REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 8 Us I-834/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja P. J. d.o.o., OIB…, kojeg zastupa opunomoćenica I. S., odvjetnica u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB…, radi poreznog nadzora, 14. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-02/20-01/252, URBROJ: 513-04-21-2 od 17. lipnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda V., Službe za nadzor KLASA: UP/I-471-02/20-01/19, URBROJ: 513-07-10/20-1 od 20. travnja 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je u točki I./1. izreke utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje poslovanja 1. 1. 2016. do 31. 12. 2016., osnovica 343.860,00 kn, stopa od 25%, porezna obveza 85.965,00 kn, kamata 23.103,84 kn. U točki II./1., 2.,3. izreke rješenja naloženo je tužitelju da uplati utvrđene iznose s pripadajućim kamatama na navedene račune Državnog proračuna Republike Hrvatske te da obračuna i uplati daljnje kamate na navedene prihode od dana sastavljanja zapisnika do dana uplate na pripadajući način. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice. U točki IV. određeno je da će tužitelj ovo rješenje izvršiti u roku od osam dana od dana njegove konačnosti. U točki V. izreke određeno je da će se, ako tužitelj ne izvrši uplate na koje je obvezan u određenom mu roku, naplata izvršiti ovrhom.

3. Tužitelj u tužbi navodi kako osporava zakonitost predmetnog rješenja jer postupak koji je prethodio donošenju rješenja nije bio na zakonu osnovan. Poziva se na odredbe Općeg poreznog zakona te ističe kako porezno tijelo mora poreznom obvezniku omogućiti očitovanje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog akta te da se porezne činjenice utvrđuju prema njihovoj gospodarskoj biti. Navodi kako s odgovornom osobom tužitelja, M. J., nikada nije obavljen zaključni razgovor. Zakonski zastupnik tužitelja pozvan je da 27. ožujka 2020. pristupi u prostorije poreznog tijela radi razjašnjavanja činjenica i davanja podataka te, nakon što je zakonski zastupnik tužitelja obavijestio porezno tijelo da će ovom razgovoru biti prisutan i punomoćnik tužitelja, zakonski zastupnik tužitelja obaviješten je kako zbog specifične situacije izazvane pandemijom COVID-19, porezno tijelo ne može primati stranke pa će mu zapisnik o poreznom nadzoru biti dostavljen u svrhu korištenja pravnih lijekova. Navodi da mogućnost korištenja prava ulaganja prigovora na zapisnik poreznog tijela nije sudjelovanje poreznog obveznika u postupku u smislu članka 7. Općeg poreznog zakona. Ističe kako tužitelju nikada nisu dostavljeni podaci o tijeku postupka poreznog nadzora, niti mu je omogućeno sudjelovanje u istom. Navodi kako su poreznom tijelu tijekom postupka predočeni svi originalni računi, pa tako i računi tvrtke N. d.o.o., a obveze po tim računima plaćene su u cijelosti putem poslovnog računa tužitelja i kao takvi, računi su provedeni u poslovnim knjigama. Navodi kako je od tvrtke N. d.o.o. pismeno 30. prosinca 2016. zahtijevao dostavu priloga, ali mu isti nisu dostavljeni. Osim navedenog, tužitelj ističe prigovor zastare za predmetne obveze. Predlaže sudu provesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja kao stranke, saslušanjem svjedoka K. O. i provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja te predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troškova ovog upravnog spora tužitelju.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim sudom je održana javna rasprava 7. listopada 2022. na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava na temelju odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) održana u njegovoj odsutnosti. Na navedenoj raspravi opunomoćenik u zamjeni tužitelja ostao je kod svih navoda i dokaznih prijedloga navedenih u tužbi te je zatražio naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn i za pristup na ročište u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućim PDV-om odnosno ukupno 6.250,00 kn.

6. Na održanoj raspravi Sud je sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.) odbio dokazne prijedloge za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja kao stranke, saslušanjem svjedoka K. O. i provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja jer je prema stajalištu ovoga suda, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spisu upravnog postupka, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.) propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obavezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obavezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

9. Prema odredbi članka 79. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost račun mora sadržavati broj računa i datum izdavanja, ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika koji je isporučio dobra ili obavio usluge (prodavatelja), ime i prezime (naziv), adresu, osobni identifikacijski broj ili PDV identifikacijski broj poreznog obveznika kome su isporučena dobra ili obavljene usluge (kupca), količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga, datum isporuke dobara ili obavljenih usluga ili datum primitka predujma u računu za predujam, ako se taj datum može odrediti i ako se razlikuje od datuma izdavanja računa, jediničnu cijenu bez PDV-a, odnosno iznos naknade za isporučena dobra ili obavljene usluge, razvrstane po stopi PDV-a, iznos PDV-a razvrstan po stopi PDV-a, osim ako se primjenjuje posebni postupak za koji je u smislu ovoga Zakona taj podatak isključen te zbrojni iznos nakade i PDV-a.

10. Odredbom članka 79. stavka 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da ako netko na računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV iako za to nije ovlašten ili izda račun iako dobra nisu isporučena ili usluge nisu obavljene, duguje iznos PDV-a, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavkom 7. ovoga Zakona.

12. Člankom 83. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik mora u svom knjigovodstvu osigurati sve podatke koji omogućuju ispravno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a. Porezni obveznik mora osigurati podatke o obvezi PDV-a za uplatu i uplati PDV-a te o potraživanju za povrat pretporeza i njegovoj naplati.

13. Odredbom članka 66. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) propisano je da se knjiženje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim knjigama (stavak 2.). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 4.).

14. Iz podataka spisa proizlazi kako je Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured V., Služba za nadzor kod tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 471-02/19-01/212, URBROJ: 513-07-10/20-2 od 26. ožujka 2020. Na navedeni zapisnik tužitelj je izjavio prigovor kojeg prvostupanjsko tijelo nije usvojilo te je 20. travnja 2020. doneseno prvostupanjsko rješenje.

15. Iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi kako je, izvršenim uvidom u knjigu ulaznih računa za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016., za primljene isporuke za račune u tuzemstvu iskazan ukupan iznos isporuka po primljenim računima od rednog broja 1 do 1619 u ukupnom iznosu od 7.736.214,40 kn. Porezna osnovica po stopi od 25% iskazana je u iznosu od 6.188.971,04 kn, te pretporez po navedenim računima iznosi 1.547.243,36 kn i iskazani su u prijavi poreza na dodanu vrijednost na rednom broju III.3 Prijave poreza na dodanu vrijednost.

16. Nadalje proizlazi da je uvidom u knjigu ulaznih računa, uvidom u račune broj 2/4/1 od 4. ožujka 2016., 3/4/1 od 11. ožujka 2016., 4/4/1 od 11. ožujka 2016., 5/4/1 od 18. ožujka 2016., 6/4/1 od 22. ožujka 2016., 7/4/1 od 25. ožujka 2016., 9/4/1 od 6. svibnja 2016., 10/4/1 od 12. svibnja 2016., 11/4/1 od 16. svibnja 2016. i 12/4/1 od 20. svibnja 2016. koji su izdani od poreznog obveznika N. d.o.o. P. te uvidom u financijsku karticu dobavljača N. d.o.o. P. utvrđeno da je tužitelj odbio pretporez po navedenim ulaznim računima u ukupnom iznosu od 85.965,00 kn. Primljeni ulazni računi izdani su za prijevoz kamena te isti nisu dostavljeni tužitelju u originalnom obliku nego kopije računa, a uz navedene račune za primljene isporuke usluga – prijevoz kamena nisu priložene prijevoznice, otpremnice, tovarni listovi, radni nalozi iz kojih bi se vidjela količina kamena, čiji je kamen, odakle je prevezen, tko je vozio, registarska oznaka vozila kojim je prevezen i drugi podaci.

