Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 19 P-178/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o., OIB: .., Z., L. ulica 16A, kojeg zastupa M. K. B., OIB: ..., odvjetnik u OD B. D. V. odvjetničko društvo d.o.o., Z., U. kralja D. 8, protiv tuženika M. S., OIB: ..., B., V.. J. J. S. 20, kojeg zastupa P. J., OIB: ..., odvjetnik u OD P. J. i M. J. j.t.d. u O., S. R. 10, radi nezakonitog korištenja poslovne tajne (vps 100.000,01 kn), nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 14. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je tuženik M. S., OIB: ..., B., V.. J.J. S. 20, povrijedio poslovnu tajnu tužitelja S. d.o.o., OIB: ..., Z., L. 16A, nezakonitim korištenjem poslovne tajne koju čine kontakti klijenta i druge poslovne i tehnološke informacije vezano za suradnju s R. T. L., sa sjedištem u R., 10/F. E. C. B. 253-261 H. R., W. C., H. K. S., NR K..

II. Nalaže se tuženiku prestanak povrede, odnosno zabrana korištenja poslovne tajne tužitelja, koju čine kontakti klijenta i druge poslovne i tehnološke informacije vezano za suradnju s R. T. L., sa sjedištem u R., 10/F. E. C. B. 253-261 H. R., W. C., H. K. S., NR K., kao i nuđenje ili pružanje usluga pri kojima se koristi poslovna tajna tužitelja, uključujući, ali ne isključivo, kontaktiranje, bilo kojim putem ili kanalom (osobno, online, telefonski, fax, e-mail, LinkedIn, Twitter, Instagram), svih sadašnjih i bivših klijenata, sadašnjih i bivših radnika i suradnika S. d.o.o., OIB: ..., Z., L. 16A, a s kojima je tuženik stupio u kontakt tijekom, odnosno u vezi s radom u i za tužitelja.

III. Nalaže se tuženiku zbog nezakonitog korištenja poslovne tajne o vlastitom trošku objaviti presudu u cijelosti u Narodnim novinama, kao i u najmanje dva druga dnevna lista koja pokrivaju teritorij cijele Republike Hrvatske, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

IV. Nalaže se tuženiku uništiti u cijelosti ili djelomično sve dokumente, predmete, materijale, tvari ili elektroničke spise koji sadržavaju poslovnu tajnu koju čine kontakti klijenta i druge poslovne i tehnološke informacije vezano za suradnju s R. T. L., sa sjedištem u R., 10/F. E. C. B. 253-261 H. R., W. C., H. K. S., NR K., u roku od 15 dana.

V. Tuženiku M. S., OIB: ..., B., V.. J.J. S. 20, sud zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kuna (petnaesttisućakuna) / 1.990,84 eura (tisućudevetstodevedeseteura i osamdesetčetiricenta)[1] , ako se tuženik ne bude ponašao u skladu s odredbama ove presude.

VI. Ako tuženik ne postupi po nalogu suda, sud će mu izreći kaznu i, u slučaju potrebe, zaprijetiti mu novim kaznama te ih izricati sve dok tuženik ne postupi po nalogu suda.

VII. Ako tuženik ne plati novčanu kaznu u roku koji je određen odlukom suda, ta će se kazna zamijeniti kaznom zatvora po pravilima kaznenog prava o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom.

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva od suda da tuženiku zapriječi novčanom kaznom u iznosu od preko iznosa od 15.000,00 kn (petnaesttisućakuna) / 1.990,84 eura (tisućudevetstodevedeseteura i osamdesetčetiricenta) do iznosa od 30.000,00 kn (tridesettisućakuna) / 3.981,68 eura (tritisućedevetstoosamdesetjedaneuro i šezdesetosamcenti).

IX. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

" Tuženik M. S., OIB: ..., B., V.. J.J. S. 20, odgovara za štetu koja bi mogla nastati tužitelju S. d.o.o., OIB: ..., Z., L. 16A, ako nakon dostave postupi protivno zabrani."

X. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.050,00 kn (desettisućapedesetkuna) / 1.333,86 eura (tisućutristotridesettrieura i osamdesetšestcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako je ovaj parnični postupak pokrenuo radi nezakonitog korištenja poslovne tajne tužitelja od strane tuženika, a poslovnu tajnu tužitelja predstavlja ukupnost podataka o kontakt podacima klijenta, tehničke informacije o pojedinim uslugama koje tužitelj nudi pojedinačnim klijentima i za koju naknadu, a pogotovo o statusu isporučenih usluga i funkcionalnostima isporučenih programskih rješenja od strane tužitelja njegovim klijentima. Naime, tuženik je postao zaposlenik tužitelja 28. travnja 2020. te je 28. lipnja 2020. sklopljen Dodatak I. Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, a tužitelj i tuženik su 22. ožujka 2021. sklopili Sporazumni raskid ugovora o radu na temelju kojeg je utvrđeno kako raskid ugovora o radu stupa na snagu 31. ožujka 2021. Nadalje, tužitelj je 7. travnja 2021. potpisao potvrdu o vrsti poslova koje je tuženik obavljao i trajanju radnog odnosa, a iz koje proizlazi kako je tuženik bio zaposlen od 1. svibnja 2020. do 31. ožujka 2021. na mjestu programera. Tuženik kao programer bio je jedna od osoba kojoj su poznati podaci čije bi priopćavanje trećoj osobi moglo nanijeti štetu gospodarskim interesima društva kojeg je bio zaposlenik (npr. sadržaj ugovora, kontakt podaci o klijentima, funkcionalnost računalnih usluga koje su isporučene pojedinim klijentima, naknade koje klijenti plaćaju i sl.) te je iz navedenog razloga tužitelj od istog tražio da vrati svu imovinu koja pripada tužitelju, uključujući dokumente, bilješke, specifikacije, kao i sve druge materijale koji sadrže bilo kakvu tehničku ili poslovnu informaciju i to iz razloga što je bilo bitno osigurati da tuženik ne ostane u posjedu dokumentacije tehničkih informacija i kodova računalnih programa tužitelja koji predstavljaju autorsko djelo te je tužitelj nositelj svih autorskih prava u odnosu na računalne programe koji se smatraju jezičnim autorskim djelom. Iz navedenog razloga tuženik je više puta upozoren od strane tužitelja da nije ovlašten zadržavati niti raspolagati podacima koji su poslovna tajna tužitelja, kao i računalnim programima u odnosu na koje je nositelj svih autorskih prava tužitelj. Tužitelj dalje navodi kako je isti specijaliziran za pružanje specifičnih informatičkih usluga te ostvaruje poslovnu suradnju isključivo s nekolicinom klijenata diljem svijeta, a između ostalog je pružao usluge društvu R. T. L., sa sjedištem u R., 10/F. E. C. B. 253-261 H. R., W. C., H. K. S., NR K. (u daljnjem tekstu Klijent) te kako je tuženik kao programer bio zadužen za pružanje informatičkih usluga u sklopu pojedinih projekata, između ostalih i Klijentu, a isti je u sklopu svojih radnih zadataka imao pristup svim programskim rješenjima, tehničkim funkcionalnostima i statusu projektnih zadataka koje je tužitelj izvršavao prema nalogu Klijenta. Tužitelj ističe kako je tuženik u izravni kontakt s Klijentom stupio dok je bio zaposlenik tužitelja, a nezakonito korištenje poslovnih tajni tužitelja proizlazi iz e-maila koji je uputio tuženik 1. travnja 2021. Klijentu, odnosno tuženik je jedan dan nakon prestanka radnog odnosa kod tužitelja kontaktirao Klijenta tužitelja nudeći istom izravno svoje usluge. U predmetnom e- mailu tuženik navodi kako je upoznat s platformom i načinom rada (tj. know-how), odnosno tehničkim informacijama koje predstavljaju poslovnu tajnu tužitelja, odnosno tuženik je ponudio Klijentu pružanje identičnim usluga i to za nižu cijenu znajući koja je cijena po kojoj tužitelj pruža iste usluge. Tužitelj navodi kako se tuženik javio direktno Klijentu na temelju nezakonitog korištenja poslovne tajne tužitelja nudeći svoje usluge, a takvo postupanje tuženika šteti gospodarskim interesima tužitelja jer se radi o nuđenju iste usluge, ali zbog korištenja poslovne tajne pod bitno različitim uvjetima kako bi se zamijenio tužitelj kao pružatelj usluge, a kako bi tuženik to kapitalizirao; tuženik ne bi bio za navedeno u poziciji da ne koristi poslovnu tajnu tužitelja. Dakle, tuženik nudi iste usluge kao i tužitelj klijentima tužitelja i to pozivajući se upravo na dosadašnju suradnju, specifični know-how i informacije koje je imao dok je bio zaposlenik tužitelja, a opisanim postupanjem tuženik je nudio usluge pri kojima je koristio poslovnu tajnu tužitelja, što predstavlja nezakonito korištenje poslovne tajne na temelju čl. 7. st. 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti, a tuženik je također iskoristio i podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu tužitelja. Zaključno, tužitelj navodi kako je tuženik nezakonito iskoristio poslovnu tajnu tužitelja u svrhu ostvarivanja gospodarske i financijske koristi suprotno ugovornoj i zakonskoj obvezi i bez pristanka tužitelja, pri čemu je tuženik znao ili morao znati kako su tehnološke informacije o specifikacijama usluga koje se isporučuju klijentu, statusu dovršetka pojedinih obveza, platforma klijenta i kontakt podaci klijenta, iskorištene protupravno, odnosno uz povredu svojih obveza iz Ugovora o radu i Sporazumnom raskidu ugovora o radu te iskorišteni na štetu poslovnih interesa tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom ne spori kako je sa tužiteljem sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 28. travnja 2020., kao i Dodatak I. istom i to na način da je njegova radna satnica prepolovljena s punog na nepuno radno vrijeme. Tuženik ističe kako ga nitko nikada nije upozorio niti išta rekao vezano uz korištenje poslovne tajne te se podrazumijevalo kako svaki zaposlenik sam mora znati što je poslova tajna i koje su moguće potencijalne posljedice nepoznavanja istog, odnosno kako su Ugovor o radu i Dodatak I. bili objašnjeni na način da su isti za svakog zaposlenika koji se zapošljava na radnom mjestu programera. Dalje navodi kako je kod tužitelja obavljao vrlo složene poslove, koristio je svoj know-how kako bi što bolje mogao odgovoriti zahtjevima posla prema tužitelju, a veliku većinu svog vremena obavljao je poslove za klijente diljem svijeta pa tako za ovdje spornog Klijenta. Obzirom na poslove koje je obavljao, kao i na činjenicu kako je u jednom trenutku počeo obavljati i poslove koji nisu bili predviđeni u Ugovoru, često je imao opsežne i intenzivne razgovore s predsjednikom uprave tužitelja, a u svrhu reguliranja postojećeg i sklapanja novog ugovora kojim bi se povećala njegova primanja kod tužitelja. Nakon određenog vremena, odnosno činjenice kako su razgovori s tužiteljem uvijek imali negativan završetak za njega, tuženik je odlučio prekinuti radni odnos kod tužitelja i to sklapanjem Sporazumnog raskida ugovora o radu od 22. ožujka 2021. Sklapanjem navedenog Sporazuma s tužiteljem dogovoreno je da se neće pridržavati zabrane tržišnog natjecanja, a tuženik mu je bez odgađanja vratio svu potrebnu opremu i dokumentaciju koja se odnosila na obavljanje poslova prema klijentima tužitelja. Ističe kako nije napravljen nikakav zapisnik prilikom primopredaje, a istovremeno je u nekoliko navrata tuženik svoj posao predao i pokazivao osobi koja ih je preuzela, istovremeno dopuštajući tužitelju da radi na njegovom serveru. Iz navedenog razloga nesporno je kako su mu bili i morali biti poznati svi kontakt podaci o klijentima za koje je radio, podaci o tehničkim funkcionalnostima programskih rješenja, statusu usluge, platforme i dr. Tuženik također navodi kako je predsjedniku uprave tužitelja rekao kako će se javiti Klijentu i ponuditi mu usluge, a u skladu sa činjenicom što je tužitelj odustao od zabrane tržišnog natjecanja te se 1. travnja 2021. putem e-maila javio Klijentu, ponudio mu usluge i to upravo iz razloga što više nije bio vezan ugovorom s tužiteljem. Dalje navodi kako prosječan korisnik i bilo koja druga informatički pismena osoba može doći do kontakt podataka o svakoj osobi i svakom poslovnom subjektu, a prvenstveno ako su ti podaci javno dostupni ili objavljeni na internetskim stranicama. Ističe kako je obavljao poslove programera za tužitelja, koristio know-how koji je stečen i nije specificiran za tužitelja, niti za bilo koga drugog, kako taj know-how podrazumijeva njegova znanja i vještine, a proizlazi iz softvera otvorenog koda koji se nalazi na internetu i svi ga mogu koristiti. Glavnina posla, dok je bio zaposlenik tužitelja, sastojala se u integraciji različitih programa otvorenog koda te ne postoji nikakvo specifično vlasništvo tužitelja niti njegov know-how. Također, u obraćanjima Klijentu rekao je kako više nije zaposlenik tužitelja te da slobodno može ponuditi svoje usluge i unaprjeđenja, a sukladno svom know-how i stečenim znanjima i vještinama. Tuženik navodi kako mu se navedeni Klijent, nakon poslanog e-maila, nije javio niti su započeli poslovnu suradnju te kako se tužitelj u čl. 4. Sporazuma o raskidu ugovora odrekao svih prava i obveza koji definiraju zabranu tržišnog natjecanja. Zaključno, tuženik ističe kako tužitelj neosnovano pokušava podvesti pod pojam poslovne tajne ugovornu zabranu tržišnog natjecanja, a koja je Sporazumnim raskidom ugovora nedvojbeno isključena.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika od 28. travnja 2020. (str. 11- 19 i 54-62 spisa), Dodatak I. ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. travnja 2020. sklopljen između tužitelja i tuženika od 28. lipnja 2020. (str. 20-21 i 63-64 spisa), sporazumni raskid ugovora o radu sklopljen između tužitelja i tuženika od 22. ožujka 2021. (str. 22 i 65 spisa), potvrdu o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa (str. 23 spisa), podnesak tužitelja po punomoćniku upućen tuženiku od 13. lipnja 2021. (str. 24-31 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika okvirnog sporazuma o razvoju softvera (str. 32-37 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika e-mail korespondencije (str. 38-44 i 66-72 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Među parničnim strankama nesporno je kako je tuženik bio zaposlenik tužitelja, odnosno kako su tužitelj i tuženik 28. travnja 2020. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 11-19 i 54-62 spisa), kao i Dodatak I. istog i to 28. lipnja 2020. (str. 20-21 i 63-64 spisa).

