Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

P-2055/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz K. G., OIB: …, zastupana po

punomoćniku D. K., odvjetnici u S., protiv tuženika G. B. iz

S., OIB: …, zastupan po punomoćniku D.

S., odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključena dana 1.rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 14.listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je dana 23. travnja 2015. zaključen između tuženika G. B., iz S., OIB: … kao davatelja uzdržavanja s jedne strane i M. R., OIB: … kao primatelja uzdržavanja s druge strane, s kojim je Ugovorom primatelj uzdržavanja M. R. ostavio u nasljedstvo davatelju uzdržavanja nekretnine koje su u zemljišnim knjigama opisane kao čest.zem. 9970/60, zk.ul. 13854. K.O. S., u naravi stan na II. Katu, stan br. 14, površine 56,70m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lode, a koji stan je u zgradi anagrafske oznake S., čest.zem. 13667/28, K.O. S., u naravi garaža broj 4, površine 16m2; čest.zem. 194/5, K.O. O., zaseok R. i to dimne kužine s garažom i podrumom sa pripadajućim zemljištem sa priključcima vode i struje, te zemlje zv. P. sa posađenim vinogradom koje se proteže od dimne kužine do ceste u dužini od cca 120 m2; koji je ovjeren od strane Općinskog suda u S., posl.br. R1-752/15 od 24. srpnja 2015.g.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u S. da u zemljišnim knjigama izvrši brisanje provedbe opisanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, te u zemljišnoknjižnom ulošku 13854 uspostavi ono stanje vlasništva kako je bilo prije provedbe Rješenja Z-1824/17 od 17. veljače 2017." kao neosnovan. II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 22.250,00 kuna / 2.953,08 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je ništav ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tuženika i pokojnog M. R. kao primatelja uzdržavanja sklopljen 23.travnja 2015. i ovjeren od suca A. Š. dana 24.srpnja 2015. pod poslovnim brojem R1-752/15. Naime, tužiteljica navodi da je pok. M. R. 3.siječnja 2014. smješten u domu za starije i nemoćne A. u K. S. jer nije mogao o sebi skrbiti te je bio oslabljene koncentracije, nije logički razmišljao, niti je mogao brinuti o higijeni. Nadalje, da je i prije smještanja u dom bio izrazito lošeg zdravstvenog stanja, s promjenama na mozgu koje upućuju na demenciju što je potvrdila psihijatrica dr. J. Š. prilikom pregleda 28.siječnja 2014. Slijedom navedenog, da je ugovor o doživotnim uzdržavanju ništetan jer pok. M. R. nije realno i racionalno rasuđivao niti je u vrijeme potpisivanja Ugovora mogao shvatiti značenje svog potpisa i njegove posljedice te predlaže kao u tužbi odnosno preinačenom tužbenom zahtjevu od 12.srpnja 2019.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava istu u cijelosti navodeći da je o ujaku brinuo, kao i njegova pok. majka koja je bila sestra pok. M. R. još otkad je pok. M. R. umrla supruga N., a kako nisu imali djece, to je brigu o

njemu preuzela tuženikova majka potom tuženik i supruga.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju, zapisnik O-548/17, medicinsku dokumentaciju, presliku oporuke, te uplatnica ( list 21- 26) presliku računa, medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru dr. Sanja Batina, te saslušanjem svjedoka D. M. te parničnih stranaka, te dopunskim saslušanjem vještaka S. B. te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

4. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23.travnja 2015. sklopljenog između pok. M. R. kao primatelja uzdržavanja s jedne i G. B. kao davatelja uzdržavanja s druge strane,

ovjerenog od suca Općinskog suda u S., dana 24.travnja 2015. pod brojem R1752/15.

5. Obzirom na vrijeme kada je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen primjenjuju se odredbe čl. 579-585 Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine " broj 35/05,41/08,125/11 i 78/15: dalje ZOO). Odredbom čl. 579 st 1) propisano je da ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Nadalje, stavkom 2) propisano je da ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet toga ugovora. Sukladno odredbi čl. 583 ZOO svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava obveze.

6. Nadalje, sukladno odredbi čl. članka 322.do 328 stavak 1. ZOO/05. ugovor koji je protivan ustavom utvrđenim načelima društvenih uređenja prinudnim propisima ili moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

7. Opće pretpostavke za valjanost ugovora su poslovna sposobnost ugovaratelja, valjano i suglasno očitovanje volje ugovaratelja, moguća, dopuštena, određena ili odrediva činidba, dopuštena pobuda, i u određenim slučajevima, postojanje određene forme ugovora.

8. Kod ništetnih ugovora su ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, ali on ne proizvodi pravne učinke, jer su protivni javnom poretku, dok kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora.

9. Ništetni ugovori ne proizvode pravne učinke koje bi da su valjani trebali proizvesti. Ti ugovori imaju takve nedostatke u bitnim pretpostavkama za sklapanje ugovora koji čine povredu javnog poretka, zbog čega nemaju pravnih učinaka, osim ako cilj povrijeđenog dobra ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili zakon u određenim slučajevima ne propisuje što drugo. Sa takvim se ugovorima postupa kao da nisu niti sklopljeni.

10. Ništetnost nastupa ex lege i na nju sud pazi po službenoj dužnosti (ex offo). Na ništetnost ugovora se može pozvati svaka zainteresirana strana a to će prvenstveno biti ugovaratelj i njegovi univerzalni slijednici, ali i treće osobe koje imaju interes za utvrđenje da je određeni ugovor ništetan. Pod zainteresiranim osobama treba podrazumijevati i državna tijela koja su ovlaštena štititi određene javne interese, s time da ZOO izričito navodi da pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ima i državni odvjetnik.

11. Ništetnost nastaje od trenutka sklapanja samog ugovora, ex tunc, tako da eventualnim naknadnim otpadanjem njenog uzroka, ugovor ne postaje valjan.

12. Kako nastupa temeljem zakona, sud svojom odlukom može samo utvrditi postojeće stanje, da je određeni ugovor ništetan, tako da odluka suda ima deklaratorno značenje

13. Pravo na isticanje ništetnosti nije ograničeno nikakvim rokovima odnosno ono se ne gasi.

14. Pravne posljedice ništetnosti su obveza restitucije – svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu i odgovornost za štetu – ugovaratelj koji je krvi za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

15. Razlozi ništetnosti su: potpuna poslovna nesposobnost, neke mane volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe, nedopuštenost pobude za sklapanje ugovora i povrede pravila o formi ugovora.

16. Poslovna sposobnost je svojstvo da se svjesnim očitovanjima volje proizvode pravni učinci, raspolaže pravima i obvezama. Sukladno čl. 18 ZOO Poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke, dakle, samostalno sklapati sve vrste pravnih poslova i poduzimati sve pravne radnje, preuzimati prava i obveze, i za to joj nije potrebno nikako odobrenje ili suglasnost druge osobe.

17. U konkretnom slučaju, tužiteljica upire na nesposobnost rasuđivanja pok. M. R. navodeći da se istome počela razvijati demencija što potvrđuje nalaz dr. J. Š..

18. U ovom postupku, na okolnost sposobnosti rasuđivanja pok. M. R. sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku S. B., psihijatru, koja u svom nalazu i mišljenju navodi da je pregledom spisa i dokumentacije koja istome prileži utvrdila da istome prileži nalaz neurologa sa sa hitnog neurološkog prijema od 15.siječnja 2014. gdje je navedeno da je od strane obiteljskog liječnika mate R. upućen na specijalistički pregled, nadalje, iz nalaza proizlazi da je isti pregledean na hitnom neurološkom prijemu te da je na dan dolaska na prijem se grčio cijelim tijelom i gubio svijest. Nadalje, da je obavljen hitni MSCT mozga – nema akutnih lezija ( oštećenja), nadalje da je prisvjestan, urednog verbalnog kontakta te se preporuča hidracija ( unos tekućine) te kontrola neurologa po potrebi. Nadalje, da nije uspostavljena neurološka dijagnoza niti su preporučeni antiepilepsijski lijekovi nego kontrola kod obiteljskog liječnika. Nadalje, da nije upućivan na pregled kod psihijatra. Nadalje, da je u domu obavljen pregled psihijatra J. Š..

