Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž Ovr-1414/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice L. Č. iz S., OIB:…, koju zastupa punomoćnica I. L. M., odvjetnica u Z., protiv ovršenika A. S. iz D., OIB:…, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-206/22 od 1. kolovoza 2022., ispravljenog rješenjem toga suda od 2. kolovoza 2022., dana 17. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ovr-206/22 od 1. kolovoza 2022., ispravljeno rješenjem toga suda od 17. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja je riješeno:

"I. Odbija se prijedlog ovršenika da se proglase nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu ovrhovoditeljice temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-309/2019 od 27. ožujka 2020. kao neosnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-309/2019 kao neosnovan.

III. Odbija se prijedlog ovršenika da se obustavi ovrha kao neosnovan. IV. Odbija se prijedlog ovršenika za prekidom ovršnog postupka kao neosnovan."

2. Protiv ovoga rješenja ovršenik je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) koji se sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku, s prijedlogom za njegovo ukidanje i obustavu ovrhe odnosno njeno proglašenje nedopuštenom.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica je osporila njenu osnovanost i predložila odbijanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenom navodu, nije počinjena bitna povreda odredbe postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP koju žalitelj opisno ističe prigovarajući da je odluka prvostupanjskog suda donesena bez raspravljanja sa strankama, "na nejavnoj sjednici". Naime, ovršni postupak je vanparnični postupak u kojem sud postupa na temelju podnesaka i drugih pismena a ročište održava samo kad je to predviđeno odredbama OZ-a ili kad smatra da je to svrsishodno (čl. 7. st. i st. 2. OZ). U ovom slučaju prvostupanjski sud je odlučivao o pravnom sredstvu ovršenika u postupku izravne naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u smislu odredbe čl. 210. OZ kojom nije predviđeno održavanje ročišta. Također, održavanje ročišta nije u ovom slučaju svrsishodno jer je odluku moguće donijeti temeljem isprava u spisu,uz to je sud u ovakvom slučaju odluku dužan donijeti u propisanom roku (čl. 210. st. 3. OZ) dok iz navoda žalbe ne proizlazi da bi odlučne činjenice mogle biti pravilno utvrđene tek saslušanjem stranaka budući da i sam kao dokaze predlaže isprave.

6. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, kao nesporne proizlaze iz isprava u spisu, žalbenim navodima to nije dovedeno u pitanje već žalitelj u biti osporava pravilnost primjene zakonskih odredbi.

7. Nije sporno da se protiv ovršenika u Financijskoj agenciji vodi postupak za izravnu naplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku koja je postala ovršnom 26. ožujka 2021.

8. Iz odredbe čl. 210. st. 2. OZ proizlazi da će se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim primjenjivati odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi kao i da će se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primijeniti odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

9. Suprotno tvrdnjama ovršenika da citirana sudska presuda u odluci o glavnici i zateznoj kamati nije određena niti "ovršiva", iz priložene presude proizlazi da je u njoj određeno naznačen iznos i valuta glavnice, vrijeme i opseg ispunjenja (tečaj i datum konverzije), tijek i stopa zatezne kamate, naznačen je i datum ovršnosti obzirom na protek navedenog roka za dobrovoljno ispunjenje. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da ova presuda predstavlja valjanu ovršnu ispravu u smislu odredbi čl. 29. i 25. st. 1. OZ te nije ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. t. 1. OZ za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima (neovisno o tome što je pogrešno smatrao da je riječ o razlogu iz čl. 50. st. 1. t. 3. OZ). Pravilnost ovršne isprave u materijalnopravnom smislu, u ovom slučaju povodom tvrdnje žalitelja da novčana tražbina nije dospjela 17. ožujka 2008. od kada je dosuđena zatezna kamata, ovršni sud nije ovlašten ispitivati jer je to bio predmet odlučivanja u parničnom postupku u kojem je pravomoćna presuda donesena i stoga ona po načelu formalnog legaliteta (čl. 22. OZ) za ovršni sud predstavlja valjani osnov za određivanje i vođenje ovrhe.

