Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-621/2020-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja J. d.o.o., K. N., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku T. K., a on po punomoćnici R. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. & Č. j.t.d. iz S., protiv tuženika V. C. d.o.o., K. S., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku A. V., a on po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. rujna 2022. uz sudjelovanje punomoćnice tužitelja R. J., odvjetnice u Odvjetničkom društvu L. & Č. j.t.d. iz S. te zamjenika punomoćnika tuženika M. S., odvjetničkog vježbenika kod D. M., odvjetnika u S., na ročištu za objavu presude 17. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku V. C. d.o.o. da tužitelju J.d.o.o. isplati 28.175,80 kuna (slovima: dvadesetosamtisuća stosedamdesetpet kuna i osamdeset lipa) / 3.739,70 EUR-a (tritisućesedamstotridesetdevet eura i sedamdeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 23.396,80 kuna (slovima: dvadesettritisućetristodevedesetšest kuna i osamdeset lipa) / 3.105,29 EUR-a (slovima: tritisućestopet eura i dvadesetdevet centi) od 17. listopada 2022. pa do isplate,

- na iznos od 2.500,00 kuna (slovima: dvijetisuće i petsto kuna) / 331,80 EUR- a (slovima: tristotridestjedan eura i osamdeset centi) od 2. studenog 2020. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna (slovima: petsto kuna) / 66,36 EUR-a (slovima: šezdesetšest eura i tridesetšest centi) od 29. listopada 2020. pa do isplate,

- na iznos od 1.780,00 kuna (slovima: tisućusedamstoosamdeset kuna) / 236,25 EUR-a (slovima: dvjestotridesetšest eura i dvadestpet centi) od 22. srpnja 2020. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana. II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da sud naloži tuženiku V. C. d.o.o. da tužitelju J. d.o.o. plati:

- više zatraženu kamatnu stopu od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena) koja na iznos od 23.396,80 kuna (slovima: dvadesettritisućetristodevedesetšest kuna i osamdeset lipa) / 3.105,29 EUR-a (slovima: tritisućestopet eura i dvadesetdevet centi) teče od 17. listopada 2022. pa do isplate, kao i za više zatraženi tijek zateznih kamata od 5. studenog 2020. pa do 16. listopada 2022.,

- više zatraženu kamatnu stopu od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena) koja na iznos od 2.500,00 kuna (slovima: dvijetisuće i petsto kuna) / 331,80 EUR-a (slovima: tristotridestjedan eura i osamdeset centi) teče od 2. studenog 2020. pa do isplate,

- više zatraženu kamatnu stopu od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena) koja na iznos od 500,00 kuna (slovima: petsto kuna) / 66,36 EUR-a (slovima: šezdesetšest eura i tridesetšest centi) teče od 29. listopada 2020. pa do isplate,

- više zatraženu kamatnu stopu od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena) koja na iznos od 1.780,00 kuna (slovima: tisućusedamstoosamdeset kuna) / 236,25 EUR-a (slovima: dvjestotridesetšest eura i dvadestpet centi) teče od 22. srpnja 2020. pa do isplate,

- iznos od 750,00 kuna (slovima: sedamstopedest kuna) / 99,54 EUR-a (slovima: devedestdevet eura i pedesetčetiri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. lipnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena,

- iznos od 1.750,00 kuna (slovima: tisućusedamstopedest kuna) / 232,26 EUR-a (slovima: dvjestotridesetdva eura i dvadesetšet centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 22. srpnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena,

- iznos od 8.125,00 kuna (slovima: osamtisućastodvadesetpet kuna) / 1.078,37 EUR-a (slovima: tisućusedamdesetosam eura i tridesetsedam centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. studenog 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena,

III Nalaže se tuženiku V. C. d.o.o. da tužitelju J. d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 4.342,40 kuna (slovima: četiritisućetristočetridesetdvi kune i četrdeset lipa) / 576,33 EUR-a (slovima: petstosedamdesetšest eura i tridesettri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 17. listopada 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja J. d.o.o. u dijelu u kojem je traženo da mu tuženik V. C. d.o.o. naknadi više zatraženi trošak u iznosu od 2.532,60 kuna (slovima: dvijetisućepetstotridesetdvi kune i šezdeset lipa) / 336,13 EUR-a (slovima: tristotridesetšest eura i trinaest centi), zajedno sa zakonskim kamatama koje teku na taj iznos od 17. listopada 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je 6. studenog 2020. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. Tužitelj u tužbi navodi kako je isti za potrebe svoje djelatnosti 4. svibnja 2020. kupio od tuženika osobno vozilo marke VW Golf VII 2.0. TDI – GTD 135 Kw, godine proizvodnje 2014., registarskih oznaka ST…, za iznos od 114.375,00 kuna, a koji iznos da je u cijelosti isplaćen. Predmetno vozilo da je bilo oglašeno na oglasniku "Nj." te da je u rubrici "opis oglasa" bilo navedeno kako je "vozilo u odličnom stanju, nema daljnjih ulaganja". Osim toga, tuženik da je jamčio tužitelju da je vozilo u odličnom stanju i prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji vozila. Međutim, predmetno vozilo da je imalo skriveni nedostatak koji se očitovao u tome da je već nakon dva do tri dana od kupnje teže "palilo", a računalo automobila da je počelo javljati grešku da nedostaje ulja i vode. Navedeni nedostatak da se pojavio odmah nakon dva, tri dana od preuzimanja automobila. Tužitelj da je telefonskim putem o tome obavijestio tuženika te da je 15. svibnja 2020. dovezao vozilo kod tuženika. Tuženik da je dijagnostičkim alatima samo poništio grešku i uvjeravao tužitelja kako je s vozilom sve u redu i da ga može voziti. Međutim, par dana nakon toga na zaslonu automobila da se opet pojavila oznaka greške te da je o tome tužitelj telefonskim putem obavijestio tuženika, a 23. svibnja 2020. da je opet dovezao vozilo kod tuženika na servis. Na servisu tuženik da je opet samo poništio grešku i uvjerio tužitelja kako je s vozilom sve u redu. Tijekom vožnje tužitelj da je cijelo vrijeme u vozilo nadolijevao vodu i ulje te da je 7. srpnja 2020. ponovno dovezao vozilo kod tuženika radi istog problema. Vozilo da je ostavljeno kod tuženika do 15. srpnja 2020., a tužitelju da je izdan radni nalog iz kojeg proizlazi da je tuženik na vozilu promijenio kondenzator klime, dok o ranija dva servisa tuženik tužitelju nije izdao nikakav radni nalog. Međutim, i nakon tog servisa da nedostatak na automobilu ostaje isti pa da je tužitelj bio primoran vozilo odvesti u ovlašteni VW servis P. I. A. d.o.o. S. gdje je pregledom dijagnosticirano kako je na vozilu došlo do pucanja glave motora te da šteta iznosi oko 25.000,00 kuna. Tužitelj da je 4. kolovoza 2020. tuženiku poslao pisanu obavijest, međutim, tuženik da je negirao postojanje svoje odgovornosti za predmetni nedostatak. Stoga, tužitelj da je angažirao stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije dipl.ing. N. K. da vještačenjem utvrdi uzrok oštećenja i visinu štete na motoru predmetnog vozila. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. K., dipl.ing. da je utvrđeno kako je uzrok materijalnog nedostatka na vozilu oštećena – puknuta glava motora, a što je i primarnim pregledom u ovlaštenom VW servisu utvrđeno. Stoga, kako nabijanje tlaka u kompenzacijsku posudu i izbijanje rashladne tekućine predstavlja uobičajenu posljedicu pucanja glave motora tuženik kao prodavatelj čija je primarna djelatnost trgovina rabljenih automobila da je za navedeni nedostatak znao ili mogao znati. Prema tome, kako iz svega proizlazi da je tuženiku kao prodavatelju taj nedostatak bio poznat, odnosno nije mu mogao ostati nepoznat, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi štetu u ukupnom iznosu od 38.801,08 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koja šteta se odnosi trošak popravka glave motora, trošak vještačenja, trošak dijagnostike te trošak najma drugog vozila za vrijeme dok tuženik nije mogao koristiti predmetno vozilo.

1.2. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis i to: račun V. C. d.o.o. od 4. svibnja 2020., snimku zaslona sa oglasnika "Nj.", radni nalog tuženika od 15. srpnja 2020., radni nalog P. I. A. d.o.o. od 22. srpnja 2020., pisanu obavijest o nedostatku od 4. kolovoza 2020., odgovor na pisanu obavijest od 19. kolovoza 2020., pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka N. K., dipl.ing., račun trgovačkog društva Č. d.o.o. od 22. listopada 2020., izvješće trgovačkog društva Č. d.o.o., snimku zaslona s web stranice tuženika, račune rent-a-cara V. d.o.o. te da provede dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka.

1.3. Sukladno odredbi članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku 12. studenog 2020. dostavljena radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu.

1.4. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je naveo kako vozilo u trenutku predaje nije imalo skriveni nedostatak koji je tuženiku bio poznat pa predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pored toga, tuženik je istaknuo i prigovor prekluzije prava po osnovi materijalnih nedostataka te prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i to da su stanke ugovorom isključile primjenu odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke. Naime, stranke da su 4. svibnja 2020. sklopile ugovor o kupoprodaji osobnog vozila marke VW Golf VII 2.0. TDI te da je između stranaka ugovoreno isključenje prodavateljeve odgovornosti za materijalne nedostatke. Osim toga, tužitelj da je detaljno pregledao vozilo prije odluke o kupnji i da nije utvrdio nikakav nedostatak na kojeg se danas poziva. Stoga, kako je riječ o rabljenom vozilu koje je u trenutku prodaje prešlo 187.082 kilometra, a proizvedeno je 2014., tuženik da za to vozilo nije niti izdao garanciju kakva se inače daje za rabljena vozila. Osim toga, tuženik da nije ovlašteni niti licencirani servis za obavljanje specijalističkih pregleda rabljenih vozila marke VW, a da nije "uvjerljivo, logično ni životno da bi tuženik ili drugi prodavatelji rabljenih automobila sličnog tipa, kod svakog vozila koje daju u prodaju obavljali tako detaljne i dubinske preglede koji bi uključivali potpuno rastavljanje svih dijelova motora vozila. U takvih slučajevima troškovi pregleda učinili bi poslovanje tuženika izuzetno tegobnim te isti, naprosto, ne bi mogao pozitivno poslovati."