19. Stoga, vještak na temelju gore navedenog u svom mišljenju, na okolnost sposobnosti rasuđivanja pok. M. R. navodi da pok. M. R. nije

nikada bio u tretmanu kod psihijatra, nadalje, da je bolovao od kroničnih tjelesnih bolesti, povišenog krvnog tlaka, povišenih krvnih vrijednosti šećera u krvi, infekcije uro trakta. Nadalje, da je pok. M. R. pregledala u domu psihijatrica

J. Š. na zahtjev nećakinje dok obiteljski liječnik nije upućivao sada pok. M. R. na pregled kod specijaliste psihijatra, slijedom čega prosudbom svih dostupnih podataka nije nađeno pouzdanih psihijatrijskih dokaza koji bi ukazivali na stupanj psihičke poremećenosti tj. da pok. M. R. tempore acti ne bi mogao shvatiti značenje vlastitog postupanja i adekvatno prosuditi sve činjenice vezano za sastavljanje predmetnog pismena. Nadalje, da je mišljenja da pok. M. R. u vrijeme sastavljanja ugovora nije pokazivao znakove psihičkog poremećaja koji bi doveo u pitanje njegovu sposobnost rasuđivanja te da je bio svjestan što i s kim potpisuje te da je u potpunosti pravno i stvarno shvatio značenje svog postupanja te upravljao svojim postupcima te na kraju i donio svoju slobodnu odluku.

20. Dakle, da nema dokaza da je pok. M. R. navedeni ugovor potpisao pod utjecajem psihopatoloških fenomena nego je sačinjen i potvrđen u skladu s njegovim realnim stavovima.

21. Slijedom navedenog, vještak je dao mišljenje da je tempore acti pok.M. R. bio sposoban shvatiti pravno značenje Ugovora te se pri sklapanju istog vodio normalnim rasuđivanjem odnosno pravilno je shvatio značenje ( stvarni i pravno) svog postupanja te prema tom shvaćanju i postupao, dok s druge strane nije nađeno podataka koji bi doveli u sumnju njegovo rasuđivanje.

22. Dopunski saslušan vještak u odnosu na primjedbe tužitelja glede utvrđene dijagnoze prilikom pregleda pok. M. R. od strane J. Š.

vještakinja navodi da je u njezinom nalazu navedena dijagnoza početnog psihoorganskog sindroma te nije preporučena nikakva terapija te da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja.

23. Svjedok D. M. navodi da je predmetni ugovor sklopljen " iza leđa"

tužiteljici te da je pok. M. R. govorio da oni ( tuženik, njegova majka i otac) vrše pritisak na njega, a na što se pok. M. ljutio. Nadalje, da je mislio kako on to nije potpisao. Nadalje, da je istome poznato da su oni inzistirali na tom ugovoru jer su računali na to da će on biti privremeno u domu i da će ga po izlasku iz doma smjestiti kod sebe. Nadalje, da pok. M. to nije nikako htio jer se htio vratiti u svoj stan. Nadalje, da se do dolaska u dom pok. M. R. teško kretao jer su ga mučila koljena, a po dolasku u dom bio je nepokretan i u pelenama. Nadalje, da je dolazio kod njega u dom skoro svaki dan, rekao bi mu da mu donese jogurt i slično jer je jogurt jako volio. Nadalje, da je pok. M. ( dok je bio u svom stanu) vodio dva do tri puta na P. da kupi jabuke, također ga je vodio na šišanje te mu dosta pomagao kad god je bilo što M. trebao. Nadalje, da je istog vodio u B. na rehabilitaciju. Nadalje, da su pogotovo bili bliski dok je pok. Neda bila živa, a pok. Neda je bila jako vezana za svog brata. Nadalje, da su općenito supruga i on bili jako povezani i sa N. i sa M.. Nadalje, da je prije nego što je završio u domu

M. bio dva puta u bolnici jer je pao u nesvijest te su ga iz bolnice zvali kada je pok. M. trebao izići iz bolnice. Nadalje, da je ja prije nego što je pok. M. završio u dom prenoćio kod njega jer ovaj nije mogao ostati sam, a ujutro je G. "povirio". Nadalje, da se tog istog jutra dok je pok. M. vodio do toaleta isti "složio" po podu te je po njega došla Hitna pomoć. Nadalje, da je pomogao tuženiku kada je pok. Matu smještao u dom. Na okonost psihičkog stanja pok. M. R. svjedok navodi da je isti bio nervozan i razdražljiv.

24. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je pok. M. R. bio njezin ujak koji je oženio očevu sestru te da nisu imali djece. Nadalje, da je brinula o svom ujaku nakon smrti tete Nede 2007. Nadalje, da je radila kao njegovatelj u domu za starije te da je ujaka obilazila skoro svaki dan. Nadalje, da je ujak bio zahtjevan, pomalo depresivan postajao je pesimističan, preplašen te je često padao u nesvijest. Nadalje, da se redovito događalo, kada je dolazila kod ujaka, da ga ne bi zatekla u stanu te bi naišla na poruku da je kod rođaka (tuženika). istoj se to nije sviđalo s obzirom bi joj ujak govorio da ga oni odvode na silu. Inače, da je ujak imao visoki tlak zbog kojeg je pio lijekove te uro infekciju. Nadalje, da je smješten u dom na inicijativu tuženika, a ista se s tim složila. Nadalje, da je za vrijeme boravka ujaka u domu primjećivala ogromne promijene na njegovog psihičkog stanju pa je zamolila ravnatelja da ju zaposli kao njegovatelja. Nadalje, da je u tom domu radila od početka 2015. do kralja te godine. Nadalje, da je primjećivala da ujak postaje pomalo dementan. Nadalje, da se istoj nije sviđalo to što je ujak govorio da ga tuženik želi izvesti iz doma, da će mu napraviti apartman i sve po njegovim željama. Nadalje, da je s obzirom na ujakovo stanje zatražila da ga pregleda stručna pomoć odnosno neki specijalista koji bi mogao odgonetnuti njegovo stanje i ponašanje. Nadalje, da je preko interneta našla doktoricu J. Š. koja je inače te godine bila jedina liječnica u Splitsko dalmatinskoj županiji koja se bavila staračkim domovima te da je doktorica J. Š. utvrdila da on ima jednu srednju demenciju. Nadalje, da je ujakovo stanje bilo sve gore te čak ni nju u nekom momentu nije prepoznavao, a svog cimera je optuživao da mu uzima stvari te joj je njegov cimer rekao da je postao nepodnošljiv, dementan te je bilo govora da će ga se prebaciti na intenzivnu njegu na K. ili F.. Nadalje, da je pok. M. R. prije nego je umro bio 2-3 tjedna

na intenzivnoj njezi u bolnici gdje je i umro. Nadalje, da je postojala je preporuka liječnika opće medicine da se ujaka smjesti u dom gdje će imati 24 satnu njegu, a s tim se složila s obzirom je rođakova obitelj isto kao njezina obitelj radila.

25. Iz iskaza tuženika proizlazi da je pok. M. R. živio 10 minuta udaljenim hodom od njegove kuće u kojoj živi tuženik sa suprugom na jednom katu, a njegova pok. majka i otac su živjeli u prizemlju. Nadalje, da je ujko često znao kod njih doći na roštilj. Nadalje, da je vodio njegovog oca i njih na selo u P. D., O. U., a budući njegov otac nije vozio ujko je često znao odvesti ih autom, dok su bili djeca, na more kod L. i slično. Nadalje, nakon smrti ujne 2007. brigu o ujaku je preuzela njegova majka, ujakova sestra A. koja mu je kuhala i prala posteljinu. Nadalje, da je 2011. ujak dobio gripu i boravio kod njegove majke 15 dana. Nadalje, da je ujak u znak zahvalnosti napisao je oporuku u kojoj stoji da ostavlja svojoj sestri A. stan, garažu u S. i pušnicu na selu u O.. Nadalje, da je 2013. godine njegova majka doživjela moždani udar nakon čega se nije mogla brinuti o ujaku. Nadalje, da je tada brigu o ujaku preuzeo tuženik i njegova supruga te nitko osim njih nije vodio brigu o ujaku. Nadalje, da mu je supruga dva puta tjedno nosila skuhanu hranu, te da je ujak sam znao skuhati juhu, grah i slično. Nadalje, da mu je zdravstveno stanje bilo lošije, da je jednom pao u nesvijest te su ga odveli u bolnici gdje je obavio pregled, ali mu ništa nije bilo ustanovljeno. Nadalje, da je ponovno pao u nesvijest nakon tjedan, dva te su ga ponovno odveli u bolnicu gdje mu nije ništa specijalno utvrđeno, ali zbog tih učestalih padova u nesvijest više ga nisu mogli ostaviti samoga. Stoga, da je razgovarao sa ujakom te su se dogovorili da on ode u dom u koji je smješten 3.siječnja 2014. Dakle, nije bilo razgovora s tužiteljicom oko odlaska u dom. Nadalje, da su ga posjećivali svaki tjedan te da je istog posjećivala rodica L.

26. Nadalje, da je istome ujak rekao da je bila u posjetu jedna mlađa crna osoba koja se raspitivala o njegovom imovinskom stanju, a da je kasnije saznao da je to bila psihijatrica dr. J. Š. koja ga je ispitivala o tome tko ga najčešće posjećuje,

tko mu je najdraži i kome će sve to ostaviti. Nadalje, da je kasnije saznao da je rodica Nives angažirala tu psihijatricu. Nadalje, da nije iznajmljivao ujakov stan jer je vjerovao da će se vratiti kući kad mu bude bolje. Nadalje, da je ujakova mirovina iznosila 3.800,00 kuna dok su troškovi doma iznosili 6.000,00 kuna plus lijekovi pa su razliku ujakovog smještaja u domu A. plaćali supruga i on. Plaćao je i režije za ujakov stan odnosno pričuvu, paušal, struju vodu i sl. Nadalje, da je ujak boravio u domu tri godine te je krajem 2016. završio u bolnici na K. gdje je i umro. Nadalje, da je vezano za Ugovor o doživotnom uzdržavanju ujak tražio da oporuku kojom je majci ostavio nekretnine preinače u Ugovor o doživotnom uzdržavanju s obzirom da je on vodio brigu o njegu. Stoga da je taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju sadržajno identičan ujakovoj oporuci.

27. Naime, u ovom postupku, koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost sposobnosti za rasuđivanje pok. M. R.. Naime, tužiteljica je navela da je

pok. M. R. imao srednju demenciju te da nije bio sposoban shvatiti značenje potpisanog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

27.a Međutim, iz iskaza tuženika proizlazi da je pok. M. R. za života htio sve ostaviti njegovoj majci, svojoj sestri A., dok tužiteljica smatra da je ujak bio prisiljen na to, te da je sve to napravljeno da bi se istu zaobišlo.

28. U konkretnom slučaju, obzirom je tužbeni zahtjev podnesen prvotno radi pobijanja ugovora o doživotnom uzdržavanju preinačen na utvrđenje ništetnosti tog ugovora navodi se da obzirom tužiteljica tvrdi da je tuženik na silu odvodio pok. M. R. kod sebe, te da je pok. M. R. na inicijativu tuženika završio u

domu, te da je tuženik istog upisao kod drugog liječnika, a ne kod onog kod kojeg je upisana većina štićenika tog doma te da joj se pok. M. R. žalio da tuženik i njegova obitelj vrše na njega pritisak da napiše oporuku odnosno ugovor kojim će sve njima ostaviti, to se navodi da bi u konkretnom slučaju proizlazilo da je kod pok. M. R. postojao svjestan nesklad između volje i očitovanja, što u ovom postupku nije utvrđeno. Osim toga, važno je reći da razloge koji se tiču pobojnosti ugovora mogu isticati samo ugovorne strane, a ne zainteresirane treće osobe, koje u tom slučaju svoje pravo štite tužbama radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika (tako i ŽS Vu, Gž-598/2004-3).

29. Osim toga, tužiteljica ničim nije dokazala svoje navode o brizi oko ujaka jer iz iskaza iste proizlazi da nije imala točna saznanja o tome tko i koliko plaća smještaj pokojnog ujaka u domu, pa tako ista tvrdi da je ujakova mirovina bila dovoljna da namiri trošak smještaja u domu, dok je tuženik dokazao upravo suprotno dostavljajući u spis punomoć za preuzimanje mirovine pok. M. R. te uplatnice iz kojih proizlazi da je cijena smještaja u domu iznosila 6.000,00 kuna odnosno premašivala mirovinu pok. M. R. koja je iznosila oko 3.800,00 kuna, iz čega proizlazi da je razliku nadoplaćivao tuženik, a nitko nije dokazao drugačije.

29.a. Nadalje, ista je u svom iskazu navela da je pok. M. R. na inicijativu tuženika smješten u dom, da bi istodobno tvrdila kako je postojala preporuka liječnika da se istog smjesti u dom te da je s tim bila suglasna, pa je u tom dijelu njezin iskaz kontradiktoran.

30. Nadalje, tužiteljica nije niti uvjerljivo iskazivala o tome kako je brinula o ujaku, s kojim da je navodno bila jako povezana, jer je istodobno iskazala da istog često ne bi zatekla doma budući je bio kod tuženika, pa proizlazi da je i po kazivanju tužiteljice pok. M. R. često bio kod tuženika, s tim da je ona tvrdila, a nije dokazala da je isti bio kod tuženika mimo svoje volje. Prema tome, sud nije povjerovao njenom iskazu u ovom postupku jer je isti kontradiktoran i neuvjerljiv.

31. U odnosu na navode tužiteljice o tome da je pokojni M. R. bio dementan, nervozan i razdražljiv, pesimističan i pomalo depresivan, a što je utjecalo ili moglo utjecati na njegovu sposobnost rasuđivanja, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru, te isto prihvatio kao stručno i argumentirano, a iz istog proizlazi da je pokojni M. R. bio svjestan, u trenutku potpisivanja ugovora, svog potpisa i njegovog značenja odnosno da je shvaćao posljedice istoga, pa se iz svega navedenog zaključuje da je pok. M. R. imao povjerenja u tuženika da se istome obrati kada je bio lošijeg zdravstvenog stanja te da ga je tuženik u suglasju s njim smjestio u dom u kojem ga je posjećivao, kupovao lijekove, podmirivao troškove boravka u domu i sl., dakle, brinuo se o njegovoj dobrobiti i prije sklapanja ugovora i kasnije do kraja života, pa je predmetni ugovor sklopljen upravo u tu svrhu preuzimanja brige i uzdržavanja od strane tuženika, do kraja ispunjen.

32. Dakle, u ovom postupku nije utvrđeno da je pok. M. R. bio nesposoban za rasuđivanje već je upravo suprotno utvrđeno da je isti bio lošijeg zdravlja, ali bez psihopatološih promjena koje mogu utjecati na sposobnost rasuđivanja, stoga je zaključiti da u ovom postupku nije utvrđeno postojanje bilo kojeg razloga ništetnosti pobijanog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

34. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a odnosi se na troškove zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora ( 10.000,00 kuna) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 148/09) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14) slijedom čega je priznat trošak sastava

odgovora na tužbu, podneska od 24.veljače 2021. te zastupanja na ročištu od 25.veljače 2019. 11.rujna 2019., 16.siječnja 2020., 24.studenog 2020., 20.listopada 2021., 16.veljače 2022. 28.travnja 2022., 1.rujna 2022., sveukupno 2225 bodova, odnosno, što sukladno Tbr. 50 iznosi 22.250,00 kuna, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.

Split, 14. listopada 2022.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu pisanim putem u četiri istovjetna primjerka.

Dna

– pun. tužitelja

– pun. tuženika

– u spis