Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-1472/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja V. i o. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima D. C. i A. P., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. C. & A. P., Z., protiv I. ovršenice R. R.1 iz Z., OIB: … i II. ovršenika R. R.2 iz Z., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-9221/05-28 od 7. srpnja 2022., dana 17. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-9221/05-28 od 7. srpnja 2022., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-9221/05 od 25. travnja 2005. u odnosu na II. ovršenika.

2. Protiv rješenja žali se ovrhovoditelj zbog bitne povreda odredaba ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio da rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrvd-9221/05 od 25. travnja 2005. određena ovrha na pokretninama i plaći ovršenika. Također, utvrdio je da rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno i ovršno u odnosu na II. ovršenika. Na kraju, utvrdio je da ovrhovoditelj u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 73/17 – dalje: ZID OZ) nije podnio prijedlog za nastavak postupka.

5. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i činjenice da ovrhovoditelj u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ZID OZ nije podnio prijedlog za nastavkom postupka, sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 46. st. 1. ZID OZ obustavio ovrhu u odnosu na II. ovršenika.

6. Međutim, pravna shvaćanja suda prvog stupnja ne mogu se prihvatiti, te je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 46. st. 1. ZID OZ. Naime, točno je da je odredbom čl. 46. st. 1. ZID OZ propisano da će sud obustaviti postupke radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine na temelju vjerodostojne isprave pokrenute do 27. siječnja 2006. u kojima rješenje o ovrsi nije doneseno ili je doneseno a nije steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem zakonu bi se trebali dovršiti ako ovrhovoditelj u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona ne podnese prijedlog za nastavak postupka.

7. Međutim, navedenu odredbu potrebno je tumačiti sukladno cilju i svrsi zbog koje je ista donijeta, a ne pretjerano formalistički kako je to u konkretnom slučaju učinio sud prvog stupnja. Naime, svrha navedene odredbe je da se u slučaju neaktivnosti i pasivnosti ovrhovoditelja u postupcima koji su pokrenuti prije 27. siječnja 2006. isti sankcionira obustavom ovrhe u slučaju ako u roku od tri mjeseca ne podnese prijedlog za nastavkom postupka.

8. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dana 25. travnja 2005. nakon čega II. ovršeniku nije dostavio rješenje o ovrsi. Nadalje, iako II. ovršeniku nije dostavio rješenje o ovrsi sud prvog stupnja, provodio je ovrhu u odnosu na I. ovršenicu u odnosu na koju je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno ne dajući ovrhovoditelju bilo kakvih naznaka da rješenje o ovrsi u odnosu na II. ovršenika nije postalo pravomoćno. Pritom sud prvog stupnja uopće nije odlučio o prijedlogu ovrhovoditelja za primjenom sredstva ovrhe kojeg je ovrhovoditelj podnio 27. travnja 2012. kojeg je ovrhovoditelj podnio i protiv II. ovršenika.

9. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, u situaciji kada sud prvog stupnja II. ovršeniku rješenje o ovrsi nije dostavio od 2005. i u odnosu na II. ovršenika nije provodio bilo kakve radnje dakle, kada nepostupanje u odnosu na II. ovršenika nije rezultat pasivnosti ovrhovoditelja, već suda, ovaj žalbeni sud smatra da nije bilo osnove primjenjivati odredbu čl. 46. st. 1. ZID OZ jer bi primjena iste na konkretni slučaj bila protivna cilju i svrsi navedene odredbe. Stoga je sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbu čl. 46. st. 1. ZID OZ što je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke tako da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 – dalje: OZ) u svezi s čl. 46. st. 1. ZID OZ.

10. Slijedom toga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 19. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovrhovoditelja, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak

11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će nastaviti ovršni postupak i u odnosu na II. ovršenika kojem će dostaviti rješenje o ovrsi, te će odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja za promjenom sredstva i predmeta ovrhu o kojem nije odlučeno.

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. listopada 2022.

Sudac:

Robert Jambor, v.r.