17. Nadzorom je, nadalje, utvrđeno, a uvidom u ulazne račune od N. d.o.o., da isti nisu sačinjeni u skladu s odredbom članka 79. Zakona o porezu na dodanu vrijednost jer ne sadrže podatke propisane stavkom 1. navedenoga članka, odnosno u računima nisu navedeni relacija prijevoza kamena, količina kamena, cijena po toni ili kg, ime vozača te registarska oznaka kamiona.

18. Poreznim nadzorom obavljenim kod poreznog obveznika N. d.o.o. P. utvrđeno je da isti za primljene i izdane račune nema prateću dokumentaciju iz koje bi se utvrdio nastali poslovni događaj, odnosno stvarno obavljena ili primljena transakcija.

19. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je tijekom poreznog nadzora utvrđeno da uz primljene račune od poreznog obveznika N. d.o.o. za primljene isporuke usluga – prijevoz kamena nisu priložene prijevoznice, otpremnice, tovarni listovi, radni nalozi iz kojih bi se vidjela količina kamena, čiji je kamen, odakle je prevezen, tko je vozio itd. nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni. Naime, tijekom provedenog poreznog nadzora nedvojbeno je utvrđeno kako tužitelj nije dokazao primljenu uslugu prijevoza kamena pratećom dokumentacijom uz ulazne račune niti je dokazao da je navedena usluga doista i učinjena, nije mogao odbiti pretporez u ukupnom iznosu od 85.965,00 kn po primljenim računima od poreznog obveznika N. d.o.o. sukladno članku 57. stavku 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

20. Valja napomenuti da za priznavanje prava na pretporez nije dovoljno posjedovati samo ulazne račune, već je potrebno posjedovati i drugu vjerodostojnu dokumentaciju kojom se dokazuje da su isporuke dobara, odnosno obavljene usluge po tim ulaznim računima stvarno i obavljene.

21. Prema stajalištu ovoga Suda, pravilno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da tužitelj u smislu odredbe članka 88. Općeg poreznog zakona nije tijekom postupka nadzora, a ni kasnije, ponudio vjerodostojne dokaze da mu je od društva N. d.o.o. stvarno i izvršena usluga prijevoza kamena.

22. Nije od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu tužbeni navod tužitelja kako mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku budući da iz podataka spisa proizlazi da je zakonski zastupnik tužitelja uredno obaviješten o provedbi poreznog nadzora te da mu je omogućeno korištenje pravnih lijekova što je isti i konzumirao. Osim toga, iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi kako je zakonski zastupnik tužitelja bio prisutan pri provedbi nadzora.

23. Nadalje, neosnovan je i tužbeni navod kako sa zakonskim zastupnikom, nakon provedenog poreznog nadzora, nije obavljen zaključni razgovor stoga što iz službene zabilješke KLASA: 471-02/19-01/212, URBROJ: 513-07-10-20-3 od 26. ožujka 2020. proizlazi kako je zaključni razgovor s zakonskim zastupnikom tužitelja M. J. obavljen putem telefona 26. ožujka 2020. u 9,00 sati te su tijekom zaključnog razgovora raspravljene sporne činjenice vezane za utvrđene činjenice bitne za pisanje zapisnika te su obrazložene nezakonitosti, a zakonski zastupnik tužitelja upoznat je sa iznosom novoutvrđenih poreznih obveza.

24. Neosnovan je nadalje i prigovor zastare koji tužitelj ističe u tužbi.

25. Odredbom članka. 108. Općeg poreznog zakona propisano je da prava i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima (stavak 2.).

26. Obzirom da je porezna obveza tužitelja nastala u 2016. godini, zastara prava na utvrđenje iste počela je teći 1. siječnja 2017. godine te stoga nije protekao zastarni rok od šest godina.

27. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno je, prema stajalištu ovoga Suda, tužitelju, prvostupanjskim rješenjem utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. te stoga nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni.

28. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

29. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Osijeku 14. listopada 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).