Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 P-115/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Denisu Krnjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz I. OIB:…, protiv tuženice S. K. iz Č.,

OIB:…, zastupane po punomoćniku G. V., odvjetniku iz V., radi naknade štete u iznosu od 945.000.000,00 kn, nakon glavne rasprave zaključene 09. rujna 2022. u prisutnosti tužitelja I. P., tuženice S, K. i punomoćnika tuženice G. V., na ročištu 14. listopada 2022.

objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja I. P. iz I. OIB:…,, koji glasi:

"Nalaže se tuženoj S. K. iz Č., OIB:…,, da tužitelju I. P. iz I. OIB:…, na ime naknade materijalne inematerijalne štete isplati iznos od 945.000.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa nadalje do isplate po stopi određenoj po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju I. P. iz I. OIB:…,, da u roku od 15 dana tuženici S. K. iz Č., OIB:…,, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 375.625,00 kn / 49.854,00 eura[1] .

Obrazloženje

1. U ovom parničnom postupku podnesena je tužba radi naknade imovinske i neimovinske štete te tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu naknade štete u iznosu od 945.000.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe odnosno od 10. kolovoza 2020. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate. Iz analize činjeničnog supstrata kojeg je tužitelj iznio u historijatu tužbe te i kasnije u tijeku postupka sud zaključuje da tužitelj naknadu štete od tuženice traži zbog njezinog nezakonitog rada kao stečajne upraviteljice u stečajnom postupku koji se vodio nad trgovačkim društvom M. d.o.o. u stečaju, I., OIB:…, a koji stečajni postupak se vodio kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem predmeta St-9/04.

2. Primarno se ističe da je u tužbi tužitelj omaškom kao iznos štete koju potražuje naveo "945.000,000,00 kn" te je sud posljedično prilikom održavanja pripremnog ročišta 31. siječnja 2022. postavio upit tužitelju vezano za iznos zahtijevane naknade štete te se tužitelj na ročištu izjasnio da tužbenim zahtjevom traži naknadu štete u iznosu od 945.000.000,00 kn (devetsto četrdeset pet milijuna kuna).

3. Tužitelj je predmetnu tužbu prvotno podnio 10. kolovoza 2020. Općinskom sudu u Čakovcu koji se rješenjem poslovnog broja Pn-74/20-6 od 20. siječnja 2021. oglasio stvarno nenadležnim te predmet ustupio ovom sudu kao stvarno nadležnom. Citirano rješenje Općinskog suda u Čakovcu potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u

Zagrebu poslovnog broja Gž-2605/2021-2 od 07. rujna 2021.

4. Tužitelj u dokaznom postupku predlaže izvršiti uvid i pročitati dokumentaciju koju je dostavio u spis, pregledati sadržaj CD-ova koje je dostavio u spis, provesti saslušanje stranaka, izvršiti uvid u predmete Trgovačkog suda u Varaždinu broj P- 527/02, P-547/06, St-9/04 i P-684/09, izvršiti uvid u predmete Općinskog suda u Čakovcu broj P-796/05, Ovr-1609/11, Ovr-1027/18 i Ovr-46/01 te i saslušati svjedoke koje je tužitelj poimenično naveo na podnesku kojeg je predao u spis prilikom održavanja ročišta 09. rujna 2022. Ističe se da je tužitelj u historijatu tužbe predložio provedbu građevinskog vještačenja, ali je od tog dokaznog prijedloga odustao na ročištu koje je održano 31. siječnja 2022.

5. U odgovoru na tužbu tuženica se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu. Primarno ističe prigovor zastare i prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja te i u konačnici predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

6. Tuženica u dokaznom postupku predlaže vršenje uvida i čitanje dokumentacije koju je dostavila u spis te i vršenje uvida u stečajni predmet Trgovačkog suda u

Varaždinu broj St-9/04.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao svu dokumentaciju koju su parnične stranke dostavile u spis, izvršen je pregled sadržaja CD-a koje je tužitelj dostavio u spis, izvršen je uvid u predmete Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-527/02, P- 547/06, St-9/04 i P-684/09 te i u predmete Općinskog suda u Čakovcu broj P-796/05,

Ovr-1609/11, Ovr-1027/18 i Ovr-46/01 (napominje se da su neki spisi priklopljeni ovom spisu dok je vezano za neke spise izvršen uvid u e-Spis predmeta) te su i u svrhu dokazivanja saslušane parnične stranke.

8. Sud je na ročištu za glavnu raspravu 09. rujna 2022. odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svih svjedoka koji su pojedinačno navedeni u podnesku kojeg je tužitelj predao prilikom održavanja ročišta. Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su iz razloga što sud smatra da je odlučno činjenično stanje potrebno za donošenje meritorne odluke moguće utvrditi na temelju u postupku provedenih dokaza pri čemu se apostrofira da je sud mišljenja da su prigovor promašene aktivne legitimacije i prigovor zastare koje je istaknula tuženica osnovani pa posljedično je upravo to razlog što nije potrebno saslušanje predloženih svjedoka. O tome i u daljnjem tijeku obrazloženja.

9. Posebno, a vezano za dokazne prijedloge tužitelja, sud želi istaknuti da je tužitelj u spis dostavio brojnu dokumentaciju te i CD-ove, a što sve nije ni u kakvoj vezi sa predmetom ovog spora. Tužitelj sudu kroz dostavljenu dokumentaciju i CD-ove prezentira svoje obiteljsko stanje, prezentira poslovanje društva M. d.o.o. prije otvaranja stečaja, prezentira poslovanje obrta koji je u vlasništvu tužitelja, prezentira brojne poslovne odnose i posebice probleme koji su nastajali za vrijeme poslovanja kako društva M. d.o.o. tako i obrta u vlasništvu tužitelja. Sud je proanalizirao svu dokumentaciju te budući da većina dokumentacije se nikako ne može dovesti u vezu sa eventualno nezakonitim radnjama tuženice kao stečajne upraviteljice u stečajnom postupku nad društvom M. d.o.o. u stečaju sud će se u daljnjem tijeku obrazloženja referirati isključivo na dokaze koji su prevedeni, a iz kojih se može utvrditi odlučno činjenično stanje potrebno za donošenje odluke u ovoj parnici. Navedeno vrijedi i za brojne parnične i ovršne predmete u koje tužitelj predlaže izvršiti uvide, a koji predmeti se odnose na postupke u kojima je tužitelj na neki način sudjelovao, a isti također nisu nikako vezani za predmetni spor.

10. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno,

a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,

84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

11. Tužitelj, dakle, u ovom postupku tužbenim zahtjevom traži naknadu štete zbog nezakonitog rada tuženice kao stečajne upraviteljice u stečajnom postupku koji se vodio nad društvom M. d.o.o. u stečaju i to u predmetu Trgovačkog suda u

Varaždinu broj St-9/04.

12. Uvidom u stečajni predmet Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-9/04 utvrđeno je da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad društvom M. d.o.o. podnesen po predlagatelju Republici Hrvatskoj 31. prosinca 2003. pa je shodno tome stečajni postupak proveden prema odredbama Stečajnog zakona (Narodne novine, broj 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03 i 197/03-dalje u tekstu SZ/96).

13. Problematika odgovornosti stečajnog upravitelja za svoj rad normirana je primarno u čl. 28. SZ/96 te je tako u st. 1. određeno da je stečajni upravitelj dužan naknaditi štetu svim sudionicima, ako je skrivljeno povrijedio koju od svojih dužnosti.

