REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1086/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. R., OIB:…, iz P., , zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku iz P., protiv tuženika M. J., OIB:..., iz P., , zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku iz U., radi prestanka uznemiravanja i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo poslovni broj: P-374/2022-53 od 1. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo poslovni broj: P-374/2022-53 od 1. kolovoza 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njegova odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Tuženiku M. J., OIB: …, iz P., , nalaže se da prestane uznemiravati tužitelja R. R., OIB: …, iz P., u vlasništvu nekretnine k.č.br. 3046/4 upisane u zk.ul.br. 1084 k.o. Ž. rušenjem suhozida na međi k.č.br. 3046/4 upisane u zk.ul. 1084 k.o. Ž. sa k.č.br. 3047/1, 3047/3 i 3047/4, sve k.o. Ž., u roku od 15 dana.

II Dužan je tuženik M. J., OIB: …, iz P., uspostaviti prijašnje stanje porušenog graničnog suhozida koji se je nalazio na međi k.č.br. 3046/4 upisana u zk.ul. 1084 k.o. Ž. sa k.č.br. 3047/3 k.o. Ž., a čiji je položaj označen zelenom bojom na skici izmjere obnove međa koju je izradio UOIG V. M., dipl. ing. geod. dana 26. svibnja 2020., i koja čini sastavni dio ove presude, širine i visine usklađene s postojećim suhozidom, a gdje je tuženik M. J., OIB: …, iz P., , bespravno stvorio prolaz širine 3,5 m radi izravnog pristupa sa k.č.br. 3046/4 upisne u zk.ul. 1084 k.o. Ž. na k.č.br. 3047/3 k.o. Ž., tako što se nalaže tuženiku M. J., OIB: …, iz P., , da o svom trošku izgradi granični suhozid na međi k.č.br. 3046/4 upisana u zk.ul. 1084 k.o. Ž. sa k.č.br. 3047/3 k.o. Ž., na položaju koji je označen zelenom bojom na skici izmjere obnove međa koju je izradio UOIG V. M., dipl. ing. geod. dana 26. svibnja 2020., i koja čini sastavni dio ove presude, sve navedeno u roku od 15 dana, jer će u suprotnom sve navedenom biti ovlašten izvesti tužitelj R. R., OIB: …, iz P., , te će u tom slučaju tuženik M. J., OIB: …, iz P., , biti dužan sve navedeno trpjeti uz obvezu da nadoknadi tako prouzročene troškove tužitelju.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 32.738,75 kuna (slovima: trideset dvije tisuće sedamsto trideset i osam kuna i sedamdeset i pet lipa) u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da ne osporava činjenicu da su katastarske čestice označene kao k.č.br. 3046/4 k.o. Ž., s jedne strane, te označene kao k.č.br. 3047/1, k.č.br. 3047/3 i k.č.br. 3047/4, sve k.o. Ž., s druge strane, susjedne, međutim smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da se predmetni suhozid nalazi na k.č.br. 3046/4 k.o. Ž. i da mu se posljedično tome nalaže prestati za uznemiravanjem tužitelja na navedenoj nekretnini. Ukazuje da nije sporno da je na nekretnini označenoj kao k.č.br. 3046/4 k.o. Ž. u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda kao vlasnik iste upisan tužitelj, R. R., međutim prema razlozima presude proizlazi da je ta nekretnina u suvlasništvu tužitelja i vjerojatno tuženika, pa posljedično tome proizlazi da je izreka pobijane presude proturječna s razlozima presude, a i razlozi koje navodi sud prvog stupnja u pobijanoj presudi su nejasni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP. Ukazuje i na odredbu čl. 101. st. 1. ZV te činjenicu da je tijekom postupka predlagao da se na okolnost utvrđivanja vlasništva na spornom zidu saslušaju predloženi, a što je prvostupanjski sud odbio učiniti uz zaključak da se ne radi o novim okolnostima. Ističe da se u ranijem postupku nije ni raspravljao o vlasništvu na zidu, a dokazivanjem vlasništva na zidu otklanja se i uznemiravanje, jer ako bi se dokazalo da je tuženik M. J. vlasnik zida isključilo bi se i uznemiravanje drugog - u konkretnom slučaju tužitelja. Odbijanjem ovog dokaznog prijedloga tuženik je onemogućen da u ovom postupku dokaže da je konkretni suhozid u njegovom vlasništvu, obzirom da je isti izgrađen po njegovim pravnim prednicima, a što je logično pri činjenici što se na njegovim nekretninama ranije nalazio vinograd, da se zidanjem zida onemogućilo dolazak divljači u njihov vinograd i time nanosi šteta na grožđu. S druge strane prednici tužitelja nisu imali nikakav interes za gradnju zida, obzirom da njihova nekretnina sve vrijeme bila šuma. Stoga smatra da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a slijedom toga i na pogrešnoj primjeni materijalnog

prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 I 70/19 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku ima primijeniti na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22 – dalje: ZID ZPP/22).

4. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti, kao neosnovanu žalbu tuženika. Ujedno zahtijeva naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njegova odgovora na žalbu tuženika.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da ga prestane uznemiravati u vlasništvu nekretnine k.č.br. 3046/4 upisane u z.k.ul.br. 1084 k.o. Ž. rušenjem suhozida na međi k.č.br. 3046/4 upisane u z.k.ul. 1084 k.o. Ž. sa k.č.br. 3047/1, k.č.br. 3047/3 i k.č.br. 3047/4, sve upisane u k.o. Ž., u roku od 15 dana te da se tuženiku naloži uspostaviti prijašnje stanje porušenog graničnog suhozida koji se je nalazi na navedenim nekretninama, a čiji je položaj označen zelenom bojom na skici izmjere obnove međa koju je 26. svibnja 2020. izradio UOIG V. M., dipl. ing. geod., a koja čini sastavni dio ove presude, širine i visine usklađene s postojećim suhozidom, a gdje je tuženik bespravno stvorio prolaz širine 3,5 m radi izravnog pristupa sa k.č.br. 3046/4 upisne u z.k.ul. 1084 k.o. Ž. na k.č.br. 3047/3 k.o. Ž., tako što se tuženiku nalaže da o svom trošku izgradi granični suhozid na navedenoj međi jer će u suprotnom sve navedeno biti ovlašten izvesti tužitelj, a što će sve biti dužan trpjeti tuženik uz obvezu da tužitelju nadoknadi tako prouzročene troškove, sve utemeljeno na odredbi čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZV).

7. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) utvrdio:

- da je tužitelj vlasnik nekretnine k.č.br. 3046/4 k.o. Ž., koja u naravi predstavlja šumu, a da je tuženik vlasnik susjedne nekretnine k.č.br. 3047/3 k.o. Ž., koja u naravi predstavlja maslinik;

- da se između tih nekretnina čitavom dužinom prostire suhozid, koji je na jednom mjestu probijen (sačinjen je otvor u suhozidu), koji je sačinio tuženik tijekom 2020;

- da se do navedenih nekretnina dolazi poljskim putem koji vodi od sela R. u pravcu istoka te se dolazi do tromeđe gdje se taj put račva na dvije strane i da sporni prolaz počinje od tromeđe između k.č.br. 3046/4, k.č.br. 3047/4 i k.č.br. 3047/1 k.o. Ž. te se proteže od te tromeđe uz južnu granicu k.č.br.3046/4, pa sve do otvora u suhozidu koji predstavlja ulaz u maslinik na k.č.br. 3047/3;

- da stranke u postupku, svaka sa svoje strane suhozida održavaju svoje nekretnine i da time izvršavaju svoja vlasnička prava na svojim nekretninama;

- da je sporni suhozid u suvlasništvu stranaka u postupku.

8. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je, pobijanom presudom, na temelju odredbe čl. 167. st. 1. u vezi odredbe čl. 38.st. 1. i čl. 101. st. 1. ZV, kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja i tuženiku naložio da prestane uznemiravati tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na k.č.br. 3046/4 upisane u z.k.ul.br. 1084 k.o. Ž. rušenjem suhozida na međi k.č.br. 3046/4 upisane u z.k.ul. 1084 k.o. Ž. sa k.č.br. 3047/1, k.č.br. 3047/3 i k.č.br. 3047/4, sve upisane u k.o. Ž., te da je posljedično tome dužan uspostaviti prijašnje stanje porušenog graničnog suhozida koji se nalazi na navedenim nekretninama, a čiji je položaj označen zelenom bojom na skici izmjere obnove međa koju je 26. svibnja 2020. izradio UOIG V. M., dipl. ing. geod., a koja čini sastavni dio ove presude, širine i visine usklađene s postojećim suhozidom, a gdje je tuženik bespravno stvorio prolaz širine 3,5 m radi izravnog pristupa sa k.č.br. 3046/4 upisne u z.k.ul. 1084 k.o. Ž. na k.č.br. 3047/3 k.o. Ž., tako što se tuženiku nalaže da o svom trošku izgradi granični suhozid na navedenoj međi jer će u suprotnom sve navedeno biti ovlašten izvesti tužitelj, a što će sve biti dužan trpjeti tuženik uz obvezu da tužitelju nadoknadi tako prouzročene troškove.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

9.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

9.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Na temelju odredbe čl. 167. st. 1. ZV propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

11.1. Odredbom čl. 37. st. 4. ZV propisano je da je svaki suvlasnik vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela, dok je odredbom stavka 6. ovog članka propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva, a odredbom čl. 38. st. 1. ZV propisano je da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

11.2. Odredbom čl. 101. st. 1. ZV propisano je da su ograde između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice i druge prepreke) kao i stvari koje služe kao međni znakovi, zajedničke su ograde i u suvlasništvu su susjeda s obje strane međe, osim ako se dokaže (naročito znacima, natpisima, grbovima ili drugim dokazima) da su vlasništvo jednoga susjeda.

12. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje i sadržaj ovih zakonskih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je sporni suhozid u suvlasništvu stranaka u postupku i da je tuženik otvaranjem otvora na tom suhozidu radi lakšeg dolaska do svoje nekretnine uznemiravao tužitelja u ostvarivanju njegovih (su)vlasničkih prava na tom suhozidu (međi između susjednih nekretnina u vlasništvu stranaka u postupku), pa tužitelju na temelju navedenih zakonskih odredbi, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pripada pravo na sudsku zaštitu od uznemiravanja kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Naime za takav svoj zaključak i posljedično tome pravilnu primjenu materijalnog prava prvostupanjski sud je ovom drugostupanjskom sudu dao u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom, pa je posljedično tome i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

12.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje da je u ovom postupku ponovno trebalo saslušati svjedoke koji su tijekom postupka ranije bili saslušani, valja istaknuti da je takav njegov prijedlog prvostupanjski sud pravilno odbio budući ti svjedoci ne bi iskazivali na nove okolnosti na koje već ranije nisu iskazivali odnosno na kojima je tuženik temeljio ovaj svoj prigovor (tvrdnju da je navedeni suhozid u njegovom vlasništvu), budući je tijekom ranijeg postupka, obzirom na postavljeni zahtjev tužitelja, mogao na te okolnosti ispitati saslušane svjedoke (čl. 299. st. 3. ZPP), pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

13. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

14. Tijekom žalbenog postupka tužitelj je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njegova odgovora na žalbu tuženika, ali je ovaj njegov zahtjev valjalo, kao neosnovan odbiti budući ovaj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 164. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP).

Pula - Pola, 17. listopad 2022.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris