REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 82-P-6349/20-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku G. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. banke d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M., K. & partneri d.o.o. u Z., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 7. rujna 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja I punomoćnika tuženika, 14. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Z. banka d.d., OIB … da tužitelju

V. K., OIB… , isplati iznos od 27.535,80 kn / 3.654,62 eur,

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 13,29 kn / 1,76 eur od dana 15.11.2007. do isplate

- 34,08 kn /4,52 eur od dana 15.1.2008. do isplate -

35,00 kn /4,65 eur od dana 17.2.2008. do isplate -

72,36 kn /9,60 eur od dana 15.3.2008. do isplate -

62,41 kn /8,28 eur od dana 15.4.2008. do isplate

- 6,11 kn /0,81 eur od dana 15.5.2008. do isplate

- 27,35 kn /3,63 eur od dana 15.6.2008. do isplate

- 10,70 kn /1,42 eur od dana 15.7.2008. do isplate

- 7,18 kn /0,95 eur od dana 15.8.2008. do isplate -

6,56 kn /0,87 eur od dana 15.9.2008. do isplate

- 70,46 kn /9,35 eur od dana 15.10.2008. do isplate

- 109,35 kn /14,51 eur od dana 15.11.2008. do isplate

- 54,10 kn /7,18 eur od dana 15.12.2008. do isplate

- 203,16 kn /26,96 eur od dana 15.1.2009. do isplate

- 204,71 kn /27,17 eur od dana 15.2.2009. do isplate

- 154,64 kn /20,52 eur od dana 15.3.2009. do isplate

- 169,55 kn /22,50 eur od dana 16.4.2009. do isplate

- 168,42 kn /22,35 eur od dana 15.5.2009. do isplate

- 148,65 kn /19,73 eur od dana 15.6.2009. do isplate

- 152,10 kn /20,19 eur od dana 15.7.2009. do isplate

- 138,40 kn /18,37 eur od dana 15.8.2009. do isplate

- 159,79 kn /21,21 eur od dana 15.9.2009. do isplate

- 136,03 kn /18,05 eur od dana 15.10.2009. do isplate

- 151,38 kn /20,09 eur od dana 15.11.2009. do isplate

- 148,94 kn /19,77 eur od dana 15.12.2009. do isplate

- 190,39 kn / 25,27 eur od dana 15.1.2010. do isplate

- 217,01 kn /28,80 eur od dana 15.2.2010. do isplate

- 211,25 kn /28,04 eur od dana 15.3.2010. do isplate

- 237,70 kn /31,55 eur od dana 15.4.2010. do isplate

- 286,16 kn /37,98 eur od dana 15.5.2010. do isplate

- 296,55 kn /39,36 eur od dana 15.6.2010. do isplate

- 353,52 kn /46,92 eur od dana 15.7.2010. do isplate

- 351,59 kn /46,66 eur od dana 15.8.2010. do isplate

- 469,69 kn /62,34 eur od dana 15.9.2010. do isplate

- 400,90 kn /53,21 eur od dana 15.10.2010. do isplate

- 416,81 kn /55,32 eur od dana 15.11.2010. do isplate

- 491,52 kn /65,24 eur od dana 15.12.2010. do isplate

- 498,18 kn /66,12 eur od dana 15.1.2011. do isplate

- 471,60 kn /62,59 eur od dana 15.2.2011. do isplate

- 487,69 kn /64,73 eur od dana 15.3.2011. do isplate

- 488,54 kn /64,84 eur od dana 15.4.2011. do isplate

- 537,63 kn /71,36 eur od dana 15.5.2011. do isplate

- 641,98 kn /85,21 eur od dana 15.6.2011. do isplate

- 760,73 kn /100,97 eur od dana 15.7.2011. do isplate

- 890,33 kn /118,17 eur od dana 15.8.2011. do isplate

- 685,69 kn /91,01 eur od dana 15.9.2011. do isplate

- 616,84 kn /81,87 eur od dana 15.10.2011. do isplate

- 621,44 kn /82,48 eur od dana 15.11.2011. do isplate

- 630,94 kn /83,74 eur od dana 15.12.2011. do isplate

- 690,34 kn /91,62 eur od dana 15.1.2012. do isplate

- 708,22 kn /94,00 eur od dana 15.2.2012. do isplate

- 688,75 kn /91,41 eur od dana 15.3.2012. do isplate

- 685,81 kn /91,02 eur od dana 15.4.2012. do isplate

- 695,68 kn / 92,33 eur od dana 15.5.2012. do isplate

- 712,82 kn /94,61 eur od dana 15.6.2012. do isplate

- 691,43 kn /91,77 eur od dana 15.7.2012. do isplate

- 685,53 kn /90,99 eur od dana 15.8.2012. do isplate

- 633,07 kn /84,02 eur od dana 15.9.2012. do isplate

- 400,90 kn /53,21 eur od dana 15.10.2010. do isplate

- 699,35 kn /92,82 eur od dana 15.11.2012. do isplate

- 685,36 kn /90,96 eur od dana 15.12.2012. do isplate

- 668,58 kn /88,74 eur od dana 15.1.2013. do isplate

- 662,80 kn /87,97 eur od dana 15.2.2013. do isplate

- 656,82 kn /87,17 eur od dana 15.3.2013. do isplate

- 698,59 kn /92,72 eur od dana 15.4.2013. do isplate

- 637,14 kn /84,56 eur od dana 15.5.2013. do isplate

- 627,10 kn /83,23 eur od dana 15.6.2013. do isplate

- 633,10 kn /84,03 eur od dana 15.7.2013. do isplate

- 626,80 kn /83,19 eur od dana 15.8.2013. do isplate

- 648,21 kn /86,03 eur od dana 15.9.2013. do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se ostali dio zahtjeva u iznosu od 273,97 kn.

III. Nalaže se tuženiku Z. banka d.d., OIB … da tužitelju V. K., OIB…, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.115,00 kn / 1.342,49 eur sa zateznom kamatom od 14. listopada 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 13. lipnja 2007. sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj … na iznos od 22.302,12

CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju švicarskog franka tuženika važećem na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,20% godišnje. Radilo se o standardnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom odnosno ugovornom odredbom prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita a koja predstavlja nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu. Tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara, a takvo njegovo postupanje rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana čime je kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima. Smatra da radi navedenog ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa kojeg je preplatio tuženiku a tuženik stekao bez pravne osnove. Slijedom navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu (podnesak od 24. kolovoza 2022.), traži da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 27.535,80 kn / 3.654,62 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate te da mu naknadi parnični trošak.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare pa predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, pregled promjena kamatnih stopa, promet po kreditu i specifikaciju uplate te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. D. P. iz društva D. d.o.o.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan do visine u st. I. izreke ove presude.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu koji se temelji na tvrdnji da je ugovor o kreditu sklopljen između stranaka ništetan u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula.

6. Iz dokumentacije u spisu kao relevantno proizlazi da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 13. lipnja 2007. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila sa namjenom kupnje vozila marke Renault Megane (čl. 5.), u kunskoj protuvrijednosti 22.302,12 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20 % (čl. 2.), uz rok otplate kredita 84 mjeseca (čl. 3.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja (čl. 6.).

7. U odnosu na stajalište tuženika da su se u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, na koji se tužitelj poziva, zaštita pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužitelj treba dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da su nepoštene, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. Kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača to je ništetna odredba predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF pa se i ukazalo izlišnim izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja na navedenu okolnost.

8.1. Valja istaći kako u ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (osobnog bankara), pa tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi.

9. Nadalje valja reći kako je tužitelj kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač upravo na tuženiku. Također, a u odnosu na navod tuženika da tužitelj nije dokazao da je potrošač, valja navesti da, ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-18/18).

9.1. Uz to je iz Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između stranaka razvidno da je predmetni kredit tužitelj podigao kao fizička osoba i to za izričitu namjenu ugovorenu u čl. 6. Ugovora, a to je kupnja motornog vozila.

9.2. Iz navedenog se ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti pa stoga iz navedenog proizlazi tužiteljevo svojstvo potrošača, a ukoliko tvrdi suprotno, tuženik je to trebao i dokazati, a ne samo paušalno osporiti to svojstvo tužitelju bez predlaganja bilo kakvih dokaza na tu okolnost.

10. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. D. P. čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća jer je izrađen objektivno, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije a sukladno zadatku suda pri čemu valja dodati da na isti u računskom dijelu stranke niti nisu stavljale primjedbi.

10.1. Neosnovano se prigovara i tome da je vještak izračun sačinio uvaživši samo više plaćene iznose jer je temelj ovog postupka tužiteljeva tvrdnja o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora koji je sklopio u svojstvu potrošača. Odredbom čl. 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnova koji je u ovom postupku utvrđen ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (čl. 1111., odnosno 1115. ZOO). Ovo je razlog što je vještak ispravno, svojim nalazom utvrdio samo više plaćene iznose. Naime, tužitelj od tuženika, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primio (primio je samo isplaćeni iznos kredita). Stoga niti tuženik, koji niti nije potrošač, temeljem citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlašten tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa.

10.2. Tako je utvrđeno da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 27.535,80 kn odnosno eurska protuvrijednost više plaćenog iznosa iznosi 3.654,62 eur.

11. U odnosu pak na pitanje zastare ističe se da najstarija tražbina tužitelja dospijeva 17. studenog 2007. pa kako je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i pravomoćnošću odluke u tom postupku je počela ponovno teći, tj. 14. lipnja 2018., a tužitelj je podnio tužbu 22. prosinca 2020. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu odredbe čl. 225. ZOO. Kod toga posebno valja napomenuti da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

12. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika osnove valutne klauzule iznosi 27.535,80 kn pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni tablici, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci ove presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

13. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

14. Kamate su dosuđene do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

15. S obzirom da je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, između ostalog, djelomično smanjio tužbeni zahtjev za ukupan iznos od 273,97 kn, a tuženik se usprotivio toj procesnoj dispoziciji, to nije bilo mjesta donošenju odluke u smislu odredbe čl. 193. ZPP već je taj dio zahtjeva valjalo ocijeniti neosnovanim obzirom na utvrđenje vještaka i odlučiti kao pod toč. II. izreke presude.

16. Imajući u vidu da tužitelj nije uspio samo u razmjerno nezantnom dijelu svog zahtjeva u pogledu kojeg niti nisu nastali posebni troškovi to se odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat mu je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. - 1.000,00 kn, za sastav podneska od 15. veljače 2021. prema Tbr. 8. toč. 1. - 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu 1. srpnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. - 1.000,00 kn, za sastav podneska od 18. kolovoza 2021. prema Tbr. 8. toč. 3. - 250,00 kn, za sastav podneska od 6. rujna 2021. prema Tbr. 8. toč. 1. - 1.000,00 kn, za sastav podneska od 24. kolovoza 2022. prema Tbr. 8. toč. 3. - 250,00 kn, te za zastupanje na ročištu 7. rujna 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. - 1.000,00 kn, sve uz primjenu Tbr. 42 te uz 25 % PDV-a u iznosu od 1.375,00 kn, a što ukupno iznosi 6.875,00 kn. Priznat mu je i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 620,00 kn i presudu u iznosu od 620,00 kn, tako da mu je konačno dosuđen trošak u iznosu od 10.115,00 kn.

17. Temeljem odredbe čl. 30. Ovršnog zakona na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

18. Sukladno odredbi čl. 48. u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022) iznosi dosuđene novčane obveze iskazani su dvojno, u kunama i euru, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje tog Zakona.

U Zagrebu, 14. listopada 2022.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA.

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika