Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 3 P-29/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O. Z., M. 3 OIB ... protiv tuženika E. O. d.d. Z., U. grada V. 282, OIB ...., kojeg zastupa punomoćnik I. Š. odvjetnik iz O. društva G. i partneri Z., P. O., radi naknade štete u iznosu od 46.353,05 kn / 6.152,11 EUR-a[1] , nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 21. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 14. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Tuženik E. O. d.d. Z., U. grada V. 282, OIB ... je dužan tužitelju H. Z. Z. M. O. Z. M. 3 OIB ... platiti iznos od 46.353,05 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 25.744,54 kn od 27. travnja 2017. do isplate i

- na iznos od 20.608,51 kn od 15. travnja 2019. do isplate

po stopi od 7,68% godišnje od 27. travnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41 % godišnje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09 % godišnje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82 % godišnje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54 % godišnje od 1. siječnja 2019 do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. i po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do isplate odnosno u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

II Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.011,15 kn (dvanaesttisućajedanaestkunaipetnaestlipa) / 1.594,15 EUR- a[1] (tisućupetstodevedesetčetirieuraipetnaestcenti) u roku od 8 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.295,00 kn .

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate naknade štete u iznosu od 64.361,34 kn.

2. U tužbi navodi da je osiguranik tužitelja B. B. teško ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se je dogodila 18. prosinca 2012. godine koju je skrivio J. B. upravljajući osobnim automobilom reg. oznaka ... koje je u vrijeme navedene nesreće bilo osigurano kod tuženika temeljem police broj 08100522425, te je isti obveznim prekršajnim nalogom od 21. veljače 2013. koji je postao pravomoćan dana 12.ožujka 2013. proglašen krivim za predmetni štetni događaj.

3. Dodaje da je osiguraniku tužitelja rješenjem HZMO broj 485992 od 12. lipnja 2014. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed bolesti (40%) i ozljede izvan rada (60%) te mu je rješenjem HZMO broj 485990 od 15. rujna 2014. određena invalidska mirovina počevši od 29. srpnja 2014.

4. Navodi da je tužitelj za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. ožujka 2017. s osnova invalidske mirovine osiguraniku isplatio iznos od 64.361,34 kn a koji iznos predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju, te da je 13. travnja 2017. uputio tuženiku zahtjev za naknadu štete koji je istu otklonio dopisima od 26. travnja 2017. i 22. svibnja 2017.

5. Predlaže da sud obveže tuženika da tužitelju isplati iznos od 64.361,34 kn na ime naknade štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2017. do isplate.

6. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega ističe da se u konkretnom slučaju treba primijeniti čl. 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09 i 78/09.), osporava visinu tužbenog zahtjeva te ističe da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos isplaćene mirovine bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljena osiguranika tužitelja zbog povrede na radu.

7. Također osporava uzročnu vezu između umirovljenja osiguranika tužitelja i predmetne prometne nesreće te ističe i prigovor zastare.

8. Tužitelj je podneskom od 30. listopada 2017. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 25.744,54 kn navodeći da navedeni iznos predstavlja 40% od iznosa ukupno isplaćene mirovine osiguraniku B. B. za utuženo razdoblje u kojem omjeru je ozljeda na radu utjecala na invalidnost, a podneskom od 17. travnja 2019. je povećao tužbeni zahtjev sa iznosa od 25.744,54 kn na iznos od 46.353,05 kn navodeći da je tužitelj nastavio s isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku za razdoblje od 1. travnja 2017. do 31. ožujka 2019. te mu je isplatio ukupan iznos mirovine od 51.521,27 kn od čega 60% s osnova ozljede izvan rada zadobivene u prometnoj nezgodi a koji iznos predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: zapisnik o očevidu od 11. veljače 2013., obvezni prekršajni nalog od 21. veljače 2013., nalaz i mišljenje vještaka HZMO o invalidnosti od 11. srpnja 2013., revizija medicinskog vještačenja od 11. ožujka 2014., rješenje HZMO br. 485992 od 12. lipnja 2014. i rješenje od 15. rujna 2014., obračun isplaćene invalidske mirovine za osiguranika B. B. za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. ožujka 2017., ispisi iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 21. srpnja 2017. (list spisa 14-22), odštetni zahtjev uz povratnicu i potvrdu o primitku od 13. travnja 2017., obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 26. travnja 2017. i odgovor na odštetni zahtjev od 22. svibnja 2017., obračun isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. travnja 2017. do 31. ožujka 2019. u iznosu od 51.521,27 kn sa ispisom banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 12. travnja 2019.

10. U ranijem postupku sud je donio presudu pod poslovnim brojem P-503/18- 7 od 14. veljače 2020. kojom je u točki I izreke usvojio tužbeni zahtjev za iznos od 23.176,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 12.872,27 kn od 27. travnja 2017. do isplate i na iznos od 10.304,25 kn od 15. travnja 2019. do isplate u roku od 8 dana, u točki II izreke je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 23.176,53 kn, u točki III je obvezan tužitelj tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.968,75 kn u roku od 8 dana i u točki IV je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn

11. Rješenjem pod istim poslovnim brojem sud je utvrdio da je tužba povučena za iznos od 38.616,80 kn.

12. Protiv navedene presude tužitelj i tuženik su izjavili žalbu, a Visoki trgovački sud RH u Zagrebu je odlučujući o žalbama rješenjem poslovni broj Pž- 2006/2020-3 od 24. rujna 2021. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet ovome sudu na ponovno suđenje zbog toga što prvostupanjski sud nije ispitao između stranaka spornu, odlučnu činjenicu postojanja uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je zadobio tužiteljev osiguranik u prometnoj nezgodi od 18. prosinca 2012. i njegova umirovljena odnosno da li su ozljede zadobivene u toj nezgodi doista uzrokovale umirovljenje osiguranika tužitelja, te ako jesu, u kojem omjeru sa uputom da u nastavku postupka provede medicinsko vještačenje radi utvrđivanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda koje je zadobio osiguranik tužitelja B. B..

13. Nije sporno da je osiguranik tužitelja B. B. ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 18. prosinca 2012. koju je skrivio J. B. koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznake ... koje je u vrijeme navedene nezgode bilo osigurano kod tuženika temeljem police br. 08100522425, te da je istome izrečen obvezni prekršajni nalog br. 511-19-44/5-OPN-3034/13. od 21. veljače 2013. zbog počinjenja prekršaja iz čl. 109. st. 1 i čl. 221. st. 3 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te su mu izrečene novčane kazne.

14. Nesporno je da je tužitelj svom osiguraniku B. B. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti 60% i ozljede izvan rada 40% (tužitelj u tužbi pogrešno navodi da je postotak invalidnosti uslijed bolesti 40% i 60% zbog ozljede izvan rada) rješenjem HZMO br. 485992 od 12. lipnja 2014. i rješenjem od 15. rujna 2014. te da je svom osiguraniku za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. ožujka 2017. isplatio ukupan iznos invalidske mirovine od 64.361,34 kn a što je vidljivo iz obračuna isplaćene invalidske mirovine od 3. travnja 2017. i ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 21. srpnja 2017.

15. Također, je nesporno da je tužitelj u daljnjem razdoblju od 1. travnja 2017. do 31.ožujka 2019. isplatio svom osiguraniku ukupan iznos invalidske mirovine od 51.521,27 kn a što je vidljivo iz obračuna isplaćene mirovine od 2. travnja 2019. i ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 12. travnja 2019.

16. Obračuni isplaćene invalidske mirovine imaju značenje javne isprave u smislu čl. 159 st. 1 i 2. Zakona o općem i upravnom postupku (NN broj 47/09.) i kao takvi dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a.

17. Između stranaka je sporna primjena materijalnog prava, odnosno da li se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13. 151/14., 33/15, 93/15, 120/16.) temeljem kojih odredbi Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu koja obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu ili odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14.)

18. U konkretnom slučaju je za tužitelja nastala šteta isplatom punog iznosa invalidske mirovine osiguraniku B. B. u razdoblju od 1. srpnja 2014. do 31.ožujka 2019. pa se na isti imaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. Takav stav je zauzeo i Visoki trgovački sud RH u ukidbenoj odluci poslovni broj Pž-2006/2020-3 od 24. rujna 2021.

19. Zbog navedenog razloga sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se na okolnost postojanja razlike između razmjerne mirovine za slučaj povrede izvan rada i razmjerne mirovine u slučaju povrede na radu provede financijsko- knjigovodstveno vještačenje.

20. Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare.

21. Ovo iz razloga što je tražbina tužitelja prema tuženiku regresna tražbina za koju Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18. u daljnjem tekstu ZOO-a) ne propisuje poseban zastarni rok pa stoga konkretna tražbina tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

22. Budući je tužba podnesena 24. srpnja 2017. (datum predaje putem HP-a), ista je podnijeta prije isteka zastarnog roka od 5 godina od dana kada je tužitelj izvršio isplatu punog iznosa invalidske mirovine u razdoblju od 1. srpnja 2014. do 31. ožujka 2019.

23. Na prijedlog tuženika sud odredio provođenje medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke – medicine rada, J. M., dr.sc. medicine rada iz B., sa zadatkom vještaku da utvrdi okolnosti postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja, prometne nezgode koja se dogodila 18. prosinca 2012. i ozljeda koje je zadobio osiguranik tužitelja B. B. te njegovog umirovljenja odnosno da li su ozljede koje je isti zadobio u prometnoj nezgodi utjecale na nastanak invalidnosti i u kojem omjeru.

24. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka B. B. i J. B. te provođenje vještačenja po vještaku prometne struke smatrajući da provođenje predloženih dokaza nije potrebno budući tuženik tijekom cijelog postupka nije osporavao odgovornost vozača motornog vozila J. B. za nastanak prometne nezgode od 18. prosinca 2012. slijedom čega ta činjenica nije sporna između stranaka.

25. Vještak dr.sc. J. M., specijalist medicine rada i sporta, u svom nalazu i mišljenju od 9. srpnja 2022. detaljno opisuje i analizira sve nalaze liječnika specijalista tijekom liječenja osiguranika tužitelja B. B. u razdoblju od 1989. do 2012., a na temelju medicinske dokumentacije koju je dostavio tužitelj u spis, te navodi da se na temelju navedene dokumentacije može zaključiti da je gosp. B. višekratno ozljeđivan u prometnim nezgodama 1987., 2008., 2011. i 2012.g. U 1987.g. ozlijeđeno mu je lijevo koljeno, te se od tada prati ubrzani razvoj degenerativnih promjena ivera uz djelomično iščašeni položaj, a nakon operativnog liječenja i rehabilitacije zaostaje blaže funkcionalno oštećenje zgloba lijevog koljena koje nije značajno ograničavalo radnu sposobnost gosp. B.. U prometnoj nezgodi iz 2008.g. gosp. B. je zadobio kompleksnu ozljedu unutarzglobnih struktura lijevog koljena, te trzajnu ozljedu vrata i vratne kralježnice, a iza ovih ozljeda zaostaju trajne posljedice u vidu nestabilnosti zgloba lijevog koljena sa potrebom nošenja ortoze, te bolnog sindroma vratne kralježnice sa vrtoglavicama i poremećajem ravnoteže temeljenog na posttraumatskim degenerativnim promjenama. Nakon ove prometne nezgode kod gosp. B. se prati razvoj neurotskog poremećaja sa anksioznom slikom i kognitivnog poremećaja (psihoorganskog sindroma) koji su progresivnog tijeka usprkos kontinuiranog psihijatrijskog liječenja psihoaktivnim lijekovima i psihoterapijskim tehnikama. Psihijatrijsko mišljenje iz listopada 2012.g. navodi da je kod gosp. B. prisutno trajno oštećenje mentalnog funkcioniranja na kognitivnom, voljnom i afektivnom planu. U prometnoj nezgodi iz studenog 2011.g. gosp. B. je zadobio novu trzajnu ozljedu vrata koja je pogoršala tijek poremećaja vratne kralježnice. Opisana trajna funkcionalna oštećenja zgloba lijevog koljena, vratne kralježnice i mentalnog funkcioniranja definirana od strane ortopeda, neurologa, fizijatra, psihijatra i psihologa do listopada 2012.g. dovodila su do trajnog gubitka radne sposobnosti gosp. B. za poslove voditelja brodice C kategorije prema tada važećem propisu (Pravilnik o utvrđivanju uvjeta zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih brodova, brodica i jahti, članak 20., Narodne novine 93/2007), kao i za većinu poslova u okviru njegov struke strojarskog tehničara. Stoga je bilo opravdano gosp. B. ocijeniti sa profesionalnom nesposobnosti za rad pri vještačenju tužitelja u listopadu 2012.g. Uzrok profesionalne nesposobnosti za rad su ozljede izvan rada 60% (prometne nezgode iz 1987., 2008., 2011.g.) i bolest 40%.

