Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 156/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: 4 -841/2022-4

 

 

                         

                                             

              REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

                                                                

                                                                            Poslovni broj: 4 -841/2022-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. B., OIB: iz Z., , zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z. protiv 1. tuženice Ž. l. u. Z., OIB: , Z., zastupane po punomoćniku F. P., odvjetniku u Z. i 2. tuženika M. J., OIB: iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti raskida ugovora o stalnom vezu,  odlučujući o žalbi tužitelja  protiv  presude Općinskog suda u Zadru, od 22. rujna 2022., poslovni broj: 61 P-1315/2021, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e  

 

 

I Žalba tužitelja G. B. iz Z., djelomično se uvažava te se presuda Općinskog suda Zadru, od 22. rujna 2022., poslovni broj: 61 P-1315/2021 djelomično preinačava pod točkom I izreke i u cijelosti pod točkom II izreke te se sudi:

 

1.  Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten raskid Ugovora o stalnom vezu u komunalnom dijelu L. B., broj: , izjavljen u Obavijesti 1. tuženice Ž. l. u. Z.,, OIB: , od 15. travnja 2021. godine, klasa: , urbroj: te da isti ne proizvodi pravne učinke.

 

2. Utvrđuje se da Ugovor broj: o stalnom vezu u komunalnom dijelu L. B., dana 06. ožujka 2019. godine, klasa: , urbroj: , zaključen između tužitelja G. B., OIB: i 1. tuženice Ž. l. u. Z., OIB: , nije raskinut, te da pravni odnos između tužitelja i 1. tuženice, s osnove označenog Ugovora broj: , nije prestao postojati.

 

3. Nalaže se 1. Tuženici i 2. tuženiku da uklone plovilo reg. oznake s veza broj: u komunalnom dijelu luke B. u Z..

4. Nalaže se 1. tuženici Ž. l. u. Z., naknaditi tužitelju G. B.  prouzročeni parnični trošak u iznosu od 703,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana,

 

dok se u preostalom dijelu točke I izreke, u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kojim se nalaže uspostava ranijeg stanja na način da tuženici na označeni vez vrate plovilo tužitelja reg. oznake , žalba odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Zadru, od 22. rujna 2022., poslovni broj: 61 P-1315/2021.

 

II Nalaže se 1. tuženici Ž. l. u. Z., naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 218,99 eura, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten raskid Ugovora o stalnom vezu o komunalnom dijelu L. B., broj: , izjavljen u Obavijesti tuženika ad 1. Ž. l. u. Z., OIB: od dana 15. travnja 2021. godine, klasa: , urbroj: , tuženika ad 1. Ž. l. u. Z., OIB: , te isti ne proizvodi pravne učinke.

 

2. Utvrđuje se da Ugovor broj: o stalnom vezu o komunalnom dijelu L. B., dana 06. ožujka 2019. godine, klasa: , urbroj: , zaključen između tužitelja G. B., OIB: i tuženika ad 1. Ž. l. u. Z., OIB: , nije raskinut, te da pravni odnos između tužitelja i tuženika ad 1., sa osnove označenog Ugovora broj: nije prestao postojati.

 

3. Nalaže se tuženicima ad 1. i ad 2. da uklone plovilo reg. oznake sa veza broj: u komunalnom dijelu luke B. u Z., te uspostave ranije stanje, na način da na označeni vez vrate plovilo tužitelja reg. oznake , u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. 4. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku pod 1) naknadi parnični trošak u iznosu od 5.156,25kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika pod 1) za naknadom troška, se odbija kao neosnovan".

 

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku odluku zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19;  dalje ZPP) i predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženike na naknadu parničnog troška i troškova žalbenog postupka, a podredno da prvostupanjsku presudu ukine  i predmet vrati  na ponovno odlučivanje.