1.5. Pored navedenog, tuženik je naveo kako je tužitelj kupio vozilo koje je prešlo 187.082 kilometara, dok je u trenutku vještačenja i pregleda od strane P. I. A. d.o.o. vozilo prešlo 192.724 kilometra, pa da iz toga proizlazi kako je vozilu u manje od tri mjeseca prešlo 5.700 kilometara, a što je dovoljna eksploatacija da bi se "pojavio kvar opisan u tužbi, a koji ne bi bio posljedica uzroka iz vremena prodaje vozila".

1.6. Tuženik je naveo i da je tužitelj prekludiran u ostvarivanju prava koja proizlaze iz odgovornosti prodavatelja za nedostatke prodane stvari iz razloga što je tužitelj tek 12. kolovoza 2020. obavijestio tuženika o nedostatku, a do prodaje i preuzimanja vozila da je došlo 4. svibnja 2020.

1.7. Osim toga, tuženik je osporio i pravo tužitelja da od tuženika zahtijeva naknadu troškova najma drugog vozila. Naime, iz računa koje je tužitelj dostavio uz tužbu da proizlazi da su usluge najma vozila pružene u razdoblju od 3. do 7. srpnja 2020., 5. do 8. lipnja 2020. te 30. rujna do 30. listopada 2020., a da tužitelj u spis nije dostavio dokaze iz kojih proizlazi da u tom razdoblju nije bio u mogućnosti koristiti vozilo koje je kupio od tuženika pa da iz tog razloga tužitelj osporava osnovu i visinu tog potraživanja.

1.8. Tuženik je predložio da sud izvede dokaz saslušanje zakonskih zastupnika stranaka, svjedoka M. I. M. i D. Z. te da po provedenom postupku donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

1.9. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima iznesenim u tužbi te je isticao kako se radi o nedostatku koji tuženiku kao prodavatelju nije mogao ostati nepoznat pa da je odredba prema kojoj je isključena odgovornost tuženika za nedostatke ništetna, dok je tuženik ustrajao u prigovoru prekluzije, kao i u navodima da se u konkretnom slučaju ne radi o nedostatku koji je tuženiku bio ili mogao biti poznat.

2.1. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 38.801,08 kuna, zajedno sa zakonskim kamatama, a koji iznos tužitelj kao kupac vozila VW Golf VII 2.0 TDI potražuje od tuženika kao prodavatelja po osnovi odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke prodane stvari.

2.2. S obzirom da potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev za naknadu štete u iznosu od 38.801,08 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 502. stavak 1. ZPP- a.

2.3. Naime, naprijed spomenutom odredbom članka 502. stavak 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna.

3.1. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: račun 28-PROPRO18-1 od 4. svibnja 2020. (list 6 spisa), servisni nalog br. 419 od 15. srpnja 2020. (list 7 spisa), radni nalog br. 2020008897/1

o prodaji rabljenog vozila od 22. srpnja 2020. (list 8 spisa), oglas sa stranice www….

(listovi 9-11 spisa), dopis tužitelja od 4. kolovoza 2020. – obavijest o nedostatku na stvari – automobilu (list 12 spisa), odgovor tuženika na obavijest o skrivenom nedostatku na stvari – automobilu od 19. kolovoza 2020. (listovi 13-14 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije N. K., dipl.ing. od 30. listopada 2020. (listovi 15-34 spisa), račun sudskog vještaka N. K. broj 72/2020 od 2. studenog 2020. (list 35 spisa), izvješće trgovačkog društva S. z. Č. d.o.o. (list 36 spisa), račun S. z. Č. d.o.o. br. 114/01/02 od 29. listopada 2020. (list 37 spisa), screenshot poruke (list 38 spisa), snimku zaslona web stranice V. C. d.o.o. (list 39 spisa), račun trgovačkog društva V. d.o.o. br. 617/SPU/1 od 22. srpnja 2020. (list 40 spisa), račun trgovačkog društva V. d.o.o. br. 468/SPU/1 od 23. lipnja 2020. (list 41 spisa), račun trgovačkog društva V. d.o.o. br. 1750/ZGH/1 od 10. studenog 2020. (list 42 spisa) te je izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja T. K. i zakonskog zastupnika tuženika A. V.