26. Dodaje da ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi iz prosinca 2012.g. ne smatra relevantnim za umirovljenje gosp.B. jer su kod njega ranije postojala definirana trajna funkcionalna oštećenja organizma koja su dovodila do profesionalne nesposobnosti za rad, te napominje da spisu nije priložena medicinska dokumentacija koja opisuje ozljede gosp. B. zadobivene u ovoj prometnoj nezgodi i tijek njihovog liječenja.

27. Zaključno, vještak navodi da smatra da ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeda koje je zadobio osiguranik tužitelja B. B. u štetnom događaju prometne nezgode koja se dogodila dana 18.12.2012. i njegovog umirovljenja, jer je profesionalna nesposobnost za rad kao temelj umirovljenja kod gosp. B. postojala od 10.10.2012.g. a uzrok profesionalne nesposobnosti za rad su ozljede izvan rada 60% (prometne nezgode iz 1987., 2008., 2011.g.) i bolest 40%.

28. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužitelj u cijelosti prigovarao nalazu i mišljenju vještaka navodeći da isti ne prihvaća iz razloga što se ne može sa sigurnošću utvrditi na temelju koje dokumentacije je vještak zaključio da ne postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu, te da je nejasno na temelju kojih kriterija je medicinski vještak izradio svoj nalaz i mišljenje.

29. Sud je ocijenio neosnovanim prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka budući je vještak u svom nalazu i mišljenju detaljno opisao temeljem koje dokumentacije je sačinio nalaz i mišljenje i detaljno je obrazložio kako je došao do zaključka navedenog u nalazu i mišljenju slijedom čega je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke kao stručan, objektivan i razložan.

30. Na temelju rezultata ovako provedenog dokaznog postupka, svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između nastanka ozljeda svog osiguranika i predmetne prometne nezgode, pa nema pravo zahtijevati naknadu štete od tuženika u skladu s odredbom čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21.) slijedom čega je valjalo presuditi kao u izreci presude.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. l54. st. 1 a u svezi s čl. l55. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. u daljnjem tekstu ZPP) pa je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 12.011,15 kn na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14. i 107/15.)Tbr.7 t.1, Tbr. 8. t. 1 i Tbr. 9 t 1 i 3 , Tbr. 10 t. 1 i Tbr. 42. - za sastav odgovora na tužbu od 13. listopada 2017. -1.250,00 kn s PDV-om, za pristup na ročište od 16. siječnja 2020. – 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište za objavu presude od 14. veljače 2020.- 625,00 kn s PDV-om, sastav žalbe na presudu – 1.562,50 kn s PDV-om, pristup na ročište od 7. travnja 2022 – 1.250,00 kn s PDV- om, sastav podneska od 14. rujna 2022. – 1.250,00 kn s PDV-om, pristup na ročište od 21. rujna 2022. – 1.250,00 kn s PDV-om, trošak vještačenja u iznosu od 2.580,00 kn i sudska pristojba na žalbu u iznosu od 994,00 kn

32. Sud nije dosudio tuženiku trošak sastava podneska od 24. listopada 2019. u iznosu od 1.250,00 kn s PDV-om budući je navedenim podneskom tuženik samo predložio zakazivanje ročišta, a nije se očitovao o činjeničnim navodima iz tužbe., kao trošak pristupa na ročište za objavu presude od 14. veljače 2020. u punom iznosu od 1.250,00 kn s PDV-om budući da sukladno Tbr. 9. t. 3 tuženik ima pravo na 50% nagrade što iznosi 625,00 kn s PDV-om.

33. Isto tako, sud nije tuženiku priznao trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn budući da isti iznosi 2.580,00 kn.

34. Slijedom navedenog, valjalo je za ukupan iznos od 2.295,00 kn odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka kao što je to u točki III izreke presude.

U Osijeku 14. listopada 2022.

ZAPISNIČAR

S U D A C

Sanja Ban

Gordana Njari

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana pismeno putem ovog suda.