 

2.1. U žalbi navodi da je pobijanom presudom neosnovano i nezakonito odbijen tužbeni zahtjev te da je prije svega potpuno pogrešno utvrđeno činjenično stanje pa smatra da drugostupanjski sud može na temelju činjenica i stanja spisa preinačiti pobijanu presudu u korist tužitelja, a podredno ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer da je obrazloženje pobijane presude proturječno samo sebi i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se presuda ne može ispitati te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

2.2. U bitnom navodi da 1. tuženica tvrdi da je kroz vremensko razdoblje duže od jedne godine kontinuirano vršila nadzor na korištenjem veza, sukladno svojim općim aktima, iako ih nije dostavila u sudski spis te da je nedvojbeno utvrdila da tužitelj uopće ne koristi vez za koji ima sklopljen ugovor o korištenju, dok u sudski spis 1. tuženica dostavlja samo tri neuredna zapisnika na kojima je rukom napisan datum, bez naznake točnog vremena kada je nadzor izvršen te dodatni zapisnik od 16. ožujka 2020., na kojem nema nikakve naznake i napomene u odnosu na plovilo tužitelja, zatim da je nesporna činjenica da Obavijesti o raskidu ugovora 1. tuženice nije prethodilo nikakvo pisano upozorenje, obavijest ili dopis i da je nesporno da je tužitelj uredno plaćao naknade za korištenje veza.

 

2.3. Tužitelj nadalje navodi da 1. tuženica nije dokazala kada i u koje vrijeme su obavljeni višekratni nadzori plovila tužitelja i tko ih je obavio te da je 1. tuženica povukla dokazne prijedloge za saslušanje svjedoka na ove okolnosti, a u pobijanoj presudi nema niti jedne riječi o teretu dokaza i da 1.tuženica nije dokazala činjenicu na koju upire, odnosno da je plovilo tužitelja izbivalo s veza dulje od 6 mjeseci, zatim da nije dokazala kojeg je dana navršeno 6 mjeseci da se plovilo ne nalazi na vezu, a da se prvostupanjski sud upušta u opširno citiranje iskaza svjedoka, bez adekvatne analize i u konačnici bezrezervno prihvaća navode ravnatelja i pomoćnika ravnatelja, zainteresiranih za uspjeh u sporu, od kojih ni jedan, ni drugi nisu vršili kontrolu na vezovima pa da prvostupanjski sud, uz tri neuredna zapisnika, nije mogao zaključiti da plovilo tuženika izbiva s veza u razdoblju duljem od 6 mjeseci, zatim da je 1. tuženica u poziciji monopoliste i da nije bilo za očekivati da će ravnatelj i pomoćnik ravnatelja svjedočiti na štetu trgovačkog društva jer im je u interesu uspjeti u parnici s obzirom na sklopljeni ugovor s 2. tuženikom čije je plovilo za 5,5 m duže od plovila tužitelja, što znači veću naknadu, bolji poslovni uspjeh za 1. tuženicu i smanjenje liste čekanja i da prvostupanjski sud  nije poklonio vjeru svjedocima K. i Ž. jer se radi o prijateljima tužitelja, a  s druge strane prihvaća iskaz zaposlenika 1. tuženice čiji je iskaz protivan sadržaju materijalne dokumentacije, neživotan i nelogičan jer je na pitanja odgovarao sa: ne znam, ne sjećam se, postoji dokumentacija, ne mogu točno odgovoriti.

 

2.4. Zaključno ukazuje da nije smisao vlasništva brodice da vlasnik mora stalno držati plovilo na vezu radi prijetnje da bi nadzornik jednom u mjesec dana mogao doći u bilo koje doba dana i evidentirati izostanak plovila s veza i da vez tužitelja, je povremeno prazan kada se plovilo koristi, o čemu su iskazivali i saslušani svjedoci, ali nema niti govora da bi plovilo izbivalo dulje od šest mjeseci, godine dana ili dvije godine kako to navodi 1. tuženica.

 

2.5. Osporava i dosuđene troškove postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbe utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, međutim pravilno tužitelj u žalbi navodi da je prilikom donošenja prvostupanjske presude počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda ne sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama te je u odluka u suprotnosti s provedenim dokazima. Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a.

6. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti raskida Ugovora o stalnom vezu u komunalnom dijelu L. B. broj: , koji je izjavljen u Obavijesti 1. tuženice od 15. travnja 2021. zatim da pravni odnos između tužitelja i 1. tuženice nije prestao postojati te uklanjanje plovila reg. oznake s veza broj u komunalnom dijelu luke B., uspostava ranijeg stanja i vraćanje plovila tužitelja reg. oznake na predmetni vez.