3.2. Tuženik je predlagao da sud u dokazne svrhe, pored izvedenih dokaza, izvede još i dokaz saslušanjem svjedoka D. Z. i M. I. M. (zaposlenika tuženika) na okolnost da tuženik svim zainteresiranim kupcima nudi mogućnost testne vožnje i pregleda vozila od strane ovlaštenih servisera. Raspravnim rješenjem od 4. studenog 2021. ovaj sud je odlučio da će izvesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, međutim, kako su nakon izvođenja dokaza saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene, ovaj sud je raspravnim rješenjem od 2. rujna 2022. odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tih svjedoka.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, a djelomično neosnovan.

5.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj 4. svibnja 2020. sklopili ugovor o kupoprodaji vozila marke VW Golf VII 2.0 TDI, registarskih oznaka ST....

5.2. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik tužitelju ispostavio račun broj 28-PROPRO18-1 od 4. svibnja 2020., kao ni to da je tužitelj istog dana platio tuženiku kupoprodajnu cijenu u iznosu od 114.375,00 kuna.

5.3. Među strankama nije bilo sporno ni to da je na predmetom računu kod oznake model kupoprodaje navedeno "viđeno - kupljeno".

5.4. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj 4. svibnja 2020. preuzeo predmetno vozilo.

5.5. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je vozilo nakon dva, tri dana od kupnje teže "palilo", a računalo vozila da je pokazivalo grešku koja je upućivala na to da vozilu nedostaje ulja i vode, kao ni to da je tužitelj o tome obavijestio tuženika i da je vozilo 15. svibnja 2020. odvezao kod tuženika na servis. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik poništio predmetnu grešku.

5.6. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da se ista greška ponovno pojavila nakon par dana pa da je tužitelj 23. svibnja 2020. ponovno odvezao vozilo kod tuženika na servis, kao ni to da je tuženik na servisu ponovno poništio predmetnu grešku koju je vozilo prijavljivalo.

5.7. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj ponovno 7. srpnja 2020. dovezao vozilo kod tuženika zbog istog problema, kao ni to da je tuženik tada na vozilu promijenio kondenzator klime jer je smatrao da do problema dolazi zbog problema s kondenzatorom klime.

5.8. Među strankama nije bilo sporno ni to da nedostatak ni nakon toga nije otklonjen pa da je tužitelj odvezao automobil u ovlašten VW servis P. I. A. d.o.o., kao ni to da je prilikom pregleda vozila u tom servisu utvrđeno kako je došlo do pucanja glave motora na predmetnom vozilu pa da iz tog razloga dolazi do problema s vozilom.

5.9. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj dopisom od 4. kolovoza 2020. (kojeg je tuženik zaprimio 12. kolovoza 2020.) obavijestio tuženika o tome da je došlo do puknuća glave motora i pozvao ga da otkloni nedostatak, a da je tuženik dopisom od 29. kolovoza 2020. obavijestio tužitelja kako isti ne smatra da postoji njegova odgovornost za predmetni nedostatak.

5.10. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj angažirao sudskog vještaka N. K., dipl.ing., koji je utvrdio uzrok oštećenja na vozilu kao i visinu štete na motoru.

5.11. Među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 38.801,80 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koja šteta se odnosi na trošak otklanjanja kvara na motoru, trošak vještačenja, trošak dijagnostike kvara, kao i trošak najma drugog vozila za vrijeme za koje je tužitelj bio onemogućen koristiti predmetno vozilo.

5.12. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, kao i to je li tužitelj prekludiran u ostvarivanju prava iz odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari te radi li se o isključenju odgovornosti tuženika za nedostatke jer ugovor o kupoprodaji sadrži odredbu "viđeno

– kupljeno".

6.1. Stoga, najprije je trebalo utvrditi je li osnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

6.2. Aktivna legitimacija predstavlja određeni pravni odnos tužitelja prema predmetu spora koji ga ovlašćuje da pokrene postupak za ostvarivanje svojega zahtjeva prema predmetu spora (legitimatio ad causam activa), dok tuženiku daje svojstvo stranke prema kojoj se može ostvarivati takav zahtjev (pasivna legitimacija – legitimatio od causam passiva).

6.3. Među strankama nije bilo sporno da su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj 4. svibnja 2020. sklopili ugovor o kupoprodaji vozila VW Golf VII 2.0 TDI – GTD, registarskih oznaka ST...

6.4. Odredbama članaka 400. – 429. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO), a koje odredbe se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju na temelju odredbe članka 22. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 126/22.), regulirano je pitanje odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke prodane stvari pa je tako odredbom članka 410. ZOO-a propisano koja prava ima kupac koji kupi stvar za koju se pokaže da ima određeni nedostatak.

6.5. Stoga, kako nije sporno da je tužitelj kao kupac od tuženika kao prodavatelja kupio vozilo za koje tvrdi da je u trenutku kupnje imalo (skriveni) nedostatak i da tužitelj kao kupac s tog osnova od tuženika kao prodavatelja zahtijeva naknadu štete, suprotno shvaćanju tuženika, upravo je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

6.7. Nakon toga trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete.

6.8. Odredbom članka 400. stavak 1. ZOO-a propisano je da prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga. Predmnijeva se da je nedostatak koji se pojavio u roku od šest mjeseci od prijelaza rizika postojao u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka.

6.9. Odredbom članka 401. stavak 1. ZOO-a propisano je u kojim slučajevima se smatra da nedostatak postoji pa je tako propisano da nedostatak postoji ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovnu uporabu ili promet (točka 1.).

6.10. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da se nedostatak koji se pojavio na vozilu (puknuće glave motora) kojeg je tužitelj kupio od tuženika nije mogao uočiti pri uobičajenom pregledu stvari, pa da se radi o skrivenom nedostatku.

6.11. Odredbom članka 404. stavak 1. ZOO-a propisano je da kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu nakon što proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci.

6.12. Člankom 408. stavak 1. ZOO-a propisano je da ugovaratelji mogu ograničiti ili sasvim isključiti prodavateljevu odgovornost za materijalne nedostatke stvari, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako je takva odredba ništetna ako je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca ili ako je prodavatelj nametnuo tu odredbu koristeći se svojim monopolskim položajem te ako se radi o potrošačkom ugovoru.

6.13. Odredbom članka 410. stavak 1. ZOO-a propisano je koja prava ima kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku, dok je stavkom 2. istog članka propisano kako kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio i na drugim svojim dobrima.

6.14. Među strankama nije bilo sporno to da je u konkretnom slučaju riječ o trgovačkom ugovoru (članak 14. stavak 2. ZOO-a), kao ni to da su stranke u ugovoru o kupoprodaji vozila isključile odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke stvari, odnosno da je između stranaka ugovoreno kako tužitelj kupuje vozilo po modelu "viđeno – kupljeno".

6.15. Naprijed citiranom odredbom članka 408. stavak 2. ZOO-a propisano je kako je odredba o ograničenju ili isključenju odgovornosti za nedostatke nišetna ako je nedostatak bio poznat prodavatelju, a on o njemu nije obavijestio kupca.

6.16. Stoga, trebalo je utvrditi od kakvog je značaja odredba "viđeno – kupljeno" sadržana u ugovoru o kupoprodaji vozila, odnosno je li isključena odgovornost tuženika kao prodavatelja za materijalne nedostatke prodane stvari s obzirom na to da su stranke ugovorom isključile odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke ili se radi o situaciji da je nedostatak na predmetnom vozilu bio poznat prodavatelju u trenutku prodaje pa da bi ta odredba bila ništetna.

6.17. Prema stajalištu ovog suda, ugovorna odredba kojom je isključena odgovornost tuženika za materijalne nedostatke je ništetna jer iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka proizlazi da je vozilo već nakon dva, tri dana od kupnje teže "palilo", a računalo automobila da je počelo javljati grešku da u automobilu nedostaje ulja i vode. Prema tome, kako se radi o nedostatku koji se na vozilu pojavio netom nakon kupnje (a pojavljivao se i dalje nakon što je prodavatelj 15. svibnja 2022. kompjuterski otklonio grešku), navedeno upućuje na zaključak da se ta obavijest o nedostatku ulja i vode u automobilu pojavljivala i prije nego što je tuženik vozilo prodao tužitelju pa bi iz toga proizlazilo da je tuženiku bilo poznato da vozilo ima nedostatak u vrijeme zaključivanja ugovora o kupoprodaji s tužiteljem, a da je tuženik tom nedostatku olako pristupio na način da je samo kompjuterski poništavao obavijest o toj grešci bez da je provjerio zbog čega se predmetna obavijest pojavljuje.

6.18. Pored toga, za navesti je kako je tuženik predmetno vozilo u oglasniku www…, na kojem je vozilo oglašeno prije prodaje, opisivao kao "vozilo u odličnom stanju".

6.19. Stoga, odredba o isključenju odgovornosti tuženika za materijalne nedostatke je ništetna.

6.20. Naime, tuženik je tijekom postupka isticao kako je tužitelju prije kupnje bilo omogućeno da napravi testnu vožnju, kao i da pregleda vozilo u ovlaštenom servisu, ali da tužitelj tu mogućnost nije iskoristio. U odnosu na takve navode tuženika, za navesti je kako je tužitelj predmetno vozilo kupio od trgovačkog društva koje je registrirano za prodaju rabljenih vozila te koje je za predmetno vozilo navelo da je u "odličnom stanju, nema daljnjih ulaganja" pa u takvoj situaciji nije niti za očekivati da će kupac vozilo prije kupnje ići provjeravati po drugim servisima.

6.21. Zakonski zastupnik tužitelja T. K. je u svom iskazu, kojem je ovaj sud povjerovao u cijelosti, naveo kako mu je prilikom kupnje vozila rečeno da je vozilo u dobrom stanju te da ne zahtjeva nikakva daljnja ulaganja pa da je iz tog razloga i platio cijenu od oko 114.000,00 kuna, dok je zakonski zastupnik tuženika A. V. u svom iskazu govorio općenito o načinu prodaje vozila kod tuženika te je naveo kako on o samom predmetu spora nema neposredna saznanja.

6.22. Ovaj sud iskaz zakonskog zastupnika tužitelja T. K. ocjenjuje kao logičan, životan i vjerodostojan. Naime, nije za očekivati da netko tko kupuje vozilo od trgovačkog društva koje se reklamira kao trgovačko društvo koje prodaje rabljena vozila u izvrsnom stanju prije kupnje vozila odvozi to vozilo provjeravati u druge servise. Naime, upravo zbog toga što kupac želi biti siguran u kvalitetu i stanje vozila isti se i odlučuje za kupnju vozila od trgovačkog društva, a ne od neke fizičke osobe.

6.23. Nakon toga, trebalo je utvrditi je li tužitelj pravovremeno obavijestio tuženika o nedostatku, odnosno jesu li protekli rokovi u kojima tužitelj može ostvarivati prava po osnovi odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke.

6.24. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj 4. svibnja 2022. kupio vozilo od tuženika, kao ni to da je tužitelj istog dana vozilo preuzeo. Isto tako, među strankama nije bilo sporno ni to da je vozilo dva, tri dana nakon kupnje teže "palilo" i da se na računalu vozila pojavljivala greška da nedostaje ulja i vode, a o čemu je tužitelj telefonski obavijestio tuženika odmah nakon što se to dogodilo, a 15. svibnja 2020. da je vozilo i odvezao kod tuženika na servis.

6.25. Stoga, iz navedenog proizlazi kako je tužitelj postupio sukladno odredbi članka 404. stavak 1. ZOO-a i bez odgađanja obavijestio tuženika o nedostatku.

6.26. Suprotno navodima tuženika, tuženik o nedostatku na vozilu nije obaviješten tek pisanom obavijesti od 4. kolovoza 2020. nego već dva, tri dana nakon kupnje vozila (kada se nedostatak i pojavio), a 15. svibnja 2020. je predmetno vozilo dovezeno u servis tuženika radi otklanjanja nedostatka. Pored toga, za navesti je kako je uzrok kvara na vozilu ne može biti posljedica neadekvatnog održavanja vozila od strane tužitelja, niti činjenica što je vozilo u tri mjeseca (od kupnje do pregleda u servisu P. I. A. d.o.o.) prešlo 5.000 km, jer se kvar na vozilu nije pojavio tada kako to pogrešno smatra tuženik nego već dva, tri dana nakon kupnje vozila i predaje istog kupcu.

6.27. Stoga, iz navedenog proizlazi kako je tužitelj pravovremeno obavijestio tuženika o nedostatku i od njega zahtijevao otklanjanje nedostatka.

6.28. Osim toga, tužitelj je u obavijesti o nedostatku (koja je prvo dana telefonski, a zatim i usmeno nakon što je vozilo dovezeno kod tuženika na servis), a što tuženik niti ne osporava, opisao o kakvom nedostatku se radi, pa iz navedenog proizlazi da je tužitelj postupio u skladu s odredbom članka 406. ZOO-a.

6.29. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužitelj bez odgađanja obavijestio tuženika o nedostatku koji se pojavio na vozilu (članak 404. stavak 1. ZOO-a), da je obavijest o nedostatku sadržavala detaljne podatke o nedostatku te da je tužitelj dovezao automobil da ga tuženik pregleda i otkloni nedostatak (članak 406. stavak 1. ZOO-a), kao i da se nedostatak pojavio u roku od šest mjeseci od predaje stvari (automobil je predan 4. svibnja 2020., a već 15. svibnja 2020. je bio na dovezen na servis kod tuženika radi otklanjanja nedostatka).

6.30. Naime, tužitelj je u tužbi, kao i tijekom postupka, tvrdio kako je vozilo prvi put dovezao kod tuženika radi otklanjanja kvara 15. svibnja 2020., zatim 23. svibnja 2020. te 7. srpnja 2020. Iako tužitelj nema pisani dokaz o tome da je uistinu dovezao vozilo kod tuženika 15. i 23. svibnja 2020. radi otklanjanja kvara, s obzirom na to da mu tuženik nije izdao radni nalog, ovaj sud navode tužitelja u tom dijelu prihvaća kao istinite, a za naglasiti je da isti nisu niti osporavani tijekom postupka od strane tuženika.

6.31. Prema tome, iz tog postupanja tužitelja (koji tri puta dovozi automobil kod tuženika da mu otkloni kvar), jasno je da je tužitelj zahtijevao od tuženika da otkloni nedostatak (članak 410. stavak 1. točka 1. ZOO-a).

6.32. Međutim, kako tuženik taj nedostatak nije otklonio te da se isti problem s vozilom javljao i nakon što je tuženik 7. srpnja 2022. (o svom trošku) promijenio kondenzator klime, tužitelj je 22. srpnja 2022. odvezao vozilo u ovlašteni servis P. I. A. d.o.o. u kojem je dijagnosticirano kako je uzrok predmetnog kvara pucanje glave motora.

6.33. Stoga, kako tuženik nije otklonio taj nedostatak (iako je pozvan dopisom tuženika od 4. kolovoza 2020.), tužitelj je angažirao sudskog vještaka N. K., dipl.ing., radi utvrđivanja uzroka oštećenja i visine štete na motoru predmetnog vozila.

