neće biti.", a potom se zaustavio na vratima i rekao: "a ti sad ovo prijavi policiji, pa će djeca završiti u domu."

13. Ispitana kod ovoga suda dana 1.. o.. 20. oštećenica je pojasnila položaj u kojem se nalazila u trenutku kada ju je optuženik udario nogom u predjelu vrata te je navela da je u tom trenutku stajala, da ne može opisati o kakvom se zamahu radilo jer je optuženik samo "uletio" u sobu, da su u tom trenutku ona i optuženik bili okrenuti licem jedno prema drugome, da ju je optuženik udario u desnu stranu vrata i da ne zna kojom ju je nogom udario jer se sve odvijalo vrlo brzo. Nakon što je zadobila udarac u vrat pala je na krevet na lijevu stranu tijela. Kada je pala na krevet udarila je glavom o ivicu kreveta gdje postoji jedan drveni dio. Također je ista dodala da se njen bivši suprug, dakle optuženik nikada nije aktivno bavio nekim sportom pa čak niti povremeno. Dakle, za razliku od iskaza koji je dala u ODO i u kojem je navela da je pala na pod nakon udarca, oštećenica je na raspravi od 1.. o.. 20.. navela da je nakon udarca pala na krevet na lijevu stranu tijela.

14. Ispitana kod ovoga suda dana 2.. .... 20.. oštećenica M. Š. je navela da ju optuženik nije udario u desnu stranu vrata kako je to prethodno iskazivala, već da ju je udario u lijevu stranu vrata, a da je takav iskaz dala jer je bila zbunjena, a zbunjena je i sada.

15. Međutim, na raspravi održanoj kod ovoga suda istoga dana oštećenica M. Š. je u svom iskazu navela da je, nakon što ju je optuženik udario nogom u predjelu vrata pala na krevet na leđa i potiljkom sa desne strane udarila o ivicu koja se nalazi na krevetu i koja je visine 20cm, da je ostala ležati na krevetu i nije pala na pod. Također je navela da ne zna kako ju je toga dana optuženik udario da li nogom ili šakom jer joj se sve crnilo, da ju je optuženik znao za vrijeme trajanja bračne zajednice udarati, tako da se više ne sjeća na koji način je zadobila ozljedu.

16. Na raspravi kod ovoga suda održanoj 1.. l… 20.. oštećenica je izjavila da u cijelosti ostaje kod svojih iskaza koje je dala u ODO u V.. dana 2.. k… 20.., u O. s. u V. dana 1.. o.. 20.., te u O. s. u V. dana 2. s. 20., te 2. t.. 20.., te je još navela da ona nakon razvoda braka sa optuženikom, a što je bilo prije 20.., uopće niti jednom nije susrela svoju bivšu svekrvu N. C. te sestru optuženika J. C. K. tako da se ona ne može očitovati na pitanje kakvi su njeni odnosi sa navedenim osobama, dok su prije razvoda braka između nje i optuženika njeni odnosi sa optuženikovom sestrom J. C. K. bili normalni, dok se sa optuženikovom majkom N. C. ona nikada nije slagala.

17. Sud je oštećenicu upozorio na odstupanja u njezinim iskazima, a na upit suda od kuda ove razlike u njezinim iskazima, oštećenica je odgovorila da se ona o istome ne može očitovati tj. da odgovor na ovo pitanje ona ne zna budući da se ona ne želi i ne može prisjećati ranijih događanja sa optuženikom, jer je do sloma njihovog braka i došlo upravo radi nemogućnosti međusobne komunikacije između nje i optuženika.

18. Radi utvrđivanja kvalifikacije tjelesnih ozljeda koje je zadobila oštećenica M. Š. i mehanizma zadavanja istih naloženo je vještačenje po vještaku medicinske struke A. B.. Ovaj vještak je u svojem pisanom nalazu i mišljenju od 1.. s.. 20.. naveo da se temeljem medicinske dokumentacije može zaključiti da je oštećenica zadobila ozljede nagnječenja vrata s lijeve strane i nagnječenje glave u području desne slijepoočne regije. Nagnječenje vrata s lijeve strane predstavlja tjelesnu ozljedu (laka) koja je nastala jednim umjerenim udarcem nekim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom bilo koje građe i oblika kao što može biti otvorena ili zatvorena šaka ili noga. Također je vještak u svojem pisanom nalazu i mišljenju naveo da nagnječenje glave u području desne slijepoočne regije kao ozljeda nije objektivno opisana i dokazana te nije prihvatljiva u sudsko medicinskom smislu. Vještak ne isključuje mogućnost nekog udarca u području glave ili udarac glave u neko tupo tvrdo, fiksirano mehaničko sredstvo. Ako se takvo što i dogodilo, vještak navodi da nisu ostale promjene koje bi se mogle tretirati kao ozljeda.

19. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 2. s.. 20.. proizlazi da je udarac nogom u područje vrata kada su oštećenica i optuženik bili u stojećem položaju malo vjerojatan jer bi isto zahtijevalo uvježbane sposobnosti koje bi mogle dozvoliti udarac nogom u vrat osobe približno iste visine. Moguće je da je ozljeda nastala nakon guranja ili udarca te pada na lijevu stranu i kolizije vrata s nekim uskim fiksiranim tupo tvrdim mehaničkim sredstvom. Ukoliko je pad uslijedio nakon udarca u suprotnu stranu tijela na istoj bi morao postojati određeni znak u smislu kontuzijskog otiska, krvnog podljeva ili oguljotina. Ukoliko je osoba samo gurnuta, takve ozljede na suprotnoj strani ne bi bile pronađene jer se samim guranjem u pravilu ne razbijaju zamjetljive tjelesne ozljede.

20. U dopuni nalaza i mišljenja od 1.. s.. 20... vještak navodi da se razlike u iskazu oštećenice mogu dogoditi i liječnicima profesionalcima jer i oni mijenjaju viđenje strane tijela.

21. Nalaz i mišljenje medicinskog vještaka sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan i na isti stranke nisu stavile primjedbe.

22. Svjedok N. C. u svojem iskazu je navela da se ona sa svojom bivšom snahom M. Š. za vrijeme trajanja njezinoga braka sa njenim sinom Ž. C. nikada nije svađala, niti je danas sa istom posvađana, te da se sa istom zna i čuti tu i tamo. Njihova zajednička djeca su kod nje stalno i ona za njih skrbi. Što se tiče predmetnoga dana ona se sjeća da je toga dana imala goste sa kojima je pila kavu. Kod nje je bila J. Š. zajedno sa još jednom svojom prijateljicom koja se zove M. čije prezime ona ne zna. Djeca su se igrala na trampolinu, a osim djece njenog sina tu su još bila i djeca njene kćeri te još jedan dečko. Koliko se sjeća, njezin sin Ž. C. je htio djecu, i to svoju i sestrinu voditi u kino, međutim, došlo je do nekih problema jer je P. rekla, a P. je kćerka njenog najstarijeg sina i mama je rekla da se obuče za kino. Inače kuća u kojoj je živjela M. je odmah do njene kuće i između istih postoji samo niska ograda i vrata za prolaz iz jednog u drugo dvorište. Ona ne zna da li je njen sin išao u kuću kod M., a nije niti vidjela da li ju je on udario. Također ona nije čula niti viku, niti je čula da je njen sin uputio M. riječi "Ubit ću te, ja ću otići u zatvor ali tebe neće biti". U trenutku kada je ona ispraćala goste što je bilo oko 17 ili 17,30 sati ona je vidjela M. koja je ispraćala djecu iz svog dvorišta kada je odlazak u kino propao. Sjeća se da je vidjela da je optuženik tješio svoju najstariju kćerku P.. Njoj se M. nije potužila da ju je njezin sin Ž. udario. Ona je tada M. vidjela sa udaljenosti od 2-3 metra, a M. je tada normalno izgledala. One se nisu obraćale jedna drugoj, a njoj nije poznato da li je M. išla u Hitnu službu. Nadalje je navela da je njeno mišljenje da su ona i njena bivša snaha M. Š. bile u dobrim odnosima i da se nisu nikada zamjerale. Nakon što joj je predočen dio iskaza oštećenice u kojemu je oštećenica navela da sa njom nije bila u dobrim odnosima jer se petljala u njihov brak, navela je da navedeno nije točno i da je ona samo znala prikupiti djecu kada bi došlo do svađe između njenog sina i bivše snahe. Po njenom mišljenju miješanje u brak bi bilo kada bi ona pitala svoju snahu da li je skuhala, oprala, gdje je i što radi, a ne ovo što je ona činila. Ona smatra da je glavni problem nastao u tome što se M. družila sa pogrešnim osobama. Ona također nije prepoznala da se njena starija kćerka nalazi u pubertetu tako da je znala na neprimjeren način reagirati prema P. na način da ju je u gaćicama i potkošulji znala istjerati van na temperaturi od +1 stupanj, zatim ju je znala po 3 sata zaključati u potkrovlje gdje nitko ne ide osim djece kada se igraju, te ju je zaključavala u toalet. M. je znala izgrebati i svoje dijete F. na način da bi ga uhvatila rukama u području usta, a kako je imala nokte i učiteljica je reagirala na način da ga je pitala zbog čega je izgreban. Po njenom mišljenju odnos između M. i njene kćerke J. C. K. je bio odličan. Što se tiče predmetnoga dana navela je da je vidjela da je P. vani plakala na dvorištu i da ju je njezin sin tješio. Kako između njihovih kuća postoji samo mali zidić, ona je vidjela i M. da ulazi i izlazi iz kuće te je u jednom trenutku sjela u auto i otišla. Ona nije vidjela da je predmetnoga dana optuženik išao u kuću kod M..

23. Iz iskaza svjedoka J. C. K. proizlazi da je ona predmetnoga dana bila kod majke N. C. u V. gdje je došla zajedno sa svojom djecom. Zna da je u poslijepodnevnim satima Ž. C. bio na poslu, a njezina i njegova djeca su smislila da bi mogli zajedno ići u kino. Zbog navedenog su nazvali Ž. i on je pristao da ih odvede. M. je toga dana također bila na poslu, a poslijepodne kod kuće, te je ona čula M. da povremeno viče na nekog od djece koja su se igrala na trampolinu koji se inače nalazi u njenom dvorištu. Sjeća se da je u jednom trenutku došla P. te da je plakala, a ista je prethodno otišla kući kako bi se obukla za kino. Ž. je razgovarao sa P. a potom je otišao na dvorište. Naime, M. nije dala P. da se obuče za kino. Ona nije čula toga dana da je Ž. prijetio M. riječima "Ubit ću te, ja ću otići u zatvor ali tebe neće biti". Kada su išli kući, njena majka je ispratila nju, njenu ujnu J. Š. i M. čije prezime ona ne zna, a koje su bile kod majke na kavi. M. je kroz svoje dvorište pustila njenu djecu na ulicu i tom prilikom su na ulicu izašla i M. i njena djeca. M. se njoj tom prilikom nije žalila da ju je Ž. udario, a ona nema saznanja da je M. toga dana išla u Hitnu službu, a ona po njenom fizičkom izgledu nije primijetila ništa čudno. Za vrijeme trajanja bračne zajednice između njenog brata Ž. i njegove supruge M. ona je sa M. bila u dobrim odnosima, a također one niti danas nisu posvađane, i kada se sretnu negdje u gradu one se pozdrave i porazgovaraju. Nadalje je navela da je predmetnoga dana a kada je ona odlazila od svoje majke, M. svoju i njenu djecu pustila kroz kapiju koja se nalazi na ulazu u njeno dvorište te je ona došla do M. i istu je pozdravila. M. tada nije bila niti uplakana, niti crvena, niti natečena, niti uplašena, te niti na jedan način ona nije odavala dojam da se nešto dogodilo. Također, ona njoj ništa nije posebno niti rekla da se dogodilo. Toga dana ona je jedino čula P. da plače, a nikakvu drugu galamu niti viku ona nije vidjela. Ona je M. predmetnoga dana vidjela sa udaljenosti od 1-1,5 metar. Ona smatra da je za vrijeme trajanja bračne zajednice između njenog brata Ž. C. i M. njezin odnos sa M. bio dobar. Nakon što su se M. i njezin brat Ž. počeli razilaziti, kada bi se M. i ona susrele one bi se pozdravile i popričale i nisu okretale glavu jedna od druge. I nakon što je Ž. otišao od M. ona je njoj dolazila na rođendane. Predmetnoga dana P. je dojurila plačući jer joj majka, tj. M. nije dala da se obuče za kino. Ona nije vidjela da je Ž. išao kod M. u kuću.

24. Svjedok M. V. u svojem iskazu je navela da je jednom prilikom, ali se ne sjeća točnog datuma zajedno sa J. Š. bila na kavi kod N. C. Kod iste su se zadržale oko 1,5-2 sata i to je bilo negdje oko 16-16,30 sati kada su kod N. C. došle na kavu. Ona toga dana nije vidjela M. niti ju ona poznaje. Ona također navedenoga dana nije čula nikakvu viku niti je čula da Ž. nešto prijeti M., međutim, jedino je vidjela P. da plače koja je rekla da ju majka ne pušta u kuću da se obuče. Također je navela da ona predmetnoga dana nije vidjela da je Ž. C. išao u kuću kod M..

25. Iz iskaza svjedoka J. Š. proizlazi da je ona 1. s.. 20.. bila na kavi kod njene zaove N. C.. Ona je toga dana vidjela Ž., međutim, M. ona toga dana uopće nije vidjela. Također ona toga dana nije čula nikakvu viku niti bilo kakve prijetnje, te jedino zna da je došla P. i da je rekla da joj mama ne da, da se obuče i da je tom prilikom ista plakala. Nadalje je navela da kada je ona došla kod N. C. Ž. bio kod kuće te da je, a dok su oni pili kavu došla P. plačući pa su P. i Ž. negdje otišli, ali gdje, njoj nije poznato. Zna da je Ž. P. tješio. Ona nije vidjela da je toga dana Ž. ulazio u kuću kod M..

26. Nesporno je da je oštećenica M. Š. različito iskazivala u pogledu načina nanošenja i lokacije njoj nanesenih tjelesnih ozljeda, budući da je prilikom ispitivanja u ODO u V. dana 2. k.. 20. izjavila da ju je optuženik Ž. C. udario nogom u predjelu vrata tako da je ona pala na pod i da je glavom udarila u krevet, na raspravi kod O. s. u V. dana 1. o.. 20.. je izjavila da ju je optuženik udario u desnu stranu vrata, a da je ona pala na krevet na lijevu stranu tijela, na raspravi kod O. s. u V. dana 2. s.. 20.. je izjavila da ju je optuženik udario u lijevu stranu vrata, a na istoj toj raspravi je nakon toga izjavila da je nakon udarca nogom od strane optuženika u predjelu vrata ona pala na krevet na leđa te da ona više ne zna kako ju je optuženik kritičnoga dana udario, da li nogom ili šakom budući da joj se tada sve zacrnilo, dok je na raspravi kod O. s. u V. 2. t.. 20. izjavila da je u početku tvrdila kako ju je optuženik udario nogom jer je mislila da se to dogodilo nogom, a zašto je tako tvrdila da ona ne zna, te da je također navela da ju je optuženik udario u desnu stranu iz razloga što je sve navedeno za nju bio veliki stres, a ona se jednostavno nije htjela prisjećati onoga što je bilo dok je živjela u toj kući.

27. Na raspravi od 1. l.. 20. sud je oštećenicu upozorio na odstupanja u njezinim iskazima, a na upit suda od kuda sada ove razlike u njezinim iskazima, oštećenica je odgovorila da se ona o istome ne može očitovati, tj. da odgovor na ovo pitanje ona ne zna budući da se ona ne želi i ne može prisjećati ranijih događanja sa optuženikom jer je do sloma njihovog braka i došlo upravo radi nemogućnosti njihove međusobne komunikacije.

28. Unatoč odstupanjima u njezinim iskazima, sud vjeruje da se predmetni događaj dogodio upravo onako kako je to navedeno u izmijenjenoj optužnici, odnosno da je ozljede oštećenici nanio optuženik istodobno joj prijeteći, kako to proizlazi iz izmijenjene optužnice.

29. Sud nije imao razloga da ne vjeruje oštećenici da je prilikom ispitivanja bila zbunjena jer je logično i životno da ljudi pri dolasku na sud osjećaju strah i imaju tremu.

30. Pored toga, njezin iskaz potvrđen je i nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka koji je naveo:

- da se razlike u iskazu oštećenice mogu dogoditi i liječnicima profesionalcima jer i oni mijenjaju viđenje strane tijela

- da je ozljeda koju je kritične zgode zadobila oštećenica mogla nastati udarcem nogom na način da je oštećenica ležala na podlozi, a da je lijeva strana bila dostupna udarcu nogom optuženika

31. Iskaze svjedoka N. C. da je ista kritičnoga dana ispračajući goste, na udaljenosti od 2-3 metra vidjela oštećenicu M. Š. i da joj je ista tada normalno izgledala, te svjedoka J. C. K. da je njena majka N. C. ispratila nju, njenu ujnu J. Š. i M. čije prezime ne zna, da je M. kroz svoje dvorište pustila njenu djecu na ulicu, da joj se M. nije žalila da ju je Ž. udario i da ona po njezinom fizičkom izgledu nije primijetila ništa čudno, sud je ocijenio kao neuvjerljive i nevjerodostojne, te ih kao takve nije prihvatio jer je N. C. majka optuženika, a J. C. K. je njegova sestra pa su isti stoga pristrani svjedoci i njihovi iskazi su očigledno upravljeni na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti optuženika i pogodovanje istome, a tim više što iz iskaza oštećenice M. Š. proizlazi da ona sa svojom bivšom svekrvom N. C. tijekom trajanja bračne zajednice sa optuženikom nije bila u dobrim odnosima jer se ista petljala u njihov brak, dok njeni odnosi sa J. C. K., inače sestrom optuženika, nisu bili niti loši a niti nešto posebno dobri, te da ona nakon razvoda braka sa optuženikom, a što je bilo 20.. uopće niti jednom nije susrela svoju bivšu svekrvu N. C. te sestru optuženika J. C. K.

32. Pored toga iskazi svjedoka N. C. i J. C. K. su i u suprotnosti i sa iskazom oštećenice M. Š. da joj je tjelesne ozljede nanio upravo optuženik Ž. C. i čiji iskaz je potvrđen medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, te u suprotnosti sa iskazima svjedoka J. Š. i M. V. koje su, iako su bile u društvu N. C. i J. C. K. izjavile da one kritičnoga dana uopće nisu vidjele oštećenicu M. Š..

33. Sud je posebno cijenio navode obrane optuženika pa je našao da je ista neosnovana, iskonstruirana i očigledno upravljena na izbjegavanje njegove kaznenopravne odgovornosti, a uz to je i u suprotnosti sa ostalim utvrđenim činjenicama. Optuženik se branio da on kritične zgode uopće nije ulazio u kuću u kojoj je tada boravila oštećenica te da istu nije udario niti joj je prijetio.

34. Ovakvi navodi optuženika su neosnovani budući da upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka a ujedno i oštećenice M. Š. čijem iskazu sud u cijelosti vjeruje i čiji iskaz je potvrđen medicinskom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka.

35. Zbog toga sud nije mogao prihvatiti obranu optuženika Ž. C. da on nije tjelesno ozlijedio M. Š. te da istoj nije prijetio, jer je ista neuvjerljiva, nelogična i suprotna ostalim izvedenim dokazima.

36. S obzirom na provedene dokaze i neprijeporno utvrđene činjenice, sud je našao da u radnjama optuženika Ž. C. kako je opisano u izreci presude stoje sva obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11, te kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 počinjenih u stjecaju, pa ga je za ova djela proglasio krivim jer je našao da je isti kazneno odgovoran, jer nema osnova koje isključuju njegovu krivnju i kaznenopravnu odgovornost.

37. Ovo zato što je sa izravnom namjerom dana 1.. s.. 20. svoju bivšu suprugu M. Š. udario nogom u predjelu vrata zbog čega je ista pala na krevet i udarila glavom od drveni dio ivice kreveta uslijed čega je M. Š. zadobila tjelesnu ozljedu u vidu nagnječenja vrata s lijeve strane, te joj je rekao da će ju ubiti, da će on otići u zatvor ali da nje neće biti.

38. Optuženik je svakako bio svjestan da udarajući oštećenicu nogom istu može ozlijediti, kao i da ove njegove izgovorene riječi oštećenici da će ju ubiti, da će on otići u zatvor ali da nje neće biti, predstavljaju više nego ozbiljnu prijetnju, te da iste riječi kod oštećenice M. Š. mogu izazvati osjećaj straha i osobne ugroženosti i nesigurnosti, pa on upravo i ide za tim što konačno i čini udarajući oštećenicu nogom te izgovaranjem ovih inkriminiranih riječi, a revoltiran time što je oštećenica njihovu zajedničku najstariju kćer P. istjerala iz kuće i nije joj dala da se obuče zbog čega su optuženik i njegova i oštećenićina djeca, te djeca optuženikove sestre propustili odlazak u kino.

39. Dakle, u konkretnom slučaju optuženik koji je bivši bračni drug oštećenice i koji sa istom nije u dobrim odnosima, u situaciji kada oštećenica opstruira njegov odlazak sa djecom u kino braneći kćeri da se obuče, sigurno i svakako ima motiv da se fizički obračuna sa oštećenicom, odnosno da ozlijedi oštećenicu te da istoj prijeti.

40. Valja posebno napomenuti da je kazneno djelo prijetnje kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja što znači da su obilježja ovoga djela ostvarena već samim upućivanjem ozbiljne prijetnje drugoj osobi, te se ne traži da je kod oštećenika stvoren subjektivan osjećaj straha, nesigurnosti i ugroženosti već je dovoljno da je prijetnja po objektivnim kriterijima ozbiljna.

41. Stavljanje u izgled nečijeg ubojstva kao u konkretnom slučaju predstavlja više nego ozbiljnu prijetnju i ovakve riječi koje je tempore criminis optuženik izgovorio oštećenici su svakako podobne da kod svakog prosječnog čovjeka izazovu osjećaj straha, osobne ugroženosti i nesigurnosti.

42. To znači da su obilježja inkriminiranog djela u konkretnom slučaju ostvarena bez obzira da li se M. Š. uplašila ili ne, jer su ovakve riječi koje je izgovorio i uputio optuženik svakako podobne da uplaše svakog prosječnog čovjeka, te je ovakva prijetnja svakako ozbiljna po objektivnim kriterijima.

