Poslovni broj: 5 UsI-732/22-16

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka te Tamari Taraš zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Z. V. iz S., S. …, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik T. V., odvjetnik u S.,

G. …, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: …,

uz sudjelovanje zainteresirane osobe B. V. iz Z., A. T. …, OIB: …, radi obnove postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne rasprave zaključene 7. listopada 2022. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja L. F. i tužitelja, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, objavljene 17. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/20-26/602, URBROJ: 531-07-01- 01/05-22-3 od 10. veljače 2022., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn (slovima: šesttisućadvjestopedeset) kuna u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se za više zatraženi trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/20-26/602, URBROJ: 531- 07-01-01/05-22-3 od 10. veljače 2022. odbijena je žalba Z. V. iz S.,

ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, G. Z., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-03/13-05/4286, URBROJ: 2198/01-5/1-20-45/MP od 7. listopada 2020., kojim je pak ostavljeno na snazi rješenje o izvedenom stanju G. Z., Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-361-03/13-05/4286, URBROJ: 2198/01-5/1-16-19/VM od 23. kolovoza 2016. (izvršno i pravomoćno 19. rujna 2016.).

2. Predmetnim rješenjem o izvedenom stanju izdanim od G. Z., Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, ozakonjena je završena rekonstruirana slobodnostojeća manje zahtjevna stambena zgrada, visine 5,80 m, te max vanjskih tlocrtnih dimenzija 17,80 m x18,33 m, s tri etaže – podrumom, prizemljem i katom (Po+Pr+K), sa četiri stambene jedinice, višestrešnog krova, izgrađena na k.č. … i …, K.O. Z., prikazana na: geodetskom snimku izvedenog stanja 829/2012 od 15. prosinca 2012., izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije M. F., dipl. ing.geod., broj ovlaštenja …, T. d.o.o.

., i snimci izvedenog stanja T.D. … iz prosinca 2015., izrađenoj po ovlaštenom inženjeru građevinarstva M. M., dipl. ing.građ., broj ovl. …, MD B. d.o.o. Z. Ujedno je riješeno kako su geodetski snimak i snimka

izvedenog stanja sastavni dijelovi tog rješenja, dok ispitivanje lokacijskih uvjeta, bitnih uvjeta za građevinu, te drugih uvjeta i zahtjeva, nije prethodilo donošenju tog rješenja.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika u bitnom navodeći kako je u ponovnom postupku bilo potrebno provesti očevid na licu mjesta, budući da je onaj koji je prethodio izdavanju rješenja o izvedenom stanju bio proveden suprotno Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP) i Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj 86/12 i 143/12). Naime, tužitelj ističe kako iz dokumentacije cjelokupnog spisa legalizacije jasno proizlazi kako očevid nije mogao biti obavljen u unutrašnjosti predmetne višestambene zgrade bez prisutnosti vlasnika nekretnine, pa time službena osoba koja je vodila očevid nije niti mogla ustanoviti usklađenost snimke izvedenog stanja i stvarno izvedenog stanja. Nadalje, ističe kako zbog propusta u primjeni zakona, organizaciji očevida i kontroli usklađenosti snimke izvedenog stanja i stvarno izvedenog stanja, nadležno tijelo nije ustanovilo činjenično stanje u gotovo svim parametrima i to: stupanj dovršenosti zgrade, namjenu građevine, tlocrte i prerise, broj i raspored samostalnih uporabnih cjelina, te građevinsku bruto površinu. Također, ističe kako zapisnik o predmetnom očevidu nije sastavljen sukladno odredbi članka 76. stavak 2. ZUP-a kojom je propisano kako se u zapisnik upisuje naziv javnopravnog tijela koje obavlja radnju, mjesto gdje se obavlja, datum i sat kad se obavlja, upravna stvar o kojoj se vodi postupak, osobna imena službenih osoba, nazočnih stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje, opis tijeka i sadržaja u postupku provedenih radnji i danih izjava te isprava koje su korištene. Naime, tužitelj ističe kako je uvidom u zapisnik utvrđeno kako je nepoznato kojeg datuma i sata je započeto obavljanje očevida, kako nedostaje opis tijeka i sadržaja provedenih radnji, kako u pogledu provjere stupnja završenosti zgrade i namjene zgrade nedostaje opis postupka na koji način je to utvrđeno, te na očevidu nije napravljena fotodokumentacija. Stoga je mišljenja kako na takvom površnom očevidu nije bilo moguće kontrolirati niti jedan od zakonom propisanih parametara izvedenog stanja. Tužitelj, također prigovora kako službena osoba J. V., koji je obavio predmetni očevid, nije bio kvalificiran za obavljanje očevida, pri čemu predlaže pribaviti sve uvjete i dokumente u svezi njegovog zaposlenja. Tužitelj dalje ističe kako tuženik u obrazloženju osporenog rješenja nezakonito dodjeljuje velike ovlasti inženjeru graditeljstva koji je izradio i ovjerio snimak izvedenog stanja, te s tim u vezi ističe kako je ovlašteni inženjer samo jedan od sudionika u upravnom postupku, dok je upravno tijelo po zakonu obvezno kontrolirati rad ovlaštenih projektanata i inženjera graditeljstva u svim postupcima izdavanja dokumenata prostornog planiranja i uređenja pa tako i u postupcima legalizacije. Navodi kako sporno u radu ovlaštenog inženjera graditeljstva je i činjenica kako on u snimci izvedenog stanja nije prikazao stanje nezakonite zgrade 2011. kada je načinjeno aerofotogrametrijsko snimanje Republike Hrvatske, pa čak niti stanje iz 2013. kada je podnositelj zahtjeva podnio zahtjev za legalizaciju bez popratne dokumentacije, već eventualno stanje 2015. kada je izradio sporni snimak izvedenog stanja. Također, kako se postavljaju pitanja kada je uopće ovlašteni inženjer graditeljstva bio na predmetnoj nekretnini i izvršio uvid u mjerenje zgrade, postoji li fotodokumentacija kojom može dokazati da je u snimak izvedenog stanja ucrtao stvarno stanje u trenutku njegovog očevida, pri čemu napominje kako je ovlašteni inženjer graditeljstva radi svoje vjerodostojnosti bio dužan sakupiti izjave svih suvlasnika stanova koji su obuhvaćeni snimkom izvedenog stanja da nije došlo do promjena na zgradi u odnosu na 2011. Odgovore na navedena pitanja kako je od ovlaštenog inženjera graditeljstva trebao zatražiti nadležni upravni odjel nakon što su mu dostavljeni nepobitni dokazi da snimak izvedenog stanja ne odgovara stvarno izvedenom stanju. S tim u vezi nastavno pojašnjava kako s jedne strane u ovoj upravnoj stvari nadležna upravna tijela tvrde kako nisu bili dužni kontrolirati rad ovlaštenog inženjera graditeljstva, koji je izradio snimak izvedenog stanja, jer isti garantira istinitost svojim pečatom, dok s druge strane zakon i popratna objašnjenja tuženika nalažu kontrolu usklađenosti izvedenog stanja sa stvarno izvedenim stanjem. Zaključno, tužitelj ukazuje na kontradiktorne stavove tuženika u dva uzastopna rješenja u ovoj upravnoj stvari, te ujedno ističe kako mu prije donošenja rješenja u upravnom postupku nije bilo dostavljeno očitovanje B. V.. Iz svega navedenog kako je razvidno da nadležno upravno tijelo većinu činjeničnog stanja uopće nije utvrdilo, iako mu je to bila zakonska obveza pa i nalog iz rješenja tuženika od 6. svibnja 2019. Stoga, tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-05/20-26/602, URBROJ: 531-07-01-01/05-22-3 od 10. veljače 2022. i rješenje G. Z., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-03/13-05/1286, URBROJ: 2198/01-5/1-20-45/MP od 7. listopada 2020., te potražuje trošak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako ostaje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenje, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Pozvana u smislu odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12,152/14,94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) da kao zainteresirana osoba sudjeluje u sporu, te se očituje na navode iz tužbe tužitelja, B.

