REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula

Poslovni broj: Gž Ovr-397/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Mariji Sošić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z., OIB …, sa sjedištem u Z., …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva B. & P. iz Z., protiv ovršenika J. M., OIB …, iz C., kojeg zastupa punomoćnica K. J. J., odvjetnica iz P., radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja poslovni broj Ovr-72/2021 od 25. srpnja 2022. Općinskog suda u Dubrovniku, 17. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana ovršenikova žalba i potvrđuje rješenje poslovni broj Ovr-72/2021 od 25. srpnja 2022. Općinskog suda u Dubrovniku te se odbija i zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan ovršenikov prijedlog od 25. kolovoza 2020. za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje u tekstu: Agencija) na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika A. S. iz D. pod poslovnim brojem OV-344/2007.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom (i takvom dopunom žalbe od 18. kolovoza 2022.) to rješenje pobija ovršenik u cijelosti iz svih žalbenih razloga, najprije ističući kako pobijano rješenje nije dostavljeno odvjetnici K. J. J. koja je 7. travnja 2022. dostavila u spis predmeta podnesak te kako se prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja nije referirao na njezine navode -prigovore (zastaru, osnovu i visinu potraživanja i dr.). Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio kako je ovrhovoditelj u ovom predmetu aktivno legitimiran te ističe kako nije postupio po uputi drugostupanjskog suda u pogledu utvrđivanja aktivne legitimacije a ističe i neosnovanost zaključka prvostupanjskog suda da je isprava na kojoj se temelji potraživanje jedna od onih nabrojenih u članku 209. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/21, dalje: OZ/12), te također smatra kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da se za isto potraživanje vodi drugi sudski postupak odnosno da to nije od značaja za ovaj postupak, iz razloga što ovakvim postupanjem ovrhovoditelj stavlja ovršenika u položaj da se na temelju različitih isprava, zadužnica, ovršnih rješenja i od strane različitih pravnih osoba višestruko naplate iznosi koje potražuju. Ističe kako još uvijek ovrhovoditelj nije u spis dostavio cjelokupni kreditni dosje te kako je potraživanje i u zastari na koju se pozvao a prvostupanjski sud o tome nije vodio računa. Posebno naglašava kako s ovrhovoditeljem nije sklopio nikakav pravni posao na temelju kojega bi nastalo dugovanje i da je ovrhovoditelj pred sudom već vodio postupke protiv ovršenika radi naplate dugovanja, o čemu se prvostupanjski sud izjasnio, ali ne na valjani način jer nije obrazložio osnovanost i visinu potraživanja kao ni je li potraživanje u zastari niti je u vezi s tim prigovorima uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Dodaje i kako je u članku 4. Ugovora o kreditu broj 4044507 propisana promjenjiva kamatna stopa a sud je po službenoj dužnosti bio dužan paziti na ništetnost jer se radi o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom banke, pozivajući se pritom na zaključak koji je donio Vrhovni sud na sjednici građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su IV-87/22 a koje se odnosi na ovršne postupke u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, tako što je ovršni sud po službenoj dužnosti dužan preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

2.1. Ovršenik predlaže ukidanje prvostupanjskog rješenja i postavlja zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna.

3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu smatrajući da je dopuna žalbe nepravovremena te osporava sve navode iznesene u žalbi posebno ističući kako je predmet pod poslovnim brojem Ovr-933/2007 obustavljen pa ovrhovoditelj ne vodi bilo kakav postupak protiv ovršenika, dok u pogledu postupka koji se vodi pod poslovnim brojem Povrv-136/2019 ukazuje kako se ne radi o parničnom postupku pa da se slijedom toga ne može govoriti o litispendenciji, a u tom je postupku na strani tužitelja isključivo OTP banka d.d. pa nema ni istovjetnosti tužitelja i ovrhovoditelja, niti je u tom postupku donesena pravomoćna odluka koja bi bila od utjecaja na ovaj postupak. Predlaže odbacivanje dopune žalbe kao nepravovremene i odbijanje žalbe kao neosnovane u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je ovršenikov prijedlog od 25. kolovoza 2020. radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji je ovrhovoditelj pokrenuo 13. kolovoza 2020. pred Agencijom a na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika A. S. iz D. pod poslovnim brojem Ovr-344/2007.

5.1. Prvostupanjski je sud ujedno zaključkom uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenima iz razloga koji se odnose na ovršenikov prigovor kako s ovrhovoditeljem nije sklopio nikakav pravni posao na temelju kojega bi nastalo dugovanje te da ovrhovoditelj pred ovim sudom već vodi postupke protiv ovršenika radi naplate iste tražbine.

6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u ovršenikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ/12), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjsko rješenje zakonito i pravilno pa ovršenikova žalba slijedom toga neosnovana.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba ovršnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni onih na koje sadržano upućuje žalba pa tako ni u pogledu dostave prvostupanjskog rješenja koje i nije trebalo biti dostavljeno aktualnoj ovršenikovoj punomoćnici jer u spisu tada nije bilo punomoći.

8. Nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

9. U konkretnom je slučaju ovrhovoditelj B. K. d.o.o. Z. 13. kolovoza 2020. podnio Agenciji zahtjev za izravnu naplatu (stranice 21 i 22 spisa) na temelju zadužnice od 9. siječnja 2007. na kojoj je potpis ovršenika J. M. javnobilježnički ovjeren (kod javnog bilježnika A. S. u D. pod brojem OV-344/2007 od 9. siječnja 2007. – stranice 23 i 24 spisa) radi naplate u dijelu prema specifikaciji u privitku (stranica 35 spisa) a po osnovi dospjelih tražbina kreditora iz Ugovora o kreditu broj … sklopljenog između davatelja kredita Societe Generale-Splitske banke d.d. i ovdje ovršenika J. M. kao korisnika kredita odobrenog u iznosu od 35.100,00 kuna koja je tražbina prenesena na ovrhovoditelja Ugovorom o cesiji broj … na kojemu su javnobilježnički ovjereni potpisi ovlaštenih osoba cedenta (ustupitelja tražbine) kod javnog bilježnika M. D. u Z. 7. rujna 2015. po brojem OV-7671/2015 a Dodatkom Ugovora o cesiji od 20. lipnja 2016. prenesena je i tražbina iz zadužnice od 9. siječnja 2007. uz ovjeru potpisa ovlaštenih osoba cedenta od 1. srpnja 2016. pod brojem OV-6721/2016 istog javnog bilježnika (stranice 42 do 72 spisa).

9.1. U spisu je na stranici 111 i dopis Agencije od 23. kolovoza 2021., kojim se očituje na zaključak prvostupanjskog suda od 16. kolovoza 2021., iz kojega proizlazi da je Agencija utvrdila aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu na temelju Dodatka I. Ugovora o cesiji … ovjerenog 1. srpnja 2016. i da je ta isprava deponirana u Agenciji Zagreb budući da se radi o cesiji kojom se vrši prijenos prava na preko 1900 zadužnica različitih dužnika.

10. Prvostupanjski je sud stoga pravilno ocijenio da je aktualni ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika na temelju navedene zadužnice iako u njoj kao ovršnoj ispravi nije označen kao vjerovnik, jer je ovrhovoditelj ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao da je tražbina iz zadužnice na njega prenesena (članci 32. stavak 1. i 209. stavak 8. OZ/12).

11. Izravna naplata je dakle određena na temelju ovršne isprave odnosno osnove za izravnu naplatu koja nije stavljena izvan snage odnosno na drugi način izgubila svoju djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka a u ovom slučaju ne postoji ni rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha odnosno izravna naplata, niti je ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. OZ/12, što znači da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 5. OZ/12 na koje se pazi po službenoj dužnosti i zadužnica je svakako kao osnova za izravnu naplatu navedena u članku 209. stavku 1. OZ/12 a Izjava o suglasnosti zapljene od 9. siječnja 2007., posebno uključujući točku II. sadržajno predstavlja zadužnicu.

11.1. Ovršenik se doduše poziva na ništetnost ugovora o kreditu koji se tiče ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i s tim u vezi na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. (broj Su-IV-87/2022), ali ovaj drugostupanjski sud također ocjenjuje kako u ovom slučaju ne postoje pretpostavke za neposrednu primjenu navedenog zaključka samo iz razloga što je eventualno ugovorena promjenjiva kamatna stopa, iako se po svemu sudeći radi o potrošačkom ugovoru i ovrha je određena na temelju zadužnice koja po prirodi stvari nije prošla sudsku kontrolu.

11.2. Iz isprava u spisu naime proizlazi da neotplaćena glavnica kredita iznosi 28.900,09 kuna (od ukupno 31.500,00 kuna koliko je ujedno i najviši iznos iz zadužnice) te dospjele redovne kamate 10.224,91 kunu i dospjele zatezne kamate 9.835,58 kuna a ovršenik nije uopće naznačio koju stopu redovnih kamata smatra mjerodavnom (nije naznačio početno ugovorenu) niti je naveo za koliko je povećana stopa redovnih kamata ili da se o tome nije pregovaralo, pa sud nije ni imao elemenata za sumnju da ugovor o kreditu u kojemu zadužnica ima osnovu, sadrži nepoštene (ništetne) odredbe koje utječu na visinu tražbine iz zadužnice, tim više što nema nikakve naznake koja bi upućivala na ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti.

11.3. Na ovom mjestu valja naglasiti kako je u konkretnom slučaju izravna naplata zatražena na temelju zadužnice a aktualni ovrhovoditelj nije izvorni vjerovnik iz te zadužnice koja je ujedno i vrijednosti papir pa se ne može zanemariti ni apstraktnost obveze (prema članku 1138. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), iako je ta apstraktnost u konkretnom slučaju donekle relativizirana jer je ovrhovoditelju ujedno, i to prije tražbine iz zadužnice, prenesena i tražbina iz ugovora o kreditu kao osnovnog pravnog posla u kojemu zadužnica ima osnovu tako da se mora voditi računa i o tom pravnom poslu, ali samo po prigovoru i na teret ovršenika kao dužnika koji zato neosnovano smatra da je ovrhovoditelj bio dužan dostaviti u spis cjelokupni kreditni dosje (ugovor o kreditu, specifikaciju uplata, otplatne planove, odluke o promjeni kamatnih stopa), već je na ovršeniku teret dokaza da je ispunio tražbinu i u kojemu obimu – u samom ovršnom postupku na temelju kvalificiranih isprava a u protivnom u parnici na koju treba biti upućen ako tvrdi da je ovršna tražbina prestala.

12. Prvostupanjski je sud nadalje pravilno obrazložio i razloge zbog kojih smatra neosnovanima i ovršenikove navode o utjecaju drugih postupaka na ovaj ovršni postupak, tim više što je ovrha na nekretninama obustavljena (Ovr-933/2017) a u predmetu Povrv-136/2019 kao ovrhovoditelj-tužitelj nastupa ustupitelj tražbine pa u tom smislu ovršenik ima osnovu osporavati njegovu aktivnu legitimaciju.

13. Neosnovani su i drugi razlozi koje ovršenik navodi u aktualnoj žalbi i dopuni žalbe (koja je, protivno navodima ovrhovoditelja iz odgovora na žalbu, podnesena u roku za žalbu – podnesena je 18. kolovoza 2022. a ovršenik je pobijano rješenje primio 11. kolovoza 2022.) pa tako i oni koji se odnose na visinu tražbine u vezi s prigovorom da je svoju obvezu ispunio.

13.1. Iz specifikacije koju je ovrhovoditelj priložio uz zadužnicu naime, kako je već navedeno, proizlazi da neotplaćena glavnica iznosi 28.900,09 kuna pa s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (9. siječnja 2007.) i dokaz o uplatama koji je priložio ovršenik (stranice 10 i 11 spisa) a iz kojega proizlazi da je zadnju uplatu izvršio u studenom 2008. i prije toga u lipnju 2008. (dakle neredovito i nikako ne u cijelosti pa ni u značajnijem dijelu) i konačno na pravila o redu uračunavanja prema članku 171. ZOO/05 proizlazi kako ovršenik nije dokazao (javnom ili ovjerovljenom ispravom) da je ispunio svoju tražbinu u bilo kojemu dijelu koji ovrhovoditelj aktualno potražuje a u pogledu koje je zatražio izravnu naplatu na temelju zadužnice i priložene specifikacije koja nije u suprotnosti sa zadužnicom.

14. Nadalje, u ovršnom postupku vrijedi načelo strogog formalnog legaliteta a tiče se legitimacije za pokretanje postupka i postojanja tražbine te svojstava isprave na temelju koje je može tražiti.

14.1. Ovrhovoditelj i Agencija su postupili u skladu s tim načelom, dok s druge strane ovršenik nije tome suprotstavio kvalificirane isprave iz kojih bi proizlazilo suprotno niti se radi o općepoznatim činjenicama ili onima koje se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, tako da te razloge ovršenik može pokušati dokazati u parnici na koju je zaključkom i upućen.

14.2. Protiv zaključka međutim nije dopuštena žalba, a ako ovršenik smatra da je trebao biti upućen na parnicu i iz drugih razloga (da je veći dio traženog iznosa podmiren ili da je nastupila zastara) može od suda zatražiti donošenje dopunskog zaključka, pri čemu naravno mora voditi računa i o tome jesu li ti tzv. parnični razlozi istaknuti pravovremeno, dakle u roku za redovnu žalbu ili iz opravdanih razloga nakon proteka toga roka.

15. U ovoj je fazi postupka stoga prvostupanjski sud opravdano zaključio kako nisu ostvarene pretpostavke za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, odnosno da je ovršenikovo pravno sredstvo iz članka 210. OZ/12 neosnovano pa je zato ovršenikovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje i ujedno odbiti zahtjev za naknadu troškova žalbe te time, a na temelju članaka 380. točke 2. i 166. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ/12, odlučiti kao u izreci.

U Puli 17. listopada 2022.

Sudac

Marija Sošić