Poslovni broj: 8 UsI-1484/22-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu pojedincu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja Ž. T. iz S., D. .., OIB:………………, protiv tuženika,

Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na kuću za odmor za 2021. godinu, nakon javne rasprave zaključene 07. listopada 2022. godine u prisutnosti tužitelja i odsutnosti tuženika, 17. listopada 2022.godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži oglašavanje ništavim odnosno poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/21-01/183, URBROJ: 513-04-22-2 od 10. ožujka 2022. godine, te da se utvrdi da tužitelj nije obveznik poreza na kuću za odmor za objekt na adresi T. O. S. u. c. .,

površine 100,24 m2.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 04. svibnja 2022. godine sudu dostavio tužbu koja je u sudskoj pisarnici zavedena pod poslovnim brojem UsI-1028/22, a kojom osporava tri rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektor za drugostupanjski upravni postupak i to: 1. rješenje, KLASA:UP/II-410-15/20-01/65, URBROJ:513-04-22-2 od 10. ožujka 2022. godine, 2. rješenje, KLASA:UP/II-410-15/20-01/291, URBROJ:513-04-22-2 od 10. ožujka 2022. godine i 3. rješenje, KLASA:UP/II-410- 15/21-01/183, URBROJ:513-04-22-2 od 10. ožujka 2022. godine. Rješenjem ovog suda od 04. svibnja 2022. godine spis formiran po navedenoj tužbi razdvojen je na način da je određeno da će se na rješenje, KLASA:UP/II-410- 15/20-01/65, URBROJ:513-04-22-2 od 10. ožujka 2022. godine postupak nastaviti voditi pod poslovnim brojem UsI-1028/22, dok će se u odnosu na ostala dva rješenja koja se tužbom osporavaju formirati posebni spisi pod novim poslovnim brojem. Tužba kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, KLASA:UP/II-410-15/21-01/183, URBROJ:513-04-22-2 od 10. ožujka 2022. godine zavedena je pod poslovnim brojem UsI-1484/22, a tužitelj je u tužbi u bitnom naveo: da se tuženik u obrazloženju rješenja poziva na članak 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16 i 101/17), prema kojem porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor, a da je u smislu ovog Zakona kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski; da podatak o vlasništvu predmetnog objekta tuženik i prvostupanjsko tijelo temelje na informaciji koju je prvostupanjsko tijelo zaprimilo od Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava D., da je tužitelj ishodio rješenje o izvedenom stanju (legalizaciji) predmetnog objekta, i to samo nadogradnje (1 kat) predmetnog objekta u površini od 23,46 m2, kao i u pobijanim rješenjima citiranom očitovanju istog Ureda, Klasa:410-01/20-10/7, Urbroj:2182/06-02/01-20-2 od 11.05. 2020. godine, u kojem se navodi da tužitelj ima stan (kuću za odmor) na adresi O. S. u. c. ., T., površine 100,24 m2; da je zahtjev za izdavanje

rješenja o izvedenom stanju predmetnog objekta mogla podnijeti bilo koja osoba; da donijeto rješenje o izvedenom stanju (legalizaciji) predmetnog objekta nije nikakav dokaz o vlasništvu predmetnog objekta, a niti ima bilo kakvih dodirnih točaka sa vlasništvom predmetnog objekta; da za navedeni objekt tužitelj plaća komunalnu naknadu, ne kao vlasnik, već kao korisnik predmetnog objekta, sukladno članku 93. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18.110/18 i 32/20), koja propisuje da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavak 1. istog Zakona; da se vlasništvo nekretnine stječe upisom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi; da je predmetna kuća položena na kat. čest. …, Z.U. … k.o. T., a da tužitelj

nije uknjižen kao jedan od upisanih 15 suvlasnika, a porez na kuće na odmor plaćaju isključivo vlasnici; da tuženik u rješenju utvrđuje da se iz priloženih računa ne može zaključiti da tužitelj predmetnu nekretninu koristi za stalno stanovanje već povremeno ili sezonski, jer je iz žalbenih navoda vidljivo da tužitelj živi u S.; da tuženik također utvrđuje da se iz priloženih fotografija ne može zaključiti da se predmetna nekretnina nalazi u stanju da se ne bi mogla povremeno koristiti. U tužbi se ističe da nijedna ovlaštena službena osoba prvostupanjskog tijela nije bila na licu mjesta utvrdila stanje predmetnog objekta. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se osporeno rješenje tuženika oglasi ništavim odnosno da se isto rješenje poništi i da sud utvrdi da tužitelj nije obveznik poreza za kuću za odmor za predmetni objekt.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Š., Ispostave K., KLASA:UP/I-410-15/2021-01/22, URBROJ:513-07-15- 02-2021-1 od 11. lipnja 2021. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je za 2021. godinu razrezan porez na kuću za odmor na adresi T., O. S. u. c. . , površine 100,24 m2, u iznosu od 1.002,40 kn.

4. Na ročištu zakazanom od dana 07. listopada 2022. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Tužitelj je u cijelosti ostao kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva.

U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 10. ožujka 2021. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem tužitelju za 201. godinu utvrđen porez na kuću za odmor na adresi T., O. S. u. c. .,

površine 100,24 m2, u iznosu od 1.002,40 kn.

Među strankama je sporno da li tužitelja trebalo obvezati na plaćanje poreza na kuću za odmor, za predmetni objekt.

Prema stanju spisa sporno je da li je prvostupanjsko tijelo imalo osnove da utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetnog objekta na adresi T., O. S.

u. c. ., površine 100,24 m2, za koji mu je utvrđen porez za kuću za odmor u iznosu od 1.002,40 kn.

7. Prema članku 25. stavak 1.Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16 i 101/17) obveznici poreza na kuće za odmor su fizičke i pravne osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

Člankom 25. stava 2. Zakona o lokalnim porezima je propisano da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.

Sukladno odredbi članka 11. stavak 5. Odluke o gradskim porezima Grada D. („Narodne novine, broj: 100/17 i 28/17) porez na kuće za odmor plaća se godišnje u iznosu od 10,00 kuna po četvornome metru korisne površine u korist proračuna Grada D..

8. Prema stanju spisa proizlazi: da je poreznim rješenjima tužitelju utvrđen poreza za kuću za odmor na adresi T., O. S. u. c. ., tako što je zasebnim rješenjem utvrđen navedeni porez za 2018., 2019., 2020. i 2021. godinu, a da je tužitelj protiv svih poreznih rješenja izjavio žalbu.

9. Nadalje proizlazi da je u žalbi protiv poreznog rješenja od 26. lipnja 2018. godine, kojim je utvrđen porez na kuću za odmor za 2018. godinu naveo da je predmetna kuća stara obiteljska kuća koju su izgradili njegovi preci, a da površina kuće ne iznosi 120,00 m2, već da korisna kuće koja se sastoji od kuhinje 4 sobe, WC i kupatilo, hodnika (u prizemlju kuće iznosi 76,78 m2, te hodnika i dnevnog boravka površine 23,46 m2 (na katu), odnosno da površina iznosi ukupno 100,24 m2. Naveo je da predmetni objekt ne koristi ni povremeno, a niti sezonski u smislu odredbe članka 2. točka 12. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16 i 101/17), već da kuću koristi svakodnevno, tijekom dana, i to u svrhu obavljanja nužnih popravaka uslijed starosti i trošnosti (članak 27. stavak 1. Zakona o lokalnim porezima), te u svrhu održavanja okućnice, vrta, voćki i vinograda; da se u predmetnoj kući ne odmara, već naprotiv umara. Naknadno je podnio i dopunu žalbe protiv poreznog rješenja od 26. lipnja 201. godine u kojoj dopuni žalbe se pojasnio stanje predmetnog objekta, obzirom na njegovu starost i stanje u kojem se nalazi. Ustrajao je u žalbenom navodu da površina objekta iznosi manje nego što je rješenjem utvrđeno, te se tako pozvao na ispostavljeni mu račun od Grada D. za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda za razdoblje srpnja-prosinac 2018. godine, prema kojem površina predmetnog objekta iznosi 100,00 m2. Žalbi je priložio fotografije i račune koji se odnose na 2018. godinu.

Prema stanju spisa proizlazi da je rješenjem tuženika, KLASA:UP/I-410- 15/18-01/336, URBROJ:513-04-22-2 od 10. ožujka 2022. godine žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja od 26. lipnja 2018. godine kojim mu je utvrđen porez za kuću za odmor za 2018. godinu za predmetni objekt na adresi T., O. S. u. c. . ,djelomično uvažena te da je poništena točka I. i V. navedenog poreznog rješenja, da je nanovo utvrđena površina objekta prema podacima koje je u žalbi naveo tužitelj tj. 100,24 m2 te je u odnosu na ovu novu površinu tužitelju utvrđen novi iznos poreza od 1.002,40 kn.

10. Također iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio žalbu i protiv poreznog rješenja od 13. lipnja 2019. godine kojim mu je za predmetni objekt površine 100,24 m2 utvrđen porez na kuću za odmor od 1.002,40 kn, a da je žalbu podnio iz istih razloga kao i protiv poreznog rješenja od 26. lipnja 2018. godine kojim mu je utvrđen porez za 2018. godinu, tre je predložio da se isti predmeti spoje kod odlučivanja o žalbi.