V. u odgovoru na tužbu u bitnom ističe kako su snimak izvedenog stanja i geodetski snimak za predmetnu zgradu izradile ovlaštene tvrtke MD … d.o.o. i T. d.o.o.,

za koje je uvjeren kako su profesionalno odrađeni. Nadalje, ističe kako iznad prizemlja u svom dijelu zgrade tužitelj nema potkrovlje, nego krovište, koji ima pristup kroz otvor na ploči, te se kao takav ne smatra etažom zgrade, pri čemu je istaknuo kako je krovište kompletno promijenjeno i nemoguće je očevidom na terenu razmatrati točnost projekta o visini postojećeg krovišta. Također, ističe kako su terase i lođe u projektu prikazane u skladu s dimenzijama i korištenjem; kako sjeverna soba treba biti etažirana zajedno sa stanom S-3, jer sudskim ostavinskim rješenjem pripada njegovom vlasništvu, pa se iz tog razloga prikazalo kako pripada stanu S3, a ne stanu S2, međutim, kako navedeno ne utječe na izdano rješenje o izvedenom stanju. Stoga je mišljenja kako su sve primjedbe tužitelja neosnovane, te kako mu se samo želi naštetiti kao suvlasniku predmetne nekretnine, u namjeri da se ukine predmetno rješenje, a sve zbog loših obiteljskih odnosa i niza nelegalnih radnji koje je tužitelj izveo nakon očevida provedenog u postupku predmetnog rješenje o izvedenom stanju, pri čemu dostavlja fotografije iz kojih kako su razvidne preinake koje je tužitelj izvršio tijekom 2016. i 2017. godine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Podneskom od 12. kolovoza 2022. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu zainteresirane osobe, pri čemu je u bitnom ukazao kako je i sama zainteresirana osoba priznala kako je sjeverna soba u funkcionalnoj i posjedovnoj pripadnosti stanu S2, a ne kako je to prikazano stanu S3. Napominje, kako rješenje o izvedenom stanju u skladu s odredbom članka 33. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Završena zgrada, odnosno završeni dio zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju smatra se u smislu posebnog zakona zgradom za koju je izdana građevinska dozvola i uporabna dozvola.) daje pravni status uporabne dozvole te se temeljem toga prema posebnom zakonu može izdati potvrda da njezin posebni dio predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu. Zbog navedenog, kako rješenje o izvedenom stanju mora prikazivati stvarno izvedeno stanje, što sugerira i sam naziv rješenja. Navedeno rješenje je prethodnica etažnom elaboratu, u kojem se također mora prikazati stvarne tlocrte i opise stanova. Nadalje, ističe kako je u snimci izvedenog stanja obvezno navesti stvarnu namjenu svakog prostora, a potkrovni prostor iznad prizemlja i potkrovni prostor iznad prvog kata kako se godinama koriste kao spremišta i imaju instalacije električne struje i vode. Napominje, kako je umjesto da se sukladno zakonu i uputama tuženika očevidom kontrolira jesu li pravilno prikazani potkrovni i ostali unutarnji prostori i pravilno izračunana građevinska (bruto) površina, predstavnik G. Z.bezrezervno vjerovao izrađivaču snimke izvedenog stanja. Zaključno, ističe kako zainteresirana osoba nezakonitost postupanja pri izradi tlocrta stanova S2 i S3 pravda navodnom odlukom iz sudskog ostavinskog rješenja, kojim bi upravo sjeverna soba pripala njemu, međutim, ističe kako takva odluka ne postoji, niti je obuhvaćena ostavinskim rješenjem.

