Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 15 Gž R-56/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vesni Gašparuš-Horvat, u pravnoj stvari 1. tužiteljice I. S., OIB: …, iz S., 2. tužiteljice D. L., OIB: …, iz S., 3. tužitelja S. R., OIB: …, iz K., 4. tužiteljice D. Č., OIB: …, iz Z., 5. tužitelja S. J., OIB: …, iz S., 6. tužiteljice R. F., OIB: …, iz Z., 7. tužiteljice K. M., OIB: …, iz S., 8. tužitelja V. P., OIB: …, iz K., 9. tužitelja J. J., OIB: …, iz Z., 10. tužiteljice R. P., OIB: … iz S., 11. tužiteljice S. K., OIB: …, iz J. N., 12. tužitelja I. M., OIB: …, iz S., 13. tužiteljice I. V., OIB: …, iz A., 14. tužiteljice A. K., OIB: …, iz S., 15. tužiteljice I. T., OIB: …, iz Z., 16. tužiteljice R. M., OIB: …, iz Z., 17. tužiteljice V. K., OIB: …, iz S., 18. tužiteljice I. G. V., OIB: …, iz Z., 19. tužiteljice V. M., OIB: …, iz S., .i 20. tužiteljice S. J., OIB: …, iz S., svi zastupani po B. Š., odvjetniku u odvjetničkom društvu Š. i p. Z., protiv tuženika O. škola J., OIB: …, u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o parničnom trošku, sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11046/2020-10 od 10. lipnja 2022., 14. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se rješenje o parničnom trošku sadržano u točkama I., III. V., VII., IX.,

XI., XIII., XV., XVII., XIX., XXI., XXIII., XXV., XXVII., XXIX., XXXI., XXXIII., XXXV.,

XXXVII. i XXXIX. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 14952/2021-29 od 22. travnja 2022. u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 23,44 kn (dvadeset tri kune četrdeset četiri lipe) / 3,11 EUR (tri eura jedanaest centi) i za navedeno odlučuje:

Nalaže se tuženiku O. školi J. da svakom od tužitelja naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od po 23,44 kn (dvadeset tri kune četrdeset četiri lipe) / 3,11 EUR (tri eura jedanaest centi)[1] , sa zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku O. školi J. da svakom od tužitelja naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od po 23,44 kn (dvadeset tri kune četrdeset četiri lipe) / 3,11 EUR (tri eura jedanaest centi), sa zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, sadržanim u navedenoj presudi, naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak i to:

I. tužiteljici I. S. u iznosu od 726,56 kn,

II. tužiteljici D. L. u iznosu od 726,56 kn,

III. tužitelju S. R. u iznosu od 726,56 kn,

IV. tužiteljici D. Č. u iznosu od 726,56 kn,

V. tužitelju S. J. u iznosu od 726,56 kn,

VI. tužiteljici R. F. u iznosu od 1.039,06 kn,

VII. tužiteljici K. M. u iznosu od 414,06 kn,

VIII. tužitelju V. P., u iznosu od 726,56 kn,

IX. tužitelju J. J. u iznosu od 726,56 kn,

X. tužiteljici R. P. u iznosu od 414,06 kn,

XI. tužiteljici S. K., u iznosu od 414,06 kn,

XII. tužitelju I. M. u iznosu od 726,56 kn,

XIII. tužiteljici I. V. u iznosu od 726,56 kn,

XIV. tužiteljici A. K. u iznosu od 414,06 kn,

XV. tužiteljici I. T. u iznosu od 726,56 kn,

XVI. tužiteljici R. M. u iznosu od 414,06 kn,

XVII. tužiteljici V. K. u iznosu od 414,06 kn,

XVIII. tužiteljici I. G. V. u iznosu od 726,56 kn,

XIX. tužiteljici V. M. u iznosu od 414,06 kn,

XX. tužiteljici S. J. u iznosu od 414,06 kn, sve sa zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2022. do isplate.

2. Protiv odluke o parničnom trošku, sadržanom u točkama I., III. V., VII., IX., XI.,

XIII., XV., XVII., XIX., XXI., XXIII., XXV., XXVII., XXIX., XXXI., XXXIII., XXXV.,

XXXVII., XXXIX. izreke navedene presude, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom zatraženom iznosu, žale se tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijevaju i naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 2.343,75 kn.

3. Žalba je osnovana.

4. U postupku suda prvoga stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP), kao ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuju tužitelji, navodeći da odluka u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude te da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, nije nađeno da bi bila počinjena navedena bitna povreda jer rješenje o parničnom trošku sadržano u navedenoj presudi sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka rješenja je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima navedenima u obrazloženju i može se ispitati.

5. Odluku o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP te na odredbe tbr. 7/1, tbr. 9/1, tbr. 9/3, tbr. 36., tbr. 42. i tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa).

5.1. Svakome od tužitelja za sastavljanje tužbe dosuđeni su troškovi od po 625,00 i po 312,50 kn (tbr. 7/1 i tbr. 42. Tarife), ovisno o visini vrijednosti predmeta spora za svakog tužitelja, s povišenjem za 10% za drugu i svaku sljedeću osobu, odnosno za ukupno 50%, u kojem dijelu tužitelji određeno navedenu odluku i ne pobijaju.

5.2. Tužiteljima je također dosuđen i trošak nakon spajanja parnica i to za pristup na ročište 14. travnja 2022. u iznosu od 1.125,00 kn (9/1 Tarife), kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn (tbr. 9/3 Tarife), tako da isti, nakon uvećanja za 25% PDV-a, iznosi 2.031,25 kn, odnosno, 101,56 kn za svakog od tužitelja.

6. Tuženik u žalbi navodi da je u ovom postupku došlo do spajanja parnica sukladno čl. 313. st. 1. ZPP te da je stoga nova vrijednost predmeta spora trebala biti izračunata zbrajanjem visine tužbenih zahtjeva svakog od tužitelja i sukladno tako izračunatoj novoj vrijednosti predmeta spora, da su trebali biti obračunati i troškovi poduzetih radnji u ovom postupku, dakle da vrijednost predmeta iznosi 61.849,98 kn te da trošak svake poduzete radnje nakon spajanja postupaka iznosi 1.000,00 kn, odnosno 500,00 kn za trošak pristupa na ročište za objavu, uvećano za 50% radi zastupanja više tužitelja po istom punomoćniku te uvećano za iznos PDV-a.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je na ročištu 14. travnja 2022. zatražio trošak sastavljanja tužbe u iznosima od po 1.500,00 kn za svakog od tužitelja, a nakon donošenja rješenja o spajanju trošak pristupa na navedeno ročište u iznosu od 1.500,00 kn te trošak pristupa na ročište za objavu u iznosu od 500,00 kn, sve uvećano za 25% poreza na dodanu vrijednost (PDV). Dakle, nakon spajanja parnica tužitelji su zatražili ukupan trošak u iznosu od 2.500,00 kn (1.875,00 kn za pristup na navedeno ročište i 625,00 kn za pristupanje ročištu za objavu presude). Stoga neosnovano u žalbi ukazuje da je trošak pristupa na ročište za objavu presude također trebalo uvećati za 50% radi zastupanja više tužitelja po istom punomoćniku jer taj trošak tužitelji nisu ni tražili (čl. 2. st. 1. ZPP).

6.1. Za izračun naknade troškova postupka prvostupanjski je sud kao vrijednost predmeta spora računao prema pojedinačno najvišem tužbenom zahtjevu 6. tužiteljice R. F., u iznosu od 6.448,81 kn te isti uzeo kao vrijednost predmeta spora za izračun troška zajedničkog zastupanja svih dvadeset tužitelja.

6.2. U tom smislu je stoga neosnovan žalbeni navod tužitelja da se pobijana odluka ne bi mogla ispitati iz razloga što u obrazloženju rješenja o trošku uopće nema razloga o tome koju je vrijednost predmeta spora sud uzeo kao mjerodavnu prilikom odmjeravanja troškova postupka kao i na koji način je došao do te vrijednosti. Naime, činjenica da je sud u obrazloženju presude doista propustio izričito navesti vrijednost predmeta spora, a pored činjenice da je naveo da je primjenom tbr. 9/1 i tbr. 36. Tarife tužiteljima za zastupanje na raspravi 14. travnja 2022. dosudio iznos od 1.125,00 kn, ne čini predmetnu odluku nerazumljivom jer je iz ostalih razloga koje je sud naveo vidljivo da je vrijednost predmeta spora utvrđena primjenom odredbe tbr. 7. t. 1. Tarife (prema vrijednosti predmeta spora od 5.000,01 do 10.000,00 kn) i naknada određena u iznosu od 750,00 kn (tbr. 50. Tarife), odnosno 1.125,00 nakon uvećanja za 50% po tbr. 36. Tarife.

7. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, prema odredbi čl. 37. st. 1. ZPP, ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.

8. U ovom slučaju tužbene zahtjeve ističu različiti tužitelji, dakle, riječ je o subjektivnoj kumulaciji na aktivnoj strani, u kojem slučaju se vrijednost predmeta spora ne određuje zbrajanjem zahtjeva (Rev-1117/06), već prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva (čl. 37. st. 2. ZPP).

8.1. Međutim, kako se predmetni tužbeni zahtjevi temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, u konkretnom je slučaju istovremeno riječ i o objektivnoj kumulaciji pa se vrijednost predmeta spora određuje primjenom odredbe čl. 37. st. 1. ZPP. Prema toj odredbi, ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, kako to osnovano u žalbi tvrde i tužitelji.

9. Budući da nakon spajanja predmeta tužitelja vrijednost predmeta spora iznosi 61.849,98 kn i da tužiteljima za zastupanje na raspravi 14. travnja 2022. pripada trošak od 1.000,00 kn, odnosno 1.875,00 kn (tbr. 9/1, tbr. 36. i tbr. 42. Tarife), a za zastupanje na ročištu povodom objave presude trošak od 500,00 kn, odnosno 625,00 kn (tbr. 9/3 i tbr. 42. Tarife). Dakle, nakon spajanja predmeta tužitelji imaju pravo na trošak od 2.500 kn, odnosno, s obzirom na dvadeset tužitelja, svakom od tužitelja pripada trošak od 125,00 kn.

9.1. Budući da je po toj osnovi svakome od tužitelja dosuđen trošak u iznosu od 101,56 kn, pravilnom primjenom materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, valjalo je preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje i svakome tužitelju dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 23,44 kn.

10. Budući da su uspjeli u žalbenom postupku, s obzirom na vrijednost predmeta spora u žalbenom postupku od 468,80 kn (razlika od zatraženog troška u iznosu od 2.500,00 kn do dosuđenog u iznosu od 2.031,25 kn), tužiteljima je kao opravdan dosuđen trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 375,00 kn (tbr. 10/2 i tbr. 36. Tarife), odnosno 468,75 kn nakon uvećanja za 25% poreza na dodanu vrijednost (tbr. 42. Tarife), dok je u ostalom dijelu (do zatraženog iznosa od 2.343,75 kn) njihov zahtjev neosnovan. Stoga svakom tužitelju na ime troškova postupka u povodu pravnog lijeka pripada iznos od 23,44 kn.

10.1. Na iznos parničnog troška tužiteljima je, na njihov zahtjev, dosuđena i zatezna kamata po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), sukladno s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 14. listopada 2022.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.