 

7. Nije sporno da su tužitelj i 1. tuženica sklopili Ugovor broj o stalnom vezu u komunalnom dijelu L. B. 6. ožujka 2019., na temelju kojeg je tužitelj imao pravo korištenja stalnog veza broj za plovilo reg. oznake , zatim da je tužitelj kao korisnik veza dužan obavijestiti Lučku upravu o nekorištenju veza duljem od 30 dana i da razdoblje nekorištenja stalnog veza ne može biti dulje od 6 mjeseci, osim iznimno uz suglasnost Lučke uprave, da je tužitelj platio lučke pristojbe prema ugovoru i da je 1.  tuženica 15. travnja 2021. uputila  tužitelju  Obavijest o raskidu predmetnog ugovora te da iz predmetne obavijesti proizlazi da je na temelju višekratno izvršenog lučkog nadzora utvrđeno da se plovilo tužitelja ne nalazi na vezu duže od šest mjeseci te da je tužitelj na dostavljenu obavijest uputio 1. tuženici očitovanje u kojem osporava navode obavijesti i protivi se raskidu ugovora.  Nije sporno ni da je 1. tuženica nakon obavijesti o raskidu ugovora sklopila Ugovor o stalnom vezu s 2. Tuženikom, koji je na vez privezao svoje plovilo.

 

8. U odnosu na sporne činjenice iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

 

- da je u spis dostavljen popis plovila i vlasnika s kojima 1. tuženica ima sklopljene ugovore o stalnom vezu, na koji je rukom napisano izvještaj i datumi: 14. siječanj 2021., 11. veljača 2021.  i 14. ožujak 2021.“ te da je za navedene datume u odnosu na plovilo tužitelja, pod rubrikom "stanje" stavljena crta (-) i da je na istom popisu naveden i datum 16. ožujak 2020., pod kojim nema nikakve napomene niti naznake za plovilo tužitelja,  zatim da predmetni izvještaji nisu potpisani i u istima nije naznačeno tko ih je sačinio,

 

- da je svjedok T. K., dugogodišnji prijatelj tužitelja iskazao da zna da tužitelj ima plovilo i ugovor o korištenju veza i da mu je poznato da je plovilo tužitelja posuđivao za ribarenje S. Ž. za koje vrijeme plovilo ne bi bilo na vezu u trajanju od sedam do deset dana i da je plovilo jednom prilikom bilo probušeno i na popravku u trajanju od 15 do 20 dana, zatim da je svjedok S. Ž. iskazao da je s tužiteljem prijatelj više od dvadeset godina i da je njegov brodić 2020. i 2021. koristio za ribarenje, odnosno sve dok nisu nastali problemi s vezom, a plovilo je koristio za ribarenje u trajanju od oko deset dana,

 

- da je svjedok V. Z., voditelj vezova na području Ž. l. u. Z., iskazao da nadzor nad vezovima obavljaju lučki nadzornici, koji mu dostavljaju izvješće o nadzoru pa su detektirali da plovilo tužitelja nije na vezu oko dvije godine, da je o tome telefonski kontaktirao tužitelja, koji je bio vrlo neugodan, da nakon telefonskog razgovora nije bilo pomaka pa su tužitelju uputili obavijest o raskidu ugovora, da je tužitelj i sada u prekršaju jer je vezao plovilo iza plovila novog korisnika veza, kao i da je ravnatelj 1. tuženice D. Š. potvrdio navode svjedoka V. Z. na način da ga je Z. obavijestio o predmetu tužitelja te su se složili da se ugovor raskine, zatim da se nadzor nad vezovima obavlja minimalno dva puta mjesečno, da po Pravilniku nisu dužni pisano obavijestiti stranku da će raskinuti ugovor o vezu i  da su ovlašteni o trošku stranke maknuti s veza plovilo za koje nije potpisan ugovor,

 

- da je tužitelj iskazao da se brod vozi po ljetu, a zimi se plovi u lignje, da je njegov brod koristio njegov prijatelj S. Ž. i to najviše 2020. i 2021.,  u trajanju deset do dvadeset dana kada je bio bez posla, da je brod znao koristiti i T. K., da brod nije nikada izbivao s veza duže vrijeme, osim kada se premazivalo dno i stavljao se koper, da je njegov brod nakon obavijesti o raskidu ugovora odvezan i na vez je privezan veći brod, a njegov na krmu tog broda gdje stoji i danas, da 1. tuženica nekome šalje opomene, a nekom ne i da on zna sadržaj cijelog ugovora te da mu nije u interesu izgubiti vez.

