Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-1029/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke više sudske savjetnice Andreje Mikelić, u pravnoj stvari tužiteljice P. Ž. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva D. i P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Bolnice, OIB: ... iz Z., zastupane po punomoćniku G. B., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4233/2021-11 od 24. prosinca 2021., 17. listopada 2022.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba tuženika i ukida rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-4233/2021-11 od 24. prosinca 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačena je žalba tuženika od 12. svibnja 2021. kao nedopuštena.

2. Protiv ove odluke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22: dalje: ZPP). Predlaže odluku ukinuti.

2.1. Žalba je osnovana.

3. Prvostupanjski sud je pobijano rješenje donio uz obrazloženje:

- da je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari podnijela stupnjevitu tužbu nakon čega je sud rješenjem od 7. svibnja 2021. obvezao tuženika na dostavu dokumentacije potrebne za provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja i to na dostavu ugovora o radu i aneksa, platnih listi i evidencija radnog vremena,

- da je tuženik 12. svibnja 2021. protiv navedenog rješenja podnio žalbu koju je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbacio kao nedopuštenu pozivom na odredbu članka 292. stavak 5. ZPP prema kojoj odredbi protiv rješenja kojim se određuje izvođenje dokaza nije dopuštena posebna žalba.

4. Prema stajalištu ovog žalbenog suda pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda. Ovo stoga jer je odredbom članka 378. stavak 1. ZPP propisano da je protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena žalba ako u tom zakonu nije određeno da žalba nije dopuštena.

4.1. Prema odredbi članka 186.b ZPP, a koja odredba uređuje pitanje podnošenja stupnjevite tužbe, u odnosu na rješenje protiv kojega je žalba odbačena kao nedopuštena nije izričito propisano da žalba nije dopuštena ili pak, da nije dopuštena posebna žalba.

5. Neutemeljen je nadalje, zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o rješenju o određivanju izvođenja dokaza.

5.1. Naime, za slučaj da tuženik ne ispuni činidbu sukladno postavljenom zahtjevu suda, moguća je ovrha sukladno odredbi članka 247. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) u vidu izricanja sudskih penala (prema stavku 1., kad dužnik ne ispuni u roku neku svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći da će ovršenik, ako ne ispuni svoju obvezu u tome roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), počevši od isteka toga roka) jer u protivnom stupnjevita tužba ne bi imala smisla.

5.2. Budući se kod stupnjevite tužbe prvo odlučuje o manifestacijskom zahtjevu a potom o kondemnatornom, to je nužno i zakonito omogućiti tuženiku ulaganje žalbe protiv odluke suda kojom je on ustvari odlučio o manifestacijskom zahtjevu. Drugo je pitanje jesu li u konkretnom slučaju uopće ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe ili ne.

6. Odredba članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10; dalje: Konvencija) određuje da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj; a članak 13. Konvencije određuje da svatko čija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeđene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom čak i u slučaju kad su povredu počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu.

6.1. Nadalje, odredba članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 8/98 - pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - ispr., 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14; dalje: Ustav) određuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

6.2. Ako u parničnom postupku nisu na pravilan način primijenjene odredbe o stupnjevitoj tužbi i o pravnim lijekovima u svezi iste, tada stranci ne bi bilo omogućeno u punoj mjeri korištenje raspoloživih pravnih sredstava, pa time može doći do povrede prava stranke u smislu Konvencije i Ustava. Konvencijsko i ustavno pravo na pravično suđenje predstavlja skup postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka i ne smije se tumačiti restriktivno.

7. Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pozivom na odredbu članka 380. točka 3. ZPP.

U Splitu 17. listopada 2022.

Sutkinja:

Marija Šimičić, v. r.