7. Podnescima od 8. rujna 2022. tužitelj je u bitnom istaknuo kako se prvostupanjsko tijelo oglušilo na uputu tuženika iz rješenja od 6. svibnja 2019., budući da upravni odjel u ponovnom postupku nije učinio niti jednu radnju kojom bi pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, štoviše ignorirao je dokaze tužitelja i priznanje zainteresirane osobe da snimak izvedenog stanja činjenično ne odgovara stvarno izvedenom stanju. Nadalje, ističe kako nije izvršena kontrola građevinske (bruto) površine kao preduvjet svrstavanja zgrade u odgovarajuću kategoriju, te ističe kako je izostala matematička kontrola zbroja pojedinih površina, dok se nezakonita provedba očevida svela samo na vizualnu kontrolu vanjštine objekta. Zaključno, ističe kako je osporeno rješenje doneseno pogrešnim tumačenjem i primjenom odredbi ZUP-a, pri čemu obrazlaže kako je pogrešno utvrđeno činjenično stanje upravo i razlog obnove postupka, koje razloge opetovano navodi. Također, a kako je u upravnom postupku najvažnije razjasniti zakonitost obavljenog očevida, predlaže angažirati građevinskog vještaka, čiji bi zadatak bio utvrditi da li je bez kontrole unutrašnjosti objekta moguće kontrolirati: je li u snimci izvedenog stanja točno prikazana građevinska (bruto) površina, namjena objekta, te stupanj završenosti objekta; je i snimak izvedenog stanja (prije svega tloris i presjeci) prikazuje stvarno izvedeno stanje; status prostora u potkrovlju i njegov utjecaj na izračun građevinske (bruto) površine; točnosti izračuna visine krovišta iz priložene skice i slika krovišta; odnosno objasniti mogući postupak i vrijeme kontrole dimenzija mjerenjem objekta od strane jedne osobe i to bez geodetskih instrumenata.

8. U sporu su održana ročišta za raspravu 6. rujna 2022. i 7. listopada 2022. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu sa člankom 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi sa člankom 37. stavak 3. ZUS-a održana bez njihove prisutnosti.

9. Na ročištu za raspravu održanom 7. listopada 2022. zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala na provođenju predloženog dokaza, odnosno da se provede vještačenje po građevinskom vještaku na okolnosti navedene u podnesku od 8. rujna 2022. Tužitelj je pojasnio kako problematika izdanog rješenja o izvedenom stanju a koju obnovu postupka je on zatražio, leži u tome da su on i ostali suvlasnici spriječeni u daljnjim postupcima vezano za predmetnu nekretninu. Pri tome pojašnjava da rješenje o izvedenom stanju ne prikazuje točno realno stanje, pa on i ostali suvlasnici imaju problem etažirati predmetni objekt, budući da etaže prikazane u rješenju o izvedenom stanju odnosno snimci izvedenog stanja, a koji je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju ne prikazuju pravo stanje. Iz potonjeg razloga kako Upravni odjel za urbanizam G. Z. ne može izdati potvrdu o samostalnim uporabnim cjelinama, a što je nužno da bi se pristupilo etažiranju zgrade. Ujedno je istaknuo kako je u prijedlogu za obnovu postupka prigovarao i samoj kvalifikaciji službene osobe koja je obavljala očevid, međutim, kako se o tome tuženik uopće nije očitovao.

10. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je popisala trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe te zastupanja na raspravi od 6. rujna 2022. i 7. listopada 2022., sve po 250 bodova, odnosno 7.500,00 kuna, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

11. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

12. Sud nije razmatrao sadržaj podneska tužitelja od 10. listopada 2022., budući da je isti zaprimljen nakon zaključenja raspravljanja u ovoj upravnoj stvari.

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. 14. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, kojim je pak u obnovi postupka ostavljeno na snazi rješenje o izvedenom stanju KLASA:

15. Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:

- tužitelj je podnio zahtjev za poništenje rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/361- 03/13-05/4286, URBROJ: 2198/01-5/1-16-19/VM od 23. kolovoza 2016., koji je pred prvostupanjskim tijelom zaprimljen 15. rujna 2017.

- postupajući po zahtjevu stranke rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-361- 03/13-05/4286, URBROJ: 2198/01-5/1-17-23/VM od 15. studenog 2017. pod točkom 1. dopuštena je obnova postupka okončanog donošenjem rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/361-03/13-05/4268, URBROJ: 2198/01-5/1-16-

19/VM od 23. kolovoza 2016., a pod točkom 2. je riješeno kako će se u obnovljenom postupku izvršiti dostava predmetnog rješenja o izvedenom stanju tužitelju;

- protiv rješenja o izvedenom stanju, tužitelj je izjavio žalbu, koja je pak odbačena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/18-02/210, URBROJ: 531-05-2-2-18-2 od 23. travnja 2018., uz obrazloženje kako je rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno, pa se kao takvo više ne može pobijati žalbom, kao redovnim pravnim lijekom;

- rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-361-03/13-05/4286, URBROJ: 2198/01-5/1-19-32/VM od 24. siječnja 2019. ostavljeno je na snazi predmetno rješenje o izvedenom stanju od 23. kolovoza 2016.;

- rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/19-26/283, URBROJ: 531-09-2-19-2 od 6. svibnja 2019. po žalbi tužitelja poništeno je rješenje prvostupanjskoga tijela od 24. siječnja 2019., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz obrazloženje kako tužitelju u obnovljenom postupku nije omogućen uvid u spis predmeta, radi izjašnjenja, te ujedno u obnovljenom postupku nije omogućeno sudjelovanje B.V., kao stranci, na čiju bi štetu moglo biti rješenje u obnovljenom postupku. Stoga je dana uputa prvostupanjskom tijelu kako je u ponovnom postupku potrebno pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, te u skladu s pravilima postupka odlučiti o prijedlogu za obnovu postupka, te donijeti novo rješenje.

16. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je u ponovnom postupku održana usmena rasprava dana 23. lipnja 2020., radi uvida u spis predmeta, o čemu u spisu prileži zapisnik, a u pisanom očitovanju tužitelj je u bitnom prigovorio:

- prikazanoj visini potkrovlja na dijelu kuće koja je izgrađena prije 1968. te koja je u snimci izvedenog stanja kotirana na 202 cm mjereno od vijenca do vrha sljemena, navodeći kako bi se visina u sljemenu mogla kretati između 280 cm i 320 cm;

- kako je sporna namjena potkrovlja, koji kako je prikazan kao prostor bez pristupa visine h <2.0, što niti u dimenzijama niti namjeni ne odgovara stvarnom stanju. Predmetnom krovištu kako se moglo pristupiti isključivo kroz stan koji se u snimci izvedenog stanja vodi pod oznakom S1, pri čemu je istaknuo kako je potkrovlje koristio kao spremište godinama, te u koje je doveo instalacije truje i vode, te se istom pristupalo kroz kupaonicu, a kod obnove krovišta je 2017. otvor premiještan u dnevni boravak, radi lakše upotrebe istog;

- kako su u predmetnom objektu nepravilno prikazani elementi nosive konstrukcije;

- kako terase oko tog objekta dijelom nisu uopće prikazivane, a dijelom su prikazane u značajno manjim dimenzijama, pa se s obzirom da snimak izvedenog stanja služi kao podloga za etažiranje i uknjižbu objekta radi o ozbiljnoj pogrešci;

- kako je sjeverna soba P=17,30 m2 nacrtana kao da pripada stanu S3 (V.), iako činjenično pripada stanu S2 (V.).

17. Prvostupanjskim rješenjem ostavljeno je na snazi predmetno rješenje o izvedenom stanju od 7. listopada 2020., uz obrazloženje kako su primjedbe tužitelja odbačene iz razloga: što je uz zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju priložena dokumentacija skladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, odnosno snimka izvedenog stanja izrađena po ovlaštenom inženjeru građevinarstva M. M., koji ovjerom jamči za istinitost podataka sadržanih

u snimci izvedenog stanja; što je uz zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju priložen i geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade, kojeg je izradila pravna osoba registrirana za obavljanje stručnih geodetskih poslova T. d.o.o. Z. i odgovorna osoba - ovlašteni inženjer geodezije M.