 

9. Prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza prihvaća iskaze svjedoka V. Z. djelatnika 1. tuženice i D. Š. ravnatelja 1. tuženice kao vjerodostojne i istinite, dok ne prihvaća iskaz tužitelja i svjedoka S. Ž. i T. K. jer su prijatelji tužitelja pa je dovedena u pitanje njihova objektivnost, kao i zbog toga što je T. K. nije koristio brodicu tužitelja, a iskazao je identično kao svjedok S. Ž., slijedom čega odbija tužbeni zahtjev jer je ugovor raskinut na zakoniti način, na temelju članka 160. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18; dalje ZOO) i članka 11. stavka 1. točka 5. Ugovora o stalnom vezu i jer tužitelj nije dokazao da je brodica s veza nije izbivala duže od šest mjeseci, odnosno jer tužitelj nije koristio stalni vez duže od šest mjeseci i o tome nije obavijestio 1. tuženicu, a da s obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva nije osnovan niti tuženi zahtjev u odnosu na 2. tuženika, koji ima pravni temelj za korištenje veza broj ..

 

10. Ovakav stav prvostupanjskog suda je pogrešan.

 

11. Osnovano u žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud bezrezervno prihvatio iskaze svjedoka V. Z. i D. Š. koji su zaposlenici tuženice, dok s druge strane nije prihvatio iskaze svjedoka S. Ž. i T. K. zato što su prijatelji tužitelja. Naime, u situaciji različitih i suprotnih iskaza svjedoka i stranka, sud je dužan kritički ocijeniti i analizirati predmetne iskaze te utvrditi  koji je iskaz vjerodostojniji i uvjerljivi te dati ocjenu dokaza u smislu članka 8. ZPP-a i pri tome je dužan dovesti iskaze u svezu i s materijalnim dokazima iz sudskog spisa te isključiti primjenu dvostrukog kriterija ocjenjivanja dokaza.

 

12. Suprotno analizi i zaključcima prvostupanjskog suda, iskazi S. Ž. i T. K. su po ocjeni ovog suda uvjerljivi i objektivni, budući da isti imaju neposredna saznanja o plovilu tužitelja, a S. Ž. se često koristi brodicom tužitelja te ponekad i T. K. Svjedoci su govorili o svojim neposrednim i posrednim saznanjima te objektivno i jasno odgovarali na postavljena pitanja, a osim toga njihovi iskazi nisu u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom, a posebno s Izvješćem o provedenom nadzoru iz kojeg je vidljiv obavljeni nadzor tri puta: u siječnju, veljači i ožujku 2021., kada nije zatečeno plovilo tužitelja, dok se tužitelju stavlja na teret da plovilo nije bilo privezano neprekidno 6 mjeseci, a osim toga svjedok V. Z. u iskazu navodi da tužitelj vez ne koristi u trajanju od oko dvije godine. Stoga ovaj sud cijeni da iskaz svjedok V. Z. nije objektivan niti logičan, nije u skladu s dostavljenim Izvješćem, nisu dostavljeni drugi dokumenti koji bi potvrdili navode iskaza svjedoka Z. niti ga potvrđuje iskaz ravnatelja 1. tuženice jer isti svoja saznanja crpi isključivo iz izvješća svjedoka V. Z. 1. tuženica je pravna osoba, koja ima svoje akte i koja je dužna uredno voditi dokumentaciju, a iz dostavljenog Izvješća o izvršenoj kontroli ne može se sa sigurnošću utvrditi niti izostanak brodice tužitelja u tri navedena datuma, jedino se može pretpostaviti da crtica (-) povučena kod registracije brodice tužitelja znači da plovilo nije zatečeno na vezu.  Dakle, tri izvršene kontrole veza ne dokazuju da je tužitelj izbivao s veza neprekidno šest mjeseci, kao niti dvije godine kako to navodi svjedok Z., zatim ne zna se od kojeg datuma je počelo izbivanje plovila, kad je posljednji put utvrđeno izbivanje plovila, a pri tome ujedno osnovano tužitelj navodi da nije smisao vlasništva brodice da vlasnik mora stalno držati plovilo na vezu i ne smije ga koristiti radi mogućnosti da bi nadzornik mogao tada vršiti kontrolu i evidentirati izostanak plovila s veza. Stoga iskaza svjedoka V. Z. nije uvjerljiv, a ni logičan, nije potkrijepljen niti jednim materijalnim dokazom, kao niti neposredno izvedenim dokazom, a nisu niti predloženi dokazi koji bi potvrdili njegove navode.

 

12.1. Na temelju članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, što znači da stranka koja podnosi tužbu mora dokazati navode tužbe, dakle u konkretnom slučaju tužitelj razloge zbog koji nije bilo uvjeta za raskid ugovora, a tuženik razloge kojima dokazuje ispunjene uvjete za raskid ugovora. Slijedom provedenog dokaznog postupka tužitelj je dokazao da njegovo plovilo nije izbivalo s veza u trajanju dužem od 6 mjeseci, dok 1. tuženica nije dokazala ispunjene uvjete iz članka 7. stavka 3. i 11. stavka 5. Ugovora o stalnom vezu.

 

13. Kako 1. tuženica raskid ugovora zbog izbivanja plovila tužitelja s veza dužem od 6 mjeseci temelji na izvršene tri mjesečne kontrole (u siječnju, veljači i ožujku 2021.) i kako s tri mjesečne kontrole nije moguće utvrditi izbivanje plovila u trajanju od šest mjeseci te kako je tužitelj dokazao da je njegova brodica povremeno izbivala s veza jer se koristila za ribarenje i plovljenje što je logično i što je svrha vlasništva plovila te kako su ove činjenice utvrđene na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u sudskom spisu, pogrešno je prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze i odbio tužbeni zahtjev tužitelja pa je na temelju članka 373.a ZPP-a djelomično preinačena prvostupanjska presuda.

 

14. Stoga je ovom presudom utvrđena nezakonitost i nedopuštenost raskida Ugovora o stalnom vezu o komunalnom dijelu L. B. broj i da ugovor nije raskinut te da pravni odnos između tužitelja i 1. tuženice s osnove ugovora o stalnom vezu nije prestao postojati te je naloženo 1. tuženici i 2. tuženiku da s veza uklone plovilo 2. tuženika reg. oznake ...

15. Tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu ranijeg stanja i vraćanja na vez plovila tužitelja jer tuženici nisu nadležni vratiti plovilo tužitelja na vez za koji je sklopljen ugovor, već će tužitelj sam vratiti svoje plovilo nakon što se s veza ukloni plovilo 2. tuženika.

16. Stoga je djelomično prihvaćena žalba tužitelja kao osnovana i djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja na temelju članka 373.a ZPP-a u dijelu točke I izreke, koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti raskida ugovora o stalnom vezu u komunalnom dijelu L.  B. i uklanjanje broda 2. tuženika s predmetnog veza te u cijelosti u točki II izreke u kojoj je tužitelju naloženo da plati parnični trošak postupka 1. tuženiku, dok je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalba tužitelja u odnosu na vraćanje njegovog plovila na vez, odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

17. Na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a, članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a, tužitelju pripadaju troškovi postupka u cijelosti jer tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Troškove je dužna tužitelju naknaditi 1. tuženica jer se na 2. tuženika odnosi samo dosuđeni neznatni dio tužbenog zahtjeva koji je posljedično proizašao iz raskida ugovora o stalnom vezu između tužitelja i 1. tuženice,  zbog kojeg nisu nastali troškovi u postupku.

 

18. Prema Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 i 37/22; dalje Tarifa) tužitelju pripada za: za  sastav tužbe iznos od 99,54 eura (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav podneska od 13. travnja 2022. iznos od 99,54 eura (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na pripremnom ročištu od 24. ožujka 2022. i na nastavku pripremnog ročišta od 20. travnja 2022. na kojima se nisu provodili dokazi iznos od 49,77 eura po ročištu, umjesto zatraženog iznosa od 750,00 kn (99,54 eura) po ročištu (Tbr. 9/2 Tarife), za zastupanje na ročištima od 17. svibnja 2022., 5. srpnja 2022. i 25. srpnja 2022. iznos od 99,54 eura po ročištu, za plaćene sudske pristojbe na tužbu iznos od 53,09 eura i presudu iznos od 53,09 eura, što ukupno iznosi 703,43 eura.

 

19. Budući je tužitelj uspio sa žalbom (osim u neznatnom dijelu zahtjeva), priznati su mu i troškovi za sastav žalbe u iznosu od 165,90 eura i plaćena sudska pristojba na žalbu u iznosu od 53,09 eura. Troškovi žalbenog postupka iznose 218,99 eura.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

Slavonski Brod, 20. ožujka 2024.

 

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća

 

Irena Dikanović-Terzić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu