Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna „sv. Križ“ Dračevac

P-2017/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari T. Š. iz S., OIB: … zastupan

po punomoćniku V. L., odvjetnik u O. D. L. & V.,

u S., protiv tuženika P. F. iz K., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. H., odvjetnik u Z., radi

isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave zaključene dana 1. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i prisutnosti zamjenika punomoćnika tuženika, dana 14. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 30.480,00 kn/ 4.045,39 EUR s zakonskom zateznom kamatom počam od dana 13.3.2018. godine, (dan podnošenja tužbe sudu) do isplate, te mu u istom roku naknaditi trošak spora s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate, time da je dužan sve navedene iznose platiti na žiro račun punomoćnika tužitelja IBAN HR 47 … L. – V. & partneri, OD d.o.o. kod

O. d.d. dok je za više zatraženo u iznosu od 2.000,00 kuna tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 17.532,00 kuna / 2.326,90 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 1. studenog 2016. tuženik bez ikakvog razloga i povoda nasrnuo na tužitelja i zadao mu više udaraca, uslijed čega je tužitelj zadobio teške tjelesne povrede, odnosno povrijeđeno mu je pravo osobnosti. Slijedom čega, potražuje pravičnu novčanu naknadu u utuženom iznosu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava isto u cijelosti u osnovu i visini.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem kaznenog spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kmp-85/2018, medicinsku dokumentaciju, medicinskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka L. B. te saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parnične stranke, te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Čitanjem kaznenog spis poslovni broj Kmp-85/2018 utvrđeno je da je podnijeta optužnica broj K-DO-1057/2017 od 19. listopada 2017. od strane O u Z kojem tereti okrivljenog P. F. za počinjenje

kaznenog djela protiv života i tijela-teškom tjelesnom ozljedom opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1 Kaznenog Zakona. Nadalje, utvrđeno je da je ovdje tuženik priznao počinjenje kaznenog djela te je istome izrečena uvjetna osuda pod prijetnjom izvršenja kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci te je proglašen krivim što je dana 1. studenog 2016. oko 6,00 sati u Z., u klubu T. u nakani

da teško tjelesno ozlijedi T. Š., a nakon odgurivanja T. Š.

s leđa od strane nepoznate muške osobe, kojom prilikom je došlo do njegovog pada s plesnog podija, istog 2 puta udario zatvorenom šakom desne ruke u predjelu lica, uslijed čega je T. Š. zadobio ozljede u vidu rane razderotine iznad desnog oka, krvni podljev ispod desnog oka, natučenje desne očne jabučice s defektom rožnice i krvarenjem u prednju desnu sobicu, više iderni prijelom dna desne očne šupljine s pomakom ulomaka, krvni podljev mekih tkiva očne šupljine, te krvarenje i utiskivanja masnog tkiva očne šupljine u maksilarni sinus, a koje ozljede čine cjelinu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu.

5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se predmetni štetni događaj dogodio u noći sa 31. listopada na 01. studenog 2016 .godine, kada se održavala plesna večer povodom Noći vještica, a koja se organizirala u klubu T. u Z.. Nadalje, tužitelj navodi da je došao sa dvije cure L. i P., s kojima je plesao na podestu ( malo uzvišenom podiju). Nadalje, da je isti normalno plesao dok ga u jednom trenutku netko nije gurnuo sa leđa te se tada nagnuo iznad P., ali je pokušavao održati ravnotežu da na njega ne pade sa podija, te ga je u tom trenutku P. udario u lice. Nakon toga je pao u nesvijest. Nadalje, da prvo sljedeće čega se sjeća je da su bili na izlazu iz kluba, da je hodao, ali je bio dezorijentiran. Nadalje, da je P. rekla da treba pozvati H. pomoć, međutim da su otišli taksijem na hitnu na R.. Nadalje, da su ga uputili na pregled u D. gdje su utvrdili da mu je pukla orbitalna kost ispod oka, oko je bilo skroz zatvoreno, bio je veliki otok, te i danas ima smetnje sa vidom, tako je na primjer dezorijentiran kada gleda u sitne detalje kao npr. u tanke crte kao što su na ovom stolu, smeta mu umjetno svjetlo kao što je npr. u ovoj sudnici, a sluznica oka mu je oštećena te mu je oko svako jutro suho i zbog udarca je više ulegnuto u odnosu na drugo oko, a zaostao mu je i ožiljak iznad desnog oka, nadalje ima i fleke u vidnom polju, te mu je rečeno da ću u budućnosti sigurno morati na operaciju zbog loma orbitalne kosti i zbog sinusa, jer mu je od udarca puknuo sinus zbog čega ima i problem sa disanjem, a sve zbog predmetnog udarca. Nadalje, da se cijelu večer P. nije obratio, te mu zaista nije poznato zbog čega ga je isti udario, te je navedeno napravio bez ikakvog povoda s njegove strane.

6. Nadalje, iz iskaza tuženika P. F. proizlazi da je predmetne večeri došao u klub T. u kojem se inače pušta tehno glazba te koji je otvoren ujutro od 03,00- 09,00. Naime, u klub je došao nakon svog posla (u noćnom klubu) i to negdje oko 05,00 sati ujutro. Nadalje, da je u klubu vidio P. K. te ju došao pozdraviti,

a s njom je bila i L. s nekom ekipom. Tada mu je iza leđa došao tužitelj u trenutku kada je isti plesao na povišenoj bini za ples te ga je gurnuo. Nadalje da se padu primio za T. da ne padne na glavu sa visine te bine koja nije niska jer da se za njega nije primio, udario bi glavom od pod i pri padu bi se teško ozlijedio. Pošto je neočekivano pao dočekao sam se na koljeno, okrenuo se prema T. i vidio

sam da su mu oči bile ogromne, ne zna je li bio pijan ili nadrogiran i tada je već krenulo verbalni obračun u kojem mu je tužitelj rekao "što si došao i slično", a isti se okrenuo i stajao je prema njemu u obrambenom stavu i rekao mu " što je, što hoćeš", i to je bila situacija u kojoj je bilo pitanje tko će koga prvi udariti. Nadalje, navodi da je udario tužitelja otvorenim dlanom i on je odmah pao, ali da nema šanse da mu je nanio ozljede koje su navedene. Nadalje, da je tužitelj pao jer je bio pijan ili nadrogiran, jer da nema šanse da bi pao zbog tog udarca, odnosno tužitelj je tako reći samo poklekao. Također napominje da su zaštitari iznijeli tužitelja, a ne njega iz kluba.

7. Iz iskaza svjedoka L. B. proizlazi da je tužitelj bio u alkoholiziranom stanju, da su stajali na zadnjem floru i plesali kada im se počeo približavati tuženik, koji je plesao dosta agresivno, te su ga zamolili da se odmakne na što se isti oglušio dva puta i nakon toga se odjednom okrenuo i udario tužitelja šakom svom snagom direktno u oko od čega je tužitelj "pao kao svijeća" i ostao ležati na podu.

8. Što se tiče uzročno posljedične veze između povreda koje je u štetnom događaju pretrpio tužitelj iz samog štetnog događaja navodi se da je uvidom u kazneni spis utvrđen da je vještak sudske medicine utvrdio da je tužitelj zadobio sljedeće ozljede: rana razderotina iznad desnog oka, krvni podljev oko desnog oka, natučenje desne očne jabučice s defektom rožnice i krvarenjem u prednju očnu sobicu, višeiverni prijelom dna desne očne šupljine (krov desnog maksilarnog sinusa) s pomakom ulomaka, krvnim podljevom mekih tkiva očne šupljine te krvarenjem i utiskivanjem masnog tkiva očne šupljine u maksilarni sinus. Nadalje, da navedene ozljede čine jednu cjelinu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Nadalje, da je ozljeda je nastala udarcem nekog tupotvrdog sredstva. U okolnostima fizičkog sukoba, najčešće se radi o udarcu stisnutom šakom.

8.1. Nadalje, da je za nastanak ozljede bio dostatan jedan udarac po desnom oku, zadan silom srednjeg do jakog intenziteta. Navodi se i dijagnoza potresa mozga i to po prvi puta kod otpusta s bolničkog liječenja (osam dana po događaju). U zapisima o inicijalnoj obradi nema opisa objektivnih pokazatelja ovog stanja pa se navedena dijagnoza ne može prihvatiti ozljedom u sudskomedicinskom smislu.

8.2. Dakle, iz svega navedenog je utvrđeno da su navedene ozljede kod tužitelja nastale udarcem stisnutom šakom kojeg mu je zadao tuženik upravo kako je opisano u tužbi. Sud nije povjerovao iskazu tuženika jer je isti suprotan nalazu vještaka sudske medicine koji je utvrdio nastanak ozljede kod tužitelja upravo kao posljedicu udarca stisnutom šakom, a ne otvorenim dlanom kao što to navodi tuženik u svom iskazu, a vještak je ustvrdio posljedice ozljede nastale kod tužitelja u svezi s predmetnim udarcem. Slijedom navedenog, utvrđena je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede tužitelja koje su kvalificirane kao teške tjelesne ozljede. Osim toga nije sporno da je tuženik priznao krivnju u kaznenom postupku za počinjenje kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede. Slijedom svega navedenog je nesporno utvrđeno da je tuženik odgovaran za štetu koja je nastala tužitelju u predmetnom štetnog događaju.

9. U odnosu na visinu štete sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku specijalistu plastične kirurgije glave i vrata i specijalistu otorinolaringologu prof. dr. sc. N. K. P. koji je u svom nalazu i mišljenju naveo ozljede:

kontuzija bulbusa desnog oka sa periorbitalnim hematomom, multifragmentarna fraktura krova desnog maksilarnog sinusa, lacerokontuzna rana desne supraorbitalne regije. Nadalje, navodi da opis navedenih ozljeda govori u prilog teške tjelesne ozljede, koju je tužitelj zadobio udarcem šake u taj navedeni predio lica. Nadalje, da je tzv. blow out" fraktura nije bila toliko komplicirana da bi zahtijevala kiruršku skrb, već liječena konzervativno. Nadalje, da je fizička bol jakog intenziteta trajala 2 dana nakon ozljeđivanja, srednjeg intenziteta još 2 dana i laganog intenziteta sljedeća 2 dana. Nadalje, da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć druge osobe prva 2 dana u trajanju po 4 sata dnevno. Što se tiče naruženosti gnječna rana dubine 1 cm, da ne može izazvati relevantnu naruženost. Nadalje, da navedene ozljede iz domene otorinolaringologije nakon konzervativne terapije ne doprinose trajnom smanjenju životnih aktivnosti.

10. Iz nalaza i mišljenja dr. I. Ž. koji je u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj o zadobio tešku tjelesnu ozljedu temeljem fizičkog napada dana 1.11.2016. hospitaliziran je i pregledan prvo na H. K. Z.-R.. Nadalje, definirano mu je stanje i preporučena kontrola koja je obavljena sutradan u K. D. u

