Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj 15 Gž R-91/2022-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vesni Gašparuš-Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz C., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Z., OIB: …, zastupanoga po punomoćnicima M. P., B. J., D. M., M. Ć. M. i M. P., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10433/2020-9 od 31. svibnja 2022., 17. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika Kliničkog bolničkog centra Z., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10433/2020-9 od 31. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 6.935,30 kn bruto, sa zateznom kamatom, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I. izreke) te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 3.281,25 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2022. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijeva i naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.935,30 kn bruto sa zateznom kamatom, na ime razlike plaće koja se, zbog pogrešno obračunate osnovice, za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017., pogrešno obračunavala na temelju osnovice u iznosu od 5.108,94 kn, umjesto na temelju osnovice u iznosu od 5.415,37 kn.
5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti, sukladno s odredbom čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'', broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).
5.1. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga navedena presuda nije ispitivana u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju u žalbi ističe tuženik jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužitelju isplaćivana plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).
8. U ovom stadiju postupka i dalje je sporno jesu li u utuženom razdoblju bili ispunjeni uvjeti za primjenu čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011) jer tuženik tvrdi da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011 sklopljene na određeno vrijeme od pet godina, da im je primjena istekla 26. listopada 2016., da se stoga na temelju čl. 199. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14) u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, da nakon isteka Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 nije sklopljen novi sporazum te da je 29. prosinca 2016. Vlada Republike Hrvatske, sukladno s čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (''Narodne novine'' broj 124/09), donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, kojom je osnovica određena u iznosu od 5.211,02 kn, prema kojoj je tužiteljici nakon toga plaća i isplaćena te da stoga zahtjev tužiteljice neosnovan.
9. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužiteljica ima pravo na obračun i isplatu plaće u utuženom razdoblju primjenom osnovice od 5.415,37 kn te prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom bruto iznosa od 6.935,30 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose.
10. Naime, odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (''Narodne novine'', broj 39/09 i 124/09 – dalje: ZOPJS), određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Nadalje je odredbom čl. 3. propisano da danom stupanja na snagu toga Zakona prestaju važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (''Narodne novine'' broj 27/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Navedeni Zakon stupio je na snagu 24. listopada 2009.
11. Nakon stupanja na snagu tog Zakona, potpisivanjem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 84/07 – dalje: TKU/07), ugovorne strane su ugovorile da sporazum o osnovici za plaće u javnim službama zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio tog kolektivnog ugovora (čl. 49. st. 4. TKU/07), a potpisivanjem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 115/10 – dalje: TKU/10) da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (čl. 51. st. 4 TKU/10). Također su potpisivanjem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/12 – dalje: TKU/12), ugovorile da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (čl. 51. st. 4. TKU/12).
12. U preambuli Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), navedeni su uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće, tj. navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada i to: očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije, vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. godine, vraćanje pariteta između plaća u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi koji su bili u 2008. godini i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dostizanja (konvergencija).
13. Kako je prvostupanjski sud imao u vidu:
- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinski sestara-medicinski tehničara, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, u daljnjem tekstu: Sindikati) 23. studenog 2006. sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. i njihova primjena od 1. siječnja svake godine,
- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikata 13. svibnja 2009. sklopili Dodatak Sporazumu, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn bruto, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi čl. III. Dodatka Sporazuma, a čl. IV. do V. Dodatka Sporazuma ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, s tim da su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeta prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj i da bi odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 95:100,
- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikata 26. listopada 2011. sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011, kojim je izmijenjen čl. III. (način povrata osnovice) i čl. IV. Dodatka Sporazumu (način usklađivanja pariteta) te članak VII. (uvjeti za ostvarenje odredbi Sporazuma),
- da je izmijenjenim čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama,
- da je Arbitraža sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži, 7. prosinca 2011. donijela Odluku kojom je utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011,
- da se vjerodostojno tumačenje Izmjena od 26. listopada 2011., koje su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati donijeli 28. prosinca 2012. odnosi na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,
- da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku zabilježen rast BDP-a u drugom tromjesečju 2015. za 1,2%, trećem tromjesečju 2015. za 2,8%, (aritmetička sredina 2%),
te kada se pritom uzme u obzir i daljnja činjenica:
- da je Vlada Republike Hrvatske 16. ožujka 2016. donijela Odluku o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 26. listopada 2011., Arbitražne odluke, od 7. studenoga 2011. i Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. (''Narodne novine'', broj 24/16 i 101/16), ukazuje se pravilnim zaključak prvostupanjskoga suda da su u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2017. bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 pa neosnovano tuženik u žalbi tvrdi suprotno, iznoseći vlastitu analizu i tumačenje navedenih propisa i sporazuma.
14. Kako su i prema ocjeni ovoga suda, za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2017. bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 te kako razlika između obračuna po osnovici od 5.415,37 kn i isplaćene bruto plaće isplaćene tužiteljici u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2017. iznosi 6.935,30 kn bruto, s mjesečnim iznosima navedenim u točki I. izreke, pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku isplatu predmetnog iznosa tužiteljici, s pripadajućom zateznom kamatom (čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), čiji tijek i visinu tuženik i ne osporava.
15. Odluka o parničnim troškovima (točka II. izreke) nije ispitivana jer taj dio odluke tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima, a na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka sud drugoga stupnja ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
16. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 17. listopada 2022.
Sudac
Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.