10. Neosnovan je i razlog iz čl. 50. st. 1. t. 6. OZ koji ovršenik ističe tvrdnjom da ovrha ne smije biti provedena na, kako navodi, njegovim poslovnim računima kao javnog bilježnika.

11. Naime, iako je prema odredbama Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/93, 29/94, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22) riječ o javnoj službi, javni bilježnik ju obavlja kao fizička osoba ali on nije ičiji zaposlenik odnosno službenik već radi neovisno, u svoje ime i za svoj račun, kao slobodnu profesiju te odgovara za svoj rad i obveze koje iz njega proizlaze svojom cjelokupnom imovinom.

12. Stoga ne postoji ikakva razlika u pravnom identitetu i posljedično tome, imovini ovršenika kao fizičke osobe i javnog bilježnika, odredbama OZ nije isključena ovrha na računima javnih bilježnika, iz obavijesti Financijske agencije proizlazi da se ovrha provodi zapljenom svih računa koji se vode na ime ovršenika A. S. OIB:…, dakle sukladno odredbi čl. 205. st. 1. OZ.

13. Iz navoda i dokaza koje je prezentirao ovršenik ne proizlazi da je na zaplijenjenim računima riječ o primanjima koja su prema odredbi čl. 172. OZ izuzeta od ovrhe dok su prema odredbi čl. 135. st. 1. t. 5. OZ od ovrhe izuzete samo pokretnine koje su nužne za obavljanje profesionalne djelatnosti, uz ostalo i javnih bilježnika, te ova odredba nije primjenjiva na ovrhu na novčanim sredstvima. Kraj svega rečenog, paušalna tvrdnja ovršenika da se na njegovim računima nalaze i sredstva za plaće njegovih zaposlenika ne može biti razlogom za njihovo izuzimanje od ovrhe, isplata plaća zaposlenicima, kao i druge njegove obveze iz djelatnosti, pitanje su njegovog odnosa i odgovornosti kao poslodavca prema zaposlenicima odnosno drugim eventualnim vjerovnicima koji ne mogu dovesti u pitanje pravo ovrhovoditeljice da temeljem valjane ovršne isprave namiri svoje potraživanje s njegovog računa. Postojanje i drugih eventualnih osnova za naplatu (naknadno dostavljeno rješenje o ovrsi porezne uprave) nije relevantno za odluku suda u ovom slučaju već za pitanje redoslijeda osnova o čemu odlučuje FINA (čl. 6.i čl. 7. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima - Narodne novine br. 68718, 2/20).

14. Kada su u pitanju javnobilježničke pristojbe, one prema odredbi čl. 9. Zakona o javnobilježničkim pristojbama (Narodne novine br. 72/94, 74/95, 87/96, 112/12, 10/15) predstavljaju prihod državnog proračuna Republike Hrvatske i prema Naputku ministra financija o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba (Narodne novine br. 11/21, 15/22) prihodi od pristojbi, tako i javnobilježničkih pristojbi se uplaćuju kao vlastiti prihod državnog proračuna na poseban račun. Stoga računi ovršenika nisu izuzeti od ovrhe u smislu odredbe čl. 4. st. 5. OZ.

15. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ, neosnovana je žalba protiv odluke kojom je odbijen zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

16. Neosnovana je i žalba u odnosu na rješenje kojim je odbijen prijedlog za odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava.

17. Prema odredbi čl. 65. OZ, na prijedlog ovršenika sud može odgoditi ovrhu ako on učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, uz to je potrebno ispunjenje jedne od daljnjih, kumulativno propisanih pretpostavki.

18. U prijedlogu za odgodu ovršenik ponavlja navode da javnobilježnički ured posluje kao poslovni subjekt te mu za slučaj blokade računa prijeti opasnost razrješenja zbog prezaduženosti, navodi da je protiv sudske presude-ovršne isprave izjavio izvanredne pravne lijekove, prijedlog za ponavljanje postupka, reviziju pa i tužbu Ustavnom sudu RH.

19. Međutim, iz podataka Financijske agencije koju je dostavio ovršenik uz podnesak od 13. srpnja 2022. (list 50., 51. i 52. spisa) proizlazi da nisu u blokadi svi računi otvoreni na njegovo ime i OIB, zbog čega iz njegovih navoda i dokaza ne proizlazi vjerojatnost nastupanja štete koju ističe kao razlog odgode. Inače, kako je riječ o novčanoj obvezi, za slučaj stavljanja van snage ovršne isprave povodom izvanrednog pravnog lijeka, ovršenik ima pravo tražiti od ovrhovoditeljice vraćanje onog što je ovrhom dobila (čl. 62. OZ). Stoga je za procjenu opasnosti nastupanja nenadoknadive štete odlučno i imovno stanje ovrhovoditeljice odnosno njena mogućnost eventualnog vraćanja naplaćenog iznosa tražbine, u tom pogledu ovršenik nije iznio ikakve tvrdnje i dokaze iz kojih bi takva opasnost proizlazila.

20. Iz izloženog proizlazi da će ovršenik u ovom slučaju pretrpjeti štetu koja po prirodi stvari prati svakog ovršenika ali koja prema odredbi čl. 65. OZ nije valjan razlog za odgodu namirenja tražbine ovrhovoditelja.

21. Kako ovršna isprava nesporno nije pravomoćno ukinuta ili na bilo koji drugi način stavljena van snage, niti iz utvrđenih činjenica proizlazi nemogućnost njene provedbe, nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za obustavu ovrhe u smislu odredbe čl. 72. OZ.

22. Nadalje, u odnosu na prijedlog za prekid postupka koji ovršenik temelji na okolnosti da je podnio izvanredni pravni lijek, reviziju, valja reći da se odredba čl. 9. OZ odnosi na procesnu situaciju prekida ovršnog postupka, ali njome nisu određene zakonske pretpostavke samoga prekida već zaštita prava i interesa stranaka u takvom slučaju, postavljanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojega je došlo do prekida. Iz sadržaja ove odredbe proizlazi da ona ima u vidu samo razloge prekida koji se tiču stranaka tj. one koji uzrokuju nemogućnost suda i stranaka da vode postupak odnosno sudjeluju u njemu ali ne i slučaj prekida zbog odlučivanja o prethodnom pravnom pitanju.

23. Odredbom čl. 19. st. 1. OZ propisana je primjena odredbi Zakona o parničnom postupku u ovršnom postupku na odgovarajući način, dakle imajući u vidu specifičnosti ovršnog postupka. Ovršni postupak po svojoj prirodi nije raspravan, njemu je primarna svrha osigurati djelotvorno namirenje tražbine ovrhovoditelja iz ovršne isprave (čl. 13. OZ) te, za razliku od parničnog postupka, postupovna pravila u tom postupku ne omogućuju kontradiktorno raspravljanje o složenim pravnim pitanjima već se odlučne činjenice i na njima zasnovana prava utvrđuju temeljem 24. priloženih javnih isprava ili s njima izjednačenih privatnih isprava te primjenom pravila o zakonskim presumpcijama (čl. 21. OZ, čl. 54., čl. 56. st. 1. i st. 2. OZ).

24. Kako u ovom slučaju egzistira valjana ovršna isprava temeljem koje je ovrha određena, za tijek postupka ovrhe niti prema odredbama o prekidu postupka nisu od utjecaja postupci po izvanrednim pravnim lijekovima, to je u skladu i sa posebnom prirodom ovršnog postupka i načela hitnosti postupanja suda (čl. 13. OZ). Stoga je pravilna i odluka kojom je odbijen prijedlog za prekid postupka.

25. Budući da je prvostupanjski pravilno odbio prijedlog ovršenika iz čl. 210. st. 1. OZ, odluku nije bio dužan dostavljati FINA-i, takva obveza postoji samo u slučaju prihvaćanja prijedloga za odgodu ili proglašenje nedopuštenima zapljene i prijenosa novčanih sredstava. Stoga je bespredmetan žalbeni navod o prekoračenju roka iz čl. 210. st. 3. OZ.

26. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP odbijena je kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu, 17. listopada 2022.

Sudac:

Jasenka Grgić, v.r.