Poslovni broj: 14 UsI-1820/22-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: J. P. iz M., P. K.

…., OIB: ……….., zastupanog po opunomoćenici S.W., odvjetnici

u M., A. H. ., protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova

Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenik D. J., zaposlenik tuženika, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi teže povrede službene dužnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 7. listopada 2022. u prisutnosti tužitelja zajedno s opunomoćenicom i opunomoćenika tuženika, dana 17. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/II 114-04/22-02/82, URBROJ: 511-01-158-22-5 od dana 4. srpnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/II 114- 04/22-02/82, URBROJ: 511-01-158-22-5 od dana 4. srpnja 2022., tužitelj je, u bitnom, naveo da se slaže da je postupio nedolično, međutim, smatra da nije dokazano da je takvim radnjama došlo do teškog narušavanja ugleda policije. Oštećeni M. N. da je izrijekom u svojoj izjavi, koju je ovjerio kod javnog bilježnika dana 14. ožujka 2022. naveo kako vjeruje da J. P.. nije imao nikakvu namjeru otuđenja niti zadržavanja novca te da neće pokretati kazneni progon zbog kaznenog djela iz čl. 232. KZ-a. Nadalje, da u spisu ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi se pouzdano moglo zaključiti da bi netko od djelatnika PBZ-a znao koja je osoba sa bankomata podigla novac, a niti jedan medij da nije objavio bilo što vezano za taj događaj. Upravo zbog tih činjenica, da smatra da se njegovim radnjama nisu ispunila obilježja teže povrede službene dužnosti iz čl. 96 st. 7. Zakona o policiji. Obrazloženje prvostupanjskog rješenja da je napisano paušalno i općenito, posebno kada se obrazlagala odluka o vrsti i mjeri kazne. Iako je prvostupanjski disciplinski sud našao i postojanje olakotnih okolnosti na strani J. P. ipak da mu je izrekao kaznu - prestanak državne službe. Pogrešno da je cijenjena činjenica kako ponašanje J. P. ima obilježje kaznenog djela, jer nije dokazana namjera - dolus. Sve ovo da je prihvatio i drugostupanjski disciplinski sud, a da nije za takvu odluku dao jasne i na zakonu osnovane razloge. Dakle, da ovdje nema kaznenog djela niti se to može imputirati J. P.. Prvostupanjski disciplinski sud da je ovakvim postupanjem već osudio J. P. za kazneno djelo utaje i bez postojanja optužnice, a kamoli osuđujuće presude kaznenog suda, u čemu da ga podržava i drugostupanjski sud. Obrazlažući odluku o kazni kao otegotnu okolnost da se navodi kako se cijeni činjenica da je u pitanju obilježje kaznenog djela koje se vodi po privatnoj tužbi, a da se nakon toga u sljedećem pasosu navodi kao „olakotna okolnost“ da nema obilježja djela koje se vodi po službenoj dužnosti. Obrazloženje prvostupanjskog tijela da nije napravljeno sukladno odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, a posebno da je izostalo obrazloženje u pogledu toga zbog čega prvostupanjski disciplinski sud smatra da se jedino izricanjem najteže kazne može ostvariti svrha izricanja stegovnih sankcija, što da nije obrazložio ni drugostupanjski sud. Nadalje, da smatra da je zanemareno i načelo kakvo u vidu ima odredba čl. 6. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Na žalbu J. P. da je načelnik PU D.-n. dao odgovor za koji da je J. P. saznao tek kada je

primio drugostupanjsko rješenje jer da nije dostavljen J. P., niti njegovoj punomoćnici. U tom odgovoru na žalbu da se ništa posebno ne navodi, već da se samo ponovno interpretira sadržaj zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka. Niti drugostupanjski disciplinski sud da se nije referirao na tvrdnje iz žalbe, vezano za narušavanje ugleda policije. Već da je tijekom postupka J. P. priznao da je zaista sa bankomata uzeo iznos od 800,00 HRK te da je izrazio žaljenje i kajanje, ali da nije obrazloženo na koji način je ovakvo neprimjereno ponašanje policijskog službenika štetilo ugledu službe. Na ovom predmetu da su radili policajci F. M. i R. C. te D. G. i L. C. Radilo se o