Z. gdje je i hospitaliziran na odjelu za čeljusnu kirurgiju u trajanju od 6 dana. Nadalje, da od zadobivenih ozljeda naglašava udarac u desnu očnu jabučicu, udarna gnječna rana u području desne obrve, oticanje i krvni podljev cijelog područja desne orbite (šupljine u kojoj je položeno oko) krvarenje u prednjoj očnoj sobicu desnog oka, ogrebotinu rožnice i traumatsko proširenje desne zjenice. Nadalje, da od drugih ozljeda tužitelj je zadobio je multifragmentalni prijelom dna desne orbite (očne šupljine). Nadalje, da taj prijelom ima svoj specifični naziv tzv. blow out frakture. Nadalje, obzirom da nije postojala dvoslika kao jedna od težih posljedica takvih fraktura odnosno dupli vid, a i sama fraktura je bila bez značajnih pomaka, nije se pristupilo operativnom zahvatu već je tretiran konzervativno. Nadalje, da je početkom hospitalizacije tužitelj imao umanjenu vidnu oštrinu, bolove, oko mu je jako suzilo i slabo je funkcionirao. Nadalje, tijekom vremena dolazi do povlačenja krvarenja iz prednje očne sobice, ogrebotina rožnice zacjeljuje a vidna oštrina se poboljšala na praktično uredno. Nadalje, opisana traumatski proširena zjenica ne spominje u zadnjim nalazima, a kako je tužitelj povratio urednu vidnu oštrinu smatra da proširena zjenica više ne postoji. Međutim, tužitelj se na pregledima od 16. i 19. prosinca 2016. godine žalio na dvosliku samo u eksternom pogledu prema gore. Ne navodi da mu takva dvoslika otežava svakodnevni život. Po preporuci spec. oftamologa napravio je i druge dijagnostičke pretrage i to vidno polje, OCT i VEP koji su svi u granicama normale. Za zaključiti je da je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu fizičkim udarcem koji je dao opisane posljedice na desnom oku. Neprijeporno je da se radi o udarcu rukom jer je takav udarac karakterističan i daje tzv. blow out frakturu. Srećom tužitelj nema trajne posljedice po vid usred spomenutog događaja osim objektivno nedokazanih dvoslika u krajnjem pogledu oka prema gore. Inače, taj položaj pogleda nije u tzv. svakodnevnoj normalnoj upotrebi. Tužitelj je trpio jake bolove u intenzitetu i trajanju od 5 dana i to poradi ogrebotine rožnice koja je jako bolna i te bolove bi odijelio od bolova koje su posljedice oticanja tkiva i fraktura, a što će ocijeniti drugi vještak. Nadalje, trpio je bolove srednjeg intenziteta još 7 dana a mogao je i još sljedećih 7 dana imati bolove slabog intenziteta. Nadalje, poradi smanjenog vida - suženja bila mu je potrebna tuđa njega i pomoć oko 10 dana nakon izlaska iz bolnice u trajanju 2 sata dnevno za pomoć u kućanskim poslovima, glede naruženosti navodi ako postoji ona je mala. Nadalje, ukupno umanjenje prava osobnosti vještak cijeni na 5% poradi svih ovih okolnosti koje su objektivno poticajno donijele ugrozu vida i napravile diskomfor zbog najmanje 20 i nešto specijalističkih pregleda i kontrola kojima je morao prisustvovati, a sam se tužitelj uredno pridržavao uputa liječnika. Nadalje, za dvoslike koje opisuje tužitelj one bi se možda mogle i objektivno pokazati, a u svakom slučaju imaju podlogu u smislu da baš prijelomi orbite za posljedice daju dvosliku. Vještak napominje bi su baš vrsta i intenzitet dvoslike odlučujuće hoće li se napraviti operacijski zahtjev. Naime, ukoliko je izuzetno mala dvoslika postoji rizik od neuspjeha stoga se u slučajevima kao što je ovaj prihvaća manju rizičnu.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Č. L. proizlazi da je tužitelj zadobio ozljedu u predjelu desnog oka na način kako je to opisano u spisu. Nadalje, prema navodima iz spisa kratkotrajno je izgubio svijest i bio je dezorijentiran. Nadalje da se kao dijagnoza navodi nagnječenje očne jabučice i tkiva očne šupljine desno. Nadalje, da je upućen je kod oftalmologa u K. D. koji kao dijagnoze navodi udarac u predjelu orbite desno, gnječna rana iznad oka desno, udarac u očnu jabučicu desno i krvni podljev u području očne šupljine desno. Nadalje, uslijedilo je liječenje po oftalmologu i spisu je priloženo više specijalističkih nalaza. Nadalje, da je zaprimljen je 2.studenog 2016. na odjel ORL je zaprimljen gdje je liječen stacionarno do 8. studenog 2016. godine. Nadalje, i spisu je priložen i nalaz vještaka oftalmologa. Nadalje vještak navodi da u spisu nema psihijatrijskih nalaza. Nadalje da je tužitelj trenutku ozljeđivanja doživio intenzivni strah koji je mogao potrajati prvih 6 dana, ovaj strah je prva 2 dana podržavan trpljenjem boli jakog intenziteta i 2 dana mjestom ozljeđivanja (oka), još 2 dana jakog straha mogao je doživjeti nakon prijema na stacionarno liječenje na ORL odjel K. D.. Strah srednjeg intenziteta mogao je trpjeti idućih 7 dana, a blagog intenziteta 3-4 tjedna.

Temeljem ozljeđivanja u predmetnom slučaju kod tužitelja je došlo do privremene, kratkotrajne povrede duševnog integriteta što procjenjuje da je bilo lakog stupnja 5- 10% prvih 2 mjeseca nakon ozljeđivanja te da nema trajnih posljedica.

12. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete pretrpljene u fizičkom obračunu koji se dogodio 1. studenog 2016. godine u kojem je tuženik nanio tešku tjelesnu ozljedu tužitelju udarcem šakom u oko. 13. Odredbom čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 35/05 i

41/08 dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a odredbom čl. 1046 ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

14. Odredbom čl 19.st.2 ZOO propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. 15. Prema odredbi čl. 1100. st.1 ZOO sud će u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2) pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Odredbom čl. 1095 st.1 ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

16.1. U ovom postupku nije sporno da je došlo do fizičkog kontakta, te su u cijelosti neosnovani navodi tuženika da nije nanio opisane ozljede tužitelju obzirom je utvrđeno iz iskaza tužitelja i svjedoka kojem je sud povjerovao, a što sve potvrđuje nalaz vještaka, dakle, da je tuženik zadao udarac tužitelju u predjelu oka te da je odgovoran za ozljede i posljedično za štetu koja je nastala tužitelju iz predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je dužan istu i naknaditi sukladno naprijed citiranoj odredbi.

17. Tužitelj ni tuženik nisu isticali relevantne primjedbe na dati nalaz i mišljenje vještaka. Stoga je ovaj sud u cijelosti je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući je sačinjeno stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke. Naime, vještak oftamolog, otorinolaringolog i psihijatar su vrlo detaljno opisali sve ozljede koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda i pretrpljenih boli te straha dana ocjena trajnih posljedica, slijedom čega su predmetna vještva u cijelosti objektivna i prihvatljiva.

18. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno da je isti pretrpio neimovinsku štetu iz čl.19. st. 2.u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima («NN» broj 35/05 i

41/08; dalje u tekstu ZOO), slijedom čega utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100 st.1.ZOO-a), a pri određivanju visine neimovinske štete sud je vodio računa o jačini i trajanju boli ( fizičkih i duševnih), stupnju naruženosti i straha (čl.1100 st.2. ZOO).

19. Tako je vještak oftamolog naveo da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi temeljem fizičkog napada uslijed koje je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju 5 dana, srednjeg intenziteta 7 dana te laganog intenziteta još 7 dana. Nadalje, vještak je naveo da je kod tužitelja zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 5 %.

20. Nadalje, vještak otorinolaringolog je naveo da je tužitelj zadobio ozljede uslijed kojih je trpio fizičku bol jakog intenziteta prva dva dana nakon ozljeđivanja, zatim srednje jaku još 2 dana i laganu sljedeća 2 dana.

21. Nadalje, vještak psihijatar je naveo da je tužitelji u trenutku ozljeđivanja pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju prvih 6 dana, nastavio se strah srednjeg intenziteta sljedećih 7 dana i blagog intenziteta u trajanju od 3-4 tjedna te da nema trajnih posljedica.

22. Cijeneći stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužitelja inače mlade osobe ( star u vrijeme nezgode 33 godine), posljedice koje će trpjeti čitav život te njihove brojne pojavne oblike i to kako u fizičkoj sferi života gdje je tužitelj uslijed nezgode pretrpio nesporno fizičke boli te neugodnosti i nelagodu uslijed hospitalizacije, pregleda, zaostalih tegoba opisanih dvoslika, ugroženosti vida, provedenih najmanje 20 i više specijalističkih pregleda i kontrola, pretrpljenog straha te naruženosti to isto daje pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti po tom kriteriju u iznosu od 7.000,00 kuna temeljem čl.1100 ZOO.

23. Odlučujući o visini pravične novčane naknade s osnova pretrpljenih bolova tužitelja, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju liječnika vještaka, a sud je imao na umu i druge okolnosti slučaja i težinu povrede te sve aspekte liječenja, osobito činjenicu da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta ukupno 7 dana, srednjeg intenziteta ukupno 9 dana i slabog intenziteta ukupno 9 dana, to sud smatra primjerenom naknadom za taj vid štete iznos od 6.500,00 kuna temeljem čl.1100 ZOO-a.

24. Cijeneći vrstu, intenzitet i opseg pretrpljenog straha, tužitelju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, imajući u vidu da je tužitelj pretrpjela tešku tjelesnu ozljedu izazvanu udarcem šakom, strah jakog intenziteta u trajanju od 6 dana (intenzivni strah), 2 dana jakog straha, strah srednjeg intenziteta 7 dana i blagog intenziteta u trajanju od 3-4 tjedna, to sud smatra da tužitelju pripada iznos od 16.000,00 kuna temeljem čl.1100 ZOO-a.