14. Tuženica tijekom postupka, između ostaloga, ističe prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja te tvrdi da tužitelj u stečajnom postupku koji se vodio nad društvom M. d.o.o. u stečaju nije bio vjerovnik već je bio dužnik stečajnog dužnika

M. d.o.o. u stečaju. Uvidom u stečajni predmet Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-9/04 utvrđeno je da tužitelj u roku za prijavu tražbina nije prijavio nikakvu svoju tražbinu te posljedično tužitelj nije obuhvaćen kao vjerovnik sa utvrđenom tražbinom, a o čemu je doneseno 19. lipnja 2006. rješenje o utvrđenim tražbinama poslovnog broja St-9/04-59 (list 172 stečajnog spisa), a iz kojeg rješenja je, dakle, vidljivo da tužitelj u stečajnom postupku nema položaj vjerovnika. Posljedično, a imajući u vidu čl. 28. st. 1. SZ/96 prema kojem je stečajni upravitelj dužan naknaditi štetu sudionicima stečajnog postupka, sud zaključuje da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe u smislu čl. 28. st. 1. SZ/96. Također, uvidom u stečajni spis utvrđeno je da tužitelj nema svojstvo niti vjerovnika stečajne mase pa posljedično nije aktivno legitimiran za traženje naknade štete prema čl. 28. st. 4. SZ/96, a gdje je normirana dužnost stečajnog upravitelja da naknadi štetu vjerovniku stečajne mase koju je ovaj pretrpio zbog neispunjenja obveze stečajne mase preuzete pravnom radnjom stečajnog upravitelja.

15. Nadalje, tuženica je istaknula i prigovor zastare potraživanja predmetne naknade štete. Za odluku o tom prigovoru relevantan je čl. 28. st. 5. SZ/96 u kojem je određeno da pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu štete nastale zbog povrede dužnosti stečajnog upravitelja zastarijeva protekom roka od tri godine od saznanja oštećenoga za štetu i okolnosti na kojima se zasniva obveza stečajnog upravitelja za naknadu štete. Nadalje, istom odredbom određeno je da pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu štete zastarijeva najkasnije protekom roka od tri godine od pravomoćnosti odluke o zaključenju stečajnoga postupka. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu te i imajući u vidu činjenični supstrat kojeg tužitelj iznosi u tijeku ovog postupka, a koji se odnosi na pojedine radnje koje je tuženica kao stečajna upraviteljica poduzimala te za koje tužitelj smatra da su nezakonite, sud zaključuje da je protekao i to kako subjektivni tako i objektivni rok određen za zastaru prava na podnošenje zahtjeva za naknadu štete.

16. Naime, uvidom u stečajni predmet broj St-9/04 utvrđeno je da je stečajni postupak nad društvom M. d.o.o. u stečaju otvoren 20. veljače 2006. te i zaključen rješenjem suda poslovnog broja St-9/04-59 koje je doneseno 19. travnja 2012., a pravomoćnost je steklo 26. svibnja 2012. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 10. kolovoza 2020. razvidno je da je protekao objektivni rok od tri godine od pravomoćnosti odluke o zaključenju stečajnog postupka.

17. Isto tako uvidom u stečajni predmet broj St-9/04, a što je potvrdio i tužitelj prilikom saslušanja na glavnoj raspravi u ovoj parnici, utvrđeno je da je tužitelj već tijekom provedbe stečajnog postupka nad društvom M. d.o.o. u stečaju o svim nezakonitostima u radu stečajne upraviteljice obavještavao sud i stečajnu sutkinju te i iznosio prigovore u pogledu toga te čak i tražio razrješenje tuženice kao stečajne upraviteljice, ali do kojeg razrješenja nije došlo. Imajući u vidu navedeno sud svakako zaključuje da je tužitelj već tijekom provedbe samog stečajnog postupka, a koji je zaključen rješenjem 19. travnja 2012., imao saznanja za nastalu štetu i imao saznanja o okolnostima na kojima se zasniva obveza tuženice kao stečajne upraviteljice za naknadu štete. Shodno tome sud zaključuje da je svakako protekao i subjektivni rok od tri godine predviđen u čl. 28. st. 5. SZ/96.

