Poslovni broj Gž-1190/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja K. m. d.o.o. G. P., OIB: …, zastupan po punomoćniku Ž. K., odvjetniku iz Z., protiv I-tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, II-tuženika C.-T. p. d.o.o. Z., OIB: …, te III- tuženika M. p. d.o.o. Z., G. Č., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku Š. S., odvjetniku iz Z., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu II. i III-tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Psp-40/2019-23 od 20. siječnja 2020., 17. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

I. Uvaženjem žalbe II-tuženika C.-T. p. d.o.o. i III-tuženika M. p. d.o.o. preinačuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Psp- 40/2019-23 od 20. siječnja 2020. u točki I., IV. i VII. izreke i rješava:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I/ Utvrđuje se da su 02. srpnja 2019. god. II-tuženik C. - T. pregledi d.o.o. i III- tuženik M. p. d.o.o. smetali tužitelja K. m. d.o.o. u posjedu zemljišta, ukupne površine … m[2] , na dijelu k.č. … k.o.o Z., koja odgovara dijelu z.k.č. … upisana u z.k. ul. … k.o. Z., koje se nalazi na dionici pruge … Z. – Č. u km 0+680, koje zemljište tužitelj koristi kao zemljište za postavljanje dva montažna kioska svaki površine 12 m[2] i nadstrešnice površine 36 m[2] , u svrhu prodaje polica osiguranja u sklopu S. z. t. p. v. Z., i to tako što su kamion marke MAN reg. oznaka ZG 819 - 22, parkirali na ulaz u kioske u kojima se prodaju police osiguranja, tako da stranke ne mogu vidjeti da se iza kamiona nalaze kiosci za prodaju polica osiguranja, pa se II-tuženiku C. - T. p. d.o.o. i III-tuženiku M. p. d.o.o. zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

II. Nalaže se tužitelju K. M. d.o.o. naknaditi II-tuženiku C.-T. p. d.o.o. i III- tuženiku M. p- d.o.o. parnični trošak u iznosu od 3.575,00 kn (slovima: tritisućepetstosedamdesetpetkuna)/474,52

eur

(slovima:

četirisedamdesetčetirieuraipedesetdvacenta)[1] u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da su 2. srpnja 2019. II-tuženika C.- T. p. d.o.o. i III-tuženik M. p. d.o.o. smetali tužitelja K. M. d.o.o. u posjedu zemljišta, ukupne površine ukupne površine 60 m[2] , na dijelu k.č. …k.o. Z., koja odgovara dijelu z.k.č. … upisana u z.k. ul. … k.o. Z., koja se nalazi na dionici pruge … Z. – Č. u km 0+680, koje zemljište tužitelj koristi kao zemljište za postavljanje dva montažna kioska svaki površine 12 m[2] i nadstrešnice površine 36 m[2] , u svrhu prodaje polica osiguranja u sklopu S. z. t. p. v. Z., i to tako što su kamion marke MAN registarske oznake ZG 819 - 22, parkirali na ulaz u kioske u kojima se prodaju police osiguranja, tako da stranke ne mogu vidjeti da se iza kamiona nalaze kiosci za prodaju polica osiguranja, pa se II-tuženiku C. - T. p. d.o.o. i III-tuženiku M. p. d.o.o. zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

2. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II-tuženika C. – T. p. d.o.o. i III-tuženika M. p. d.o.o. u dijelu kojim isti zahtjeva da se utvrdi da su ga isti smetali u posjedu na način da su onemogućili ulazak u njegov poslovni prostor (kioske), kao i u dijelu u kojem traži da se navedenim tuženicima naloži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo prije smetanja posjeda tako što će ukloniti parkirani kamion ispred ulaza u kioske za prodaju polica osiguranja.

3. U točki III. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I- tuženika C. o. d.d.

4. U točki IV. izreke naloženo je II-tuženiku C. - T. p. d.o.o. i III-tuženiku M. p. d.o.o. naknaditi tužitelju K. m. d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn u roku od 8 dana.

5. U točki V. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na II-tuženika i III-tuženika u dijelu kojim tužitelj zahtjeva naknadu troškova s naslova sudske pristojbe.

