Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: 3/P-317/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja DAMT d.o.o., Osijek, Unska 25, OIB 00181391864, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zoran Šarić i Slavko Nedić iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Zagoršćak & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi: naknade štete, V.P.S.: 30.482,13 kn, nakon održane glavne i javne rasprave dana 30. kolovoza 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Zorana Šarić, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Tomislava Miškić, odvjetnika, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude, 14. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, da tužitelju DAMT d.o.o., Osijek, Unska 25, OIB 00181391864, isplati na ime pretrpljene imovinske štete na vozilu iznose kako slijedi:

-iznos od 30.051,74 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7.7.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1.1.2021. do 30.6.2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1.7.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1.1.2022. do 30.6.2022. po stopi od 5,49 % godišnje, od 1.7.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31 % godišnje, a od 1.1.2023. do isplate kamata će se plaćati po izmijenjenom čl. 29. st. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN 114/2022) koji će stupiti na snagu od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodišnje uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta s uvećanjem za 5 (pet) postotnih poena, u roku od 15 dana.

II Djelomično se usvaja zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom postupka za iznos od 187,50 kn/24,89 eur[1] sa zateznim kamatama od 9.7.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1.1.2021. do 30.6.2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1.7.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1.1.2022. do 30.6.2022. po stopi od 5,49 % godišnje od 1.7.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31 % godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate kamata će se plaćati po izmijenjenom čl. 29. st. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN 114/2022) koji će stupiti na snagu od 1. siječnja 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodišnje uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta s uvećanjem za 5 (pet) postotnih poena, u roku od 15 dana.

III Djelomično se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom parničnog postupka za iznos od 500,00 kn/66,36 eur[1] , sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. srpnja 2020. do isplate.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, da tužitelju DAMT d.o.o., Osijek, Unska 25, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.727,50 kn/760,17 eur[1] , u roku od 15 dana.

V Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova postupka za iznos od 10.937,50 kn/1.451,66 eur[1] .

VI Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 8.750,00 kn/1.161,32 eur[1] .

r j e š i o j e

I Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 430,39 kn/57,12 eur[1] .

Obrazloženje

1. Tužitelj DAMT d.o.o., Osijek, Unska 25, je dana 4. rujna 2020. podnio tužbu protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, u kojoj navodi da se štetni događaj dogodio 7. srpnja 2020. na način da je Toni Matijašević upravljao vozilom registarske oznake OS PP 138 vozeći se autocestom A3 iz smjera Zagreba u smjeru Bajakova, na 166 km + 100 m na cestu je istrčao čagalj te je vozilo prednjim lijevim dijelom udarilo u čaglja zbog čega je nastala šteta na vozilu procijenjena na iznos od 30.482,13 kn te je tužitelj imao dodatne troškove procjene štete u iznosu od 187,50 kn (procjenu izvršila Croatia osiguranje d.d.) te trošak procjene štete po vještaku 500,00 kn, a smatra da je tuženik odgovoran za štetu jer nije osigurao sigurnu vožnju te postavlja tužbeni zahtjev u tužbi na iznos od 30.482,13 kn sa zateznim kamatama od 7. srpnja 2020. do isplate i ujedno traži i naknadu navedenih troškova procjene štete sa zateznim kamatama do isplate i to na iznos od 187,50 kn od 9. srpnja 2020., a na iznos od 500,00 kn od 15. srpnja 2020.

2. U odgovoru na tužbu i podnesku od 18. svibnja 2021. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev: pasivnu legitimaciju, odgovornost i osnovu tužbenog zahtjeva jer smatra da tuženik nije propustio svoje obveze, do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i žičane ograde, odnosno zbog propusta ili krivnje tuženika, već zbog iznenadnog dolaska divljači na kolnik autoceste, a smatra da se ophodarska služba tuženika postupila u cijelosti sukladno propisima, što se dokazuje putnim radnim listom, dnevnikom rada i ophodarskim dnevnikom, a smatra da uporabna dozvola za tu dionicu iskazuje da je bila postavljena žičana ograda sukladno projektnoj dokumentaciju i građevinskoj dozvoli, da nakon te prometne nezgode nisu uočena oštećenja zaštitne žičane ograde niti prokopi ispod ograde što proizlazi iz dnevnika rada ophodara pa je žičana ograda bila funkcionalna u smislu sprečavanja ulaska životinja, da nije bilo dojava o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste niti tuženiku, niti policiji, što upućuje na to da je pojava divljači bila potpuno iznenada pa je tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili ukloniti. Smatra da za ovu štetu ne postoji odgovornost tuženika - nego isključivo odgovornost Lovačkog društva koji gospodari lovištem u blizinu dionice autoceste jer je divljač na cesti opasna stvari. Smatra da tužitelj nema prava tražiti kamate jer po čl.1086. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) jer kamate teku od donošenja presude, osporava dokaznu vrijednost nalaza na okolnosti visine štete koji je tužitelj naručio prije pokretanja postupka, a ne osporava uzročno- posljedičnu vezu između činjenice naleta divljači na vozilu i materijalne štete na vozilu.

3. U podnesku od 26. svibnja 2022. tužitelj navodi da autocesta ne predstavlja dio lovišta te smatra da nije relevantno da prilikom ophodnje nisu uočena oštećenja zaštitne ograde niti prokopi ispod iste oko mjesta događaja jer je divljač mogla uči u prostor oko mjesta nesreće i kilometrima daleko od mjesta nesreće.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u preslike slijedeće dokumentacije: potvrdu MUP-a od 30. srpnja 2020. kojim se potvrđuje činjenica štetnog događaja, izvid štete od strane Croatia osiguranja d.d. od 11. srpnja 2020; u dokaze – preslike e.mail-ova o komunikaciji tužitelja i tuženika; u račun Croatia osiguranja d.d. od 9. srpnja 2020.s rokom dospijeća 29. srpnja 2020. koji se odnosi na sačinjenje izvida štete; u potvrdu banke o izdavanju naloga za plaćanju tog računa s datumom od 9. srpnja 2020; u račun za procjenu štete na vozilu od strane Marija Fuček kao vlasnika obrta Domus na iznos od 500,00 kn; u račun od 14. srpnja 2020; u dokument nazvan "procjena popravka 2004/ZC" kao datum naveden 13. srpnja 2020. bez potpisa i pečata osobe koja je sačinila taj dokument; u putni radni list vozača tuženika Antuna Šarić od 7. srpnja 2020; u ophodarski list od 7. srpnja 2020; dnevnik rada; u zapisnik tuženika o prometnoj nesreći na kojem je evidentiran kao autor Tomislav Solić; u fotografije preslika plana; u odluku Croatia osiguranje d.d. povodom zahtjeva tužitelja za naknadu štete od 3. kolovoza 2020; saslušan je Toni Matijašević, prokurist tužitelja; saslušani su kao svjedoci: Antun Šarić, ophodar tuženika i Tomislav Solić, ophodar tuženika, te je provedeno prometno vještačenje po vještaku BROD- PROMET d.o.o. s tim da je isto u prvoj fazi provedeno na okolnost osnovanosti zahtjeva, a potom je provedeno i na okolnost visine zahtjeva te je izvršen uvid u pisane nalaze i mišljenja vještaka, te je izvršen uvid u dokumentaciju tuženika, popis troškova koje se odnosi na redovno održavanje za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020. (dokument nazvan analiza po aktivnostima koja se odnosi na Tehničku jedinicu Okučani) u uporabnu dozvolu za predmetnu dionicu autoceste od 2. srpnja 1985.

5. Sud je provodio dodatno dokaz prometnog vještačenja na okolnost visine štete jer je tuženik prigovarao uporabi kao dokaza dokumenta nazvanog "procjena popravka 2004/ZC" kao datum naveden 13. srpnja 2020. bez potpisa i pečata osobe koja je sačinila taj dokument, kao vještačkog nalaza.

6. Tuženik nije prigovarao vjerodostojnosti Izvida štete sačinjenog od strane Croatia osiguranje d.d. iz kojeg dokumenta također proizlazi visina štete na predmetnom prometnom vozilu u iznosu od 30.051,74 kn, a koji je ovjeren pečatom Croatia osiguranja d.d. i sačinjen dva dana nakon štetnog događaja, ali kako tuženik nije učinio nespornim visinu štete, a tužitelj je predložio dokaz vještačenjem na okolnost visine štete (točka II tužbe) i visina štete je utvrđivana vještačenjem.

7. Privatni vještački nalazi sačinjeni izvan sudskog postupka nemaju dokaznu snagu vještačkog nalaza, mogu se načelno koristi za utvrđivanje relevantnih činjenica, ali u konkretnom slučaju dokument nazvan "procjena popravka 2004/ZC" kao datum naveden 13. srpnja 2020. nije relevantni pisani dokaz na okolnost visine štete jer tužitelj nije predložio dokaz saslušanja osobe koji je taj dokument sačinila radi provjere vjerodostojnosti i mogućnosti korištenja istog u dokaznom postupku pa sud tom dokazu nije poklonio vjeru.

8. Nije bilo potrebe saslušavati odgovorne osobe Lovačkog društva na okolnost stanja ograde na konkretnom mjestu i da li je bilo i drugih sličnih šteta u konkretnom periodu jer je u ovom postupku potrebno utvrđivati samo činjenice od značenja za konkretni štetni događaj, a Lovačko društvo nije tuženik.

9. Autocesta ne predstavlja dio lovišta jer Lovačkog društvo ne može gospodariti autocestom.

10. Iz provedenog prometnog vještačenja proizlazi da se je predmetna nezgoda dogodila dana 7. srpnja 2020. u noćnim uvjetima vožnje na suhom kolniku autoceste A3 (GP Bregana – GP Bajakovo), a prema Zapisniku o očevidu i situacijskom planu MUP-a i Zapisnika o prometnoj nesreći HAC-a štetni događaj se dogodio na sjevernoj kolničkoj traci, smjer istok-zapad, nisu evidentirani tragovi kočenja, a izostanak vidljivog tragova kočenja ne znači da osobni automobil nije intenzivno kočio s obzirom da je opremljen ABS uređajem, da su evidentirani tragovi rasapa krhotina automobila, da nije opisan položaj pojedinih traka na kolniku, da su evidentirani tragovi brisotina krvi, da nije poznat položaj gdje se životinja nalazila nakon naleta jer je uklonjena od strane tuženika prije dolaska očevidne ekipe, pa da temeljem tih kriterija nije bilo moguće izvršiti proračun brzine vozila u trenutku naleta na divljač, ali se može zaključiti da je brzina bila manja od najveće dopuštene od 130 km/h što vještak zaključuje prema intenzitetu oštećenja i rezultatima testova pri naletnim brzinama pri 70 km/h.

11. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, odlučeno je o osnovanosti osnove tuženog zahtjeva.

12. Tuženik tvrdi da je poduzeo sve potrebne mjere. Svaka stranka je dužna dokazati činjenice na koje se poziva i koje joj idu u prilog. Iz saslušanja djelatnika tuženika i pisane dokumentacije tuženika te vještačenjem u ovom postupku nije utvrđena relevantna činjenica na koju se poziva tuženik da je šteta nastala bez krivnje tuženika. Putnim radnim listom, dnevnikom rada i ophodarskim dnevnikom tuženik nije dokazao da šteta nije nastala bez njegove krivnje.

13. Tuženik odgovara za nastalu štetu po načelu pretpostavljene krivnje sukladno čl. 1045. st. 1. ZOO-a, a po čl. 185. st. 3. dužan je isplatiti tužitelju novčani iznos na ime naknade štete.

14. Navedenom odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugome prouzroči štetu dužan mu je nadoknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15. Imajući u vidu konkretno utvrđeno činjenično stanje i to: da je čagalj izletio na kolnik autoceste, da je vozač tužitelja na njega naletio, da je vozač tužitelja vozio manje od dozvoljene brzine i da nije imao mogućnosti izbjeći nalet vozilom na divljač, proizlazi da je tužitelj iz takvog utvrđenog činjeničnog stanja dokazao propust tuženika, a na tuženiku je dokaz da na njegovoj strani nije bilo krivnje.

16. Iz saslušanja svjedoka – ophodara tuženika proizlazi da su oni vršili pregled ograde s druge južne strane, tek u redovnom pregledu iza nezgode u jutro drugog dana, a to nisu vršili nakon nezgode jer to nisu zabilježili u dokumentaciji.

17. Vještak iskazuje da je vjerojatnije da je divljač prošla s druge strane ograde s južne strane (zabilježeno u zapisniku od 3. veljače 2022. – zadnji odjeljak).

18. Tuženik nije ukazao niti dokazao da bi nezgoda mogla biti posljedica drugih uzroka, a ne neodržavanja ograde, primjerice karakteristika divljači koja može preskočiti ogradu, jer je na tu okolnost tuženik trebao predložiti relevantan dokaz - veterinarsko vještačenje i sl.

19. Sadržaj iskaza svjedoka ophodara tuženika ne upućuje na to da je tuženik na pravilan način vršio održavanje ograde, jer oni spominju da samo na nekim dijelovima vrše pojačavanje ograde tako da zabijaju klinove s kukica, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da tuženik to treba činiti na cijeloj dužini ograde redovno, ponovo kod izvanrednih pregleda zabijati klinove za koje je pričvršćena žičana ograda jer s vremenom popuštaju ti klinovi i nastaje mogućnost prolaza za divljač. Po mišljenju vještaka klinove treba postaviti cijelom dužinom ograde, a ne samo na nekim dijelovima. Logično je da postavljanje i održavanje klinova čvrstim može spriječiti divljač da prođe ogradu na način da ispod ograde prokopa rupu.

20. Tužitelj je dužan predložiti dokaz na okolnost relevantnih činjenica te je tužitelj predložio dokaz prometnog vještačenja, a tuženik je bio dužan za potrebe tog vještačenja dostaviti svu dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi da je na pravilan način održavao ogradu i to u redovnom i izvanrednom održavanju kada se pješke obilazi ograda i treba li klinove s kukicama ponovo zabijati u zemlju pa je na tu okolnost trebalo dostaviti pisane dokaze, eventualno predložiti svjedoke kako bi sud mogao izvesti zaključke o relevantnoj činjenici – pravilnosti održavanja žičane ograde kao razlogu za isključenje pretpostavljene krivnje tuženika.

21. Kod pregleda dokumentacije tuženika u dijelu u kojem sud nema dovoljno stručnih znanja, sud može tražiti i mišljenje vještaka.

22. Na traženje suda tuženik je, nakon što je vještačenje već bilo provedeno, dostavio popis troškova koje se odnosi na redovno održavanje za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31.prosinca 2020. (dokument nazvan analiza po aktivnostima koja se odnosi na Tehničku jedinicu Okučani uz podnesak od 16. svibnja 2020.). Iz istog dokumenta nisu vidljivi datumi kada su radnje provedene niti točne lokacije gdje su radnje provedene, ali je vidljivo da je bilo zamjene zaštitne žičane ograde i stupa zaštitne žičane ograde, popravka zaštitne žičane ograde, pregleda zaštitne žičane ograde i otklanjanje korova oko ograde.

23. Nakon dostave te dokumentacije, sud je odlučio ne provoditi dodatno vještačenje na okolnosti osnovanosti osnove zahtjeva jer tuženik nije dostavio zapisnike o redovnom i izvanrednom održavanju kako mu je bilo naloženo niti dnevnike radova.

24. Temeljem dostavljenih dokumenata od tuženika sud nije tražio dodatne izjašnjenje vještaka upravo jer nedostaju lokacije i datumi radnji tako da se ne može niti vještačenjem utvrditi da li radnje koje je tuženik proveo u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020. u sklopu redovnog održavanja mogu imati značenje za oslobođenje od krivnje tuženika za naknadu štete utuženu u ovom postupku.

25. Preotvaranje ranije zaključene rasprave sud je odredio jer nije bilo provedeno vještačenje na okolnost visine štete, dakle činjenično stanje nije bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno, a samo podredno i radi eventualne dopune vještačenja na okolnost osnovanosti osnove zahtjeva, ako bi tuženik dostavio dokumentaciju, jer vještak nije naveo koju dokumentaciju je od tuženika tražio na uvid uz prvi vještački nalaz , a tuženik je dostavio samo dnevnu dokumentaciju o radu ophodarske službe vezano za štetni događaj.

26. Međutim, u daljnjem tijeku postupka, po pozivu suda, tuženik nije dostavio dokumentaciju koja bi mogla biti dodatno vještačena, pa je sud odustao od dodatnog vještačenja u tom dijelu, na okolnost osnovanosti osnove štete.

27. U nedostatku dokaza tuženika na okolnost da je šteta nastala bez krivnje tuženika, Sud zaključuje uzevši u obzir provedene dokaze da tuženik nije pravilno održavao zaštitnu ogradu, što je u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štete na vozilu tužitelja.

28. Uporabna dozvola za ogradu je dokaz kakvo je stanje bilo u trenutku tehničkog pregleda, a ne i u vrijeme nezgode.

29. Vještak se izjasnio da bi tuženik trebao imati dnevnike rada gdje se evidentiraju popravci.

30. U ophodarskom dnevniku koji je tuženik dostavio na str. 6. postoji rubrika gdje se evidentiraju popravci gdje nije bilo napomena.

31. Zaključak vještaka je bio da bi uredno održavanje ograde spriječilo nezgodu i izlazak divljači na autocestu, da uz pravilno održavanu ogradu konkretna divljač ne bi mogla stupiti u ograđeni i zaštićeni prostor autoceste, koje mišljenje usvaja sud kao jasno i logično.

32. Zaključak je Suda da je uzrok konkretne prometne nezgode propust tuženika u održavanju zaštitne žičane ograde jer je nesporna činjenica da se je divljač ipak našla na autocesti.

33. O navodu tuženika da je pravilno održavao ogradu, odlučeno je po pravilu o teretu dokazivanja čl. 221a ZPP-a, iz kojeg razloga je tužbeni zahtjev osnovan. 34. Iz navedenih utvrđenja vještaka kao stručne osobe koja je dala ocjenu činjenica o kojima Sud nema stručno znanje te iz ostalih provedenih dokaza proizlazi utvrđenje Suda o pretpostavljenoj krivnji tuženika za nastanak konkretne prometne nezgode.

35. Tuženik po čl. 81. st. 1. i 3. u svezi sa čl. 26. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19/) na snazi u vrijeme štetnog događaja kao osoba koja upravlja autocestom dužna održavati autocestu, na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici ceste po čl. 50. st. 1. istog Zakona tuženik je odgovoran za materijalnu štetu koja je nastala tužitelju na vozilu, a iz provedenih dokaza je utvrđeno da postoji pretpostavljena krivnja tuženika.

36. Sud cijeni da ne postoji prometno-tehnički doprinos tužitelja nastanku štete jer je upravljao vozilom primjerenom brzinom jer iz vještačkog nalaza proizlazi da je vozač vozila tužitelja mogao voziti brzinom samo do najviše dopuštene 130 km/h i upravljao je vozilom prema uvjetima na kolniku u noćnim uvjetima vožnje s uključenim kratkim svjetlima, a primjena takvih svjetala je u konkretnoj prometnoj situaciji bila opravdana prema ocjeni vještaka jer su bili ispunjeni izuzetni uvjeti za korištenje kratkih svjetala kada dolazi auto iz suprotnog smjera. Minimalni put zaustavljanja u konkretnoj situaciji je bio 127,8 m što je vještak objasnio na str. 12 pisanog nalaza, a vozač je mogao uočiti divljač na udaljenost od 80 m pa nije bilo prostorne i vremenske mogućnosti za zaustavljanje vozila prije naleta. Tuženik ne navodi da je prije nezgode displejom obavještavao sudionike u prometu na toj dionicu da je uočena divljač na cesti i da bi trebalo prilagoditi brzinu, odnosno smanjiti.

37. Sud cijeni nalaz i mišljenje vještaka BROD PROMET d.o.o. Slavonski Brod logičnim, stručnim i uvjerljivim, a primjedbe na isti u cijelosti su otklonjene na ročištu z u odnosu na dio vještačenja koji se odnosi na osnovanosti osnove zahtjeva, a stranke nisu imale primjedbe na pisani nalaz i mišljenje vještaka koje je provedeno u odnosu na visinu zahtjeva i nisu tražile da vještak u tom dijelu vještači na ročištu.

38. Visina štete je utvrđena iz provedenog vještačenja na okolnost visine štete (dopuna vještačenja, pisani nalaz iz lipnja 2022.) iz kojeg proizlazi da je šteta na dan vještačenja 9. lipnja 2022. iznosila 37.116,01 kn, a vještačenje je potvrdilo pravilnost obračuna štete i prema Izvidu štete dostavljenom uz tužbu Croatia osiguranje d.d. Zagreb, sačinjenog odmah nakon nezgode, vjerodostojnosti kojeg dokumenta tuženik nije prigovarao, u iznosu od 30.051,74 kn, na dan štetnog događaja.

39. Sud poklanja vjeru pisanom nalazu i mišljenju vještaka od 9. lipnja 2022., kao i Izvidu štete dostavljenog uz tužbu Croatia osiguranje d.d. Zagreb u pogledu utvrđenja činjenica visine štete na vozilu tužitelja.

40. Izvid štete je sačinjen od ovlaštenog procjenitelja osiguravajućeg društva koje je otklonilo svoju odgovornost za konkretni štetni događaj i nije u sporu s tužiteljem niti s tuženikom.

41. Nije osnovani prigovor promašene aktivne legitimacije jer je tužitelja prodao vozilo i ne posjeduje račun za popravak vozila jer je šteta tužitelju nastala već u trenutku štetnog događaja, a tada je nesporno da je tužitelj bio vlasnik vozila.

42. Tužitelj se izjasnio da nema račun o popravku štete na vozilu, a tužbeni zahtjev je u konačnici postavio na iznos od 30.051,74 kn, dakle u manjem iznosu nego što je iznos štete prema cijenama u vrijeme vještačenja, ali je taj iznos relevantan jer po čl. 1086. ZOO-a obveza naknada štete se smatra dospjelom od trenutka nastanka štete iako se šteta utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke po čl. 1089. st. 2. ZOO-a. Iz vještačkog nalaza proizlazi da je do promjena cijena došlo na više, ali jer tužitelj traži manji iznos, presuđeno je u okviru zahtjeva.

43. Tužitelj nije dostavio dokaz na okolnost popravka štete na vozilu, ali u već u trenutku nastanka štete – prometne nezgode, po čl. 1086. ZOO-a, obveza naknade štete dospjela pa su zatezne kamate dosuđene od dana štetnog događaja.

44. Tužitelj je prvi puta djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 430,39 kn nakon zaključena glavne rasprave podneskom od 18. ožujka 2022.(datiran kao podnesak od 11. ožujka 2022.), a prije ponovnog otvaranja glavne rasprave. Tuženik se nije suglasio s takvim djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva pa se u nedostatku izričitog pristanka tuženika po čl. 193. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), smatra se da je tužbeni zahtjev i nakon tog povlačenja, zahtjev za isplatu iznosa od 30.482,13 kn.

45. Ponovo je tužitelj povukao tužbeni zahtjev, nakon preotvaranja glavne rasprave, za iznos 430,39 kn, podneskom od 28. srpnja 2022., koji podnesak je dostavljen tuženiku i isti se nije u roku izričito protivio povlačenju tog zahtjeva pa se smatra po čl. 193. st. 2. ZPP-a da je pristao na povlačenje u tom dijelu.

46. Sud je rješenjem utvrdio djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva po čl. 193. st. 2. ZPP-a za iznos od 430,39 kn.

47. Tužitelj u dispozitivu tužbenog zahtjeva postavlja i zahtjev za naknadom troškova izvida štete i privatnog vještačkog nalaza.

48. Sud smatra da se u tom dijelu ne radi o tužbenom zahtjevu (zahtjevu u odnosu na glavnu tražbinu) nego o sporednom zahtjevu vezano za troškove u povodu postupka o kojem zahtjevu je odlučeno u okviru zahtjeva za naknadom parničnog postupka, odnosno u okviru zahtjeva za naknadom troškova u povodu postupka, a ne u okviru tužbenog zahtjeva.

49. U dijelu zahtjeva za naknadom troškova izvida štete po Croatia osiguranju d.d. odlučeno je da se radi o troškovima nastalim u svezi ovog postupka i to o opravdanom trošku jer je temeljem izvida štete sud donio odluku o visini tužbenog zahtjeva pa se radi o trošku koji je nastao u povodu ovog postupka, dakle parničnom trošku po čl.151. st. 1. ZPP-a koji je bio opravdan pa je taj trošak priznat u okviru parničnog troška. Ocjenjeno je da tužitelj nije dokazao opravdanost troška s osnova plaćanja privatnog vještačkog nalaza jer privatni vještački nalaz za koji je ispostavljen račun nije dostavljen u spis nego dokument bez potpisa i pečata pa je o tom zahtjevu odlučeno po čl. 221a ZPP- a na način da je odbijen zahtjev za iznos od 500,00 kn po tom osnovu.

50. Visina troškova nastalih vezano za postupak ne utječe na V.P.S. nego je V.P.S. iznos glavnog zahtjeva s osnova naknade štete.

51. Na iznos naknade štete tužitelju su dosuđene kamate od dana dospjelosti zahtjeva za naknadu štete i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate kamate će se obračunavati po izmijenjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a Zakonom o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN 114/2022) koji će stupiti na snagu od 1. siječnja 2023.

52. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu po čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa čl. 151. st. 1. i 2. ZPP-a u svezi sa čl. 155. ZPP-a, dosuđena je naknada za parnične troškove i troškove nastale u svezi parničnog postupka.

53. Tužitelju je samo u odnosu na zahtjev za naknadu troškova za izvid štete po čl. 151. st. 2. ZPP-a dosuđena zatezna kamata od presuđenja do isplate jer je samo u tom dijelu zahtjeva za naknadu troškova, tužitelj izričito postavio zahtjev za dosuđenjem kamata, a dosuđena je opća kamatna stopa.

54. U odnosu na ostali zahtjev za panični trošak nije dosuđena zatezna kamata er tužitelj u tom dijelu ne postavlja izričiti zahtjev.

55. Tužitelju je priznat trošak za slijedeće radnje u postupku prema V.P.S.-u od 30.051,74 kn: sastav tužbe po Tbr. 7. t. 1. OTH-a – 1.000,00 kn; trošak sastava podneska od 26. svibnja 2021. – očitovanje na odgovor na tužbu po Tbr. 8 t.1. OTH-a – 1.000,00 kn; priznat je trošak pristupa na ročište održanog 27. svibnja 2021. u iznosu od 500,00 kn po Tbr. 9. t. 2. OTH-a jer je na istom raspravljeno o procesnim pitanjima – predlaganju dokaza, a ne o glavnoj stvari; priznat je trošak ročišta održanog 3. veljače 2022. na kojoj je raspravljano o glavnoj stvari te su provođeni dokazi saslušanjem svjedoka, stranke i vještačenjem po Tbr. 9. t. 1. OTH-a – 1.000,00 kn; priznat je trošak pristupa na ročište dana 30. kolovoza 2022. po Tbr. 8. t. 1. OTH-a – 1.000,00 kn na kojem je glavna rasprava zaključena; priznat je trošak podneska od 28. lipnja 2022. po Tbr. 8. t. 1. OTH-a jer se tim podneskom tužitelj očituje na vještački nalaz – 1.000,00 kn; priznat je trošak podneska od 11. kolovoza 2022. u kojem tužitelj postupka po nalogu suda, ali kao neobrazloženi podnesak te naknada priznata po Tbr. 8. t. 2. OTH-a – 250,00 kn; te je priznata naknada pristojbe na tužbu u iznosu od 650,00 kn dok je naknada pristojbe na presudu priznata u iznosu od 357,00 kn jer punomoćnik tužitelja ima e-komunikaciju pa je nužni trošak pola iznosa pristojbe na presudu prema V.P.S. tužbenog zahtjeva. Tužitelj trošak PDV-a na radnje zastupanja nije tražio.

56. Obzirom da se radi o maličnom predmetu i da tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, nego ih je imao tuženik, Sud smatra da je punomoćnik tužitelja mogao angažirati zamjenu od strane odvjetnika sa sjedištem pisarnice u Slavonskom Brodu pa nije priznat trošak goriva, cestarine, parkiranja, odsustva iz pisarnice vezano za putovanje punomoćnika tužitelja na ročišta u Slavonskom Brodu jer to nije nužan trošak.

57. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 31. svibnja 2021. jer se taj podnesak ne odnosi na relevantne činjenice nego tužitelj dostavlja fotografije žičane ograde oko autoceste snimljene 27. svibnja 2021. koja dokumentacija nije upotrijebljena kao dokaz; nije priznat trošak podneska od 10. lipnja 2021. u prilogu kojeg dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje vještačenja, jer podnesak nije nužna radnja obzirom da se uplate evidentiraju u računovodstvu suda; nije priznat podnesak od 11. ožujka 2022. kojim djelomično povlači tužbeni zahtjev (tako da ga usaglašava u visini s iznosom koji proizlazi iz izvida štete Croatia osiguranja d.d.), jer taj podnesak nije bio nužan budući da je tužitelj koji je uz tužbu predložio izvid štete Croatia osiguranje d.d. već u tužbi mogao postaviti zahtjev prema tom izvidu štete.

58. Ukupno je tužitelju priznato s osnova naknade troškova postupka 5.727,50 kn, a odbijen je sa zahtjevom za iznos od 10.937,50 kn jer je zahtjev postavljen na iznos od 16.665,00 kn.

59. Tuženik nije određeno postavio zahtjev za naknadom troškova zbog djelomičnog povlačenja zahtjeva, a kako nije ispio u sporu niti djelomično, po čl 154. st. 1. ZPP-a, nije mu priznata naknada troškova u zatraženom iznosu od 8.750,00 kn. 60. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 14. listopada 2022.

Sutkinja:

Danieli Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu u roku 15 dana po primitku ove odluke, putem ovoga suda.

Broj zapisa: eb313-457ca

Kontrolni broj: 06a8a-466e3-830b6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DANIELA MARTINI-MAODUŠ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.