F., dipl.ing.gedo., broj ovl. Geo 525, kojim se k.č. … i …, obje K.O. Z., identificiraju kao katastarske čestice na kojima je izgrađena nezakonito izgrađena zgrada; što je provedenim očevidom 3. lipnja 2016. utvrđeno kako su veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade prikazane u priloženom snimku izvedenog stanja u skladu s izvedenim stanjem predmetne nekretnine.

18. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja uz obrazloženje kako se rješenje o izvedenom stanju ne temelji na izjavi stranke kao dokaznom sredstvu, već je rješenje izdano na temelju dokumentacije priložene spisu, izrađene od ovlaštenih osoba te je na temelju očevida izvršenim od strane tijela prvog stupnja prema kojem zatečeno stanje nije drukčije od onog prikazanog u snimci izvedenog stanja ili geodetskoj snimci, dok eventualno pogrešno utvrđeno činjenično stanje nije razlog za obnovu iz članka 123. ZUP-a. Ujedno, tuženik je istaknuto kako lažnost iskaza ili isprava, odnosno postojanje kaznenog dijela sukladno upravnosudskoj praksi trebaju biti utvrđeni u kaznenom postupku, dok tužitelj u tom pravcu nije dostavio dokaze u tijeku postupka.

19. Sud ne može prihvatiti obrazloženje tuženika, kao pravilno i zakonito. Ovo stoga, što iz naprijed utvrđenog nesporno proizlazi kako je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 15. studenog 2017. dopuštena obnova postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju i to iz razloga propisanog odredbom članka 123. stavak 1. točka 5. ZUP-a, uz obrazloženje kako tužitelju nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku u svojstvu stranke.

20. Naime, prema odredbi članka 123. stavak 1. točka 5. ZUS-a obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku. Navedeni razlog je apsolutne prirode, odnosno dovoljno je samo da se utvrdi njegovo postojanje, te nije potrebno ispitivati bi li sudjelovanje stranke u postupku kojeg se obnova traži dovelo do drukčijeg rješenja, niti hoće li sudjelovanje stranke u obnovljenom postupku dovesti do drukčijeg rješenja.

21. Stoga, a kako tužitelj nije sudjelovao u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju, on je tek u obnovi postupka mogao iznositi prigovore glede činjeničnog stanja (da snimka izvedenog stanja nije u skladu s izvedenim stanjem zgrade), dok su upravna tijela te prigovore trebala ispitati, te u obrazloženju istaknuti zbog čega iznijeti prigovori tužitelja nisu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.

22. Slijedom navedenog, sud cijeni kako je osporenim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 58. stavak 1. ZUS-a, te u granicama iz članka 31. stavak 1. ZUS-a, poništio rješenje, te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, pa je presuđeno kao u izreci presude.

23. U ponovnom postupku tuženik će ponovo odlučiti o žalbi tužitelja, pri čemu je u skladu s odredbom članka 81. stavak 2. ZUS-a vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama ovoga suda.

24. Oduka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a kojom je propisano kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom članka 79. stavak 2. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, te Tbr. 23. Tarife tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 7. listopada 2022., sve po 250 bodova, ukupno 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 5.000,00 kuna, te uvećano za vrijednost PDV-a od 25% iznosi 6.250,00 kuna, a rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak na ime zastupanja na raspravi od 6. rujna 2022., budući da je ista bila odgođena radi predaje podneska od strane tužitelja na tom ročištu.

U Splitu, 17. listopada 2022.

S U T K I NJ A

Anđela Becka, v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 66.a st.1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 79. stavak 7. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članka 67. stavak 2. ZUS-a).

DNA:

1. Z. V. iz S., S. …, kojeg zastupa opunomoćenik T.

V., odvjetnik u S., G. …

2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz povrat spisa

3. B. V. iz Z., A. T. …, uz ponovnu dostavu podnesaka tužitelja

od 9. runa i zapisnika s rasprave od 7. listopada 2022.

4. u spis

Rj./

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Nema naplate sudske pristojbe (tužba usvojena).

3. Kalendar 30 dana.