6. U točki VI. izreke naloženo je tužitelju K. m. d.o.o. naknaditi I-tuženiku C. o. d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn u roku od 8 dana.

7. U točki VII. izreke odbije ne u cijelosti zahtjev II-tuženika C. – T. p. d.o.o. i III-tuženika M. p. d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka.

8. Protiv tog rješenja žale se II-tuženik C. – T. p. d.o.o. (dalje II-tuženik) i III- tuženik M. p. d.o.o. (dalje III-tuženik) bez navođenja određenog zakonskog žalbenog razloga.

9. U žalbi navode kako sporni prostor na kojem je privremeno bio parkiran predmetni kamion nalazi se na uređenom i asfaltiranom parkiralištu koje se nalazi uz S. z. t. p. v. u Z. (parkiralište na zemljištu HŽ d.o.o.) koja je temelj ugovora dano u zakup C. – T. p.i d.o.o. Radi se o prostoru kroz koji dnevno prođe i bude parkirano i preko stotinjak vozila što osobnih, što teretnih, a isti prostor je II-tuženik asfaltirao, uredio i obilježio parkirališna mjesta, kako bi vozila koja dođu na tehnički pregled imala gdje čekati tehnički pregled, parkirati za vrijeme dok rješavaju dokumentaciju. Predmetni parkirališni prostor nema nikakve veze sa tužiteljem, već služi isključivo za potrebe S. z. t. p. v. u Z.. U tom pravcu navodi kako II-tuženik C. – T. p. d.o.o. označio parkirališna mjesta za osobna vozila, dok za teretna vozila, veće traktore i sl. nisu označavana posebna parkirna mjesta. No, budući da i kamioni, veći traktori i sl. također imaju obvezu obaviti tehnički pregled, ta vozila isto moraju negdje parkirati dok vlasnici rješavaju potrebnu dokumentaciju ili dok čekaju red za tehnički pregled vozila, pa su za ta vozila u praksi predviđena mjesta uz rub samog parkirališta kako ne bi smetala ostalim osobnim vozilima. Na takav način na uređenom asfaltiranom parkiralištu, uz rub parkirališta bio je privremeno parkirani predmetni kamion za koji je i sam sud u svojoj odluci utvrdio da nije smetao ulazak u poslovni prostor tužitelja (kioske). U prilog navedenom tuženici dostavljaju izvod iz "GoogleMapsa" (fotografije iz 2011.) na kojima se vidi da su i prije devet godina veća vozila (kao primjerice veliki traktor na fotografiji i kombi) parkirali uz rub parkirališta (odnosno i uz kiosk tužitelja) budući da se radilo o uređenom asfaltnom prostoru koji služi isključivo za potrebe Stanice za tehnički pregled vozila u Zaprešiću te tužitelj nema nikakve veze s tim prostorom. U prilogu žalbe dostavlja ponovo i izvod iz "GoogleMapsa" iz kojeg se vidi da tužitelj ima poseban ulaz kako za vozila, tako i za osobe (sa istočne strane), a što se mogao uvjeriti i sam sud na očevidu. Ističe kako iz dostavljenih fotografija je razvidno da je predmetni kiosk tužitelja, a posebice glavni ulaz tužitelja koji se nalazi iza obilježenog parkirališnog prostora tuženika C. – T. p. d.o.o. vidljiv sa svih strana ceste koje se nalazi uz sami kiosk tužitelja, a posebice je vidljiv iz razloga jer je razina same ceste oko S. z. t. p. v. u Z. i samog kioska puno viša od razine terena na kojem se nalazi predmetni kiosk. Tuženici navode da je iz utvrđenja samo očevida, a i fotografija, razvidno da bi predmetni kiosci bili vidljivi i da je na mjestu na kojem je bio parkiran predmetni kamion bilo "naslagano četiri kamiona jedan na drugi" budući da je predmetni kiosk vidljiv sa svih strana. Ujedno, predmetni kamion koji je bio propisno parkiran na parkiralištu II-tuženika C. – T. p. d.o.o. nije nimalo zaklanjao pogled prema kiosku sa cesta koja se nalaze oko kioska, a nije zaklanjao niti pogled sa ulaza na parkiralište S. z. t. p. v. u Z. jer se na parkiralište ulazi sa glavne ceste koja je puno više razine od terena na kojem se nalazi kiosk kao S. z. t. p. v. u Z. Stav koji je zauzeo sud u svojoj odluci, bez obzira što se radi o parnici radi smetanja posjeda, zadire u vlasnička prava, budući se postavlja pitanje zbog kojeg bi razloga navodno pravo tužitelja da se vidi dio njegovog kioska imalo prednost pred pravom vlasnik nekog zemljišta da na svom zemljištu parkira vozilo.

10. Drugotuženik i trećetuženik u pravovremenoj dopuni žalbe u bitnom ponavljaju da nema govora o tome da bi bilo koji od parkiranih kamiona, pa više njih, ili bilo koje drugo parkirano vozilo, moglo zaklanjati pogled na kućice tužitelja. Navedeno da je jasno vidljivo iz fotografija iz kojih se vidi kako i sam direktor tužitelja svakodnevno parkira svoje vozilo na mjestu gdje je parkirani predmetni kamion, a do njega je parkirano i vozilo zaposlenika tužitelja, pa kada bi doista ta parkirana vozila zaklanjala pogled na kućicu tužitelja jasno kako onda valjda niti sam direktor i zaposlenici tužitelja ne bi parkirali svoja vozila na predmetnom mjestu. Upravo zbog navedenog učestalog parkiranja C. – T. p. d.o.o. su uputili i dopis odnosno upozorenje tužitelju uz obavijest Ministarstvu.

11. Predlažu uvaženjem žalbe pobijano rješenje preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja prema svim tuženicima, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

12. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da se nikada nije dogodilo da vozači koji kratkotrajno automobil ostave ispred prodajnih kioska dok plaćaju osiguranje za svoja vozila, parkiraju automobile noću kada je S. zatvorena i to pokvarene kamione na vrijeme od 14 dana. Također nikada nije bilo potrebe da se na prostoru S. z. t. p. v. za uklanjanje vozila bude izdan usmeni nalog od strane policije. Tužitelj ukazuje da je istina da se njegov prodajni kiosk inače vidi sa svih strana ceste, ali onda kada je ispred kioska protupravno parkiran kamion visine 4 metra i dužine 10 metara, kao što je bilo u vrijeme kada su tuženici smetali tužitelja u njegovom posjedu. Tužitelj ukazuje da su potpuno promašeni navodi tuženika da je tužitelj unatrag kratkog vremena sam sebi uredio i drugi prilaz na terasu prodajnog kioska jer se u ovom konkretnom predmetu ne radi o eventualnom ukidanju dosadašnjih prolaza, već o nezakonitom onemogućivanju dosadašnjeg valjanog, mirnog i poštenog posjeda prolaska sa parkirališta S. z. t. p. u prodajne kioske tužitelja. Tvrdi da nezakonito parkiran kamion u cijelosti parkiran izvan označenih parkirnih mjesta i to isključivo s namjerom onemogućavanja daljnjeg prolaza tužitelja i njegovih stranaka.

13. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

14. Žalba je osnovana.

15. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje nekih od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od tih povreda.

16. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je očevidom na licu mjesta i uvidom u fotografije (list 41.-44. spisa) utvrđeno da je predmetni kamion u vlasništvu III-tuženika kritične zgode bio zaustavljen uz sam prostor u kojem tužitelj obavlja svoju poslovnu djelatnost i to na način da doista stranke ne mogu vidjeti da se iza kamiona nalaze kiosci za posredovanje pri prodaji polica osiguranja, pri čemu ja važno ukazati da se ne radi o obilježenom parkirnom mjestu,

- da iz iskaza D. P., direktora II-tuženika D. V. i direktora III-tuženika S. B. proizlazi da je II-tuženik angažirao III-tuženika u smislu da III-tuženik doveze svoj kamion na lice mjesta,

- da je nelogičan i neprihvatljiva tvrdnja svjedoka D. P. i navedenih direktora da svrha angažiranja predmetnog kamiona bila da se testira luk prilikom ulaza u S., budući da je notorno da se testiranje luka ne može učiniti tako što je kamion uglavnom parkiran na predmetnom mjestu, a osim toga logično je za očekivati da se testiranje može obaviti u relativno kratkom roku bez posebnog duljeg parkiranja, posebno ne na mjestu odmah uz prostor tužitelja tako se onemogućuje potencijalnim strankama da vide kioske u kojima se obavlja poslovna djelatnost,

- da iz iskaza svjedoka I. K. i direktora tužitelja L. K. proizlazi da je parkiran kamion otežao poslovanje tužitelja na način da potencijalne stranke nisu mogle vidjeti da se iza kamiona nalaze kiosci u kojima tužitelja obavlja poslovnu djelatnost što je utjecalo na njihove poslovne rezultate, a što se tiče samog ulaska u poslovni prostor proizlazi da unatoč tome što je tužitelj navodio u tužbi, a traži i u tužbenom zahtjevu proizlazi da nije onemogućen ulazak u poslovni prostor tužitelja s obzirom da ima više ulaza, a da su svi uredi povezani, dakle, nisu odvojeni.

17. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da su II-tuženik i III-tuženik smetali tužitelja u posjedu na način da su predmetni kamion parkirali na ulaz u kioske u kojima tužitelj obavlja poslovnu djelatnost tako da stranke ne mogu vidjeti da se iza kamiona nalazi kiosci za prodaju polica osiguranja, kao i dijelu u kojem zabranjuje svako takvo ili slično smetanje. Stoga primjenom odredbe članka 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) donosi pobijano rješenje.

18. Prije svega valja istači da tužitelj tužbom u ovoj parnici traži zaštitu posjeda u smislu odredbe članka 22. stavak 1. ZV-a tvrdeći da se nalazi u posjedu zemljišta ukupne površine 60 m[2] na dijelu k.č.br. ... k.o. Z., koja odgovara dijelu k.č.br. ... upisane u z.k.ul.br. ... k.o. Zaprešić, koji se nalazi na dionici pruge R201 Z.

– Č. u km 0+680, a koje zemljište tužitelj koristi za postavljanje dva montažna kioska svaki površine 12 m[2] i nadstrešnice površine 36 m u svrhu prodaje polica osiguranja u sklopu S. z. t. p. v. Z., da su tuženici dana 2. srpnja 2019. kamion marke MAN reg. oznaka ZG 819 - 22, parkirali uz ulaz u kioske u kojima se prodaju police osiguranja, tako da stranke ne mogu vidjeti da se iza kamiona nalaze kiosci za prodaju polica osiguranja, pa traži da se tuženici zabrani takvo i slično smetanje posjeda.

19. Prema odredbi članka 22. stavak 1. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te da zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U smislu odredbe članka 21. stavak 1. ZV-a smetanje posjeda se može počiniti bilo uznemiravanjem bilo oduzimanjem posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prema odredbi članka 21. stavak 3. ZV-a prestaje protekom roka od 30 dana.

20. Tijekom postupka i u fazi ovog žalbenog postupka nije sporno da su tuženici 2. srpnja 2019. kamion marke MAN reg. oznaka ZG 819 - 22, parkirali uz ulaz u kioske u kojima se prodaju police osiguranja.

21. Sporno je jesu tuženici takvom radnom samovlasno smetali tužitelja u posjedu predmetne nekretnine.

22. Iz utvrđenja suda prvog stupnja bi proizlazilo da je tužitelj posjednik nekretnina površine 60 m[2] na dijelu k.č.br. ... k.o. Z., koja odgovara dijelu k.č.br. ... upisane u z.k.ul.br. ... k.o. Z., koji se nalazi na dionici pruge … Z. – Č. u km 0+680, a koje zemljište tužitelj koristi kao zemljište za postavljanje dva montažna kioska svaki površine 12 m[2] i nadstrešnice površine 36 m u svrhu prodaje polica osiguranja, dok je II-tuženik u posjedu nekretnine na kojoj je bio parkiran kamion. U činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka tužitelj je obrazlagao kako na zemljištu u svom posjedu ima postavljena dva kioska i nadstrešnicu u svrhu prodavanja polica osiguranja u sklopu S. z. t. p. v. Z, da je III-tuženik po nalogu II-tuženika na ulaze u kioske u kojima se prodaju police osiguranja, a koja nekretnina (dio k.č.br. … k.o. Z.) u posjedu je II-tuženika, parkirao kamion tako da stranke ne mogu ulaziti u poslovni prostor niti mogu vidjeti da se iza kamina nalazi kiosk za prodaju. O navedenom je iskazivao svjedok I. K., a također iz iskaza direktorice tužitelja L. K., a isto tako i podneska tužitelja od 3. listopada 2019. proizlazi da je kamion bio parkiran na zemljištu u posjedu II-tuženika, da su između tužitelja i I-tuženika i II-tuženika još 2010. vodili se pregovori radi postizanja sporazuma o otvaranju služnosti puta za tužitelja, a kako bi stranke mogle nesmetano pristupiti poslovnom prostoru sve u cilju postizanja boljeg zajedničkog financijskog rezultata.