6. Također je nesporno kako su tužitelj i tuženik 22. ožujka 2021. sklopili Sporazumni raskid ugovora o radu (str. 22 i 65 spisa) te kako je tužitelj tuženiku 7. travnja 2021. izdao potvrdu o vrsti poslova koje je radnik obavljao u trajanju radnog odnosa (str. 23 spisa), odnosno kako je tuženik za vrijeme rada kod tužitelja obavljao poslove programera, a prilikom sklapanja Sporazumnog raskida ugovora stranke su ugovorile kako se odriču svih prava i obveza iz čl. 19. Ugovora o radu, koji definira ugovornu zabranu natjecanja.

7. Nesporno je i kako se punomoćnik tužitelja podnescima od 13. listopada 2021. i 11. travnja 2022. obratio tuženiku (str. 28-31 spisa) sa zahtjevom za obvezu poštivanja autorskih prava tužitelja.

8. Nije sporno niti kako su tužitelj i ovdje sporan Klijent 13. siječnja 2020. sklopili Okvirni sporazum o razvoju softvera (str. 33-37 spisa) te kako se tuženik obratio Klijentu sa ciljem pružanja svojih vlastitih usluga istom (str. 38-44 i 66-72 spisa).

9. Nesporno je također kako su tuženiku bili poznati svi kontakt podaci o klijentima za koje je radio kod tužitelja, podaci o tehničkim funkcionalnostima programskih rješenja, statusu usluge platforme i dr. (str. 50 spisa).

10. U ovom postupku sporna je činjenica radi li se u konkretnom slučaju o nezakonitom korištenju poslovne tajne iz Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija sa tržišnom vrijednosti ili se radi o ugovornoj zabrani tržišnog natjecanja, a koja je sklapanjem Sporazumnog raskida ugovora isključena.

11. Sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika od 28. travnja 2020. (str. 11-19 i 54-62 spisa) te utvrdio kako je tuženik obavljao poslove programera kod tužitelja (čl. 2.), što i nije sporno, kako je radnik, odnosno ovdje tuženik, po prestanku Ugovora dužan vratiti poslodavcu bez odlaganja i bez da se to od njega posebno zahtjeva, sve papire, bilješke, memorandume, priručnike i upute, specifikacije, nacrte, uređaje, isprave, diskete i vrpce, kao i sve druge materijale – bez obzira na kakvom se mediju nalazili – koji sadrže ili otkrivaju bilo kakvu tehničku ili poslovnu informaciju (čl. 14. st. 2.), kako se tuženik obvezao čuvati kao poslovnu tajnu povjerljive informacije i povjerljive materijale (čl. 15.) te kako su čl. 19. stranke ugovorile zabranu tržišnog natjecanja.

12. Uvidom u prethodno navedeni Ugovor također je utvrđeno kako su povjerljive informacije sve nejavne poslovne informacije koje poslodavac označi kao povjerljive, odnosno koje bi svaka prosječna pažljiva osoba trebala smatrati povjerljivima, s obzirom na okruženje i okolnosti u kojima bi iste mogle biti otkrivene trećim neovlaštenim osobama. Pojam "povjerljive informacije" uključuje bez ograničenja svaku informaciju o poslodavčevim hardverskim i/ili softverskim proizvodima, bez obzira da li su oni stavljeni na tržište ili ne, kao i svaku informaciju vezanu uz marketing i/ili promidžbu bilo kojeg poslodavčevog proizvoda i usluge, informacije o poslodavčevoj poslovnoj i kadrovskoj politici odnosno poslovanju i poslovnom planu, sve informacije o poslodavčevim zaposlenicima i vanjskim suradnicima te druge informacije u pogledu kojih je poslodavac (direktno ili indirektno) preuzeo obvezu čuvanja poslovne tajne. Nadalje, pojam "povjerljivi materijal" predstavlja materijalne medije koji sadrže "povjerljive informacije", kao što su npr. pisani materijal, CD-ovi, diskovi, diskete i sl. Također, utvrđeno je kako se radnik, odnosno ovdje tuženik, obvezao za vrijeme trajanja predmetnog Ugovora o radu, kao i nadalje, nakon prestanka Ugovora o radu, čuvati poslovne tajne poslodavca definirane pojmovima "povjerljive informacije" i "povjerljivi materijal" te da će poduzimati sve mjere opreza kako sadržaj istih ne bi dospio u ruku trećih neovlaštenih osoba te kako su sve povjerljive informacije i/ili povjerljivi materijali isključivo vlasništvo poslodavca, odnosno ovdje tužitelja, te činjenica što ih je poslodavac otkrio radniku, ovdje tuženiku, ne znači da je na radnika prenio bilo kakva prava vezana uz autorstvo, prava intelektualnog vlasništva, know-how, trgovačke poslovne tajne i sl. (sve čl. 15. Ugovora o radu).

13. Iz Sporazumnog raskida ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika od 22. ožujka 2021. (str. 22-23 i 65-66 spisa) razvidno je kako predmetnim Sporazumnim raskidom tužitelj i tuženik raskidaju Ugovor o radu, a Sporazumni raskid ugovora stupa na snagu 31. ožujka 2021. (čl. 2. t. 2.1. i 2.2.). Također je razvidno kako svu imovinu koja pripada tužitelju, a nalazi se u posjedu tuženika, tuženik će vratiti tužitelju bez odlaganja te kako radnik je obvezan čuvati kao poslovnu tajnu povjerljive informacije (čl. 2. t. 2.3. i 2.4.). Nadalje, čl. 4. propisano je kako se tužitelj i tuženik odriču svih prava i obveza iz čl. 19. Ugovora o radu koji definira ugovornu zabranu natjecanja.

