REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 27 Pr-8357/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice A.M., Z., , OIB: …, zastupana po punomoćniku T.B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika-protutužitelja B. d.o.o., Z., OIB: … zastupan po punomoćniku J.M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice-protutuženice T.B., odvjetnika, te punomoćnika tuženika-protutužitelja J.M., odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22), dana 14. listopada 2022. objavio je i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužiteljice-protutuženica A.M. od 9. rujna 2020. u pravnoj stvari Pr-8357/2020 u dijelu kojim se traži utvrđenje nezakonitosti Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 23. srpnja 2020. te da radni odnos tužiteljice-protutuženice kod tuženika-protutužitelja nije prestao. i istog dana

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice A.M. u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove iz ugovora o radu, a ukoliko takvo radno mjesto više ne postoji, na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima u roku od osam dana."

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 1. veljače 2016. godine između tužiteljice A.M. iz Z., OIB: …, kao radnika i tuženika B. d.o.o., Z., OIB: …, kao poslodavca s danom 23. srpnja 2020. godine."

III/ Nalaže se tužiteljici-protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn / 331,81 eura[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica-protutuženica A.M. (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 9. rujna 2020. navodi da je zaposlena kod tuženika-protutužitelja B. d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu Asistenta u odjelu Operative. Tužiteljica navodi da je tuženik 23. srpnja 2020. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Tužiteljica ističe da Odluka o redovitom otkazu nikada nije uručena tužiteljici po pravilima o osobnoj dostavi, već je ista uručena objavom na oglasnoj ploči tuženika, te su tako osobni podaci tužiteljice bili vidljivi svim djelatnicima tuženika. Tužiteljica dalje ističe da je protiv Odluke o otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, na kojeg tuženik nije odgovorio. Tužiteljica smatra da ne postoje razlozi za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, da je tuženik tužiteljici mogao ponuditi drugo radno mjesto te stoga predlaže utvrditi odluku o otkazu nedopuštenom i vratiti tužiteljicu na rad.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je 23. srpnja 2020. odluka o otkazu ugovora o radu osobno predana tužiteljici u prostorijama tuženika od strane odvjetnice tuženika u prisutnosti dva svjedoka. Tužiteljica je odluku o otkazu osobno preuzela te je ista tužiteljici usmeno obrazložena. Iako je tužiteljica odluku o otkazu osobno preuzela ista je odbila potpisati činjenicu primitka odluke o otkazu, te je stoga tuženik istu istaknuo na oglasnu ploču tuženika, sukladno odredbama Pravilnika o radu. Tuženik ističe da je navedena dostava odluke o otkazu zakonita i pravilna. Kao dokaz činjenice da je tužiteljica doista preuzela odluku o otkazu dana 23. srpnja 2020. je činjenica da je tuženik 3. kolovoza 2020. zaprimio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 30. srpnja 2020. Stoga tuženik smatra da je pravilan način dostave odluke o otkazu, te da je tužiteljica za istu saznala 23. srpnja 2020. Isto tako tuženik smatra da su razlozi za donošenje odluke o otkazu pravilni i dopušteni radi čega predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ujedno ističući protutužbeni zahtjev na sudski raskid ugovora o radu s danom 23. srpnja 2020.

3. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga (str. 6 i 8 spisa), u obavijest radnicima o pripajanju društva (str. 7 spisa), u zahtjev za zaštitu prava tužiteljice (str. 10-11 spisa), u Pravilnik o radu (str. 49-73 spisa), u Odluku o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (str. 75-76 spisa), u bilješku o dostavi odluke o otkazu ugovora o radu (str. 77 spisa), u evaluaciju tužiteljice i usporednih radnika (str. 110 spisa), u ispis email poruka (str. 127-128 spisa), u isplatne liste (str. 242-244 spisa), u ispis podataka HZMO-a (str. 259-261 spisa), u Priručnik za korištenje WebBill (str. 264-360 spisa), saslušani su svjedoci M.B. (str. 459- 461 spisa), I.S. (str. 461 spisa) te direktor tuženika R.C. (str. 469-470 spisa) i tužiteljica A.M. (str. 470-472 spisa) kao parnične stranke.

4. Slijedom svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužba tužiteljice nepravovremena u pogledu zahtjeva za utvrđenjem nezakonitosti odluke o otkazu te da je u preostalom dijelu neosnovana, te da je protutužbeni zahtjev tuženika neosnovan, a sve iz sljedećih razloga.

5. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 23. srpnja 2020. proizlazi da je tužiteljici navedenom odlukom otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2016. zbog prestanka potrebe za obavljanjem posla zbog gospodarskih i organizacijskih razloga.

6. Uvidom u zahtjev za zaštitu prava od 30. srpnja 2020. je utvrđeno da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o redovitom otkazu od 23. srpnja 2020. U svom zahtjevu tužiteljica ističe razloge nezakonitosti odluke o otkazu koji se odnose na pitanje dostave odluke kao i postojanje razloga za donošenje iste. Tužiteljica predlaže da se odluka o otkazu stavi van snage te da se tužiteljicu vrati na radno mjesto.

7. Iz bilješke o dostavi odluke o otkaz ugovora o radu od 23. srpnja 2020. proizlazi da je istog dana u 10,30 sati ovlaštena osoba tuženika odvjetnica I.P.O. obrazložila i dostavila odluku tužiteljici neposrednom predajom u prostorijama poslodavca. S obzirom da je tužiteljica primila odluku, ali je odbila potpisati primitak odluke u prisutnosti svjedoka M.B. i B. D. ovlaštena osoba je sastavila bilješku o dostavi te je ujedno odluku istaknula na oglasnoj ploči tuženika, smatrajući navedeni dan kao dan dostave odluke o otkazu tužiteljici.

8. Iz odgovora na tužbu tuženika proizlazi da je tuženik uredno zaprimio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice 3. kolovoza 2020., a što ujedno proizlazi iz preslike zahtjeva za zaštitu prava i prijemne štambilje koju je tuženik dostavio u spis uz podnesak od 11. svibnja 2022. Tužiteljica ne osporava činjenicu da je tuženik zaprimio zahtjev za zaštitu prava 3. kolovoza 2020. Također, među strankama nije sporna činjenica da tuženik nije odgovorio na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava.

9. Sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Prema odredbi čl. 133. st. 2. Zakona o radu ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. istog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Prema odredbi čl. 133. st. 3. Zakona o radu zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. istog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

10. Obzirom na navedene odredbe čl. 133. Zakona o radu za tužiteljicu je dana 19. kolovoza 2020. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu, budući tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava kojeg je zaprimio 3. kolovoza 2020. S obzirom na početak roka za podnošenje tužbe isti je istekao dana 3. rujna 2020.

11. Uvidom u spis je utvrđeno da je tužiteljica tužbu podnijela 9. rujna 2020., odnosno izvan prekluzivnog roka iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu. Slijedom navedenog tužba tužiteljice nije dopuštena te istu valja odbaciti, sve sukladno odredbi čl. 133. st. 3. Zakona o radu. Pri tome valja navesti da nije odlučna činjenica koju tužiteljica navodi u tužbi da dostava odluke o otkazu nije pravilno obavljena, budući iz zahtjeva za zaštitu prava kojeg je tužiteljica podnijela, a koji je uvjet za podnošenje tužbe sudu, jasno proizlazi da se isti odnosi na Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 23. srpnja 2020., čime je utvrđeno da je tužiteljica nedvojbeno prije podnošenja zahtjeva za zaštitu prava saznala za odluku o otkazu ugovora o radu. Stoga nisu relevantni navodi tužiteljice vezano uz isticanje odluke o otkazu na oglasnu ploču tuženika, budući je tužiteljica u svom zahtjevu za zaštitu prava potvrdila činjenicu da je upoznata sa odlukom o otkazu.

12. Slijedom navedenog sud je postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 3. Zakona o radu te je odbacio tužbu tužiteljice u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu te je donio rješenje kao u izrijeci.

13. Nadalje, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u kojem traži vraćanje na rad, budući za usvajanje istog nema pravnog osnova, sve sukladno odredbi čl. 124. st. 1. Zakona o radu.

14. Budući da je tužba tužiteljice djelomično odbačena, a djelomično odbijena, nije osnovan niti protutužbeni zahtjev tuženika kojim traži sudski raskid ugovora o radu, jer za isti nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 125. st. 1. Zakona o radu.

15. Slijedom svega iznesenog sud je donio presudu kao u izrijeci.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njezinom umješaču naknadi troškove. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14), budući je tuženik zastupan po odvjetniku.

17. Trošak tuženika odnosi se na jednokratnu nagradu iz Tbr. 7.2. Tarife u iznosu od 2.000,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 42.) što ukupno iznosi 2.500,00 kn / 331,81 eura[1] , koji trošak je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku.

U Zagrebu 14. listopada 2022.

Sutkinja: Ida Vrančić,

v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja i presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude.

DNA:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.