23. S obzirom na navedeno, a protivno stajalištu suda prvog stupnja, ovaj sud smatra da II-tuženik i III-tuženik time što je III-tuženik po nalogu II-tuženika na nekretnini u posjedu II-tuženika parkirao kamion, nije smetao tužitelja u posjedu njegove nekretnine dijela k.č.br. …, koja odgovara dijelu k.č.br. …, obje upisane u z.k.ul. broj …, k.o. Z., a koje zemljište tužitelj koristi za postavljanje dva montažna kioska i nadstrešnice. To zato što je III-tuženik po nalogu II-tuženika tu radnju (parkiranje kamiona) poduzeo na svojoj nekretnini (II-tuženik), a koja je prema utvrđenju suda prvog stupnja u posjedu II-tuženika, a poduzetim radovima – parkiranjem kamiona tužitelju nije oduzet niti ograničen posjed.

24. Pritom nije od utjecaja (značaja) da je poduzimanjem te radnje eventualno došlo do štete u vidu pada prometa i do 80% uslijed toga što kupci nisu mogli vidjeti kioske, već tužitelju iz tog razloga pristoji mogućnost zatražiti odgovarajuću zaštitu s osnove eventualne odgovornosti tuženika za naknadu mu nastale štete.

25. Osim toga iz navoda samog tužitelja tijekom postupka ne bi proizlazilo da je tužitelj bio posjednik sporne nekretnine niti njezin suposjednik već eventualno posjednik prava stvarna služnosti prolaza preko nekretnine u posjedu I-tuženika i II- tuženika do nekretnina u posjedu tužitelja. Tužitelj, međutim, nije zatražio zaštitu posjeda prava stvarne služnosti već zaštitu posjeda, pa je i zbog toga sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu je takvu zaštitu pružio. Pritom valja istaći da sud nije ovlašten odlučivati izvan granica zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članka 2. ZPP-a).

26. Kako su tuženici u konačnici uspjeli u parnici, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a imaju pravo na naknadu parničnog troška. Tuženicima pripada pravo na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 - dalje Tarifa) i to jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak u iznosu od 2.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 2. Tarife) uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) što iznosi 500,00 kn, i daje zbroj od 2.500,00 kn. Kako je isti punomoćnik zastupao II-tuženika i III-tuženika, to mu pripada pravo na povišenje tarifne stavke za 10% primjenom Tbr. 36. Tarife u iznosu od 250,00 kn, tako da ukupan trošak prvostupanjskog postupka iznosi 2.750,00 kn. Tuženicima pripada i trošak sastava žalbe protiv rješenja prema Tbr. 10. toč. 2. Tarife u iznosu od 600,00 kn, uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife) što iznosi 150,00 kn i daje zbroj od 750,00 kn. Kako je isti punomoćnik zastupao ovoje tuženika to mu pripada povišenje tarifne stavke za 10% primjenom Tbr. 36. u iznosu od 75,00 kn, što ukupno daje iznos od 825,00 kn.

27. Prema tome ukupan trošak II-tuženika i III-tuženika za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku i drugostupanjskom postupku iznosi 3.575,00 kn.

28. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe II-tuženika i III-tuženika rješenje suda prvog stupnja preinačiti u točki I., IV. i VII. izreke, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 17. listopada 2022.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara