REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

10 370 Dugo Selo, Ulica biskupa A. Kažotića 13

Poslovni broj 10 Pn-644/2019-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. D., OIB... iz O., zastupane po punomoćniku I. K., odvjetniku iz Z. o. u. I. K. i J. K. iz S., protiv tuženika R. I. T. C., D., .,OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz D., T., B., O. d. iz Z., radi naknade štete, nakon provedene usmene glavne i javne rasprave, održane i zaključene 31. kolovoza 2022., u nazočnosti tužiteljice osobno, njenog punomoćnika, zz tužitelja D. H. i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika D. G., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08. i 123/08., 57/11., 148/11., 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu ZPP), 14. listopada 2022., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. D., OIB... iz O., OIB: ..., koji glasi: "1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 66.375,00 kuna/8.809,48 eura[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena na iznose kako slijedi:

-18.375,00 kuna/2.438,78 eura[1] počevši od 12. kolovoza 2016.

-15.000,00 kuna/1.990,84 eura[1] počevši od 20. ožujka 2017.

-30.000,00 kuna/3.981,68 eura[1] počevši od 13. lipnja 2018."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku, trošak ovog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna/663,61 eura[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica M. D. (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 29. lipnja 2018. uređenoj podneskom od 29. ožujka 2021.( list 48) navodi da je roditelj koji je uz studenta dogovarala uvjete studiranja s posebnim naglaskom na individualni pristup studentu i plaćala stručni studiji informatički smjer školsku godinu ... za sina A. D. koji je počeo studirati kod tuženika. Tuženik je njenog sina naučio što znači biti diskriminiran, obilježen javno za cijeli kolektiv cjelokupnog studija te na kraju svladali mu otpor, pobjegao je. Hladni administrativni pristup čelnika tuženika je i nju ponizio pristupom zataškavanja i umanjenja štete. Osjećala se poniženo i jako ranjivo za svoje novce, uništili bi joj dijete da ona nije liječnik koji primijeti, kojoj se dijete povjerava, zato su i nju "ubili". Dijete joj se bori s nepravdama, ne želi svjedočiti, te ne može drugačije nego podignuti tužbu u njegovo i u svoje ime. Konačni ubilački stres njenom sinu izazvalo je ponašanje direktora tuženika koje mu je srušio nadu u prosperitet i mogućnost dokazivanja očitog, te su svi čitali da je samo njen sin A. D. imao nove uvjete polaganja ispita i vježbi. Direktor tuženika u D. obrnutom psihologijom pokušao joj je smanjiti povjerenje u istinitost izjave sina i ne znajući da ima snimke kontakta i medijacije s voditeljicom predmeta M. gdje je ona cijelo vrijeme bila prisutna kao treća osoba i snimatelj na što je upozorila g. M. Ne može profesor kod tuženika odvajati i pismeno isticati diskriminaciju studenta o čemu postoji i pisani trag, da bi kasnije na pritisak javnosti to povukao u vrijeme ispita. Tražila je ispriku svih aktera i polaganje kod drugog profesora, no drugog profesora nema, zato traži da joj se vrate troškove uplaćenog uz zatezne kamate. Precizira da je profesor G. njenog sina izvrgnuo zlostavljanju na način da je promijenio nastavni plan iz predmeta informatike te je za prolazak njegovog ispita njenom sinu A. D. odredio 90% prosjeka položenih ispita, dok su ostali studenti imali prosječno barem 75%. Dakle, tuženik je zlostavljao studenta jer je u nastavni plan za njega stavio posebna mjerila kojima ga je stavio u neravnopravni položaj prema ostalim studentima. Time je A. D. bio povrijeđen u svojem dostojanstvu, trpio strah od ispita i bezrazložno bio izvrgnut podsmjehu i začuđenim pitanjima ostalih studenata. Poziva se na čl. 23. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Ponašanje profesora G. obeshrabrilo je studenta A. D. te je želio napustiti studij, ali je na nagovor roditelja isti nastavio ali je iz predmeta profesora G. ostvario poradi pritiska samo 72% točnosti. Nakon toga više nije bio u psihičkom stanju nastaviti studij, te je zbog toga izgubio jednu cijelu godinu studiranja. Kasnija pisana isprika prof. G. nije pomogla popravljanju napravljene štete jer sama školarina koju je A. D. platio R. I. T.-u iznosi 5.500,00 eura. Osim materijalne štete koju je pretrpjela tužiteljica jer mu je protupravnim postupanjem tuženika propala školarina za prvu godinu studija u iznosu od 40.700,00 kuna tužiteljica ima pravo i na naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti za pretrpljene bolove zbog povreda dostojanstva A. D., ugleda i časti tužiteljice kao i studenta A. D. nastalih zlostavljanjem. Stoga tužiteljica potražuje i daljnjih 30.000,00 kuna s osnova povrede prava na dostojanstvo u svoje ime i ime studenta A. D. u iznosu od 30.000,00 kuna. Stoga potražuje na ime naknade štete iznos od 70.700,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 40.700,00 kuna od uplate do isplate, te sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 30.000,00 kuna od podnošenja tužbe do isplate, te trošak postupka. Podneskom od 29. ožujka 2021. list 48) tužiteljica se poziva na čl. 1. st. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije prema kojoj odredbi se diskriminacija u smislu ovog zakona smatra stavljanjem u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz st.1. ovog članka kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, te tako tužiteljica kao majka diskriminiranog A. D. trpi posljedice navedene diskriminacije. Ona je nazočila potpisivanju Ugovora o studiranja između A. D. i tuženika te je sa svog tekućeg računa platila trošak I. i II. semestra i to ... iznos od 18.375,00 kuna, a dana 20. ožujka 2017. iznos od 15.000,00 kuna, odnosno ukupno 33.375,00 kuna. Stoga tužiteljica, kao imovinsku štetu jer je A. D. radi doživljene diskriminacije odustao od studiranja kod tuženika traži povrat uplaćenih iznosa sa zakonskom kamatom od dana uplate do isplate. Tužiteljici je opisanim postupanjem tuženika na štetu sina A. D. kao majci došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, a s tog osnova traži naknadu neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik R. I. T. C. (dalje u tekstu: tuženik) osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice. Ističe da je sin tužene A. D. kao potpuno poslovno sposobno dijete tužiteljice bio student prve godine škole u školskoj godini ... Jedino s njim je tuženik bio u pravnom odnosu. Uplata školarine je bila isključivo obveza A. D. Isto tako pravo osobnosti g. D. je njegovo osobno pravo koje ima štititi on sam, a ne tužiteljica. U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatom školarine ističe da je tužiteljica dužna dokazati da je ona istu uplatila jer prema evidenciji tuženika dio je platila treća osoba. Glede zahtjeva za naknadom štete da tužiteljica nije aktivno legitimirana postaviti zahtjev zbog štete koju je eventualno pretrpjela treća osoba. U odnosu na štetu koju je ona sama pretrpjela zbog povrede uvrede i časti ističe da nigdje u tužbi nije naznačila na koji način je tuženik povrijedio ili uopće teoretski mogao povrijediti ugled i čast tužiteljice. Smatra da čitav zahtjev tužiteljica temelji na jednoj jedinoj obavijesti profesora tuženika o uvjetima koje je potrebno ispunjavati za polaganje predmeta, na koju je tuženik reagirao promptno i odgovarajuće te je obavijest povučena, odnosno zamijenjena i zbog koje je profesor uputio javnu ispriku. Na navode tužiteljice da je tužiteljica tražila priliku polaganja kod drugog profesora navodi da nikad nje zaprimio takav zahtjev te je student A. B. nastavio s pohađanjem nastave i polaganjem kolokvija kod istog profesora. U konkretnom slučaju problematičan odnos studenta i profesora nikako se ne može naznačiti kao zlostavljanje jer se radilo o jednostavno nezadovoljavajućem odnosu između studenta i profesora, koji nije standard tuženika i koji je tuženik čim je o njemu imao saznanja razriješio. Događaj koji tužiteljica ističe kao relevantan za povredu prava osobnosti objava je predmetne obavijesti koja je povučena uz javnu pisanu ispriku. Osporava da student A. B. zbog predmetnog događaja nije nastavio školovanje jer je isti upravo u jeku predmetnih događaja uspješno položio treći kolokvij ... s ...%, a potom i završni ispit ... s čak ...%. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužiteljica podneskom od 8. travnja 2019. osporava navode odgovora na tužbu. Ističe da je trpjela neimovinsku štetu zbog diskriminiranja sina s kojim živi u zajedničkom kućanstvu jer je sve njegove frustracije prilazila zajedno s njim te se osobno smatrala poniženom, povrijeđenom, diskriminiranom, a zbog čega je njeno dostojanstvo i čast povrijeđeno. U odnosu na imovinsku štetu ističe da je ona dala novčana sredstva sinu da izvrši uplatu školarine. Ona je aktivno legitimirana radi naknade štete zbog plaćene školarine jer u braku tužiteljice i njenog supruga postoji dogovor da je plaća tužiteljice njena posebna imovina, a iz nje je ona podmirila školarinu.

4. Na podnesak tužiteljice tuženik ističe da se tužiteljica poziva na tuženikovu izvanugovornu odgovornost za štetu jer tuženik s njom nije u nikakvom ugovornom odnosu, no imovinska šteta koju tužiteljica ističe je iznos uplaćen temeljem ugovornog odnosa treće osobe i tuženika. Svojim navodom da se radi o sredstvima koje je dala sinu da izvrši uplatu tužiteljica da potvrđuje da je uplatu izvršio netko treći, a ne ona. Također glede visine iznosa imovinske štete ističe da je sin tužiteljice za uplaćenu školarinu odslušao sve predmete i polagao sve kolokvije, stranke su konzumirale svoj pravni odnos. U odnosu na tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu iz podneska tužiteljice da proizlazi da tužiteljica ni ne tvrdi da je tuženik izravno povrijedio njeno pravo na dostojanstvo i čast nego ona navodnu povredu tog prava izvodi iz također navodne povrede prava osobnosti svog punoljetnog sina. Stoga tužiteljica ne može biti aktivno legitimirana radi neimovinske štete radi povrede prava osobnosti koju je pretrpio navodno njen sin. Sukladno odredbama ZOO neimovinska šteta primarno se popravlja objavljivanjem presude ili ispravka, a tek u slučaju da se svrha ne može ostvariti na navedeni način popravlja se pravičnom novčanom naknadom. Tužiteljica da nije dokazala postojanje zakonom propisane pretpostavke za nastanak štete, a posebice uzročno-posljedičnu vezu između radnje tuženika i štete, kao ni samu štetu te predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

5.Sud je izveo dokaze: izvršen je uvid u presliku poruke e-pošte g. M. G. od ... s ovjerenim prijevodom (list 15-16), presliku poruke e-pošte g. M. G. od... s ovjerenim prijevodom (list 12-14), preslike uplatnica (list 39 i 53), izjavu A. D. od ... (list 62), obrazac R. I. T. C. namjeri prihvaćanja ponude za upis, Ugovor o djelu od ... između tuženika i prof. M. G. (list 68-69), Ugovor o djelu od 23.8.2017. između tuženika i prof. M. G.(list 79-80), obrazac o namjeri prihvaćanja ponude za upis (list 64-66), obrazac – pitanja tijekom razgovora o ispisu studenta A. B. (list 76-77), saslušao je svjedoka A. D. 8list 90), K. M. (list 91-92), saslušao je kao stranke tužiteljicu (list 92-93) te zz tužitelja H. D. (list 94-95).

6.Sud je odbio prijedlog tužiteljice za provođenjem psihijatrijskog vještačenje na okolnost povrede prava osobnosti iz razloga što smatra da isti nije bio nužan za donošenje odluke u ovom parničnom postupku te zbog činjenice što tužiteljica nije dostavila, odnosno iskazala je da nema nikakvu medicinsku dokumentaciju kojom bi se utvrdilo njeno pravo povrede prava osobnosti na duševno zdravlje. Odbijen je prijedlog da se koristi kao dokaz USB stick sa snimljenim razgovorom studenta A. D. i svjedoka M. K., jer je utvrđeno slušanjem početka snimke istog razgovora da svjedok nije upozoren da se isti razgovor sluša te se radi o nezakonitom dokazu. Nije saslušan svjedok J. D. jer je tužiteljica od tog dokaznog prijedloga odustala na ročištu 23.4.2021. Nije saslušan svjedok A. M. Š. kojeg je predlagao tuženik jer je sud smatra da je činjenično stanje potrebno za donošenje odluke dostatno utvrđeno.

7..Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a.

8.Tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan je u cijelosti.

9.Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik s osnove naknade neimovinske štete, koja da je uzrokovana diskriminacijom prema njenom sinu uslijed koje je došlo kod nje kao majke do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, isplati iznos od 3 0.000,00 kuna. Predmet spora je i zahtjev tužiteljice za imovinsku štetu jer je A. D. radi doživljene diskriminacije odustao od studiranja kod tuženika, u visini uplaćenog iznosa od 33.375,00 kuna na ime školarine za I i II semestar prve godine studija.

10.Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužiteljice, kako u odnosu na neimovinsku štetu tako i u odnosu na imovinsku štetu. Sporno je da je ikakva šteta nastala tužiteljici, te uzročno posljedična veza između postupanja tuženika prema sinu tužiteljice - radnje tuženika i štete, te stoga i odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Iz tužbe i odgovora na tužbu te tijekom postupka proizlazi da je među strankama nesporno je da je sin tužiteljice A. D. kod tuženika upisao studijsku godinu ..., da nije nastavio školovanje kod tuženika iduće studijske godine. Nesporno je da mu je nastavnik G. odredio viši postotak potreban za prolaz na njegovom predmetu s ...% umjesto ...% kako su imali ostali studenti tog studijskog predmeta, te se potom pisano ispričao studentu uz dostavu te isprike svim studentima i dao mu uvjete prolaza kao i drugim studentima, dakle 75%. Nije sporno da A. D. nije položio navedeni predmet jer je imao samo ...% točnosti.

12.Na ovaj predmet valja primijeniti Zakon o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj 85/08. i 112/12., dalje ZSD) na koji se poziva tužiteljica i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu ZOO) kojima je propisana naknada štete.

13. Zakon o suzbijanju diskriminacije zabranjuje diskriminaciju u svim pojavnim oblicima i osigurava zaštitu i promicanje jednakosti kao najviše vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvara pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštitu od diskriminacije na osnovi rase ili etične pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZSD-a diskriminacijom se smatra stavljanje bilo koje osobe u nepovoljniji položaj po nekoj od nabrojenih osnova, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Prema odredbi čl. 2. st. 1 ZSD-a izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od navedenih osnova (u čl. 1. st. 2. ZSD-a) kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji. Zakon se primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima i svih pravnih i fizičkih osoba u područjima obrazovanja, znanosti i sporta, zdravstvene zaštite, pristupa dobrima i uslugama te pružanju istih i drugim taksativno navedenim područjima u čl. 8. ZSD-a.

14.Odredba čl. 14. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) jamči da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovinu, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama i jednakost svih pred zakonom kao ustavno jamstvo nediskriminacije tj. zabrani diskriminacije u ostvarenju nekog konkretnog prava po bilo kojoj osnovi kao i odredba čl. 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).

15. Čl. 11 ZSD propisano je da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose . ČL.17 ZSD propisano je da (1) Osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti:

1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije),

2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije),

3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete),

4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

16. Sud smatra da tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbe za naknadu štete na osnovu odredbi ZSD. Ovo iz razloga što tužiteljica svoje pravo po toj osnovi izvodi iz činjenice da je njen punoljetni sin A. D. diskriminiran kod tuženika a ona je njegova obitelj. Kao prvo, valja reći da tužiteljica ne navodi da je njen sin diskriminiran po bilo kojoj osnovi kako je propisano čl.1.s.1 ZSD-a (osnovi rase ili etične pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije), niti iz tih razloga radi druge osobe povezane s njim rodbinskim vezama.

17. Tužiteljica tvrdi da je njen sin diskriminiran jer su mu od strane nastavnika tuženika postavljeni viši kriteriji za polaganje ispita kod tog nastavnika nego što su imali drugi studenti, ali niti je tvrdila niti dokazala da je njen sin imao posebne uvjete radi diskriminacije na osnovi rase ili etične pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, svoje ili člana obitelji. Dakle aktivno legitimiran s te osnove je mogao biti njen sin i to samo ako je diskriminiran s osnova propisanih čl.1.st.1. ZSD-a.

18.Da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu sukladno odredbama ZOO-a) morale bi postojati i opće pretpostavke te odgovornosti, i to štetna radnja i protupravnost štetne radnje (uz subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročne veze između štetne radnje i štete). Naime, čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu ZOO) propisano je da onaj koji drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

19. Iz iskaza svjedoka A. D. proizlazi da je njemu nast. G. zaposlen kod tuženika na kojeg je ima sitne zamjerke, odredio da mu je za prolaz na njegovom ispitu potrebno 90% dok su drugi studenti za prolaz trebali imati ...%. Kada je to određeno takav e-mail išao je svim studentima njegovog predmeta, ali nakon njegove pritužbe usmeno u referadi pa tom putem skype-a gđi. M. nast. G. je i za njega odredio prolaz od ...%, a dobio je i ispriku profesora jer je ... e-mail nast. G. upućen svim studentima i kojim je isti izrazio žaljenje radi postupanja prema njemu. Koliko se sjeća na prvoj godini studija položio je sve predmete, osim onog kod nast. G. Taj predmet je mogao prenijeti na drugu godinu i nastaviti studiranje, ali je zbog cijele situacije izgubio povjerenje prema fakultetu (tuženiku) te nije nastavio studirati. Niti on niti majka nisu tražili psihološku pomoć u vezi navedenog jer je njegova majka doktorica medicine. Sjeća se i razgovora sa dekanom tuženika početkom ... ... kojem je bila nazočna i tužiteljica u kojem razgovoru su mu se ispričavali i izvinjavali radi postupanja nast. G. Također iz njegovog iskaza proizlazi da je on potpisivao ugovor za studiranje s tuženikom, a i njegova majka je bila nazočna te se uz njega i ona potpisala. Njegova majka je podmirila trošak prve godine njegovog studija kod tuženika.

20. Svjedok K. M. zaposlenica tuženika iskazala je da je upoznata sa cijelim problemom u vezi studenta A. D. Do razgovora između nje i A. je došlo na njenu inicijativu preko skype-a. Nastavnik G. ju je upoznao sa činjenicom da je pokušavao održavati disciplinu na svom predmetu, a student A. D. je dovodio do nekih izazovnih situacija u razredu zbog čega je promijenio nastavni plan i za A. odredio viši postotak prolaznosti svog predmeta. Oni kao ustanova su se angažirali i sastavili e-mail isprike tako da bude direktan, kratak i iskren koji je upućen studentu D. i svim ostalim studentima.

21. Saslušana kao stranka tužiteljica M. D. je iskazala da su ona i sin potpisali obrazac o namjeri prihvaćanja ponude za upis kod tuženika. Ona je platila školarinu. Za problem sina i nastavnika G. saznala je kad joj se sin o tome obratio radi određenog posebnog postotka za prolaznost njegovog predmeta. Njen sin se prvo obratio referadi za studentska pitanja i razgovarao sa g. M. Prilikom razgovora sa istim svjedokom g. M. da je kazala da je prof. napravio propust i da nije trebao diskriminirati njenog sina. Isprika njenom sinu koja je išla svim studentima je dobivena nakon ... dana u kojem periodu je ona tražila razgovor sa ravnateljem tuženika u D. Na tom razgovoru osjećala je da je povrijeđen njen ugled i dostojanstvo, posebice jer joj je zz. tuženika bahato kazao da što ona hoće kada se već nastavnik ispričao, a ona je svom sinu morala davati psiho fizičku potporu radi tog ponašanja. Na svojoj koži je osjetila diskriminaciju prema sinu i osjećaj da tuženik smatra da time što su se ispričali da su riješili problem mladog djeteta i njegove psihe i budućnosti. Oni nisu stajali iza posljedica, a posljedica je da je njeno dijete diskriminirano, da su mu se rugali na fakultetu i kafiću. Time što joj je prenosio svoj osjećaj povrijeđenosti ranjena joj je duša, a radi bešćutnosti i ravnodušnosti zz. tuženika osjetila se povrijeđenom i gore nego sin. Smatra da je privatnost njenog osobnog i obiteljskog života povrijeđena u činjenici da je ... studenata znalo za situaciju njenog sina od kojih su dva iz S. I njeni pacijenti su ju pitali što se dogodilo s njenim sinom na privatnom fakultetu. Ona je platila prvu godinu školovanja sina prema dostavljenim uplatnicama. U svezi odluke da se ispiše s fakulteta tuženika sin se konzultirao s njom, a to je odlučio radi torture kojom ga se vrijeđalo i radi koje mu je bilo neugodno i na tom i na drugim predavanjima.

22. Saslušan kao zz. tužitelja D. H. je iskazao da je 17. svibnja 2017. obaviješten da je student A. D. tražio sastanak. Po proceduri njihove ustanove student se prvo obraća pravobraniteljici, a potom se uključuje dekan. Obratio se K. M. i pravobraniteljici te mu je pravobraniteljica kazala da je razgovarala sa A. D. te je isti kazao da ga nast. G. izdvojio u odnosu na druge studente u smislu da mu je potreban veći postotak za prolazak predmeta. Već pri prvom razgovoru sa studentom on se istom ispričao, kao i da je iznenađeni šokiran i da će to istražiti. Nakon razgovora sa nast. G. i K. M. utvrdili su da nast. G. nije postupio ispravno te kako je nastava već završena, odlučili su da je najbolje poslali e-mail svim studentima kako bi isprika profesora bila javna. On je obavio i razgovor sa tužiteljicom u D. negdje početkom lipnja te je razgovor počeo s isprikom prvenstveno A. i tužiteljici. U tom razgovoru tužiteljica ga je prekidala i napadala. Na upit da je bio bahat iskazao je da nakon nekog vremena razgovora postao nervozan, odnosno frustriran, ali ništa nije rekao. Točno je da je tada kazao da A. predmetni ispit može položiti i na drugoj godini što je standardni postupak za sve studente koji ne prođu određeni predmet u godini. Tužiteljica je tražila da predavača G. otpuste što nisu učinili jer je tijekom razgovora utvrđeno da je isti svjestan svog pogrešnog postupka te za isti preuzeo odgovornost. Dapače s obzirom na pozitivne povratne reakcije drugih studenata na njegov rad i dalje su ga angažirali te je i slijedeća dva semestra predavao kod tuženika. Što se tiče plaćanja školarine iskazao je da Obrazac o namjeri prihvaćanja ponude za upis koji potpisuje i osoba odgovorna za plaćanje a isti govori da se potpisani student namjerava upisati u studijski program, a roditelj, skrbnik ili odgovorna osoba za plaćanje će platiti školarinu. To faktički znači ukoliko školarina bude plaćena student kreće sa studiranjem.

23. Sud je iskazima saslušanih svjedoka poklonio vjeru jer su iskazivali o činjenicama koje i nisu sporne u smislu da je sin tužiteljice od predmetnog predavača dobio poseban postupak u smislu višeg postotka polaganja za prolaznost ispita te da mu se pisanom isprikom predavač ispričao, kao i dekan tužitelja.

24. Iskazima stranaka sud je poklonio vjeru u djelu u kojim su suglasni, te su suglasni materijalnim dokazima u spisu. Dakle, iz njih proizlazi isto što i iz iskaza svjedoka.

25. Uvidom u obrazac o namjeri prihvaćanja ponude za upis i ovjereni prijevod istog s lista 64-66 utvrđeno je da je isti 30. lipnja 2016. potpisao kao student A. D. te tužiteljica kao roditelj, skrbnik ili osoba odgovorna za plaćanje školarine.

26.. Uvidom u preslike uplatnica (list 39 i 53) utvrđeno je da je M. D. tuženiku uplatila 12.8.2016. iznos od 18.375,00 kuna, a 20.3.2017. iznos od 15.000,00 kuna. Iz navedene dokumentacije je utvrđeno da je tužiteljica uplatila školarinu, a što se i obvezala kao osoba odgovorna za plaćanje i to u iznosu od ukupno 33.375,00 kuna.

27. Uvidom u presliku poruke e-pošte g. M. G. od ... s ovjerenim prijevodom (list 15-16) i presliku poruke e-pošte g. M. G. od ... s ovjerenim prijevodom (list 12-14) utvrđeno je da je M. G. ... uputio e-mail A. D. i drugim studentima kojim se A. D. ispričava što ga je istaknuo u reviziji ... koji je poslao ... To da nije bilo primjereno i žao mu je za neugodnost koja mu je time prouzročena među kolegama, a kojima je dostavljena isprika. Uvjerava ga da se to neće ponoviti nit imati nepovoljnog utjecaja na njihovu daljnju interakciju.

28. Iz Ugovora o djelu od ... između tuženika i prof. M. G. (list 68-69), Ugovor o djelu od ... između tuženika i prof. M. G. (list 79-80), utvrđeno je da je M. G. navedenog datuma sklopio sa tuženikom Ugovor o djelu prema kojima je ugovoreno djelo bio dužan izvršiti do ...., odnosno do ... iz čega proizlazi da je nastavio predavati kod tuženika i u školskoj godini ...

29. Uvidom u obrazac – pitanja tijekom razgovora o ispisu studenta A. B. (list 76- 77) utvrđeno je da je A. D. kao razlog za ispis naveo Promjena ciljeva (program nije ispunio moja očekivanja), da se s roditeljima savjetovao prije donošenja konačne odluke, da nema namjeru naknadno nastaviti školovanje u R. I. T. te da je postigao financijski dogovor radi dogovora s voditeljicom financija.

30. Iz navedenih provedenih dokaza sud smatra da je utvrđeno da je student A. D. pohađao ... godinu studija kod tuženika, odslušao je sve predmete i položio ih, osim predmeta nast. G. koji je prošao s ...% uspješnosti. Dakle kako je svjedok A. D. i zz tuženika iskazao, mogao je upisati drugu godinu studija. Sam je odustao od daljnjeg studiranja kod tuženika.

31. Tužiteljica potražuje od tuženika imovinsku štetu koja se sastoji od uplaćene školarine za ... godinu studija i sud smatra da je za taj dio tužbenog zahtjeva aktivno legitimirana jer je ona potpisala Obrazac tuženika za upis kao roditelj i obveznik plaćanja školarine i uplatila je ukupan iznos od 33.375,00kn. Ipak, njen sin je kod tuženika slušao sva predavanja cijelu godinu i položio potreban broj predmeta za upis druge godine, dakle tuženik je prema studentu- njenom sinu izvršio svoju ugovornu obvezu i s te osnove ona nema pravo na naknadu imovinske štete. Činjenica da je njen sin kao student imao nesuglasica s jednim nastavnikom koji je postupio pogrešno i nepravedno ali koju pogrešku je ispravio pisanom isprikom studentu i s obaviješću drugim studentima, te isprikom dekana ne znači da je tužiteljica dokazala štetnu radnju, protupravnost kao niti uzročnu veze između štetne radnje i štete.

32. Dakle, kako tužiteljica nije dokazala opće pretpostavke za štetu nema osnova niti da joj se dosudi tražena neimovinska šteta. Sukob nastavnika i njenog sina te rješavanje problema istog nisu kod tužiteljice izazvali povredu prava osobnosti na duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života. Činjenica je da je sin tužiteljice doživio nepravdu od nastavnika tuženik ali koja je promptno i primjerno riješena, ali iz nje ne proizlazi da je tuženik povrijedio ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života tužiteljice. Valja naglasiti da je sin tužiteljice studij pohađao u Z. gdje tužiteljica ne živi, a sama činjenica da je njen sin odustao od daljnjeg studija kod tuženika, nije razlog za povedu časti i ugleda. Postupanjem tuženika sud ne nalazi niti povredu dostojanstvo, privatnosti osobnog i obiteljskog života tužiteljice. Tužiteljica se nije liječila radi povrede zdravlja pa sud smatra da uz sve utvrđeno nije bilo potrebe provoditi medicinsko vještačenje tužiteljice. Stoga je zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen jer nisu ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, u smislu čl. 1045. ZOO .

33.Kako tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, nema pravo na trošak, sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP –a. Odluka o trošku tuženika donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (70.700,00 kuna od podnošenja tužbe do 28.3.2021. a od tada 66.375,00 kn) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: OT).Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak, prema troškovniku (list 99), koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 8. toč. 1. OT - 100 bodova), sastav podnesaka od 24.2.2020. i 21.6.2021. (Tbr. 8. toč. 1. OT - 100 bodova svaki), zastupanje na ročištu 31.8.2022. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova), ukupno 4.000,00 kuna + trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 1.000,00 kuna, ukupno 5.000,00 kuna sukladno čl. 155. ZPP - a.

34.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Dugom Selu 14. listopada 2022.

Sudac

Ranka Memišević, v. r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

.

Dna:

1. tužitelju po pun. I. K., uz rj o pristojbi na presudu VPS - 66.375,00 kuna ) 2. tuženiku po pun. M. K., odvjetniku