6.34. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. K., dipl.ing. proizlazi kako se za vrijeme eksploatacije, a odmah nakon kupnje, na vozilu javio problem na motoru, a posebno gubitak rashladne tekućine koji se očitovao kroz nabijanje tlaka u kompenzacijsku posudu rashladne tekućine i izbacivanje rashladne tekućine. Uzrok navedenog nedostatka da je pucanje glave motora, a što je dijagnosticirano i primarnim pregledom u ovlaštenom VW servisu P. I. A. d.o.o. U odnosu na visinu oštećenja, sudski vještak je naveo kako ukupna visina štete na predmetnom vozilu iznosi 23.396,80 kuna, zajedno sa PDV-om.

6.35. Naime, iako navedeno vještačenje nije provedeno u sudskom postupku te nema dokaznu snagu vještačenja kojeg je odredio sud, kako tuženik nije niti jednom riječju u odgovoru na tužbu osporio predmetni nalaz i mišljenje sudskog vještaka N. K., dipl.ing., ovaj sud prihvaća da visina štete na predmetnom vozilu iznosi upravo 23.396,80 kuna, odnosno onoliko koliko je to i procijenio sudski vještak.

6.36. Tuženik je tek u podnesku od 16. svibnja 2022. naveo kako isti osporava "osnovu i visinu tužbenog zahtjeva" te je naveo kako sud predmetni nalaz i mišljenje ne bi trebao uzeti u obzir.

6.37. U odnosu na te navode tuženika, istom je za odgovoriti da je isti, uzimajući u obzir da se radi o sporu male vrijednosti, u odgovoru na tužbu bio dužan iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze kojima se pobijaju navodi i dokazi koje je predložio tužitelju. Stoga, kako je tužitelj već uz tužbu dostavio predmetni nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio predmetni nalaz i mišljenje sudskog vještaka, ovaj sud navode tuženika iz podneska od 16. svibnja 2022. ocjenjuje kao paušalne i usmjerene isključivo na oslobađanje obveze plaćanja te zlouporabu procesnih ovlaštenja.

6.38. Stoga, kako je tijekom postupka utvrđeno da visina štete na predmetnom vozilu, koja je nastala zbog pucanja glave motora, iznosi 23.396,80 kuna, tuženika je trebalo obvezati da tužitelju plati taj iznos.

6.39. Tužitelju je na taj iznos dosuđena i zakonska zatezna kamata, koja se određuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od presuđenja (17. listopada 2022.) pa do isplate.

6.40. Naime, kako obveza tuženika na naknadu štete ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora, tužitelju pripada pravo na kamatu koja se određuje za ostale odnose, pa je zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan za više zatraženu stopu od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena).

6.41. S obzirom na to da je sud tijekom postupka utvrđivao visinu štete koja je tužitelju nastala zbog pucanja glave motora na predmetnom vozilu, tužitelju je zakonske zatezne kamate valjalo dosuditi od presuđenja (17. listopada 2022.), a ne od 5. studenog 2020. kako je to tužitelj tražio. Naime, tužitelj u spis nije dostavio dokaz o tome da je, i kada, popravio predmetni motor. Stoga, u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

6.42. Pored tog iznosa, tužitelju je valjalo dosuditi i trošak kojeg je isti platio sudskom vještaku N. K., dipl.ing., za izradu pisanog nalaza i mišljenja, u iznosu od 2.500,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 2. studenog 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, za ostale odnose.

6.43. Zahtjev tužitelja je valjalo odbiti za više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata od dva postotna poena koje teku na taj iznos od 2. studenog 2020. pa do isplate jer se ne radi o obvezi iz trgovačkog ugovora.

6.44. Nadalje, tužitelju je valjalo dosuditi i trošak kojeg je isti platio P. I. S. d.o.o. u iznosu od 1.780,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 22. srpnja 2020. pa do isplate, te trošak kojeg je platio trgovačkom društvu S. z. Č. d.o.o. u iznosu od 500,00 kuna (uvidom u predmetni račun utvrđeno je da je tužitelj platio 550,00 kuna, međutim, kako tužitelj tužbom potražuje 500,00 kuna s tog osnova istom je dosuđeno 500,00 kuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. listopada 2020. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, dok je za više zatraženu stopu zateznih kamata od dva postotna poena zahtjev tužitelja odbijen jer se ne radi o obvezi iz trgovačkog ugovora.

6.45. Naime, svi navedeni troškovi opravdano su nastali tužitelju pri dijagnosticiranju i otklanjanju nedostatka na vozilu, a za koji nedostatak je tijekom postupka utvrđeno da za njega odgovara upravo tuženik.

6.46. Stoga, sukladno svemu naprijed navedenom, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju isplati 28.176,80 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

6.47. Tužitelj je, pored tog iznosa, zahtijevao da sud obveže tuženika da mu naknadi štetu koja mu je nastala zbog toga što nije mogao upotrebljavati vozilo zbog kvara, pa da je isti bio primoran iznajmiti vozilo u rent-a-cara.

6.48. Uvidom u račun broj 617/SPU/1 od 7. srpnja 2020. utvrđeno je da je tužitelj od rent-a-cara V. d.o.o. iznajmio vozilo Opet Astra 1.6. cdti u razdoblju od 3. – 7. srpnja 2020., te da mu je za tu uslugu ispostavljen račun u iznosu od 1.750,00 kuna, s danom dospijeća 22. srpnja 2020.

6.49. Uvidom u račun broj 468/SPU/1 od 8. lipnja 2020. utvrđeno je da je tužitelj od rent-a-cara V. d.o.o. iznajmio vozilo Opet Astra 1.6. cdti u razdoblju od 5. – 8. lipnja 2020., te da mu je za tu uslugu ispostavljen račun u iznosu od 750,00 kuna, s danom dospijeća 23. lipnja 2020.

6.50. Uvidom u račun broj 1750/SPU/1 od 26. listopada 2020. utvrđeno je da je tužitelj od rent-a-cara V. d.o.o. iznajmio vozilo Audi A4 35, u razdoblju od 30. rujna 2020. – 30. listopada 2020., te da mu je za tu uslugu ispostavljen račun u iznosu od 8.125,00 kuna, s danom dospijeća 10. studenog 2020.

6.51. Po ocjeni ovog suda, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je upravo u razdoblju kada je sklapao ugovore o najmu vozila s rent-a-carom V. d.o.o. bio onemogućen koristiti vozilo koje je kupio od tuženika.

6.52. Naime, sam tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je vozilo dovezao kod tuženika 15. svibnja 2020. i 23. svibnja 2020. te da mu je vozilo isti dan vraćeno, kao i da je vozilo ponovno dovezeno tuženiku 7. srpnja 2020.

6.53. Stoga, za zaključiti je da ugovori o najmu vozila koji su sklapani za razdoblje od 3. – 7. srpnja 2020. i 5. – 8. lipnja 2020. nisu sklapani zbog toga što tužitelj nije bio u mogućnosti koristiti vozilo koje je kupio od tuženika.

6.54. Što se tiče ugovora o najmu vozila kojeg je tužitelj sklopio s trgovačkim društvom V. d.o.o. za razdoblje od 30. rujna 2020. do 30. listopada 2020., za navesti je kako tužitelj (na kojem je teret dokazivanja) tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza na okolnost da u tom razdoblju vozilo nije mogao upotrebljavati pa da je iz tog razloga morao iznajmiti drugo vozilo, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja (221.a ZPP-a), ovaj sud zaključio da ta činjenica nije dokazana.

6.55. Stoga, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan u tom dijelu.

6.56. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

7.1. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka pa je trebalo odlučiti o tom zahtjevu tužitelja.

7.2. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbama članka 155. stavak ZPP-a i 164. stavak 1. ZPP-a.

7.3. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

7.4. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

7.5. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja.

7.6. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 100 bodova za sastavljanje tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022. – dalje: Tarifa)), po 100 bodova za zastupanje na ročištima koja su održana 4. studenog 2021., 12. svibnja 2022. i 2. rujna 2022. (Tbr. 9.1. Tarife), 50 bodova za zastupanje na ročištu održanom 11. veljače 2022. (Tbr. 9.2. Tarife) te 100 bodova za sastavljanje podneska od 26. svibnja 2022. (Tbr. 8.1. Tarife).

7.7. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 550 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 5.500,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (1.375,00 kuna), odnosno sveukupno 6.875,00 kuna.

7.8. Međutim, kako je tužitelj djelomično uspio u postupku, tužitelju je trošak valjalo dosuditi razmjerno tom uspjehu, sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP- a.

7.9. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je u osnovi uspio 100%, dok je u visini uspio sa oko 63%, a tuženik u osnovi nije uspio, dok je u visini uspio sa oko 37%.

7.10. Dakle, kada se uzme u obzir uspjeh tužitelja vezano za osnovu i visinu, tužitelj je po ocjeni ovog suda uspio sa 81,5%, dok je tuženik uspio sa 18,5%.

7.11. Stoga, kada se od postotka u kojem je uspio tužitelj oduzme postotak u kojem je uspio tuženik, dobije se 64% pa je tužitelju trošak postupka trebalo dosuditi u tom postotku (članka 154. stavak 2. ZPP-a) i priznati ukupno 4.342,40 kuna.

7.12. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 4.342,40 kuna, dok je za više zatraženi iznos od 2.532,60 kuna zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

7.13. Tužitelju je na dosuđeni trošak postupka od 4.342,40 kuna priznata i zakonska zatezna kamata, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, koja teče na taj iznos od presuđenja (17. listopada 2022.) pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se određuje za ostale odnose (3 (tri) postotna poena).

7.14. Naime, obveza naknade troškova postupka ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora pa tužitelju osnovano pripada zakonska zatezna kamata uvećana za stopu koja se određuje za ostale odnose.

7.15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude

8. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

9. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su i u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 17. listopada 2022.

Sutkinja

Rajana Buljan,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 3. točka 3. tog Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).