43. Postupajući na ovaj način optuženik je doveo u pitanje osobnu sigurnost M. Š., on je povrijedio njezino pravo da živi bez straha, da se osjeća sigurno i spokojno, a što je za moderno društvo neprihvatljivo.

44. Za ocjenu krivnje i kaznene odgovornosti optuženika provedenim dokaznim sredstvima utvrđene su sve relevantne i odlučne činjenice i okolnosti pa nije bilo potrebe da se dalje izvode dokazi. S tim u svezi sud je odbio dokazne prijedloge optužbe za provođenjem psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja oštećenice M. Š., te za ispitivanjem svjedoka J. Š. i S. Č..

45. Optužba je predložila da se provede psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje oštećenice M. Š. na okolnost da li je ista sposobna dati vjerodostojan iskaz i da li je sklona konfabulaciji. Ovaj dokazni prijedlog optužbe odbijen je iz razloga što isti nije važan za odlučivanje u ovom predmetu. Isti dokazni prijedlog bi imao smisla jedino u slučaju kada iskaz oštećenice M. Š. ne bi bio potvrđen nikakvim drugim dokazima. Kako je iskaz oštećenice potvrđen medicinskom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, sud je isti ocijenio kao vjerodostojan pa bi provođenje predloženog vještačenja bilo bespredmetno.

46. Optužba je također predložila da se kao svjedoci ispitaju sestra oštećenice J. Š. te njezina prijateljica S. Č. i to na okolnost njihovih saznanja u svezi predmetnoga događaja budući da se oštećenica ovim osobama požalila nakon predmetnog događaja odnosno ispričala im je što joj se sve kritične zgode dogodilo od strane optuženika. Ovi dokazni prijedlozi optužbe odbijeni su iz razloga što postoje razlozi za sumnju da se njihovim ispitivanjem uopće ne bi moglo utvrditi činjenice koje su važne za ishod ovog kaznenog postupka, budući da iz iskaza same oštećenice M. Š. proizlazi da ovi svjedoci nisu bili neposredni očevici predmetnoga događaja.

47. Za počinjena djela sud je optuženika proglasio krivim te mu je utvrdio pojedinačne kazne i izrekao jedinstvenu kaznu kao u izreci presude.

48. Prilikom odmjeravanja kazne sud je cijenio stupanj krivnje optuženika kao i druge okolnosti predviđene u članku 47. KZ/11 koje utječu na vrstu i visinu kazne.

49. Od olakotnih okolnosti sud je optuženiku cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, dok mu kao otegotno sud nije uzeo ništa posebno.

50. Cijeneći olakotne okolnosti na strani optuženika odnosno njegovu raniju neosuđivanost, sud mu je izrekao uvjetnu osudu smatrajući da će se istom postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

51. Mišljenje je suda da će se i samim upozorenjem uz prijetnju kazne i bez njezina izvršenja dovoljno utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i da je izrečena sankcija adekvatna težini počinjenog djela, stupnju pogibeljnosti djela i stupnju krivnje optuženika.

52. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavak 1., u svezi članka 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08.

53. Sud je obveza optuženika da na ime troška medicinskog vještačenja plati iznos od 2.403,20 kuna, te na ime paušala iznos od 1.000,00 kuna, pri čemu je imao u vidu trajanje i složenost postupka te imovno stanje optuženika. Optuženik je zaposlen sa mjesečnom plaćom od 8.000,00 kuna, pa je stoga u mogućnosti ove troškove i platiti.

U Vinkovcima, 17. listopada 2022.

Sudac

Antun Bušić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se predaje putem ovoga suda u pismenom obliku u 3 (tri) primjerka.

Dostaviti:

1. ODO u V. na br. K.-D.-../20..

2. Optuženik Ž. C., I. G. K. 4.., V.

3. Branitelj M. P., odvj. u V., D. u. 2..

4. Oštećenik M. Š., A. B. Š. 5, V. – po pravomoćnosti