25. Slijedom navedenog, utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema citiranoj odredbi čl. 1100 ZOO. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je ovdje slučaj povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi, dakle, fizičku bol, umanjenje životne aktivnosti i strah, kao kvalifikatorne okolnosti, koje zajedno s drugim okolnostima iz čl. 1100 ZOO opravdavaju u konkretnom slučaju dosuđenje pravične novčane naknade u jednom iznosu.

26. Slijedom navedenog, tužitelju bi pripadao iznos pravične novčane naknade za utvrđenu neimovinsku štetu u vezi predmetne prometne nezgode zbog povrede prava osobnosti sukladno odredbi čl. 1100 ZOO u jedinstvenom iznosu od 29.500,00 kuna, dok je za više zatražen iznos (2.000,00 kuna) valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103 ZOO sukladno kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim kao je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata koju propisuje odredba čl. 29 ZOO od podnošenja zahtjeva odnosno tužbe 13. ožujka 2018. pa do isplate.

28. Odredbom čl. 1095 st.1 ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

29. Slijedom toga, iz nalaza i mišljenja vještaka oftamologa proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 10 dana u trajanju od 2 sata dnevno, a po nalazu vještaka otorinolaringologa proizlazi da je tužitelju tuđa njega i pomoć druge osobe bila upotreba u trajanju od prva 2 dana po 4 sata. U konkretnom slučaju visinu sata pružene pomoći i njege od strane nestručne osobe potrebno je utvrditi prema neto cijeni rada koju u mjestu stanovanja tužitelja naplaćuje ustanova za pružanje takve nemedicinske usluge pa tako primjerice cijena tuđe pomoći i njege po satu koliko priznaje M. zdravstva i socijalne skrbi kao i D. za starije i nemoćne L. iznosi 35,00 kuna. Stoga, sud je po slobodnoj, imajući na umu mjesne prilike te vrste ozljeda, brzinu oporavka tužitelja te zahtjev tužitelja utvrdio primjerenim iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 980,00 kuna, a sukladno odredbi čl. 223 ZPP-a.

30. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO obzirom da je izgubljena zarada novčani oblik štete te se dosuđuje u iznosu u kojem je i nastala, s tim da oštećeni ima pravo na zatezne kamate od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi odnosno sukladno čl. 1086 st.1 ZOO, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

31. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“ broj 91/04,37/05,59/07,148/09 i 142/12, dalje:

Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak sastava tužbe 100 bodova, zastupanje na ročištu od 9. rujna 2019. u iznosu od 50 bodova, zastupanje na ročištu od 15. listopada 2019. u iznosu od 100 bodova, zastupanje na ročištu od 4. veljače 2020. u iznosu od 100 bodova, zastupanje na ročištu od 1. srpnja 2020. u iznosu od 100 bodova, zastupanje na ročištu od 9. listopada 2020. u iznosu od 50 bodova, zastupanje na ročištu od 12. ožujka 2021. u iznosu od 100 bodova, zastupanje na ročištu od 25. svibnja 2021. u iznosu od 100 bodova, zastupanje na ročištu od 29. listopada 2021. u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 8. studenog 2021. u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 12. studenog 2021. u iznosu od 100 bodova, zastupanje na ročištu od 26. travnja 2022. u iznosu od 100 bodova, zastupanje na ročištu od 1. rujna 2022. u iznosu od 100 bodova, odnosno ukupno 1100 bodova, preračunato vrijednost boda u kunama (Tbr.50) iznosi 11.000,00 kuna, uvećano za PDV u iznosu 25% u iznosu od 2.750,00 kuna iznosi 13.750,00 kuna, te uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 4.270,00 kuna, iznosi 18.030,00 kuna te uvećano za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 775,00 kuna i presudu odluku u iznosu 675,00 kune, što sveukupno iznosi 19.480,00 kuna.

32. Međutim kako je tužitelj uspio u cijelosti u kvantitativnom dijelu postupka i djelomično u kvalitativnom dijelu postupka to se uspjeh istog utvrđuje sa 90 % tužbenog zahtjeva odnosno 10 % tuženikovog, to iznosi 80 % ukupnog troška tužitelja odnosno 17.532,00 kuna.

33. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona („NN“ broj 112/12,25/13 i 93/14).

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 14. listopada 2022.

Sutkinja

Maja

Anušić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.