kriminalističkom istraživanju, koje da je u toj fazi postupka tajno pa da ostali policajci u PP M., a pogotovo ne šire, nisu imali nikakva uvida u predmet. Dakle, da nije kumulativno ispunjen uvjet za ostvarenje bića teže povrede službene dužnosti iz čl. 96. t. 7. ZOP-a. Navodi osporavanog rješenja, kako olakotne okolnosti ne mogu utjecati na ublažavanje kazne da su potpuno promašeni, jer da se u žalbi na prvostupanjsko rješenje uopće nije tražilo nikakvo ublažavanje kazne, već da se ukazivalo drugostupanjskom sudu da pored postojanja svih navedenih olakotnih okolnosti kod J. P., ne postoje uvjeti za izricanje najstrože disciplinske kazne, čime da je povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa prema čl. 6. ZUP-a kao i osnovno ljudsko pravo na rad tužitelja. Zbog toga da se predlaže sudu donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika.

2. Opunomoćenica tužitelja je na ročištu kod ovog Suda dana 7. listopada 2022. naveo da se protivi navodima odgovora na tužbu kao neosnovanim, posebno u dijelu u kojem se navodi da je upravno tijelo spornu disciplinsku kaznu odredilo diskrecijskom odlukom. Naravno da je upravno tijelo ovlašteno donijeti ocjenu, ali nakon provedenog dokaznog postupka. Stoga da se protivi ovakvim tvrdnjama, a da ostaje pri svemu što je navedeno u tužbi, posebno u onom dijelu u kojem tužba upire na to da bi u konkretnom slučaju tužitelj teško štetio ugledu policije. To da ničim nije obrazloženo niti ičim dokazno. Ujedno da se ustraje u provedbi svih predloženih dokaza.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužitelj u tužbi u cijelosti ponavlja prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka odnosno u žalbi, a koje da je Drugostupanjski disciplinski sud detaljno, jasno i argumentirano odbio, pa da se, radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje na obrazloženje drugostupanjskog javnopravnog tijela. Tuženik da ukazuje da je ograničena nadležnost upravnih sudova za ispitivanje disciplinske kazne koju da je upravno tijelo odredilo diskrecijskom ocjenom (Visoki upravni sud Republike Hrvatske: Usž-3649/18-2 od dana 24. listopada 2019, Usž-4590/19-2 od dana 14. studenog 2019., Usž-691/15-2 od dana 13. kolovoza 2015., Usž-1113/19-2 od dana 13. ožujka 2019.; Upravni sud u Zagrebu 18 Usl-2000/17-7 od dana 23. svibnja 2019.). Tuženo tijelo da ističe da zakonom nije propisana obveza javnopravnog tijela da stranci u postupku dostavi odgovor na žalbu protivne stranke. Budući da je tužitelj nesporno ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti, za što mu je izrečena odgovarajuća kazna, da se predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

4. Opunomoćenik tuženika je na ročištu kod ovog Suda dana 7. listopada 2022. naveo da ostaje pri odgovoru na tužbu te da ističe da je izbor kazne napravljen sukladno zakonu uz obrazloženje okolnosti koje su utjecale na izbor konkretne kazne, da je u obrazloženju osporenog akta dano detaljno obrazloženje pravne kvalifikacije, da se protivi dokaznim prijedlozima tužitelja kao suvišnim, a iz razloga jer se tužitelj očitovao u prethodnom postupku i na usmenoj raspravi, dok u spisu postoji iskaz predloženog svjedoka, a njegovo svjedočenje da nije relevantno za činjenično stanje.

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda KLASA: UP/II 114-04/22-02/82, URBROJ: 511- 01-158-22-5 od dana 4. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova u S. KLASA: UP/l-114-04/22-02/103, URBROJ: 511-01-158-22-5 od dana 12. svibnja 2022., a kojim je policijski službenik: J. P., OIB:, ovdje tužitelj,

od oca N. i majke P., rođene Ć., rođen dana ... .…….. u M.,

s prijavljenim prebivalištem u M., P. K. ….., neoženjen, bez

djece, policijski vježbenik od dana 18. listopada 2021., na upit iskazuje da je loših imovinskih prilika, nije ocjenjivan, u ovom postupku udaljen iz službe dana 9. ožujka 2022., disciplinski nekažnjavan, odgovoran zbog toga što se nedolično ponašao van službe te time naštetio ugledu policije dana 22. veljače 2022. oko 11,05 sati kada je sa bankomata Privredne banke Zagreb lociranom u ulici K. Z. br. . u M. uzeo iznos od 800,00 kuna koji je neposredno prije ostao građaninu M. N., zadržavši predmetni nađeni novac kod sebe, a koji novac je od njega uz Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta oduzet tijekom provedenog kriminalističkog istraživanja po prijavi oštećenog za kazneno djelo „Utaja“ iz čl. 232. st. 2. KZ čiji progon da se poduzima po privatnoj tužbi pa da je time počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. st. 1. t. 7. „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije'' te mu se temeljem čl. 110. st. 2. t. 6. Zakona o policiji, izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu upravnog spora dok su odbijen dokazni prijedlozi tužitelja da se isti sasluša u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu te da se sasluša svjedok M. N., cijeneći da se s obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

7. U sporu je dana 7. listopada 2022. održana rasprava u nazočnosti tužitelja zajedno s opunomoćenicom i opunomoćenika tuženika, a na kojoj je dana mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Odredbom čl. 96. toč. 7. Zakona o policiji („Narodne novine“, br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje: Zakon) propisano je da je teža povreda službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

11. Člankom 97. st. 2. Zakona propisano je da za teže povrede službene dužnosti postupak vodi i odluku donosi disciplinski sud.

12. Sukladno odredbi čl. 110. st. 2. Zakona za teže povrede službene dužnosti mogu se izreći sljedeće kazne: 1. novčana kazna u mjesečnom iznosu do 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od 1 do 6 mjeseci, 2. zaustavljanje promicanja u zvanju od 2 do 4 godine, 3. zaustavljanje napredovanja u službi u trajanju od 2 do 4 godine, 4. premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja, 5. uvjetna kazna prestanka državne službe i 6. prestanak državne službe.

13. Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona pri određivanju vrste kazne uzimaju se u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.

14. Shodno odredbi čl. 93. st. 3. Zakona kaznena, odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti. Stavkom 4. istog članka propisano je da oslobođenje od kaznene, odnosno prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

15. Odredbom čl. 17. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika ("Narodne novine". br. 114/11, dalje: Pravilnik) propisano je da Disciplinski sud može odlučiti: 1.da prijavljeni policijski službenik nije odgovoran za težu povredu službene dužnosti, 2. da je prijavljeni policijski službenik odgovoran za težu povredu službene dužnosti u cijelosti ili djelomice te mu izreći kaznu.

16. Ovdje valja napomenuti da se prema odredbi čl. 4. st. 2. ZUS-a upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana, pa ocjena o zakonitosti odluke ovisi o kvaliteti danog obrazloženja.

17. U obrazloženju osporenog rješenja, u bitnom, je navedeno da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno da je prvostupanjski sud na okolnosti djela koje je J. P. stavljeno na teret izveo sve potrebne dokaze te iz tako izvedenih dokaza izveo ispravan zaključak kada je odlučio da je policijski vježbenik J. P. počinio težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u pobijanom rješenju. Prvostupanjski sud da je detaljno analizirao izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti te obrazložio kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonio vjeru i utvrdio činjenično stanje, a s kojim obrazloženjem da se slaže i to vijeće te da se radi izbjegavanja ponavljanja upućuje na navedeno. Uvidom u zapisnik o usmenoj raspravi od dana 12. svibnja 2022. vidljivo je da je obrana predložila saslušanje svjedoka M. N. na okolnost zainteresiranosti i podnošenja kaznene prijave. Prvostupanjski disciplinski sud iznio je razloge zbog kojih nije smatrao potrebnim izvesti dokaz predložen od strane žalitelja, a iz obrazloženja je vidljivo da je vijeće isto odbilo iz razloga što spisu predmeta priliježe izjava M. N. u kojoj isti iskazuje kako neće pokretati kazneni progon protiv J. P., a koja izjava je ovjerena kod javnog bilježnika V. P. u

M. dana 14. ožujka 2022. pa vijeće drži da se njegovim saslušanjem na usmenoj raspravi ne bi utvrdile nikakve nove činjenice bitne za postupak. Također, da je iz zapisnika o usmenoj raspravi razvidno da je sud žalitelju omogućio da se izjašnjava o izvedenim dokazima i iznosi svoje primjedbe na iste. Dakle, za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja da nije uvijek nužno bezuvjetno prihvaćanje dokaznih prijedloga, jer da isto može dovesti do kršenja načela ekonomičnost i učinkovitosti postupka pa da je u tom kontekstu potrebno sagledati je li odbijeni dokazni prijedlog mogao biti od značaja za drugačije rješavanje upravne stvari. Imajući u vidi da je činjenično stanje nesporno utvrđeno (prijavljeni da niti u prethodnom postupku niti na usmenoj raspravi isto nije sporio) to je Prvostupanjski disciplinski sud pravilno odbio prijedlog žalitelja za saslušanjem M. N. U svezi prihvaćanja i uvrštavanja u spis predmetne dokumentacije vezane za imovinsko stanje i obiteljske prilike prijavljenog, da se ističe kako se navedenom dokumentacijom ne pridonosi utvrđivanju činjeničnog stanja, već da je ista prihvaćena i uzeta u obzir prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, kao jedna od olakotnih okolnosti, a sve temeljem čl. 111. ZOP-a. U svezi upiranja žalitelja na sadržaj izjave M. N. ovjerene kod javnog bilježnika V. P. u

M. dana 14. ožujka 2022. da se odgovornost policijskog službenika i vježbenika za teže povrede radne discipline u disciplinskom postupku može utvrditi neovisno o odluci kaznenog/prekršajnog suda, budući da se u disciplinskom postupku utvrđuju elementi povrede radne discipline, pri čemu da nije nužno da su se istodobno ostvarili i elementi kaznenog djela/prekršaja pa da je u tom smislu disciplinska odgovornost šira od kaznene odgovornosti. Navedeno da proizlazi iz više odluka Ustavnog suda (broj: I-III-953 1998. od dana 4. veljače 2004., U-lll-2601/2004. od dana 23. studenoga 2006., U-lll 2761/2012 od dana 20. lipnja 2012., U-lll- 3304/2011 od dana 23. siječnja 2013., U-lll-4798/2010. od dana 12. lipnja 2014.) iz kojih proizlazi da postupci i radnje zbog kojih se provodi određeni disciplinski postupak mogu imati elemente prekršajnih, odnosno kaznenih djela, što da ne znači da nadležna disciplinska tijela ne bi mogla provoditi samostalni i zasebni disciplinski postupak protiv policijskog službenika i vježbenika zbog počinjenja disciplinskog prijestupa. U disciplinskom postupku da se utvrđuje postojanje disciplinske odgovornosti policijskog službenika i vježbenika, a ne njegova kaznena odgovornost pri čemu da eventualno postojanje njegove prekršajne odnosno kaznene odgovornosti ne utječe na odlučivanje o postojanju disciplinske povrede. Naime, nedolično ponašanje prijavljenog u konkretnom slučaju da se sastoji u tome što je predmetnog dana i vremena sa bankomata PBZ-a u Ulici kralja Zvonimira br. 4 u M. uzeo iznos od 800,00 kuna koji da je neposredno prije ostao građaninu, M. N. te ga zadržao kod sebe. Predmetno ponašanje prijavljenog da predstavlja djelo izuzetno velike težine jer da je isti postupio na način koji nije prihvatljiv niti za običnog građanina, a pogotovo nije prihvatljiv za pripadnika policijske službe. Dakle, da se radi o ponašanju koje je apsolutno nespojivo s policijskom službom, budući da je glavna zadaća policije, kao društvene institucije, sprečavanje i otkrivanje kaznenih djela, prijestupa i prekršaja dok je prijavljeni činio upravo suprotno, a na koji način da je nepopravljivo kompromitiran ugled prijavljenog i cijele policijske službe. U slučajevima u kojima policijski službenici (i vježbenici) krše zakonske propise te o takvom kršenju zakonskih propisa budu upoznati i drugi, bilo da se radi o pojedinačnoj ili široj javnosti, da dovodi do nanošenja teške štete ugledu policije, budući uslijed takvog ponašanja policijskog službenika građani gube osjećaj povjerenja i sigurnosti u policiju, a što da neizbježno dovodi do teške štete ugleda kako samog policijskog službenika koji se ponaša protivno zakonu kao i općeprihvaćenih pravila ponašanja, tako i policijske službe općenito. Uvidom u spis predmeta da je vidljivo da je M. N. dana 22. veljače 2022. u 12,30 sati samovoljno pristupio u PP M. poradi prijave nestanka novca s bankomata te da su na predmetne okolnosti s njim razgovarali policijski službenici PP M. F. M. i R. C. (službena zabilješka sastavljena dana 22. veljače 2022.), dok su daljnje kriminalističko istraživanje proveli policijski službenici D. G. i L. Ć. te da su isti došli do saznanja da se radi o policijskom vježbeniku. Naime, ono što se ponekad olako zanemaruje prilikom procjene da li neko neprimjereno ponašanje policijskog službenika šteti ugledu službe da je narušavanje ugleda službe u očima ostalih pripadnika službe, koji da svoju službu shvaćaju odgovorno, stoga da se i u profesionalnim i u privatnom životu pridržavaju društvenih i pravnih normi ponašanja, izbjegavajući upravo ona ponašanja koja policijska služba sprječava i sankcionira. Kažnjavanje predmetnog ponašanja prijavljenog bilo kojom drugom kaznom osim onom najtežom da znači toleriranje tog ponašanja, a isto sasvim sigurno u očima spomenutih policijskih službenika da narušava ugled čitave službe. Ovakav pristup da ima u vidu činjenicu da policijski službenici i vježbenici poštivanjem zakonskih propisa i općeprihvaćenih pravila ponašanja čuvaju ugled službe, a u svojoj društvenoj sredini daju primjer građanima i drugim policijskim službenicima, a što da je u konkretnom slučaju kod prijavljenog izostalo. lako je u predmetno vrijeme prijavljeni bio policijski vježbenik, prema odredbama Zakona o policiji, da je vježbenik osoba koja se osposobljava za samostalno obavljanje policijskih poslova. Kroz programe obrazovanja (kao i stručnog osposobljavanja i usavršavanja) da su policijski službenici naučeni djelovati sukladno odredbama Etičkog kodeksa policijskih službenika koji proklamira moralne i etičke standarde policije odnosno zakonito, profesionalno, pravedno, pristojno, korektno i humano postupanje policijskih službenika, a upoznavanje policijskih službenika s njegovim sadržajem da implicira svijest o odgovornosti te moralnim i stegovnim posljedicama u slučaju povrede njegovih načela. Imajući u vidu naprijed navedeno, da vijeće ovog suda smatra da je policijski vježbenik J. P. svojim ponašanjem nedvojbeno ostvario biće teže povrede službene dužnosti iz čl. 96. toč. 7. ZOP-a opisano kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“. Uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja da to vijeće nije našlo da bi isto bilo nerazumljivo, paušalno ni općenito, a da je također razvidno kako je obrazloženje sastavljeno i skladu s odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.

18. Ocjena je ovog Suda da je u obrazloženju osporenog rješenja, kako se prethodno iznosi, na jasan i nedvojben način obrazloženo koji su razlozi uslijed kojih tuženik smatra da je tužitelj odgovoran za težu povredu službene dužnosti na način pobliže naveden u izreci prvostupanjskog rješenja te zbog čega tuženik drži da je tužitelj svojim postupanjem kritične zgode počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. toč. 7. Zakona (nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije).

19. Daljnjim uvidom u obrazloženje osporenog rješenja tuženika, a u dijelu koji se odnosi na izbor vrste i visine disciplinske kazne tuženik ističe kako je prvostupanjsko upravno tijelo cijenilo brojne olakotne okolnosti na strani tužitelja, ali da navedene okolnosti, obzirom na vrstu i težinu počinjene povrede službene dužnosti, nisu mogle biti od utjecaja u smislu izricanja blaže kazne. Na izbor disciplinske kazne da primarno utječe samo djelo, tj. priroda i težina počinjenje povrede službene dužnosti, na što da se potom nadovezuju i drugi elementi, propisani čl. 111. st. 1. Zakona o policiji, koji da utječu na to da li će u konačnici kazna biti stroža ili blaža. Ponašanja koja predstavljaju teže povrede službene dužnosti da se međusobno razlikuju po stupnju neprihvatljivosti za policijsku službu, uslijed čega da se za povrede različite težine izriču različite vrste disciplinskih kazni. Svrha disciplinske kazne da je odgojni utjecaj na počinitelja i na ostale policijske službenike (čl. 6. Pravilnika), a sve u krajnjem cilju osiguranja učinkovitog i zakonitog rada policijske službe te osiguranja povjerenja građana u policiju. Odredbom čl. 110. st. 2. Zakona o policiji da su propisane kazne koje da disciplinski sudovi Ministarstva unutarnjih poslova mogu izreći za teže povrede službene dužnosti, pri čemu da nije propisano u kojim slučajevima će se izricati pojedine od predviđenih kazni, a jedini izuzetak da čine teže povrede službene dužnosti koje da imaju obilježja korupcije, za koje da je stavkom 3. istog članka Zakona o policiji, propisano obvezno izricanje kazne prestanka državne službe. Stoga, da disciplinski sudovi za svaku težu povredu službene dužnosti (osim one s obilježjem korupcije) mogu izreći bilo koju od predviđenih kazni pa je, prema ocjeni ovog Suda, tuženik pravilno obrazložilo izbor kazne za težu povredu službene dužnosti (od onih propisanih gore citiranom odredbom čl. 110. st. 2. Zakona).

20. Prema tome, cijeneći prethodno navedeno, tuženik je prilikom odlučivanja o primjerenosti vrste i visine disciplinske kazne sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o policiji cijenio težinu počinjene povrede, stupanj odgovornosti policijskog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena kao i otegotne i olakotne okolnosti na strani policijskog vježbenika, na isti način kako je to učinilo i prvostupanjsko tijelo pa je, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjsko tijelo (a time i tuženik) pravilno obrazložilo izbor kazne za težu povrede službene dužnosti (od onih propisanih gore citiranom odredbom čl. 110. st. 2. Zakona o policiji).

21. Dakle, u skladu s gore citiranom odredbom čl. 4. st. 2. ZUS-a, ovaj Sud ne može ulaziti u pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene, već samo u njezinu zakonitosti, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana, pa kako ocjena zakonitosti odluke ovisi o kvaliteti danog obrazloženja to je u ovom upravnom sporu nedvojbeno utvrđeno da je tuženik valjano obrazložio razloge za donošenje rješenja kojim je tužitelju utvrđena disciplinska odgovornost kao i izbor disciplinske kazne koja je u navedenom primijenjena spram tužitelja.

22. Što se tiče navoda kako je tuženik trebao izvesti i dokaz saslušanjem svjedoka M. N., kraj pravilno provedenog postupka, ovaj Sud u to ne može posebno niti ulaziti, jer je osporena odluka donesena primjenom slobodne ocjene, a svoju ocjenu provedenih dokaza je tuženik na valjan način i argumentirano obrazložio dajući iscrpno obrazloženje uslijed kojeg je donio upravo odluku sadržanu u izreci osporenog rješenja.

23. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi (a radi se o identičnim navodima koji su izneseni u žalbi na prvostupanjsko rješenje te pravilno otklonjeni u obrazloženju osporenog rješenja) nisu od utjecaja na drugačije presuđenje iz razloga jer je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu tuženik donio zakonitu odluku u granicama svojih ovlasti i svrhe radi koje mu je takva ovlast dana, vodeći računa o težini kršenja propisa te prevenciji takvog ponašanja ubuduće, a za što je tuženik dao u cijelosti prihvatljivo obrazloženje.

24. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir gore navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a),na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, a radi čega je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji je opunomoćenica tužitelja popisala na ročištu kod ovog Suda održanom dana 7. listopada 2022., valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II. U Splitu, 17. listopada 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenici tužitelja ….

uz zapisnik o objavi

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za ljudske potencijale, Službi disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskom disciplinskom sudu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33 uz zapisnik o objavi

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Nema naplate sudske pristojbe na temelju odredbe članka 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.