18. O prigovoru zastare tuženice tužitelj se očitovao u podnesku kojeg je predao sudu na ročištu 31. siječnja 2022. te u vezi toga tužitelj ističe da je nakon 19. travnja 2012. kao dana zaključenja stečajnog postupka nad društvom M. d.o.o. u

stečaju tuženica kao stečajna upraviteljica nastavila tužbu protiv najvećeg vjerovnika obrta tužitelja radi isplate, a isti je podnio protutužbu. Isto tako ističe da je stečajna upraviteljica unatoč zaključenju stečajnog postupka ustrajala u zlim namjerama iznuđivanjem novca po fiktivnom računu.

19. Imajući u vidu takvo očitovanje tužitelja sud je analizirao prigovor tuženice i kroz odredbu iz ranijeg citiranog čl. 28. st. 5. SZ/96 u kojem je određeno da pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu štete prouzrokovane povredom dužnosti počinjene u svezi s naknadnom diobom ili s nadzorom nad ispunjenjem plana, zastarijeva protekom roka od tri godine od provedbe naknadne diobe ili završetka nadzora. Sud je tako izvršio uvid u parnični predmet koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem P-684/09, a na koji predmet se tužitelj referira u svom očitovanju u povodu prigovora zastare. Parnični predmet broj P-684/09 vođen je između tužitelja društva M. d.o.o. u stečaju i tuženika I. P. (I. P. tužitelj je u ovoj parnici) radi isplate novčane tražbine te je u toj parnici tuženik I. P. postavio protutužbeni zahtjev radi naknade štete i to upravo štete koja mu je nastala zbog provođenja stečajnog postupka nad društvom M. d.o.o. u stečaju radnjama ovdje tuženice kao stečajne upraviteljice. Navedena protutužba u predmetu broj P- 684/09 podnesena je 16. travnja 2013. te sud ističe da je i iz navedene činjenice jasno vidljivo da je ovdje tužitelj I. P. već u tom trenutku imao sva saznanja o radnjama tuženice kao stečajne upraviteljice a za koje radnje tvrdi da su nezakonite.

Posljedično je razvidno iz zbog navedenog da je svakako protekao subjektivni rok određen čl. 28. st. 5. SZ/96 odnosno protekao je rok od tri godine od saznanja oštećenoga za štetu i okolnosti na kojima se zasniva obveza stečajnog upravitelja za naknadu štete.

20. Zbog osnovanosti prigovora zastare potrebno je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti.

21. Završno sud želi istaknuti, neovisno od činjenice da je tužbeni zahtjev potrebno odbiti već zbog osnovanog prigovora zastare i osnovanog prigovora nedostatka aktivne legitimacije, da sud, a nakon što je izvršio analizu činjeničnog supstrata kojeg prezentira tužitelj te koji se odnosi na navodno nezakonito postupanje tuženice kao stečajne upraviteljice tijekom provedbe stečajnog postupka nad društvom M.

d.o.o. u stečaju, da sud ne pronalazi okolnosti koje bi opravdale predmetni tužbeni zahtjev u materijalno pravnom smislu. Osnovna tužiteljeva teza, a što je tužitelj potvrdio prilikom saslušanja u ovoj parnici, je ta da tužitelj smatra da je tuženica odgovorna za štetu iz razloga što je nezakonito otvorila stečajni postupak nad društvom M.

d.o.o. i zato jer je u tijeku provedbe stečajnog postupka provodila nezakonite radnje.

Ovdje valja istaknuti da, a imajući u vidu pravila stečajnog postupka normirana u SZ/96, odluku o otvaranju stečajnog postupka ne donosi stečajni upravitelj već odluku o tome donosi sud. Uvidom u stečajni predmet broj St-9/04 vidljivo je da je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnesen po vjerovniku Republici Hrvatskoj u prosincu 2003., a da je do otvaranja stečajnog postupka došlo tek u veljači 2006. U tom razdoblju održano je desetak ročišta na kojima je prisutan bio i ovdje tužitelj kao direktor društva M. d.o.o. koji je višekratno davao obećanja da će se tražbina prema vjerovniku Republici Hrvatskoj podmiriti, a sve kako bi se izbjeglo otvaranje stečajnog postupka. Do podmirenja tražbine vjerovnika Republike Hrvatske u cijelom tom razdoblju nije došlo već uprava suprotno tražbina se povećavala, a što je svakako odgovornost primarno članova uprave društva M. d.o.o., a nikako ne odgovornost privremenog stečajnog upravitelja ili stečajnog upravitelja nakon otvaranja stečaja. Nadalje, uvidom u stečajni predmet utvrđeno je i to da je tuženica kao stečajna upraviteljica redovito podnosila izvješća, o svim prigovorima koje je I. P. kao bivši direktor M. d.o.o. iznosio u tijeku provedbe stečajnog

postupka redovito se raspravljalo na skupštinama vjerovnika te skupština vjerovnika nije smatrala da bi radnje tuženice kao stečajne upraviteljice bile nezakonite već,

upravo suprotno, skupština vjerovnika je redovito potvrđivala i davala suglasnosti izvješćima tuženice kao stečajne upraviteljice.

22. Sud je, isto tako prilikom saslušanja postavio upit tužitelju koji je pojasnio da je u tužbi u točci 2. detaljno naveo koje iznose materijalne štete je navodno pretrpio te je i pojasnio da svi ti iznosi predstavljaju novčane iznose koje je tužitelj osobno kao fizička osoba uplaćivao u korist društva M. d.o.o. Sud smatra da je tužitelj, ako je smatrao da ima neku novčanu ili drugu tražbinu prema društvu M. d.o.o.,

trebao tražbinu prijaviti u stečajnom postupku i to u rokovima koji su određeni SZ-om te bi se u toj situaciji u okviru stečajnog postupka raspravljalo o osnovanosti tužiteljeve tražbine. Drugim riječima tužitelj ne može svoju tražbinu koju je propustio prijaviti u stečajnom postupku sada ostvarivati kroz institut naknade štete zbog navodno nezakonitih radnji stečajnog upravitelja.

23. Završno, a vezano za naknadu nematerijalne štete koju tužitelj traži, ističe se da tijekom cijelog ovog postupka tužitelj, osim što opisuje svoje zdravstveno stanje, nije sudu naveo koje vidove nematerijalne štete je eventualno pretrpio te niti pak je predložio bilo kakav dokaz kojim bi se mogla utvrditi uzročno posljedična veza između eventualne štetne radnje tuženice i nastale nematerijalne štete.

24. Slijedom svega navedenoga sud je u izreci presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

25. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a

kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Kako je tuženica u ovom postupku u cijelosti uspjela razvidnim proizlazi tužiteljeva obveza na naknadu troškova postupka tuženici.

26. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tuženici priznao slijedeće troškove (prema vrijednosti predmeta spora od 945.000.000,00 kn):

- sastav odgovora na tužbu po punomoćniku prema Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 125.000,00 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištima u dane 31. siječnja 2022. i 09. rujna 2022. po punomoćniku prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 250.000,00 kn (uključen PDV; 2 x 125.000,00 kn),

- sastav podneska od 08. ožujka 2022. po punomoćniku prema Tbr.8.t.3. Tarife u iznosu od 625,00 kn (uključen PDV),

odnosno, sumarno je tuženici priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 375.625,00 kn te je tužitelju u točci II. izreke odluke naložena naknada citiranog troška u roku od 15 dana.

27. Tuženici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu iz razloga što prema Zakonu o sudskim pristojbama obveznik plaćanja te pristojbe je osoba koja je izgubila u parnici odnosno tuženica nije u ovom trenutku obveznica plaćanja navedene pristojbe već ta obveza ovisi o pravomoćnom ishodu ove parnice.

Također, tuženici je priznat sastav podneska od 08. ožujka 2022. prema Tbr.8.t.3. Tarife, a ne prema zatraženom Tbr.8.t.1. Tarife, iz razloga što taj podnesak sadržajno ne predstavlja podnesak koji se priznaje prema Tbr.8.t.1. Tarife.

U Varaždinu 14. listopada 2022.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u četiri

istovjetna primjerka.

DNA:

- tužitelj

- punomoćnik tuženice