Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj 3 Gž Ovr-394/2021-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Lj. B. M., OIB: …, P., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u T., protiv ovršenice K. Nj., OIB: …, P., koju zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u S., radi izricanja sudskih penala, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2498/2020 od 14. lipnja 2021., dana 17. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenice K. Nj., ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2498/2020 od 14. lipnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda određen je ovršenici naknadni rok od 15 dana da ispuni svoju nenovčanu obvezu utvrđenu točkom I. izreke pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu Stalne služe u Trogiru poslovni broj P-4325/16 od 30. travnja 2019. odnosno da uspostavi prijašnje stanje (točka I. izreke), određeno je da ako ovršenica ne ispuni svoju obvezu ni u naknadnom roku iz točke I. izreke tog rješenja, dužna je isplatiti ovrhovoditelju iznos od 250,00 kuna za svaki dan zakašnjenja, počevši od isteka roka određenog u točki I. izreke tog rješenja (točka II. izreke), određeno je da, ako ovršenica ne ispuni obvezu iz točke I. izreke tog rješenja, će sud na prijedlog ovrhovoditelja na temelju čl. 248. OZ-a donijeti rješenje o ovrsi radi naplate dosuđenih penala (točka III. izreke) i naloženo je ovršeniku da u roku od 8 dana naknadi ovrhovoditelju trošak ovog postupka u iznosu 1.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ovog rješenja do isplate, dok je za više traženo (do iznosa od 1.400,00 kuna) zahtjev za nadoknadom troškova odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica navodeći da je pobijano rješenje doneseno po prijedlogu ovrhovoditeljice bez ikakvog dokaza da ovršenica nije izvršila svoju nenovčanu tražbinu. Ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje s obzirom na to da je ovršenica uklonila dio sporne građevine. Predlaže ukinuti pobijano rješenje. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1. ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama uslijed kojeg nedostatka se ne može ispitati.

5. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem određuje dodatni rok od 15 dana ovršenici za ispunjenje nenovčane tražbine te joj nalaže da plati iznos od 250,00 kuna za svaki dan zakašnjenja smatrajući da, s obzirom na značaj povrijeđenog prava iz ovršne isprave, a polazeći od sadržaja odredbe čl. 247. st. 1. OZ-a i okvira diskrecionih ovlasti suda u konkretnom slučaju, kriteriji za određivanje visine sudskih penala moraju odgovarati njihovoj pravozaštitnoj funkciji, te služe motivaciji ovršenice da ispuni svoju obvezu a ovrhovoditeljima pružaju satisfakciju zbog neizvršenja njihove tražbine, a sve to u cilju osiguranja specijalne i generalne prevencije.

6. S takvim zaključkom prvostupanjskog suda ne slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

7. Pravilno navodi prvostupanjski sud da kriteriji za određivanje visine sudskih penala moraju odgovarati njihovoj pravozaštitnoj funkciji i s jedne strane biti takvi da navedu ovršenicu da ispuni svoju obvezu, a s druge strane da ovrhovoditeljici pruže satisfakciju zbog neispunjenja njezine tražbine.

8. Stoga bi prilikom izricanja sudskih penala trebalo uzeti u obzir i materijalne mogućnosti ovršenice te eventualne motive zbog kojih nije ispunila tražbinu. Pritom treba voditi računa da je smisao izricanja sudskih penala da se prisili dužnika da ispuni svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje, u roku koji mu je naknadno određen, ali smisao sudskih penala nije stjecanje imovinske koristi od strane vjerovnika, odnosno njegovo neosnovano obogaćenje, niti pak naknada štete zbog činjenice da bi stvar koja treba biti predana bila oštećena ili da bi joj bila umanjena vrijednost.

9. Prijedlog za izricanje sudskih penala bi morao sadržavati sve ono što mora sadržavati svaki sudski podnesak te zahtjev za izricanje sudskih penala, navode o činjenicama na kojima se on temelji te dokaze kojima se ti navodi potkrepljuju, što prijedlog ovrhovoditeljice ne sadrži. Do izricanja sudskih penala može doći jedino u situaciji ako je dužnik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje nenovčane tražbine, što znači da ukoliko dužnik nije u zakašnjenju da tada nema uvjeta za izricanje sudskih penala. U predmetnom slučaju sud je propustio dati razloge o tome je li ovršenica ispunila svoju činidbu, što predstavlja odlučnu činjenicu u ovoj stvari, a na što se i ovršenica u žalbu poziva.

10. Postupak radi izricanja sudskih penala nije analogan ovršnom postupku niti je rješenje o izricanju sudskih penala analogno rješenju o ovrsi te je, prema stajalištu ovog suda, prvostupanjski sud prije donošenja rješenja o određivanju dodatnog roka i izricanju sudskih penala u slučaju neispunjenja tražbine u dodatnom roku, bio dužan utvrditi je li ovršenica ispunila nenovčanu tražbinu ili nije. Naime, u postupku izricanja sudskih penala sud nije u mogućnosti uputiti ovršenicu u parnicu radi dokazivanja da je tražbinu izvršila s obzirom na to da ovršenik takvo pravno sredstvo ima na raspolaganju samo povodom žalbe ovršenika protiv rješenja o ovrsi.

11. Nadalje, s obzirom na to da sud nije utvrdio odlučne činjenice prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije mogao niti pravilno ocijeniti iznos sudskih penala. Naime, prilikom odmjeravanja sudskih penala, sud uopće ne navodi subjektivne razloge izricanja visine sudskih penala odnosno razloge koji se tiču materijalnih prilika i prihoda ovršenice. Naime, iznos od 250,00 kuna za dan zakašnjenja u

po

ispunjenju obveze na mjesečnoj razini predstavlja prosječnu neto plaću zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, a sud taj iznos izriče bez da je prethodno imao uvid u imovinske prilike ovršenice ili motive zbog kojih (eventualno) nije ispunila tražbinu ovrhovoditeljice te ne uzima u obzir razmjer između iznosa izrečenih sudskih penala i vrijednosti činidbe nenovčane tražbine.

12. Zbog svega navedenog, s obzirom na to da je relevantno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenice uvažiti i pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

13. U ponovnom postupku će prvostupanjski sud utvrditi je li ovršenica izvršila svoju nenovčanu obvezu, u slučaju da nije, iz kojih razloga to nije učinila o čemu će dalje ovisiti i zaključak o postojanju uvjeta za izricanje sudskih penala zbog neispunjenja obveze kao i njihovoj visini.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a, a u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 17. listopada 2022.

Sudac

Goran Škugor, v.r.