14. Izvršenim uvidom u e-mail korespondenciju (str. 38-44 i 66-72 spisa) sud je utvrdio kako se tuženik 1. travnja 2021. putem e-maila obratio predmetnom Klijentu te je istom ponudio svoje usluge, odnosno tuženik se 6. travnja 2021. ponovno obratio Klijentu te istog obavijestio kako je napravio poboljšanje Simple Multi WAN značajki i to nakon što je prestao raditi kod tužitelja te kako je otkrio kako trenutačna implementacija ne podržava IPv6 te kako istu može nadograditi da ima punu IPv6 podršku.

15. Materijalnu dokumentaciju u spisu sud je prihvatio i ocijenio kao vjerodostojnu, a ista također tijekom postupka nije dovedena u sumnju.

16. Čl. 3. st. 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti ("Narodne novine, broj 30/18) propisano je kako su "poslovna tajna" informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne, c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost, dok je st. 2. istog članka propisano kako navedene informacije uključuju, između ostalog, znanje i iskustvo, poslovne informacije i tehnološke informacije.

17. Nadalje, čl. 3. st. 3. gore navedenog Zakona propisano je kako informacije imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost, primjerice, kada bi njihovo nezakonito pribavljanje, korištenje ili otkrivanje moglo naštetiti interesima osobe koja ih zakonito kontrolira jer se time narušavaju znanstveni i tehnički potencijal, poslovni ili financijski interesi, strateške pozicije ili sposobnost tržišnog natjecanja te osobe, dok je st. 4. istog članka propisano kako razumni koraci za očuvanje tajnosti informacija mogu uključivati izradu internog akta o rukovanju poslovnom tajnom i krugu osoba te njihovim pravima i obvezama kod rukovanja poslovnom tajnom ili mjere fizičke ili virtualne zaštite pristupa i rukovanja poslovnom tajnom.

18. Čl. 7. st. 3. t. 2. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je kako korištenje ili otkrivanje poslovne tajne smatra se nezakonitim kada ga bez pristanka nositelja poslovne tajne učini osoba za koju se utvrdi da ispunjava jedan od sljedećih uvjeta i to krši sporazum o povjerljivosti ili bilo koju drugu obvezu neotkrivanja poslovne tajne, dok je st. 5. istog članka propisano kako nezakonitim korištenjem poslovne tajne smatraju se i proizvodnja, nuđenje ili stavljanje na tržište robe kojom je počinjena povreda, odnosno u te svrhe uvoz, izvoz ili skladištenje robe kojom je počinjena povreda, kao i nuđenje ili pružanje usluga pri kojima se koristi poslovna tajna, ako je osoba koja je provodila takve aktivnosti znala ili je o tim okolnostima trebala znati da je poslovna tajna korištena nezakonito u smislu st. 3. predmetnog članka.

19. Čl. 102. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) propisano je kako poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove u kojima se natječe s poslodavcem (ugovorna zabrana natjecanja).

20. Tijekom postupka utvrđeno je kako je tuženik kod tužitelja bio u radnom odnosu, odnosno bio je zaposlen na radnom mjestu programera. Dok je bio zaposlen kod tužitelja imao je saznanja o programskim rješenjima, tehničkim funkcionalnostima i statusu projektnih zadataka koje je tužitelj izvršavao prema nalogu Klijenta na temelju Okvirnog sporazuma o razvoju softvera sklopljenog 13. siječnja 2020., odnosno tuženik je imao saznanja o projektu Simple Multi WAN-a, tj. o njegovim značajkama, brzini i trenutnoj verziji, a što je mogao znati jedino jer je bio zaposlenik tužitelja.

21. Nakon Sporazumnog raskida Ugovora o radu tuženik se obratio Klijentu i ponudio mu vlastite usluge, ali i poboljšanu verziju Simple Multi WAN-a. Naime, e- mailom od 1. travnja 2021. tuženik se obratio Klijentu i direktno mu ponudio svoje usluge, obzirom više nije bio u radnom odnosu kod tužitelja, a e-mailom od 6. travnja 2021. nadodao je svoju ponudu od 1. travnja 2021. i kao ključne činjenice naveo pro bono poboljšanja CLI-u od Simple Multi WAN-a, ponudu za dodavanje IPv6 podrške na Simple Multi WAN te tročlani tim i desetak godina iskustava s OpenWRT-om. Također, tuženik je Klijenta izvijestio kako je napravio poboljšanja Simple Multi WAN značajki i to jednostavna, ali očita poboljšanja korištenja istih, što ju podiže na profesionalniju razinu za Klijentove klijente te isto tako obavijestio je Klijenta kako trenutačna implementacija ne podržava IPv6 i kako može nadograditi Simple Multi WAN da ima punu IPv6 podršku.

22. Iz svega navedenog proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o poslovnoj tajni, odnosno informacijama iz čl. 3. st. 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti.

23. Naime, predmetne informacije su tajne jer su tužitelj i Klijent sklopili Okvirni sporazum o razvoju softvera, a isto tuženiku ne bi bilo poznato da nije bio zaposlenik tužitelja.

24. Također, predmetne informacije imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne i to iz razloga što bi njihovo nezakonito otkrivanje moglo naštetiti interesima osobe koja ih zakonito kontrolira, odnosno tužitelja, jer se time narušavaju njegovi poslovni ili financijski interesi, kao i sposobnost tržišnog natjecanja.

25. Tužitelj je poduzeo razumne korake kako bi sačuvao tajnost ovdje spornih informacija i to na način da je prilikom sklapanja Ugovora o radu sa tuženikom u čl. 15. ugovorio kako se radnik obvezuje čuvati kao poslovnu tajnu povjerljive informacije i povjerljivi materijal, a isto je također ugovorio i prilikom sklapanja Sporazumnog raskida ugovora o radu u čl. 2. t. 2.4.

26. Prethodno opisanim postupanjem tuženika, isti je nezakonito koristio poslovnu tajnu i to na način da je kao prijašnji zaposlenik tužitelja imao saznanja o pravnom poslu između tužitelja i Klijenta, putem e-maila je Klijentu ponudio poboljšanje projekta i na taj način je mogao naštetiti interesima tužitelja jer bi time narušio njegove financijske interese i sposobnost tržišnog natjecanja, a prethodno je bio upozoren i to prilikom sklapanja Ugovora o radu i Sporazumnog raskida ugovora čuvati poslovnu tajnu i to povjerljive informacije, a koje prema Ugovoru o radu predstavljaju svaku informaciju o tužiteljevim hardverskim i/ili softverskim proizvodima.

27. Dakle, sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom korištenju poslovne tajne, a ne o ugovornoj zabrani natjecanja pa je tužbeni zahtjev prihvatio i odlučio u skladu sa čl. 11., 12., 13., 14., 15. i 21. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti.

28. Sud je djelomično odbio zahtjev tužitelja za zaprječivanjem novčane kazne tuženiku preko iznosa od 15.000,00 kn do iznosa od 30.000,00 kn, obzirom je tuženiku zapriječio novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kn smatrajući istu primjerenom okolnostima slučaja.

29. Također, sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva kako je tuženik odgovoran za štetu koja bi mogla nastati tužitelju ako nakon dostave presude postupi protivno zabrani, a iz razloga što tužitelj može tužbom zahtijevati naknadu štete prema općim pravilima o naknadi štete i pravilima o naknadi štete prema Zakonu o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti, odnosno u ovom trenutku sud ne može znati hoće li se tuženik pridržavati zabrane ili hoće li u slučaju nepridržavanja iste biti ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu.

30. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio u skladu sa čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19 i 92/21).

31. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 10.050,00 kn, odnosno tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 19. srpnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 7. t. 1. OT) uvećano za PDV, trošak sastava podneska od 13. rujna 2022. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT) uvećano za PDV i trošak zastupanja na ročištu održanom 21. rujna 2022. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) uvećano za PDV. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 675,00 kn (Tar. br. 1. t. 1.).

32. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 14. listopada 2022.

Zapisničar:

Sutkinja:

Sanda Gučić

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.