11. Tužitelj je iz istih razloga podnio i žalbu protiv poreznog rješenja od 16. lipnja 2020. godine kojim mu je određen navedeni porez za predmetni objekt, za 2020. godinu, te poreznog rješenja kojim mu je određen navedeni porez za predmetni objekt za 2021. godinu.

12. Iz spisa je vidljivo da je po zahtjevu tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih građevina donijela rješenje o izvedenom stanju, KLASA:UP/I-361-03/14-01/43187, URBROJ:403-02-4-1/0261-15-15 od 21. prosinca 2015. godine, kojim se ozakonjuje rekonstrukcija-dogradnja i nadogradnja postojeće zgrade stambene namjene i završena, slobodnostojeća pomoćna zgrada, koje su izgrađene na k. čest. … k.o. T., sve kako je navedeno u istom rješenju.

13. Računi za električnu energiju i komunalnu naknadu, priloženih u spisu glase na ime tužitelja. Iz spisa proizlazi da je adresa stanovanja tužitelja u S., D. ...

14. Iz priloženih preslika računa vidljivo da se u najvećoj mjeri radi o paušalnim i manjim iznosima uplata, te se temeljem istih ne može zaključiti da tužitelj predmetnu nekretninu u 2021. godini koristi za stanovanje, a ne samo povremeno ili sezonski.

15. U svim žalbama podnijetim protiv poreznih rješenja tužitelj ne osporava da je vlasnik navedenog objekta, već iz žalbenih navoda proizlazi suprotno, da se radi o staroj obiteljskoj kući njegovih predaka, koju je on naslijedio, što proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika I. Š. iz S., Poslovni broj: O- …/17 UPP/OS-59/17. od 03. listopada 2017. godine, pravomoćnog 05. siječnja 2018. godine, koju kuću održava, popravlja i svakodnevno koristi. U žalbama je tužitelj prvenstveno prigovarao pravilnosti obračuna poreza obzirom na utvrđenu površinu predmetnog objekta.

16. Sukladno članku 69. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17. i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS), u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice.

Činjenice bitne za oporezivanje u porezno tijelo utvrđuje u upravnom (poreznom) postupku kojeg vodi, dok je stranka-porezni obveznik pozvana da sudjeluje u postupku i da poreznom tijelu daje podatke i činjenice koje on smatra bitnim za donošenje zakonite odluke.

17. Tužitelj, nove činjenice kojima osporava da je vlasnik predmetnog objekta nije iznosio tijekom upravnog postupka pred prvostupanjskim tijelom u kojem su donijeta 4 porezna rješenja (nije izričito osporio utvrđenje poreznog tijela da je vlasnik predmetnog objekta), a isto nije iznosio ni u svim žalbama izjavljenim protiv poreznih rješenja za navedene godine. Tužitelj tek u tužbi osporava da je on vlasnik predmetnog objekta.

18. Točno je da rješenja o izvedenom stanju donijeto po zahtjevu tužitelja (legalizacija objekta), ne dokazuje vlasništvo objekta, te da računi za komunalnu naknadu izdani na ime tužitelja ne dokazuju vlasništvo. Međutim, sagledavajući stanje spisa u cjelini, sud ocjenjuje da je porezno tijelo osnovano utvrdilo da je tužitelj vlasnik predmetnog objekta.

19. Cijeneći sve pribavljene dokaze u spisu, u njihovoj ukupnosti, prema ocijeni suda proizlazi da tužitelj predmetni objekt u 2021. godini nije koristio za stalno stanovanje već povremeno, dok tužbeni navodi, a s obzirom na cjelokupno činjenično stanje spisa, ne dovode u sumnju zakonitost pobijanog rješenja tuženika u konkretnom slučaja, pa mu je zakonito utvrđen porez na kuću za odmor, prema podacima o korisnoj površini koje je tužitelj dostavio.

20. Prema članku 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20, dalje OPZ-a) u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

21. Slijedom navedenih dokaza pravilno je zaključeno da tužitelj objekt, na navedenoj adresi, nije koristio za stalno stanovanje, budući da tužitelj nije dokazao, sukladno članku 88. OPZ-a, da je u predmetnom stanu uistinu živio, da isti koristio za stalno stanovanje, već proizlazi da je stan koristio povremeno, što predstavlja zakonsku osnovu za utvrđenje poreza na kuću za odmor.

22. Nasuprot navedenom prvostupanjsko tijelo je zaključak da tužitelj predmetni objekt ne koristi za stalno stanovanje, utemeljilo na sadržaju pribavljenih dokaza, cijeneći sadržaj istih dokaza pojedinačno ali i u njihovoj ukupnosti.

23. Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 29/17. i 110/21, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 17. listopada 2022. godine

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS- a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, Ž. T., S., D. ..

- tuženiku, Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5

- u spis.